Jedan dan u medvjeđoj jazbini

 

Dolazak u Zagreb za mene je predstavljao jedno naglo otcjepljenje od sporta, svojevrstan prekid s dugogodišnjom tradicijom. Okej, nije baš da sam često išao na utakmice na mom Braču* zato jer je odlazak u Split na stadion nužno značio i ostanak u gradu zbog voznog reda Jadrolinije, ali dolazak na studij je značio nestanak onog kruga ljudi s kojim se obično pričalo o neuspjesima Hajduka i Jugoplastike (= Splita CO, žutih ili kako vam je drago). Iako volim Zagreb, u sportskom me smislu grad nije prihvatio. Šta da vam kažem, postao sam siroče.

*Osim ako ne računamo tekme Kolektivca u luksuznoj Četvrtoj županijskoj i putovanja u megalopolise kao što su Runovići, Srinjine i Dugi Rat.

Ajde, Badel Zagreb mi nikad nije išao na živce pošto u Splitu nije bilo jakog kluba (osim ako ne računate one tri-četiri Brodomerkurove godine), ali nije bilo teorije da odem gledati sport u kojem čak ni suci ne znaju pravila. Cibona, naravno, nije dolazila u obzir, a radije bi slušao Fran Drescher iz “Dadilje” kako pjeva čitav “Der Ring des Nibelungen” nego Zagreb ili Cedevitu. U mojoj mladosti Mladost je imala isti status kao Cibona – status omraženog kluba koji je imao više novca nego što je zasluživao, a i ne znam koliko je zanimljivo dva sata gledati sport u kojem se polovica akcije događa pod vodom, a druga polovica u neprobojnom oblaku vodene pjene.
Najgora od svih, naravno, bila je Croatia.* Majke mi, radije bih trčao gol Ilicom pred krdom razjarenih bikova koje jašu androidski klonovi Chucka Norrisa nego redovito posjećivao Maksimir. U nekoliko navrata razmišljao sam da eventualno skoknem do Kranjčevićeve, no prema Zagrebu nisam osjećao apsolutno ništa. Slomljen i prazan povlačio bi se u svoju sobu u domu (u kojoj televizora bilo nije) i s tugom u očima pratio rezultate svojih klubova na internetu.

*Ili Hašk Građanski. Ili Dinamo. Joj, oprostite, nikako da zapamtim kako se taj klub zove. Pardon.

Sad, kad sam već velik dečko, dovoljno snažan da podnesem svu tu bol, pojavio se zagrebački klub koji ju je izbrisao jednim zamahom palice. Ukoliko me uho dobro služi (što je poprilično upitno nakon 8 godina konstantnog pohođenja jako bučnih koncerata) čini se kako je Medveščak to napravio i za masu drugih Dalmatinaca, Slavonaca, Bosanaca, Zagoraca i sličnih izgubljenih duša koje su napustile svoj zavičaj u potrazi za obrazovanjem ili zaposlenjem. Medveščak je, nema sumnje, purgerski klub, ali je istovremeno klub koji ima raširene ruke za sve one koji nisu rođeni u Zagrebu.

Upravo to je ono što razni Gopci i Mamići, koji su u medijima rogoborili i potcijenjivali Medveščak, njegovu publiku i EBEL, nikako ne shvaćaju* – u Ledenu se ne odlazi samo radi sporta. Ledena vam daje priliku da budete dio nečeg što je puno veće i važnije od vas samih, nečega čija je sudbina da se raste i razvija, ne samo u sportskom i infrastrukturnom smislu, nego u onom transcendentalnom smislu. Bio sam (samo) osam puta na utakmicama Medveščaka i mogu vam reći da su hokejaši i Ledena na najboljem putu da postanu sastavni dio kolektivne duše grada Zagreba. Da postanu važni. Da postanu jedna od onih stvari za koje se živi. Ukoliko ne mislite tako vjerojatno niste bili na niti jednoj utakmici.

*Između ostalog. Iskreno nemam pojma da li su Mamić i Gobac toliko slijepi da ne kuže kako su među navijačima popularni k’o Horvatinčić među aktivistima ili samo drve svoje jer ih je strah konkurencije i sasvim realne mogućnosti da Medveščak postane klub br. 2 u gradu.

Moj posljednji odlazak u katedralu zagrebačkog hokeja zbio se prošlog utorka i, da vam odmah kažem, bilo je odlično, premda su Medvjede nakantali.

Počelo je super. Goran nam je sredio mjesta uz sami led, što je automatski zahtijevalo da provedemo čitavu tekmu na nogama, a kad ste svinja od 120 kila poput mene to obično znači kako do kraja tekme ostanete s koljenima nalik onima od Tracya McGradya. Svejedno, kad stojite tako blizu ledu svaka je akcija na vašoj trećini 10 puta uzbudljivija, a kad nekog igrača nabiju na staklo srce vam obično preskoči dva otkucaja.
Zapravo, najbolji dio čitave utakmice nije se dogodio na ledu – jedan od igrača Medveščaka opizdio je pak svom snagom, pločica je udarila u staklo poput metka, a lik koji je stajao dva metra od nas refleksno je poskočio unatrag jer mu je pak letio ravno u facu. Frajer je ostao mokar budući da je u tom trenutku u obje ruke držao čaše s pivom i sukladno Murphyevom zakonu prolio ih je po sebi na radost okupljenih.

Do kraja utakmice vidjeli smo uber gol Letanga koji ulazi ravno u top tri Medveščakovih golova ove sezone, vidjeli smo dvije tučnjave koje su se, na žalost, odvijale daleko od nas. Vidjeli smo jad i nemoć i fizički pad u drugoj i trećoj trećini i vidjeli smo ono što se nikad ne viđa u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj svi žele sve odmah – vidjeli smo navijače koji ostaju do kraja uz svoje igrače unatoč porazu i slaboj igri. Vidjeli smo odanost ne na papiru i ne na transparentima nego u grlima i dlanovima ljudi. Vidjeli smo i težak poraz koji svejedno nije ubio u pojam Medvjede* koji su dobili slijedeću u Grazu. Vidjeli smo ekipu i navijače zbog kojih mi je drago što živim u Zagrebu.

*Osim Kristana kojem je nedostajao samo dalmatinski naglasak da bi ga policajci zamijenili s Mladenom Grdovićem.

Na samom kraju vidjeli smo i ono zbog čega je Medveščak tako važan – vidjeli smo hrpetinu klinaca na klizaljkama u dresovima Zagreba, Mladosti i Medveščaka kako defiliraju ledom, a šest tisuća ljudi im plješće i skandira. Unatoč porazu nije bilo puno razočarenja, jer ova zagrebačka priča još uvijek je pogonjena optimizmom i tako će ostati još neko vrijeme. Kako znam? Nekoliko dana kasnije u jednom sam trgovačkom centru vidio plakat koji poziva djecu u školu hokeja i roditelje kako zapisuju brojeve u mobitele. Dva kata iznad u izlogu jedne knjižare vidio sam tri knjige o hokeju. Hockey is back baby!, a ja sam presretan što ću i sljedeće sezone pjevati “Serbus Zagreb” s još šest tisuća svojih sugrađana. Iako nisam “rođen u Zagrebu”.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: