Počinje najdosadniji sport na svijetu

Kada Hrvatima kažete kako pratite baseball obično se kroz slijedećih 20 minuta nađete u gumenoj sobi, čvrsto vezani luđačkom košuljom, okruženi bijeobradim doktorom s debelim naočalama i brkatom medicinskom sestrom koja vas na silu želi našopati najraznobojnijim tabletama koje možete zamisliti. Za većinu Hrvata baseball je dosadan sport kojeg bi samo lud čovjek* gledao.

* Ili Amer. Ali za nas su ta dva pojma obično sinonimi.

Ne mogu reći da im pretjerano zamjeram. Baseball je spor, pastoralan sport, u kojem “prava akcija” ne zauzima niti petinu trajanja utakmice. To je sport iz nekog drugog vremena, mirnijeg vremena, u kojem naša moć koncentracije nije bila uništena TV reklamama i multitaskingom. Čak je i u SAD-u njegova popularnost opala u posljednjih 30 godina, pa je sport o kojem se nekoć govorilo kao o “nacionalnoj razbibrigi” danas svoj primat prepustio dinamičnijem, krvožednijem i uzbudljivijem footballu. U skoroj budućnosti mogla bi ga lako preteći i košarka koja ima puno mlađu demografiju – na reklamama u NBA-u oglašavaju se proizvođači tenisica, fast food restorana i mobitela, dok će te za vrijeme baseball utakmice vidjeti nebrojeno puno reklama za viagru, bankovne kredite i lijekove koji smanjuju prostatu. Baseball je ostario, i ne čudim vam se kad kažete da vam je dosadan.

Ja ga, unatoč svemu, obožavam. Da, taj sport je spor, ima 162 utakmice diljem sezone i svaka traje tri sata, da, većinu vremena se ništa ne događa, ali u onim gustim trenutcima to je najnapetiji sport na svijetu. Football je akcijski film, košarka je akcijski film, hokej na ledu je čisti akcić – baseball je triler. Baseball će vas natjerati da sjedite na rubu stolice, a svaka sekunda u kojoj pitcher odmahuje glavom, puše si u prste, namješta se na moundu, svaka sekunda koja je obično dosadna i koja vas tjera na zijevanje sada samo produbljuje tu napetost.

Shvaćate onda da sam uzbuđen. Liga prvaka, NHL i NBA ulaze u završnicu, Formula 1 je već počela, a ove nedjelje konačno počinje i baseball sezona. Najdosadniji sport na svijetu do jeseni će mi skratiti život dvije godine, iščupati par kila živaca i dodatno poremetiti moj, ionako uništeni, bioritam. No, istovremeno MLB će se iskupiti sjajnim utakmicama, homerima, krađama baza, sjajnim pitcherskim predstavama, pokojom tučnjavom i A-Roid uzvicima u svim stadionima lige, uključujući i Yankee Stadium.

Naravno, postoje neke stvari kojima se posebno veselim, pa bi možda bilo dobro da ih nabrzake pobrojimo.

Ulaz sabermetricsa u mainstream

Sabermetrics su kul. Sabermetrics su kating edž. Sabermetrics su pank.Ukoliko ste jedan od onih koji procjenjuju kvalitetu igrača preko HR-a, ERA-e, W-inova, R-unova, AVG-a i posebno RBI-ova odmah da vam kažem – vaše vrijeme je prošlo. Prije samo dvije godine i ja sam bio jedan od vas, no čudesan svijet sabermetricsa mi je otvorio oči. Iluzorno je očekivati da će se isto dogoditi generacijama navijača i novinara stasalih prije nultih, no novo desetljeće kuca na vrata i morat će se prilagoditi ukoliko žele voditi iole smislenu raspravu o kvaliteti pojedinih igrača u baseballu.
Koji je, prije svega, individualan sport fokusiran na borbu između pichera i battera, i sport u kojem statistika najmanje laže*. Kako bi se smanjilo to laganje geekovi (predvođeni Billom Jamesom) su izmislili nekoliko formula koje nam još bolje govore o kvaliteti pojedinih igrača, a neke od njih polako se probijaju u sportsku kulturu. SLG, OPS, BABIP i VORP već su ušli u svakodnevne razgovore, sad ostaje da vidimo hoće li to napraviti UZR, WAR, FIP i ostale statistike za čiji izračun trebate imati završen MIOC i barem treće mjesto na županijskom natjecanju iz matematike.

*Čujete li ovo, kladioničari? Ne postoji sport u kojem brojke više otkrivaju. Wink wink, nudge, nudge. Šteta što ste markirali/picavali iz škole za vrijeme satova matematike.

Matt Wieters, Jayson Heyward i ostali klinci

Wieters je sjajan, Wieters je nevjerojatan, ovakvog catchera nije bilo od Berre ili bar od Piazze. Tako su bar tvrdili američki mediji i stručnjaci, no Wieters nije isporučio ono što nam je obećano. Njegov OPS od .753 bio je tek mrvicu bolji od prosjeka lige (.751), a njegov BAbip iznosio je .356 što otprilike znači kako je imao hrpu sreće (iako BAbip za udarače nije baš dobra statistika), a ni tradicionalne brojke mu ne idu u prilog. Svejedno, drugi dio sezone odigrao je više nego solidno i sve one priče zasigurno nisu pale s neba.

Ove godine takav hype okružuje Jaysona Heywarda iz Atlante koji si je sjajnim Spring trainingom osigurao mjesto u početnoj devetorici. Za razliku od Wietersa koji je povlačio usporedbe s najboljim ofenzivnim catcherima u povijesti lige, Heyward vuče usporedbe s najboljim igračima svih vremena. Po trenerima, novinarima i raznim ekspertima tip je mješavina Hanka Aarona i Willieja Maysa, a s takvim usporedbama teško bi se nosili i veterani, pa ne bi bilo čudno da pokopaju momka koji se još uvijek ne može legalno naroljati u Americi. No, dečko ima kratak i brz zamah, još brže noge i igra u solidnoj ekipi Bravesa koja bi ove godine mogla iznenaditi mnoge.

Iskreno, nemam pojma kako će ova dvojica odigrati ovu sezonu, no vjerujte mi da me to živo zanima. Heyward i Wieters neće biti jedini; očekujem zanimljive stvari i od drugih “klinaca”. Elvis Andrus bio je sjajan prošle godine, od Davida Pricea očekujem puno, a Neftali Feliz i Aroldis Chapman navodno ubijaju. Alcides Escobar je također čovjek s puno potencijala, Colby Rasmus bi mogao biti sjajan, a pitanje je hoće li Nationalsi imati muda* pozvati Stephena Strasbourga u Majorse. S većinom ovih igrača klubovi i navijači će morati imati puno strpljenja, a rijetki si to mogu priuštiti u ligi u kojoj samo pobjede donose gledatelje i lovu.

*U svakom slučaju će morati. Inače mogu zaboraviti na prodaju ulaznica i slične stvari.

Hoće li princ Albert postati kralj

Okej, ovo je možda deplasirana točka dnevnog reda. Albert je, bez ikakve sumnje, najbolji igrač u MLB-u. Prvi po OPS-u, prvi po VORP-u, prvi po OWN%* i drugi u čitavoj ligi po Wins Above Replacement**. Pujols je sjajan. No, u mom komšiluku kraljevske se titule ne dijele tako lako; obično morate biti toliko veliki i jaki da možete razbiti svakoga u školi. Pujols upada u tu kategoriju, no da bi ga u potpunosti prihvatio za kralja treba mu još jedna godina, ne dobra godina, ne odlična godina, nego jedna izvanserijska godina. Nalik lanjskoj.

*Statistika koja govori koliko bi tekmi neka ekipa pobijedila da joj se lineup sastoji od samo jednog igrača. U Albertovom slučaju lani je taj broj iznosio 81 posto.

**Za računanje ove formule ni matematička gimnazija nije dovoljna; trebali bi imati bar dvije godine faksa, i to ne po Bolonji. No, ukoliko vas ne zanima kako se do nje došlo dopustite da vam je na brzaka objasnim – ukratko, brojka govori koliko pobjeda pojedini igrač donosi svom klubu u odnosu na prosječni šrot od igrača. Pujols je Cardsima donio 8,5 pobjeda više od tog smeća od igrača, a od njega je bio bolji samo jedan lik – Ben jebeni Zobrist s 8,6.

Jesam li spomenuo kako je šjor Pujols prošle godine bio u top tri u National Leagueu po HR-ovima, RBI-ovima i AVG-u? Znate što to znači. Možda ga neće ni trebati kruniti, možda će se okruniti sam. Triple Crown u NL-u nije osvojen od prije Drugog svjetskog klanja, u MLB-u od 1967. godine kada ga je uzeo Carl Yastrzemski*. Yazove brojke? 44 HR, 121 RBI, .326 AVG. Da, Pujols je prošle godine bio bolji u sve tri kategorije.

*Čita se Jastremski. Da ne bi slomili jezik.

Ono što je možda još važnije za njegovu krunidbu bit će njegov ovogodišnji nastup u playoffu, koji za Cardse ne bi trebao doći u pitanje niti u jednom trenutku. Prošle su godine neočekivano ispali od Dodgersa, niti jednu tekmu nisu izgubili s više od tri razlike, a Pujols nije bio na visini, iako se ne može reći da je podbacio. Tip je već dokazao da može ubijati u doigravanju, i ove bi godine trebao ponoviti nešto slično. Baseball je sport opsjednut statistikom zbog koje se ponekad zaboravi kako statistika nije ništa više od nusprodukta same igre. A cilj igre nije skupiti što bolje brojke nego pobijediti. Baš kao što cilj sezone nije osvojiti MVP nagradu nego prsten. Čini mi se kako Pujolsa žulja to prazno mjesto na ruci i kako će učiniti sve da ga popuni, a nama ne preostaje ništa drugo nego da uživamo gledajući hoće li mu to uspjeti.

Tko će do 100

Prošle su godine Yankeesi pobijedili u 103 utakmice i unatoč slabom startu dohvatili to prestižno i zapravo potpuno nebitno dostignuće. Ove se godine dvije momčadi izdvajaju kao favoriti za takvu vrst dominacije, iako sam osobnog mišljenja kako Yankeesi nemaju velike šanse za ponavljanje tog uspjeha u nakrcanom AL Eastu u kojem ih čekaju Red Soxi i Raysi te više nego sposobna ekipa Oriolesa. S druge strane Philliesi, najluzerskija momčad u baseballu*, imaju otvoren put i mogli bi za par tekmi preći tu magičnu brojku. Metsi su kao stvoreni za još jednu razočaravajuću sezonu u ogromnom Citi Fieldu koji je uvelike osakatio njihov power napad (zajedno s ozljedama), Florida još nije dovoljno zrela za playoff, a Washiongton će biti sretan ako popuši samo 90 utakmica. Bravesi bi mogli iznenaditi, ali nitko od ekipa u NL Eastu, zapravo niti jedna ekipa u NL-u nije tako stvorena za regularnu sezonu k’o Philliesi. Oni su Pig Destroyer MLB-a, stvoreni su za grajndanje. Lineup im je ubitačan i u njemu praktički nemaju slabu točku, osim eventualno catchera, iako malo zabrinjava akvizicija Placida Polanca čije posljednje dvije sezone nisu bile nešto pretjerano sretne.

*Ukoliko ne brojimo Cubse. Da, Philliesi imaju najviše poraza u povijesti lige, ali Cubsi nisu dobili važnu utakmicu već 101 godinu. Koga briga za regularnu sezonu, playoff je bitan!

Na moundu su Philliesi više nego solidni* unatoč slabijoj sezoni Colea Hamelsa koji je lani imao .321 BAbip što u prijevodu znači da je imao sreće k’o Baksuz Nesretnović iz Pehograda. Hamels bi trebao biti dobar ove godine, posebno s potentnim lineupom iza sebe koji nije toliko loš u obrani te bi trebao upisati 15 pobjeda, što nije statistika koja nam puno govori o njegovoj kvaliteti, no sigurno najviše veseli navijače Philliesa i njegove suigrače. Halladay bi trebao dominirati slabijim NL-om, kad je već godinama najbolji pitcher u najjačoj diviziji MLB-a, a ostaje pitanje hoće li Happ opravdati hype koji ga okružuje.

*Ne samo da su solidni, nego imaju tipa koji se zove Antonio Bastardo. Antonio Bastardo! Samo zbog njega ova je ekipa 20 posto bolja, iako je tip lani imao ERA od 6.46.

Bez obzira na sve Phillies izgledaju kao ekipa koja može do stotke, iako nisam siguran hoće li se to dogoditi. Favoriti uvijek znaju zajebati i nikad im ne treba vjerovati.

AL East

Definitivno najzanimljivija divizija u baseballu koja će kroz sezonu nuditi masu nevjerojatnih utakmica i još boljih priča. Yankeesi su favoriti, imaju najmoćniji lineup u ligi dodatno pojačan Curtisom Grandersonom, no njihov pitching rotation mi ne ulijeva nikakvu sigurnost, što je super budući da MRZIM JEBENE YANKEESE! Od Sabathie možemo očekivati 200+ kvalitetnih inninga i to je otprilike sve što možemo očekivati. Burnett je k’o stvoren za katastrofalnu godinu. Pettite također. Hughes je velika nepoznanica čak i za fanove Yankeesa, Joba Chamberlain bi mogao nekoga ubiti, a Mariano Rivera je rođen u 60-ima. Okej, ajde, Rivera će bit dobar valjda do svoje 58. godine i bullpen im nije slab, ali starteri… Ne znam, možda su ovo samo moja nadanja, ali jedna ili dvije ozlijede i Yanksi bi mogli otići kvragu. No, kao i sva prava gamad veća je vjerojatnost da će me zajebati, izbaciti Soxe i pobijediti u 96 utakmica.

No, sasvim je sigurno kako se Soxi neće tako lako dati. U doba kad se nestanak steroida itekako primjeti na brojkama Theo Epstein je prigrlio sabermetricse i odlučio složiti izrazito defanzivnu momčad. Okej, dolazak Johna Lackeya je vjerojatno bio velika greška pošto tip ima slabe brojke na Fenwayu, a i Matsuzaka mi ne ulijeva povjerenje, no Beckett i Lester bi trebali biti odlični. Bucholz bi također mogao imati dobru godinu, Wake može bacati onaj knuckle do 50-e, a ni bullpen nije slab; čak i ako Papelbon ponovi slabašnu lanjsku godinu u kojoj mi je redovito uništavao živce, tu je Daniel Bard koji može preuzeti dio odgovornosti na sebe.

Ono što pitcherima ulijeva povjerenje je to što Soxi imaju najbolju obranu u ligi. Ne vjerujete? Prema UZR-u (još jedan napredan sabermetric koji procjenjuje obrambene sposobnosti igrača u odnosu na prosjek lige) Soxi imaju najbolju defanzivnu treću bazu (Beltre), drugu bazu (Pedroia), prvu bazu (Youk) i desno polje (Drew) te treće najbolje srednje polje (Cameron). Kad Ellsbury ode u lijevo i njegove brojke će se poboljšati jer je lijevo polje na Fenwayu toliko malo da će ga Jacobi, čak i sa svojim pogrešnim instinktima, lakoćom pokriti zahvaljujući nevjerojatnoj brzini.

Kad uzmemo u obzir da su gotovo svi batteri u ekipi sposobni doći na bazu, kad uzmemo u obzir da će se Ortiz i Lowell moći mijenjati ovisno o bacaču na DH poziciji i kad skužimo da je ova ekipa naučena pobjeđivati onda je sasvim jasno da Soxi imaju dobre šanse pobijediti u 90 utakmica, makar će u rijetkima natući protivnike kao prošlih godina. Ovo je smallball momčad bez velikih HR hittera (iako će Youk i V-Mart dati svoj obol), i najveći problem mogao bi biti Terry Francona koji nije naučen gospodariti takvim ekipama. S toga možemo očekivati da će Soxi zapeti pri dovođenju Adriana Gonzalesa* do kraja prijelaznog roka, naročito ako se pokaže da ova taktika ne pali. Koga će dati za njega nemam pojma, ali lako bi se moglo dogoditi da odu i Bucholz i Ellsbury i Bowden što bi bila nevjerojatna šteta jer svu trojicu volim gledati.

*Sorry Padresi, ali ovo je kapitalizam, i mi imamo više love od vas! Fuck you! (Baseball je nekad stvarno grozan i treba ga sallary capati pod hitno).

S druge strane Joe Maddon točno zna što može očekivati od svoje ekipe. Očekujem da će Longoria napraviti ozbiljan iskorak u svojoj MVP kampanji, Pena će opet mlatiti lopticu, Upton bi mogao imati sjajnu godinu ako ga ozlijede zaobiđu, a Zobrist je lani pokazao da ne najbolji all-around igrač lige – tip koji može igrati na četiri pozicije, zamijeniti koga treba i često igrati bolje od igrača koje zamjenjuje. Rotacija bi mogla zadati glavobolje navijačima, no bit će je iznimno zanimljivo gledati, a najupitniji od svih igrača ostaje Carl Crawford. Ne zbog svojih igračkih sposobnosti, nego zbog ugovora koji ističe nakon ove sezone za kojeg Raysi jednostavno nemaju love. Podbaci li ekipa sasvim je sigurno kako će ga trejdati na polovici u neku ekipu izvan AL Easta, no budu li dobri… Ne trejdaju li ga riskiraju da Crawford nagodinu zaigra za Soxe ili Yankse i uvelike našteti šansama mlade i perspektivne ekipe Tampe koja bi se još nekoliko godina trebala boriti za playoff.

Kad uzmemo u obzir da u AL Eastu još čame i potcijenjeni Oriolesi koji imaju jako dobru spregu mladih igrača i veterana jasno je zašto je ovo najzanimljivija divizija u baseballu. Očekujem borbu do posljednje utakmice, do posljednje kapi krvi, do zadnjeg outa. Bit će ovo sjajna sezona, jednostavno to osjećam.

Za sam kraj evo nekoliko brzinskih prognoza:

AL East: Yankees – jednostavno su prejaki, igraju na stadionu koji im paše, i jedino što bi ih moglo pokopati je rotacija.

AL Central: Tigers – nije da sam pretjerano sretan ovim odabirom, no konkurencija im nije pretjerano jaka. Twinsi će se privikavati na novi stadion i teško da će Mauer imati brojke kao lani, pa me ne bi iznenadilo da Cabrera i društvo uzmu ovu diviziju s jedno 85 pobjeda.

AL West: Mariners – Angelsi su izgubili jako puno pa očekujem kako će se ove godine naći iza Rangersa i Marinersa. Texas ima potentnu momčad koja bi mogla iznenaditi i osvojiti diviziju, no nekako mislim da će ojačani Marinersi konačno doći na svoje.

AL Wild Card: Rays – okrećem pilu naopako jer bi volio da se na ovom mjestu nađu Soxi, no nekako mi se čini da će se poskliznuti na samom kraju što će mlada momčad Raysa brzo iskoristiti.

NL East: Phillies – sve je već rečeno. Nema prave konkurencije, momci ubijaju, imaju iskustva, znaju pobjeđivati. Klanje.

NL Central: Cardinals – Pujols je dovoljna garancija za prvo mjesto u diviziji u kojoj imaju i Astrose i Piratese i Indianse. Cardsi nisu TOLIKO dobra ekipa, ali konkurencija nije bogznakako jaka.

NL West: Giants – okej, ovo je malo pretjerivanje, ali Giantsi bi mogli osvojiti ovu diviziju u kojoj su Dodgersi oslabljeni i u kojoj se ne zna što očekivati od Rockiesa. Diamondbacksi bi mogli napraviti iznenađenje i apsolutni rusvaj.

NL Wild Card: Braves – možda najteža pozicija za prognoziranje pošto u NL-u ima masu izjednačenih ekipa, ali sviđa mi se ova nadobudna momčad Bravesa s McLouthom, Chipperom i Jurrjensom na koju nitko ne računa što im daje određeni edge. Cubsi, Dodgersi, Rockiesi i Brewersi također imaju velike šanse.

AL MVP: Evan Longoria – dobar lineup, očito napredovanje kroz dvije sezone, nabrijanost, mladost, dobra obrana. Longoria ima sve, a Raysi bi opet mogli biti popularna, omiljena i rado viđena ekipa, David koji se bori protiv bahatih golijata Yankeesa i Red Soxa. Vjerni pratitelj: Mark Texiera

NL MVP: Ryan How… zajebavam se, zajebavam se! Albert Pujols, naravno. Mislim da ne treba objašnjavati zašto. Vjerni pratitelj: Hanley Ramirez

AL Cy Young: Jon Lester – momak je iz godine u godinu bolji, igra u sjajnom timu, a ove su mu godine pojačali obranu. Ne volim birati favorite, a Lester bi mogao svih iznenaditi. Vjerni pratitelj: Felix Hernandez

NL Cy Young: Matt Cain – Lincecum je dugo vremena dominirao, sad je vrijeme za Caina. Okej, i ovo je teški reach, ali Cain bi i ove godine trebao biti debelo ispod 3.0 ERA, trebao bi baciti 220 kvalitetnih inninga te upisati 20 pobjeda. Vjerni pratitelj: Tim Lincecum

AL Rookie: Neftali Feliz – Feliz je pravi ubojica na moundu koji je već lani pokazao da može dominirati. 11.3 SO/9 uz samo 2,3 BB/9 su impresivne brojke iako su ostvarene kroz skormni 31 inning. Svejedno, svi vole Feliza. Vjerni pratitelj: Brian Matsuz

NL Rookie: Alcides Escobar – mladi shortstop Brewersa igrat će u jakom lineupu u kojoj bi mogao postići dosta runova, iako njegove power brojke sigurno neće biti na razini. Prikaže li sjajnu obranu možda dobije nagradu, iako glasači obično zanemaruju takve igrače, a konkurencija je ove godine više nego ubitačna. Vjerni pratitelj: Aroldis Chapman

Vjerujte mi, uzbuđen sam. Još samo par sati i kreće cirkus. Kad krene možete zaboraviti na sve što sam napisao, jer ja neću baseball gledati zbog statistika i zbog pobjeda i zbog igrača. Gledat ću ga zbog njegove urođene ljepote, zbog prekrasnog zvuka palice koja udara, zbog neobičnih pokreta pitchera, zbog čitavog stoljeća uspomena koje nikad niste doživjeli ali koje su postale dio jedne kolektivne svijesti. Baseball je možda dosadan većini ljudi, ali on je ujedno i najljepši sport baš zbog te svoje mirnoće i neke neobične otmjenosti. Jedva čekam da mu se prepustim.

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: