20 klinaca za svijetlu budućnost

NBA fanovi ovih dana imaju nebrojeno mnogo razloga za veselje. Prvi i najvažniji je taj što uskoro počinje doigravanje, a već u prvoj rundi bi trebali gledati nekoliko sjajnih dvoboja od kojih će najzanimljiviji biti spektakl između mlade* ekipe Oklahome i starih iskusnjara iz Los Angelesa. Već vidim kako će Kobe koristiti svaku sekundu da pokaže mladom Durantu kako je on i dalje zvijezda broj jedan na Zapadu i već vidim kako Kevin neće biti pretjerano zainteresiran za kolosalni dvoboj ega. Vidim kako će Green skok-šutevima odvlačiti Odoma, Gasola i Bynuma od koša, i kako će ova trojica uništavati Greena i Krstića guranjem u reketu. Vidim kako će Westbrook raditi goleme probleme Lakersima, i kako će Sefolosha potrgati gležnjeve čuvajući Kobea. Trebala bi to biti sjajna serija, serija u kojoj se može dogoditi upset, i serija koja bi trebala postaviti ton za ostatak doigravanja.

*Rekao bih i napaljene, ali teško je biti napaljen u Oklahomi. Grad je navodno toliko mrtav da Durant i ekipa subotom navečer izlaze u trening dvoranu i pucaju slobodnjake.

No, neposredna blizina playoff nije jedina stvar koja me veseli. NBA ima svijetlu budućnost pred sobom. Istina, David Stern je vampir čija će se strahovlada vjerojatno produžiti na sljedeća tri stoljeća, čekaju nas pregovori između vlasnika i sindikata igrača i eventualni štrajk, zapeli smo u eri jumbotrona koji je potpuno ubio utjecaj publike na igru*, i dalje se koraci slabo sude, a All Star utakmice nikad nisu bile gore, no NBA je konačno krcata talentom, nevjerojatnim talentom zbog kojeg se isplati gledati čak i utakmice Netsa.

*Europljani će često Amerima zamjeriti da ne znaju navijati, da su vreće sala koje proždiru hamburgere i loču pivo i općenito nemaju pojma o košarci i teško im možete zamjeriti ljutnju kad bacite pogled na tribine. No, za to nisu krivi navijači koliko uprave klubova i Onaj čije se ime i prečesto izgovara. Nevjerojatno visoke cijene ulaznica izolirale su najvatrenije navijače, one iz umiruće radničke klase, od timova, a sve je dodatno uništio jumbotron. Muzika koja trešti pri svakom napadu, povici najavljivača i slične gluposti uništile su atmosferu na NBA utakmicama – pogledajte neku od tekmi iz 80-ih koje su se igrale u Boston Gardenu ili MSG-u, pogledajte te ljude u kariranim košuljama i fudbalerkama na glavama i vidjet ćete sjajne navijače i nevjerojatnu atmosferu. NBA je ubila navijanje i, što je najgore, na tome je zaradila.

Neki od najboljih igrača poput Jamesa, Anthonya, Paula, Roya i Howarda imaju manje od 25 godina, većina veterana koji su obilježili nulte imaju još par godina u sebi, a u ligi i oko nje izrastaju igrači čije vrijeme polako dolazi. Ovogodišnji March Madness je završio i klinci su nas opet oduševili, regularna sezona je pri kraju i nekoliko mulaca imalo je sjajnu sezonu, a i par Europljana najavilo je kako će dogodine igrati u NBA-u. Predstavljam vam 20 igrača mlađih od 21 godine* koji bi, po svom potencijalu i dosad prikazanoj igri, trebali obilježiti nadolazeće desetljeće.

*Zašto 21 godina starosti? Zato jer je onaj s kojime uspoređujemo najveće igrače današnjice s toliko godina došao u ligu.

Ajmo redom:

20. DeMarcus Cousins
Prognoza: Kroz sljedeće tri godine DeMarcus će upasti u 2nd All-rookie team, biti glavni krivac za otkaz jednom od svojih trenera, imati double-double prosjek, izazvati živčani slom bar jedne osobe, postati najomrznutiji igrač u svom timu, posijati bar petero djece u pet različitih gradova i sudjelovati u makljaži/pucnjavi ispred nekog kluba. Kroz sljedećih pet sezona promijenit će tri kluba, upasti u financijske probleme i vidjeti tko su mu pravi prijatelji. Odjednom će sazrijeti, posvetiti se igri koju očito voli, za male novce upasti u ekipu koja je jedan od rubnih contendera i kojoj očajnički treba dobra četvorka/centar, odigrati fantastičnu sezonu s 20/10 prosjekom, i bez ikakvih problema pokupiti nagradu za najboljeg povratnika lige zbog koje će bar šest bijelih kolumnista napisati opsežne tekstove o njegovom sazrijevanju, a mogao bi pasti i jedan poduži intervju u kojem će se Cousins dva puta naći na rubu suza. Momak je nevjerojatno talentiran, možda najbolje krilo/centar na ovogodišnjem draftu, ali mu oči ne vide stvarnost lige u kojoj je sve manje i manje mjesta za ljude poput njega.

19. Al-Farouq Aminu
Al-Farouq nema samo kul ime što je uvijek plus kad igrate u ligi u kojoj se valjda 20 posto igrača preziva Johnson i Smith, Aminu u sebi ima i kraljevske krvi – ovo 206 cenata visoko krilo je potomak nigerijskih kraljeva. Možda to objašnjava zašto ne voli tvrdu i prljavu igru, iako se ne može reći da momak nije solidan defanzivac koji može skočiti i blokirati loptu, ali u napadu ne voli igrati tijelom i ramenom, i k’o pravi kralj ne voli saginjati glavu. Svejedno, Aminu je više nego koristan igrač u napadu – nema prste premazane maslacem i rijetko gubi loptu, ima jako lijep skok šut koji doseže sve do NBA trice, može predriblati igrača i poentirati i tip jednostavno ne staje. Lani je u prosjeku imao double-double uključujući i nevjerojatnu predstavu protiv Longhornsa u March Madnessu kad je uvalio 20 poena i uhvatio 15 skokova. Tip će vjerojatno biti Top 10 pick ove godine, a njegova najveća prednost u odnosu na njegove kolege je što već sad može konzistentno pružati dobre igre u NBA ligi. I to što je pravi car koji je potomak kralja sa sultanskim imenom. Aminu je kul.

18. Brandon Jennings
Momak iz Comptona trebao je biti sirovi play s puno potencijala koji će igrati iza Ridnoura i polako učiti o NBA igri od jednog od najboljih PG trenera u ligi. Šteta što se Jenningsu dogodio onaj prvi mjesec kad je ubacivao svaki šut, pogađao nemoguće, imao tekmu od 55 poena; mjesec u kojem je jasno razvio svoje zastave i u kojem se činilo kako će bez ikakvog problema osvojiti nagradu za novaka godine. Naravno, Jennings je samo sirovi play iz Comptona koji ima puno potencijala i proveo je ostatak sezone dokazujući nam to iz utakmice u utakmicu. Šut iz igre mu danas stoji ispod 40 posto, što nije pretjerano čudno pošto se momak lako uplaši kad promaši tri-četiri lopte za redom, a onda mu sve krene nizbrdo pa stane glupo gubiti lopte, dodavati nepostojećim suigračima i zapinjati svaki put kad obrana namjesti halfcourt trap. Svejedno, potencijal je i dalje tu i Jennings ima jako dobru priliku razviti se i u odličnog playa i u više nego solidnog šutera.

17. Eric Gordon
Eric Gordon ima dovoljno talenta da jednog dana bude druga violina u šampionskoj momčadi. Momak je zapeo u ekipi koja je do sad imala jednog od najgorih trenera u ligi i ne treba čuditi što do sad nije pokazao značajniji napredak u odnosu na svoju drugu godinu, no dobiju li Clippersi kvalitetnog trenera Gordon bi lako mogao procvjetati u sjajnog igrača. Ovako je on samo dobar strijelac sa prekrasnim, prekrasnim šutom, najljepšim kojeg smo vidjeli od dolaska Raya Allena u ligu. Momak pogađa i trice i dvojke, a zna i kako se sjuriti prema košu i položiti. Okej, nema baš neki dribling, ali ima solidnu težinu i mogao bi razviti post-up igru, no čak i bez nje mogao bi godinama biti sjajan strijelac u ligi. Njegov najveći problem je taj što je zapeo u prokletoj ekipi Clippersa koja uvijek pronađe načina da uništi mlade talente, čak i kad se to čini nemogućim.

16. Donatas Motiejunas
Donatas je mekana ljenčina kojoj se često ne da igrati i koja često izgleda kao da odrađuje utakmice preko one stvari. Litvanac će svejedno biti izabran među prvih 10 ili 12 igrača u ovogodišnjem draftu zbog one divne stvari koja je mnogi igračima donijela veliku lovu – potencijala. I s pravom, jer Motiejunas je igrač kakvog u zadnje vrijeme NBA treneri obožavaju – visoki igrač koji može pogađati i s trice i s poludistance. Tip je beta verzija Dirka Nowitzkog, verzija koju nije pretjerano briga i koja se ne trudi, iako ima sposobnosti da bude jednako efikasna k’o Dirk. Tip može pogoditi s bilo kojeg mjesta na terenu, zna spustiti rame i ući u igrača, zna ga okrenuti na malom prostoru i sve to, i, naravno, nema pojma igrati obranu 1 na 1. ‘Junas bi mogao biti starter kroz dvije godine i ubojito oružje u ligi u kojoj fali visokih igrača koji znaju igrati basket, a mogao bi i propasti poput Darkeca, iako se neće morati nositi s teretom drugog picka na draftu. Vidit ćemo.

15. Greg Monroe
Ovaj tip je ugrožena vrsta na rubu izumiranja. Ovaj tip je četvorka koja zna igrati leđima prema košu, koja je inteligentna i koja zna dodati otvorenim igračima bilo kad je duplirana, bilo 1 na 1. Monroe ima oči i zna kako ih koristiti, Monroe ima široka ramena i zna kako ih koristiti, Monroe ima brze noge i zna kako ih koristiti. Ono što Monroe ne zna je dominirati. Tip ne zna preuzeti teret na sebe. Ne zna, ili ne želi, uništiti protivnika, čak i kad ima priliku. Često će rađe dodati nego pogoditi otvoren šut. Da, njegova dodavanja su sjajna, posebno kad uzmemo u obzir njegovu visinu od 209 cenata, ali nekad treba i zabiti. Monroe također često izgleda kao da mu se ne da, a svi znamo da u tom slučaju talent jako malo znači – ako ne želite raditi u NBA ligi za vas nema uspjeha. Svejedno, bilo ga je gušt gledati ove sezone, taj njegov galop kroz reket i lagana polaganja i igru leđima, i mislim da će biti sasvim solidan NBA igrač.

14. Anthony Randolph
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! To je sve što imam reći o Anthonyu Randolphu. Taj momak je nevjerojatno talentiran, mršav, visok, s odličnim šutom, sa sjajnim zakucavanjima, s dobrim pregledom igre… To je momak koji može skočiti, koji može dodati, koji može blokirati, ukrasti, istrčati kontru i pogoditi. Anthony je kompletan igrač svugdje osim u glavi. Dečko je labilan, teško ga je trenirati i ne može pronaći mjesto čak ni u slaboj ekipi Warriorsa. Što je prava šteta jer je talentiran za poluditi i, kad bi se sredio, mogao bi imati 16-10-4 sa jedno dvije blokade po tekmi BEZ IKAKVIH PROBLEMA. Ono, u najgorem slučaju. Šteta što ni Warriorsi nisu neka meka za razvoj mladih igrača.

13. Derrick Favors
Cousins ovo, Cousins ono, bla bla bla. Favors je najbolji big man na ovogodišnjem draftu, i ne treba vam više od dva zrna soli da to skužite. Tip je jak i ubitačno brz, skočan i snažan, i, za razliku od DeMarcusa, ne troši tri kutije Normabella dnevno zbog problema sa živcima. Favors je odigrao dvije solidne tekme u March Madnessu u kojima nije pokazao sve što može i zna, i sumnjam da će se netko zbog toga pretjerano zabrinuti. Lik je top 5 pick na ovom draftu, a većina ljudi koji su ga gledali u puno više tekmi od mene tvrde kako mora poboljšati bočno kretanje (vel’ka stvar ako želi biti dobar obrambeni igrač), kondiciju (piece of cake za sve koji se ne zovu Rasheed Wallace) i skok šut (fina stvar bez koje Favors može preživjeti jer je nevjerojatno okretan i lako pogađa iz low posta). Sve drugo je tip top, a momak se može pohvaliti i jako dobrim ocjenama i preporukama trenera koji redom tvrde kako je Favors više nego voljan učiti. Što god to značilo.

12. Michael Beasley
Beasley je vjerojatno najbolji primjer zašto je sadašnji NCAA – NBA sustav pokvaren i zašto ga treba promijeniti. Tip je postao profi nakon jedne godine u koledžu, izabran je drugim pickom, došao je u ligu mentalno i fizički nepripremljen, a ljudi su odmah očekivali kako će zajedno s Wadeom dominirati Istokom. Beasleya je to malo destabiliziralo pa je morao popričati s gospodinom psihijatrom, a nije mu previše pomogla ni njegova sklonost pušenja marihuane u količinama kakve bi posramile sve pripadnike Rastafari pokreta. Beasley se tako uvaljao u probleme, kao i mnogi klinci prije njega koji su odjednom plivali u lovi i istovremeno bili pod ogromnim pritiskom, što je prava šteta jer je klinjo jako nadaren. Ove godine nije pokazao bogznakakav napredak, ali mislim da će dobro reagirati jednom kad vrati samopouzdanje. No, ode li Wade iz kluba sav teret bi mogao pasti na njegova nejaka leđa, i ne bi trebalo čuditi ako ona jednostavno puknu. U metaforičkom smislu, ofkors.

11. Ricky Rubio
U samo godinu dana Ricky je skupio više kritičara od prosječnog hrvatskog političara. Prvo su ga zamrzili svi u Minnesotti kad je odlučio ostati u Europi, a onda su ga zamrzili i diljem Amerike kad je ispalo da se momku ne igra u NBA-u jer mu je hladno u Minneapollisu i jer mu ne paše igrati u malom i beznačajnom klubu kakav su Timberwolvesi. Big mistake. Osim toga Rubio nije nastavio svoj razvoj u Europi kako se očekivalo i ove godine bi ga se teško moglo nazvati najboljim playom Europe. Svejedno, dođe li Rubio jednog lijepog dana u NBA, a bila bi prava šteta da ne dođe, bit će jedan od najcjenjenijih igrača čisto zbog toga što svake godine ima sve manje i manje pravih graditelja igre, ljudi koji znaju organizirati napad i dodati loptu s očima. Rubio je izumiruće vrsta i to ne samo zbog svoje grive.

10. Evan Turner
Evan Turner je sjajan. Ove godine je apsolutno ubijao konkurenciju na faksu i sredinom sezone zasjenio Johna Walla i čak ugrozio njegov status sigurnog prvog picka na draftu. 20 poena, 9 skokova i 6 asistencija s koledž minutažom dovoljno dobro govori koliko je Turner bio dominantan, što nije čudno budući da se radio o beku koji može igrati i playa i krilo, koji je izrazito agresivan, koji zna koristiti tablu pri polaganjima i koji ima jako dobar dribling. Njegov šut je pristojan, no nije ništa posebno, a i ne proteže se do NBA trice, no to nas ne treba previše brinuti budući da je šut najlakše popraviti, a Turner sve nadoknađuje velikim brojem slobodnih. U čemu je onda fora? E pa Turner nije naročito brz. Nije pretjerano okretan. Nije atleta, što bi Ameri rekli. To, naravno, prolazi na koledžu, no jednom kad dođete u NBA takve stvari više ne pale. Ukoliko Turner ne bude mogao predriblati svoje protivnike njegova će vrijednost drastično pasti jer je on jedan od onih igrača koji moraju imati loptu, koji se slabo kreću bez nje i koji nisu catch and shoot igrači. Nije sad da je Turner invalid koji se vuče po terenu, imat će on jako dobru karijeru u svakom slučaju, no nemojte se iznenaditi ako ne bude tako dominantan kao na faksu.

09. Tyreke Evans
Tyreke nije triple-double whore kao Andray Blatche, ali jedan bi mu sad sjeo kao Woodyu Allenu psihijatar. Evans bi naime mogao postati tek četvrti rookie u povijesti lige koji je ostvario 20-5-5 učinak kroz regularnu sezonu. Ostala trojica? Oscar, MJ i LeBron. Neloše društvo, ha? Evans bi tako, po svakoj logici, trebao biti pri vrhu ove liste, a ne na bijednom devetom mjestu. Po brojkama će to vjerojatno i biti. No, da li je Tyreke čovjek koji može biti broj jedan u šampionskoj momčadi? I da li je on tip koji može prihvatiti ulogu druge violine ukoliko to nije slučaj? Kako sad stvari stoje, prema čisto osobnom mišljenju moji su odgovori ne i ne. Evans je jako dobar igrač, ali nema onu ubojitost u sebi kakvu imaju najbolji, još uvijek ne zna je li bek šuter ili point i sve što je napravio napravio je u slaboj momčadi koja mu je dala potpunu slobodu. Kad se od ranog jutra naviknete imati loptu u rukama te se navike jako teško riješiti. Tyreke je kao rođen da postane jedan od onih sjajnih igrača bez prstena. A nakit je uvijek, uvijek najvažniji.

08. Russel Westbrook
Kakva sjajna godina za jedinice. Masu PG-ova imalo je sjajnu sezonu, no dopustite da vam otkirjem jednu malu tajnu – više od polovice njih nisu playevi. Russel Westbrook to jest. Okej, tip ima poprilično lagan posao slažući napade za Čarobnog štapića* i izmjenjući se na poziciji druge violine s Jeffom Greenom, ali je svoj posao odradio kako treba. Ostane li s Durantom momak će se sigurno okititi prstenom jednog dana kao drugi najbolji igrač šampionske momčadi što je poprilično lijepa stvar. Westbrook je elitni play u nastajanju koji igra u najuzbudljivijoj mladoj momčadi koja je tanka jedino na centarskoj poziciji. Još da igraju u Seattleu…

*Što nije to bolji nadimak od Durantule? A ima i dvostruko značenje, ako znate na što mislim. Greg Oden sigurno zna, on je poznat u tim krugovima.

07. Kevin Love
Kevin Love? Kevin Love? Šta nije to onaj krupni bijeli dečko koji igra manje od 30 minuta za T’Wolvese? Ha?
Bogme jest, to je taj. Pa otkud on ovako visoko?! Okej, ako niste gledali Minnesotu zadnje dvije sezone ne bojte se priznati – nitko normalan vam to neće zamjeriti. Ja nažalost jesam i zapravo mi nije bilo toliko žao – Minnesota ima bolju ekipu nego što to rezultati govore. Love je možda najzanimljiviji igrač u toj ekipi, pravi usisivač pod košem koji ima 11 skokova po tekmi unatoč tome što igra manje od pola sata i što je toliko skočan da mu se ne može provući list papira ispod tenisica kad se odvoji od poda. Love osim toga ima solidan šut, ne boji se gurati s najvećima i najdebljima u reketu, a njegova najveća vrijednost vidi se nakon defanzivnog koša kad se Love transformira u one stare centre iz 60-ih koji su znali baciti loptu bekovima koji su odmah istrčavali kontre. Love je igrač koji će bez problema imati 15 poena i 13 skokova po tekmi u bliskoj budućnosti i pri tome stvarati 6-8 laganih poena za svoje bekove. Njegov najveći grijeh je što je nećak Mikea Lovea, čovjeka koji je odigrao važnu ulogu u raspadu Beach Boysa, neobjavljivanju Smilea i posljedičnim mentalnim problemima Briana Wilsona. Svejedno, Love do sad nije pokazao kako je takav igrač, upravo suprotno – tip radi sve što može da pomogne ekipi.

06. Brook Lopez
Kad ostanete zarobljeni u najgoroj ekipi lige mnogi zaborave na vas. Ili, još gore, otvoreno vas kritiziraju. Zašto niste napravili više? Hm? Hm? No, ako nekoga ne možete optuživati za slabe rezultate Njetsa, onda je to dobri, stari Brook. Solidan u obrani, ubojit u napadu, Brook je pravi šampionski centar, visok i spretan, jedan od onih ljudi bez kojih je prije 20 godina praktički bilo nemoguće osvojiti naslov. Kad je došao u ligu rekao je kako želi biti najveći ikad. Možemo odmah reći kako to sigurno neće biti, ali momak krvavo radi kako bi ostvario svoj san. Visina, okretnost, inteligencija i krvavi rad savršen su recept za uspjeh na bilo kojem polju ljudske djelatnosti, osim ukoliko ne želite glumiti zajedno u filmovima s Tomom Cruiseom. Visina vas u tom slučaju ubija.

05. Stephen Curry
Stevo nije mogao upasti u bolju ekipu. Da, Warriorsi su u kurcu i imaju kretene za vlasnike*, no stil igre savršeno odgovara ovom momku koji voli ispaljivati trice više nego što ja volim sladoled** Curry je samouvjeren, no nije budala, i jako dobro zna koje šuteve može, a koje ne smije uzimati. Tip je odličan i u halfcourt napadu i u kontrama, a igra mu ne ovisi toliko o fizičkim predispozicijama, koje su više nego solidne. Tyreke Evans će sasvim sigurno uzeti titulu rookieja godine, no Curry ima puno više potencijala jer je jako brzo otkrio koju će ulogu igrati u svojoj momčadi. Osim toga tipa mi je tri puta veći gušt gledati. Trk, šut i tri poena. 43 posto s trice. Momak je haubica.

*Što bi se uskoro moglo promijeniti.

**Nemojte da krenem. Kad krenem ne mogu stati. Pola kila samo za predjelo. Sram me je.

04. Blake Griffin
Opaca. Zaboravili ste na njega, jelte? Big mistake! Griffin je ubojica, atletski nadmoćan skoro svim svojim vršnjacima, čovjek koji je kompletan igrač, tip koji može ubijati u postu, koji može igrati i leđima i licem prema košu, pogađati iz daljine, igrati obranu, dodati slobodnom suigraču, položiti, zakucati, iznuditi faul, ukratko – Blake Griffin može sve. No, karijera mu nije dobro počela. Prvo je draftiran u Clipperse, a onda se ozlijedio. Dvije katastrofalne stvari mogle bi pokopati bilo kojeg labilnijeg igrača, no Griffin spada među radoholičare čiji se moral ne može tako lako pokopati. Sljedeća godina bit će njegova, siguran sam u to.

03. John Wall
Znate li da Utah ima lottery pick ove godine zahvaljujući beskrajnoj inteligenciji Isiaha Thomasa koji im ga je dao dok je bio GM Knicksa.? Znate? Okej. Znači, znate kako bi Utah mogla osvojiti prvi pick na draftu. Dobro. Prije dva-tri mjeseca pojavila se glasina kako je netko od Jazzera izjavio kako će u slučaju da dobiju prvi pick uzeti Walla i trejdati Derona Willamsa. Nakon što je Deron ubio ove godine čisto sumnjam da taj plan i dalje postoji, no samo te glasine vam dovoljno govore koliko je Wall talentiran. Brz i okretan, tip lakoćom ulazi u reket iako za sad nije pokazao da može lako položiti u gužvi. Šut mu nije bogznašto, ali pregled igre zato jest pa Wall upada u skupinu pravih playeva, a ima i visinu i težinu pa će biti poprilično neugodan u obrani. Jasno, momak je sirov da siroviji ne može biti, ali takva nakupina brzih i eksplozivnih mišića ne viđa se svaki dan. Doduše, zadnji put smo je vidjeli lani, pa nije čudno što Walla najčešće uspoređuju s čovjekom broj dva na ovoj mojoj listi.

02. Derrick Rose
Dok sam pisao ovaj tekst Rose je šamarao Celticse i upisao 39 poena na utakmici koju su Bullsi morali dobiti. Kako sam fan Bullsa u zadnje sam dvije godine propustio možda 10 Roseovih utakmica i razvoj ovog momka se mogao vidjeti golim okom. Nakon što ga je konačno prošla ozljeda gležnja s početka sezone, ovaj povučeni dečko pokazao je sve što je radio prošlog ljeta. Šut iz vana mu se drastično poboljšao pa sad lakoćom pogađa poene s točno određenih pozicija koje mu se otvaraju bez puno problema jer tip lakoćom izbacuje svoje protivnike, a dodao je i prekrasni mali floater kojeg može zabiti i kad je okružen trojicom protivnika. Rose još uvijek ima neiskorištenog potencijala što će vam potvrditi svi koji su gledali zadnjih 20 utakmica Bullsa u kojima je počeo uzimati i nekim čudom pogađati trice.
No, Rose ima velikih problema koji se ne mogu poreći. Njegova obrana jedan na jedan je zadovoljavajuća, no čim se krenu koristiti pickovi i preuzimanja totalno se pogubi. Svejedno, takve stvari dobar trener može popraviti*, no neke stvari se ne mogu. Rose nema mentalitet vođe i vjerojatno ga nikad neće steći. To je momak koji se boji kritičnih situacija i velike odgovornosti, i koji vas neće inspirirati. Rose je, bojim se to reći, savršena druga violina – tip koji će sjajno odraditi svoj posao, no koji će rado prepustiti onaj šuta za pobjedu nekom drugome. Dovuku li Bullsi nekog superstara Rose će još više procvjetati, bez toga bi mogao pokleknuti pod teretom odgovornosti.

*Vinny del Negro to sasvim sigurno nije. Taktički nepotkovan i neiskusan, Del Negro je u zadnjim utakmica pokazao i da je kukavica koja se ne želi suprotstaviti nadređenima. Ne mogu reći da ću ga žaliti kad mu spiče otkaz na kraju sezone, iako se prema njemu nisu korektno ponašali.

01. Kevin Durant
Durant ima 21 godinu. Durant ima 30 poena po utakmici. Durant će ove godine po prvi puta igrati u playoffu protiv izudaranih Lakersa. Durant je pametan dečko. Durant je marljiv dečko. Durant ne voli izlaziti u klubove. Durantu ne smeta što je Oklahoma City najdosadniji grad u svemiru. Durant voli svoje suigrače. Durant jeskroman. Durant je vođa.
Za nikoga u ovoj ligi nisam siguran da će osvojiti prsten, čak ni za LeBrona, a Durant je jedini koji pobija logiku ove rečenice. Siguran sam kako ćemo ga jednog dana gledati s trofejem u naručju.

No, to ste vjerojatno i sami znali. Kao što ste do sad vjerojatno čuli za većinu ovih likova, ako već pratite sve oko NBA košarke. No, tko su klinci koji bi mogli napraviti čuda u ligi, iako se to od njih baš i ne očekuje. Ček it aut:

20. Austin Daye – Visok i mršav, veliki matchup problem, lijep šut. Odlično koristi priliku u Pistonsima, može biti legitimni nasljednik Tayshauna Princea.
19. Gordon Hayward – Rođeni vođa, momak s mudima od čelika. Ne boji se ničega, no prespor i preslab za NBA. Veliki radnik i jako, jako inteligentan igrač. Odveo maleni Butler do finala NCAA.
18. Omar Samhan – Može bez problema igrati 10 godina u ligi s klupe. Ima bar šest poteza u postu kojima može poentirati, iako nema gotovo ništa drugo.
17. Luke Babbit – Još jedan bijelac na popisu. Jako lijepo korištenje varki tijelom, i krasan skok šut. Dobar igrač s klupe.
16. Robin Lopez – Okej, za Robina znate svi jer je imao sjajnu godinu u Sunsima. Nije nadaren kao brat, no može dugo godina biti startni centar u ovakvoj ligi.
15. Greg Oden – Sramota da se nalazi na ovom popisu, no šest većih ozljeda pokopalo bi bilo čiju karijeru. Oden je mlad, ali ne znam kako će pronaći snage za još jedan povratak. Bar znamo da ima sigurnu karijeru u porno industriji.
14. Rodrigue Beaubois – Jako lijepa rookie godina. Brz igrač koji uzima pametne šuteve i koji ima potencijal da bude odličan obrambeni igrač. Može puno naučiti od iskusnjara u Mavsima.
03. DeMar Derozan – Odlično koristi minute u Torontu, iako njegova igra pati od dječjih bolesti. Derozan je atleta koji dobro zna što može, a što ne i toga se drži.
12. J.J. Hickson – Cavsi izgledaju najmoćnije kad Hickson igra četvorku. Čovjek igra solidnu obranu, žilav je i brz, istrčava kontre i trudi se iz petnih žila. Poradi li na vanjskom šutu i bilo kakvoj smislenoj igri prema košu bit će ubojito oružje.
11. Javale McGee – Iznimno skočan igrač koji ima dovoljno talenta da bude vrhunski defanzivac koji će predvoditi ligu po broju blokiranih šuteva. Limitiran, no ono što zna raditi radi vrhunski.
10. Omri Casspi – Timski igrač koji radi sve po malo i nikad ne staje. Šut iz vana daje mu prednost nad ostalim igračima na poziciji krila/krilnog centra.
09. Danilo Gallinari – Još uvijek uzima glupe šuteve i ne misli svojom glavom. Sistem u kojem se šutiraju trice mu paše, no morat će poraditi na svom kretanju bez lopte (a bogme i s loptom). Krasan i učinkovit šut iz vana, 15 poena po tekmi ove sezone.
08. DeJuan Blair – Usisavač pod košem, Blair je razuvjerio sve budale koji su ga pustili da padne u ruke Spursa. Iako je nizak zna se izboriti za prostor. Može godinama predvoditi ligu po skokovima.
07. Xavier Henry – Talentirani bek, ’91. godište. Može igrati i krilo. Odličan strijelac iz vana, zna se zabiti u reket iako nema brzinu potrebnu u NBA-u. Građen poput Evansa i spreman za tešku ligu, no dobro bi mu došla još godina u koledžu.
06. Cole Aldrich – Ispao iz Top 10 razgovora nakon razočaravajućeg turnira za Kansas. Bit će godinama starni centar u ligi jer sve radi dovoljno dobro i nikad ne odustaje. Iz godine u godinu unaprijeđuje svoju igru pa je teško ocijeniti puni potencijal. Guši protivnike u obrani.
05. Nicholas Batum – Imao sjajnu godinu o kojoj malo tko govori. Učinkovit u napadu (52% šut, 43% za tricu, 10 poena), sjajan, sjajan, sjajan u obrani. Može zaustaviti bilo koga, uz Shefoloshu i Afflala jedan od najboljih čistih perimeter defendera u ligi.
04. Paul George – Građen poput Dannya Grangera ima jednako dobar šut kojeg je teško blokirati zbog visine i dugih ruku. Pametan momak koji mora raditi na obrani iako ima dobre brojke. Mora ubrzati igru, no kroz dvije-tri godine bit će jednako koristan kao Granger i Ariza.
03. Larry Sanders – Sirov igrač koji se ne boji nikoga u postu. Drastično unaprijedio igru u napadu. Fizički zastrašujući, može se gurati s najtežima i nadskočiti najeksplozivnije. Bit će biran u Top 25, mogao bi biti steal drafta.
02. Avery Bradley – Momak koji ne posustaje, ni u obrani, ni u napadu. Najbolji obrambeni bek u ovom draftu zna i kako zabiti koš, bilo iz blizine, bilo zabijanjem u reket. Mnogi ga, s pravom, uspoređuju s Montom Ellisom, iako nema sličnih “mentalnih” problema. Dobro bi mu došla još jedna godina na faksu.
01. Hassan Whiteside – Whiteside ne zna igrati košarku. Svejedno, radi se o fenomenu koji već sad može igrati u ligi zahvaljujući svojim fizičkim predispozicijama. Bez da radi na sebi mogao bi imati sličnu karijeru kao Ben Wallace, no Whiteside je pokazao želju da razvija svoje napadačke talente. Trebao bi ostati na faksu te dogodine biti Top pet pick, no čini se kako će krenuti trbuhom za kruhom.

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: