Svi smo mi Thierry Henry

Prošlog tjedna niste mogli otvoriti sportske stranice u novinama ili specijalizirane siteove bez da vam u oči ne padne kilo ili dva prašine koja se podigla nakon što je jedan tip dotaknuo loptu rukom u kvalifikacijama beznačajnog sportskog natjecanja, nekakvog svjetskog prvenstva u nogometu koje ionako nikog ne zanima i koje je glupo i…

(Osjećate li gorčinu, ha? Ha?! Možda je dobro da nismo otišli u Južnu Afriku jer bi sigurno dobio čir na želudcu kad bi Olić pogodio prečku protiv Kameruna, a Joe zaradio tri žuta u utakmici s, recimo, Urugvajem).

Thierry Henry štopao je loptu rukom, dodao je Gallasu, a Francuska je čekirala kartu za Johannesburg. Vel’ka stvar. Vel’ka stvar, dečki. Da sam na vašem mjestu ne bih se mogao pogledati u ogledalo.

Da odmah razjasnim, imam velikih problema s varanjem, baš kao i velik dio navijača. Iskreno prezirem simulante, flopere, padavičare, glumce, fejkere i prevarante. Ne podnosim kada suci u NBA-u štite velike zvijezde poput Wadea, LeBrona i Kobea do te mjere da to očekuju i treneri i igrači i publika, ne mogu gledati rukomet jer na prosječnoj tekmi ima više povreda pravila nego golova, a posebno ne mogu smisliti igrače koji su izgradili karijere na glumatanju poput Pippa i Cristiana Ronalda (dobro, Ronaldo se nalazi u samom panteonu moje sportske mržnje zbog punio više razloga; mislim da bi mi psihijatri propisali terapiju kad bi čuli moje lamentacije o Velikom ljigavcu).

Sport je u neku ruku imitacija života, i baš kao život sadrži čvrsta i pisana pravila te neka nepisana pravila koja su jasna svakome s dva zrna soli u glavi. Prevaranti krše i jedna i druga, i što je najgore, uništavaju sport. Priznajem, ja sam teška naivčina zato jer me nogomet još uvijek zanima samo radi nogometa, radi igre, lijepih poteza, taktičkog nadmudrivanja i sjajnih golova. Ja sam naivčina zato jer su mi sponzori, lova, kladionice, navijači i ugovori potpuno nebitni. Ja sam naivčina zato jer vjerujem da je sama igra sveta, i da je se ne smije okaljati.

Henry je napravio upravo to. On nije pobijedio, zato jer je svojim potezom zaobišao pravila, a zaobilaženjem pravila možete pobijediti u bilo kojoj igri. Njegova izjava kako „on nije na terenu da sudi“ mene je pogodila kao šamar čije crvenilo nije mogla izbrisati ni njegova naknadna isprika i želja da se utakmica ponovi. Henry nije ni svjestan kako bi ovaj potez mogao označiti njegovu veliku karijeru; kako bi ga povijest mogla upamtiti ne kao sjajnog strijelca Arsenala, Barce i Francuske nego kao podmuklog tipa koji je u jednom trenutku prevario čitavu jednu naciju. Možda vam se čini da preuveličavam i da je nogomet poprilično nebitna stvar, posebno kad je usporedite sa stvarima kao što su obitelj, ljubav, karijera, bolest ili smrt, no ja sam vidio kako odrasli muškarci liju suze zbog nogometa, vidio sam nevinu djecu kako zazivaju kugu i koleru na ljude u šarenim dresovima, čuo sam priče o umirućim starcima koji se zadnjim dahom raspituju o rezultatima utakmica… Nogomet je naizgled trivijalna stvar, no nešto što može raspiriti takvu strast među najrazličitijim ljudima svijeta zasigurno nije trivijalno. Zato je taj Henryev potez tako strašan, zato jer je okaljao jednu od stvari koja je neizmjerno važna milijardama ljudi.

Još gori od Henryevog poteza bio je potez Fife. Ne samo da na njihovim stranicama niste ništa mogli pročitati o igranju rukom (sve dok Henry nije sam priznao kako je prevario suce), nego su odmah u startu odbacili svaku pomisao o ponavljanju utakmice. Fifa je time praktički priznala kako je nemoćna u ratu protiv sportskih varalica te poslala poruku ohrabrenja simulantima, padavičarima i floperima koji mogu biti sigurni ukoliko ne dopuste da ih sudac uhvati na djelu.

No, najgori u čitavoj priči su ipak navijači, a tu uključujem i sebe.

Zato jer smo licemjerni.

Zato jer bi se 90 posto nas u istoj situaciji ponijelo kao Henry, a oni koji ne bi, napravili bi slično u drugoj situaciji. Sebe smatram moralnom osobom, ne varama dok igram nogomet, nikad nisam nešto ukrao, trudim se ne lagati, pomažem svima koji me zamole za pomoć i uvijek izbjegavam situacije u kojima nekog mogu povrijediti, no svejedno sam npr. prepisivao na ispitima, bilo na faksu, bilo u srednjoj. Bilo da ste sudjelovali u najmanjim prevarama poput ne vraćanja love blagajnici koja vam je krivo vratila kusur, ili u onim najvećim poput devastiranja Mirovinskog fonda ili Podravke, velika je vjerojatnost da ste varali i da ste to svoje varanje pokušavali opravdati na najrazličitije načine. Baš poput Henrya.

Nogomet je refleksija stvarnosti, metafora života, preslika realnosti, kako u onim najljepšim stvarima, tako i u onim najgorim. Henryevo varanje sudaca, navijača, publike i samog sebe samo je preslika društva u kojem to ‘obični’ ljudi rade svaki dan. Thierry, pravo si đubre, no ja ti zbog toga ne smijem prigovarati*. Smijete li vi?

* To što ne smijem ne znači da neću. Henry, dabogda zabio 10 autogolova u Africi i imao bliski susret s đonom Terryeve kopačke. Mrzim varalice i uvijek ću govoriti protiv njih, makar zbog toga bio licemjeran. Život je nekad stvarno čudan.

Označeno , ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: