Ovisnik bez interneta

Kao u nekom lošem filmu pao sam na koljena. Gol do pojasa, raširio sam ruke i zabacio glavu unatrag. Očiju uprtih u vis zaurlao sam.

„Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!“, krik je proparao zrak, a za potpuni ugođaj nedostajale su samo hladne kapi kiše. Od koje nije bilo ništa, pošto se ova drama održavala unutar zidova našeg malog stana.

„Koji ti je bog?“, upitala je ljutita gospođa F dok je trljala san iz očiju. „Kaj se dereš“?!

„Crko internet“, odgovorio sam poput kakvog pećinskog čovjeka, a tako sam se, bogme, i osjećao. Kad sam bio srednjoškolac nisam kužio čemu panika od Y2K sičjuejšna, no sad mi je jasno. Nisu se ljudi bojali da će nestati sva lova iz banaka, da će se avioni srušiti i da će se nuklearne bojne glave vinuti u visine i riješiti velik broj ljudi svih životnih problema. Kakvi. Ljudi su strahovali da će internet riknuti. E, to bi tek bila strahota.

Uglavnom, te sunčane subote zaključili smo kako je riknuo router i kako od neta nema ništa. Pokušaj da se popravi situacija rezultirao je bijesnim raskidanjem ugovora sa sadašnjim providerom i sad čekam da mi novi uvede net doma. Što znači kako me čeka još 30-ak dana bez Fejsa, foruma, YouTubea, ChicksWi… erhm. Da. Heh.

Da se razumijemo; ovo ne bi bio toliki bed da te iste subote nije počeo NBA playoff. Dan ranije počeo je NHL playoff. MLB je ušla u drugi tjedan. Igrala se Liga prvaka. Održao se NFL draft. Stvari koje su od početka godine masnim slovima zapisane u kalendar sada su propuštene. Westbrook i Durant kontra Lakersa, mučenje Pensa, poraz Barce od prokletog Intera, Rose vs Lebron, tragikomični pick Tima Tebowa, potpuni raspad pitching+defense filozofije Red Soxa… sve je propušteno.

Okej, okej, jednom kad internet stigne uzet će se jedna nedjelja kako bi se pogledale sve NBA tekme prve runde, a ove druge stvari daju se popratiti na poslu preko higlightsa, ali nije to to. Internet me razmazio. Internet je zauvijek promijenio način na koji gledam sport. Više nemam strpljenja ni mjere. Dani u kojem su se gledale dvije nogometne utakmice tjedno (što je ionako bilo dovoljno da mamu i sestru izbaci iz takta jer, eto, ima neka melodrama na Prvom), Petica ponedjeljkom, NBA subotom rano, rano ujutro i tu i tamo neki Ivaniševićev meč završeni su. Gotovo.
Sport se danas ili prati 24/7 ili se uopće ne prati. Nije bitno jeste li opsesivni kladioničar koji će do svoje tridesete prodati obiteljsku kuću zajedno sa starcima ili samo sportski freak koji nema pametnijeg posla nego proživljavati svoje dječje fantazije o veličini i slavi kroz ljude koji se igraju loptom, bitno je kako vam je internet omogućio da budete to što jeste.

Kada posvetite toliku količinu vremena jednoj stvari, kad joj se u potpunosti predate, kada uložite golemu količinu emocija u nešto onda vam uvijek bude žao što ne možete sudjelovati. Sinoć, dok su Rose i društvo izbijali metlu iz LeBronove ruke, osjećao sam se jadno i bijedno; osjećao sam se kao da izdajem prijatelje i to kad me najviše trebaju. Sport vas može pošemeriti na taj način, može vas natjerati da razmišljate iracionalno i da pričate gluposti. Bio sam razočaran i ljut, kao da nisam do sad propusti milijun playoff utakmica Bullsa čisto zbog toga što prije nije bilo streamova, nije bilo NBA League Passa i nije bilo broadbanda. Što da vam kažem – internet me promijenio.

Mnogi će reći kako je ova opsesija suluda (uostalom, postoji li neka koja nije) i kako internet udaljava ljude od stvarnog svijeta i bit će u pravu. Net vas može udaljiti od bliskih ljudi, to je apsolutna istina, i samo je pitanje u kolikoj će te mjeri dopustiti da vam se to dogodi. No, istovremeno vam može otvoriti sasvim nove svjetove u kojima nećete pronaći samo pokretna vrata za izlazak iz svijeta dosade, nego stvari koje će unaprijediti i vaš život i vas kao osobu; kao ljudsko biće. Volim vjerovati da je internet napravio nešto slično za mene; jer da nema neta nikad ne bi gledao baseball i football, ne bi pratio NBA, ne bi čuo masu sjajnih bendova ni pogledao bezbroj odličnih serija; kvragu, bez njega ne bih upoznao masu dobrih ljudi koje danas smatram najboljim prijateljima. Istina, net me ulijenio, razmazio me i učinio ovisnikom o mnogim stvarima, no istovremeno mi je omogućio da s vama dijelim ove misli. Zato dosta patetike i dosta zajebancije, ima da mi uvedu net do početka drugog kruga playoffa! Ukoliko misle da ću propustiti okršaj KG-a i Jamesa nakon onog prepucavanja u Bostonu mora da su ludi. Makar morao maznuti WiFi od susjeda.

Čovjek koji je buljio u ekran je u depri jer, eto, ne može buljiti u ekran. Utješiti ga možete na hrvoje.monitor@gmail.hr, a bilo bi lijepo da ga potražite na Fejsu. Nije da će vam odgovoriti, ipak nema internet.

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: