Svođenje računa, dio drugi

Ukoliko se sjećate prošlotjedne epizode znate kako sam pobrojao meni najbolje i najdraže albume, knjige i NBA igrače nultih i to sam napravio tako dobro da sam dobio ravno nula mejlova, još jedan dokaz kako kultura zbližava ljude. No, ne možemo dopustiti da nas porazi obeshrabre, makar oni bili konstantni. Slijedi drugi dio liste.

Top 50 najboljih pjesama nultih

Sjeo sam za komp i ovako iz glave prosuo 129 stvari na ekran. Kako je popis trebalo smanjiti na 50 uzeo sam miš u ruke i krenuo brisati stvari s popisa. Svaki put kad bi srezao neku osjećao sam se tako glupo i pokvareno i jadno, zato jer te stvari nisu zaslužile da ih se izbacuje s bilo kakvog popisa, a pogotovo nisu zaslužile da ih ja izbacujem s popisa. Svejedno, što je trebalo biti napravljeno sad je napravljeno i pred vama stoji popis 50 najboljih pjesama u proteklih 10 godina.
Pazite, to ni u kojem slučaju nisu objektivno najbolje pjesme nultih, ne shvaćam se dovoljno ozbiljno niti sam dovoljno umišljen da bi svoja subjektivna stajališta skrivao pod plaštevima i maramama objektivnosti; to su samo stvari koje su meni bitne. Znate, one stvari koje se slušaju kad nikog nema doma, kad ste sami u sobi studentskog doma u tri ujutro, ili stvari zbog kojih ubrzate korak kad vas sustignu u slušalicama walkmana/cd playera/iPoda*, stvari zbog kojih se razbacate u klubu iako ste trapaviji od Ane Ugarković**, jednostavno stvari zbog kojih vam je drago da ste živi.
Satima sam se mučio s ovom glupom listom i na kraju rekao, ma kvragu sve, uopće nije bitno. Nisu bitne liste, ni poredak, ni tekst, bitne su samo ove stvari. Ne morate čitati ni tekstove ni brinuti se oko redoslijeda, samo kliknite na jedan od ovih linkova. To je jedino zbog čega sam pisao sve ovo.

*A promijenilo se sve troje u ovih 10 godina
**Kvragu i taj jebeni Ples sa zvijezdama! Premlad sam da bi to gledao! Argh!

50. GrandaddyHe’s Simple, He’s Dumb, He’s the Pilot, 49. The DarknessI Belive In a Thing Called Love, 48. AmerieOne Thing, 47. The Flaming LipsDo You Realize?, 46. Xiu XiuSad Pony Guerilla Girl, 45. Fleet FoxesWhite Winter Hymnal, 44. Woven HandWinter Shaker, 43. Of MontrealSo Begins our Alabee, 42. Art BrutEmily Kane, 41. White StripesGirl, You Have No Faith in Medicine, 40. Jay ReatardFluorescent Gray (Deerhunter cover), 39. Marnie SternTransformer, 38. The DecemberistsHere I Dreamt I Was An Architect, 37. The Moldy PeachesAnyone Else But You, 36. Jay-Z99 Problems, 35. GrindermanNo Pussy Blues, 34. Why?Gemini (Birthday song), 33. The KnifeWe Share Our Mother’s Health, 32. MogwaiTake Me Somwhere Nice, 31. MenomenaMuscle ‘n’ Flo, 30. EminemStan, 29. The StreetsWeak Become Heroes, 28. Panda BearBro’s, 27. The Dresden DollsSing, 26. The ThermalsNo Culture Icons, 25. The Hold SteadyMassive Nights, 24. BeirutPostcards From Italy, 23. RadioheadVideotape, 22. Vampire WeekendCampus, 21. Let’s Be HoneysNo More Two-chord Lovesongs, 20. LambchopUp With People, 19. Russian FuturistsStill Life, 18. RadioheadEverything in It’s Right Place, 17. Arcade FireNo Cars Go (EP version), 16. SantogoldLights Out, 15. The New PornographersStreets of Fire, 14. Vashti BunyanHere Before, 13. High PlacesSandy Feat, 12. Oxford CollapsePlease Visit Our National Parks, 11. Mercury RevNite and Fog

10. Black Box RecorderThe Facts of Life

Luke Haines je vjerojatno najciničniji čovjek ikada rođen. Britak, odriješit, kontroverzan i pametan, Haines nas je uveseljavao kroz sva svoja ukazanja, bilo pod vlastitim imenom, bilo pod krinkom Autersa, Baader-Meinhoffa i Black Box Recordera. Haines je iskren i brutalan čak i kad se trudi zašećeriti stvari, a to se najbolje vidi u ovoj gorko-slatkoj pjesmi o odrastanju koja nam, po tko zna koji put, otkriva kako su svi cinici samo razočarani romantici.

09. Casiotone For The Painfully AloneLove Connection (Parenthetical Girls cover)

Izdana u istoj godini kao i original ‘Love Connection’ uvelike odskače od ostatka prekrasno beznadnog ‘Etiquettea’, odnosno najboljeg 20-something albuma ikad snimljenog. Dok ostale stvari na ploči govore o problemima odrastanja, ljubavi i odnosa sa starcima, dakle svim stvarima koje muče mlade ljude, ‘Love Connection’ je naizgled bezbrižna pjesma o neprospavanoj ljetnoj noći. No, iza tog vela krije se nešto mistično i sjajno i veliko, nešto o čemu je bolje ne govoriti.

08. Sufjan StevensRomulus

Romulus je ispovijest napuštenog djeteta, malog dječaka koji nastoji shvatiti zašto je njegova majka izabrala slobodu i bijeg od odgovornosti, a ne njega. Samim tim Romulus je iznimno bolna pjesma, najintimnija od svih Sufjanovih ispovjesti. „I was ashamed of her“, zaključuje Stevens tužnim glasom poraženog čovjeka koji nije uspio sazvati dovoljno snage da voli osobu koja ga je povrijedila.

07. LCD SoundsystemLosing My Edge

Još uvijek ne znam da li je ova stvar ismijava glazbene geekove, čru tipove, indiejanere i audiofile ili upisuje najljepšu posvetu u šareni spomenar pop muzike. Vjerojatno i jedno i drugo. Uostalom, koga boli briga.

06. TV on the RadioDry Drunk Emperor

Osobno, ne volim pretjerano ‘angažirane’ stvari. Znate, pjesme o političkim prilikama, borbi protiv tiranije, miru u svijetu i tome slično. Takve stvari se gotovo uvijek uzdignu do nekakve čudne razine, do razine simbola, i tada prestaju biti pop pjesme i postaju oruđe. Ide mi to na živce, pa makar i pogodovale stvarima za koje se i sam zalažem. ‘Dry Drunk Emperor’, napisana za žrtve uragana Katrina, izbjegla je tu sudbinu. Možda zato jer traje skoro 7 minuta, možda zato jer nema zarazni refren ni navijačku atmosferu, možda zato što joj je Sitek nabio dovoljno šumova da postane neprivlačna široj publici… Tko zna? No, ‘Dry Drunk Emperor’ je ultimativna protestna pjesma koja je zazivala anarhiju i slobodu za vrijeme najveće moralne krize na Zapadu u posljednjih 20-ak godina. “What if all the bleeding hearts took it on themselves to make a brand new start? Organs pumpin on their sleeves, paint murals on the White house, feed the leaders LSD. Grab your fife and drum,grab yor gold baton and let’s meet on the lawn, shut down this hypocrisy“. Zvuči poznato?

05. Lightning Bolt2 Morro Morro Land

Ta Ta Ta Ta Ta Ta, Taran ta ta, taran tata ta ta, taran tata ta ta, taran tata ta ta, taran tata ta ta ta, *)(#)#*(!“)#()(„!=?=)=?“$)*$)?“$?$?“??!?!#(?$/#$“/(#/=“/=$(=#/“($/()#/“#(/()/!())“#&)!#&“$&!%#)%()“%)%&“()&)%&)“)%&)“%&)“%&)“%&)%&)“/()!=!?!#())*!*?#*$%=“/=$*!*!¨*)?!“($/=(&“=)?(?(=“/=!*[0#=“(!)““*!*#)=/!!!!#)=?)*“#!)#)“)$&(&“=“==“/&“&*“=“/!*?*“*=1KAOS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

04. Devandra BanhartMichigan State

Ukoliko želite svoje dijete naučiti što ima puž i kako izgleda ocean najbolje bi bilo da o tome ne pitate ćaknutog Devandru jer ćete dobiti pregršt pogrešnih i blesavih odgovora. Ovakve stvari pisao bi kapetan Jack Sparrow da se prihvatio freak folka umjesto piratluka. Šteta što na cijelom prokletom internetu nema studijske snimke ove stvari, pošto ova live izvedba nije ni upola dobra i šarmantna k’o verzija s ploče.

03. Joanna NewsomPeach Plum Pear

Do sad mi se nije dogodilo da ovu stvar poslušam samo jednom; kad je čujem trebam je zavrtiti najmanje tri, četiri puta. Način na koji Joanna svira harfu je jedinstven i orginalan, način na koji se pjesma razvija je očaravajuć, a riječi… kvragu, Newsomica je najveći pjesnik među svojim pop suvremenicima.

02. OutkastHey Ya!

Točno se sjećam kako sam sjedio na kauču u kući mojih staraca na Braču i vrtio programe kad se na ekranu odjednom stvorilo to zeleno čudo. Onaj mali Andre koji je do jučer kotrljao prljave južnjačke rime i zazivao gospođu Jackson tresao se po pozornici k’o da ima napadaj epilepsije, a ispod svega pičio je suludi beat i jeftina melodija a još jeftinijem synthu. Hey Ya je bila najveći hit tog ljeta, no njena privlačnost danas kao da je isparila; kao da se izlizala od pretjerane upotrebe. Svejedno, to je najbolja mainstream pop stvar napravljena u nultima, suluda, zarazna, plesna i orginalna, jedina svoje vrste. ŠEJK IT LAJK A POLAROJD PIKČR!

01. Bjork/Thom YorkeI’ve Seen it All

Skriven pod debelom dekom svakog bi se četvrtka navečer skutrio u svojoj postelji i željno čekao Hit Depo. Bilo je to vrijeme kad nisam imao svoj komp, kad je Napster tek ugledao svjetlo dana, kad su prazni CD-i koštali 20-ak kuna, a pržilicu su si mogli priuštiti samo oni imućniji ili oni koji su planirali započeti piratski biznis. U takvim vremenima teško je bilo otkrivati muziku, posebno ako ste živjeli u malom otočnom gradiću od 1300 stanovnika. Zato je trebalo otrpjeti tih sat i pol napornog klafranja Hameda i Danijele i 10-ak bezveznih, konfekcijskih r’n’b i pop pjesmuljaka kako bi se konačno došlo do vrha liste. I’ve Seen it All iz nekog iz nekog je razloga bila jako popularna, a nikome to nije bilo drago kao meni. Čekanje se svaki put isplatilo, a Bjork i Thom Yorke su svoj posao uvijek odradili kako spada. Sablasno lijepa, uvijek me je čekala tamo na vrhu. Pjesme, baš kao i ljudi, slabo trpe godine te se izližu s vremenom, no neke od njih ostaju nepromijenjene. ‘I’ve Seen it All’ nije ništa manje lijepa nego prije 10 godina, a ako se sa mnom ne slažete… Pa, to be honest, I really don’t care.

Top 10 sportskih trenutaka

Radi sporta ćeš ukrasti mami lancun iz ormara i na njemu našarati nešto glupo kao Torcida Pojišan ili Celtic Pride*. Sport ljude čini nevjerojatno glupima, ali u većini slučajeva, sve dok nema nasilja, to je ona glupost zbog koje nam je drago da smo živi, ako kužite što želim reći. To je onaj osjećaj ushićenja, radosti i osjećaja pripadnosti nečemu što je tisuće puta veće od nas. Ponekad treba baciti oko na zvijezde, no nekad je sasvim dovoljno pogledati snimku utakmice. Sport vas isto tako može baciti u najdublju depru, može vam zabiti šaku u trbuh, ili vas politi hladnom vodom, i to je još jedan od razloga zbog kojeg ga volimo. Svaki sportski fanatik s radošću se prisjeća nekih trenutaka, dok one druge svim silama nastoji zaboraviti. Ovi događaji su obilježili moje desetljeće.

*Nemojte samo da počnem o američkim gledateljima i njihovim šarenim kartonima kojima reklamiraju televizijske kuće… To su najobičnije drolje gladne pozornosti koje će provesti sate i sate šarajući smrdljivi karton samo kako bi se na trenutak, na jednu milisekundu, našli na televiziji. Jedini egocentričniji navijači od ovih umjetnika su samo ljudi koji zovu svoje prijatelje mobitelom nakon što uhvate foul ball. Takve papke nije briga ni za sport ni za njihovu momčad ni za rezultat! Argh!

10. Duboki NBA Draft, 2003. godina

Ne mogu izostaviti košarku s ovog popisa, no kako je ugurati u period u kojem je hrvatska reprezentacija završila u blatu i kaljuži svjetske košarke i u kojem su 7 NBA naslova osvojile dvije meni najodvratnije i najmrže ekipe (1. San Antonio Spurs, 2. Los Angeles Lakers, s tim da Lakersi imaju jako dobre šanse popet se na vrh ove kratke liste)?
Lako, tu je NBA draft održan 2003. godine. Ne samo da smo dobili novog Spasitelja u LeBronu Jamesu, nego smo pride dobili i još trojicu igrača koje možemo ubrojiti u današnji top 10 (Wade, Bosh, ‘Melo). Da stvar bude još ljepša nakesali smo se i solidnih startera (Hinrich, Kaman, Ford, Barbosa, Mo Williams) i dobrih role playera (Kapono, Perkins, Collison, Ridnour, Diaw, Blake i Korver). Da Darkec nije zajebao stvar već sad bi govorili o najboljem i najdubljem draftu svih vremena, no ovako ga možemo samo staviti uz bok generaciji koja je u ligu ušla 1984. i 1996. godine.

09. Michael Phelps i osam medalja, 2008. godina

Možete li mi navesti još jednog sportaša koji je bio tako dominantan u jednom razdoblju kao što je to bio Phelps na Olimpijadi u Pekingu? Osam zlatnih medalja, sedam svjetskih i jedan olimpijski rekord (prokletih 100 metara delfin) i potpuno uništavanje svih svojih protivnika. Istina, za razliku od Spitza, Phelps je imao vrhunske uvjete rada, specijalne kupaće gaće i ultraturbosuper naočale za plivanje, no mislim da bi Phelps bio bolji i te davne 1972. godine. Kad uzmemo u obzir mogućnost da je Phelps čitavo vrijeme bio napušen k’o svinja njegov trijumf je samim time još veći. Da je imao brkove poput Spitza bio bi na samom vrhu ove liste*.

*Lošem plasmanu pogodovala je i potpuna netelevizičnost plivanja. Gledanje osam blijedih mrlja koje klize ekranom u oblaku pjene i dima i slušanje Miće Dušanovića kako orgazmično kriči u 6 ujutro ne bih baš nazvao vrhunskim TV iskustvom.

08. Rukometna olimpijska dominacija, 2004. godina

Kad već govorimo o dominaciji ne bi bilo zgorega prisjetiti se Olimpisjkih igara u Sidneyu i apsolutnog masakriranja svih protivnika hrvatske rukometne reprezentacije. Predvođeni Ivanom Balićem, čija se kampanja za najboljeg rukometaša svih vremena tad bila u punom jeku, rukometaši su pobijedili sve svoje protivnike. Na kraju je srušena i Njemačka, Goluža je pokrenuo gusjenicu, Džomba je skočio u Balićev zagrljaj, a Losert i Šola su se sudarili svojim plavim i ružičastim glavama. Nije baš da svako malo osvajamo olimpijska zlata, pa makar u nepopularnim sportovima poput rukometa.

07. Giantsi u koži Davida u Super Bowlu XLII, 2008. godina

Najveći upset desetljeća? Ja se ne mogu sjetiti većeg. Patsi su u Super Bowl ujahali neporaženi, na krilima tandema Brady – Moss, i gotovo svi su ih vidjeli kao prvu momčad koja će u sezoni upisati 19 pobjeda. Osim što su bili efikasni patsi su igrali lijepo, s puno okomitih dodavanja, s puno kratkih paseva kroz sredinu, sa solidnim probijanjem i vrlo dobrom obranom. Vrhunski igrači i budući hall of fameri imali su najbolju godinu karijere, a kad u sve to umiješate daleko najboljeg trenera desetljeća dobijete momčad koja poznaje samo uspijeh.
No Giantsi, koji su ovaj put igrali ulogu Davida, su na samom kraju regularne sezone gotovo porazili Patse. Do uspjeha su mogli na samo jedan način, i od samog početka tekme su dali do znanja kako će taj način koristiti sve do kraja. Pass rush Giantsa je uništio stabilnu ofanzivnu liniju Patsa, no momčad iz Bostona je svejedno vodila 14 – 10, dvije i pol minute prije kraja. Tad je često osporavani Eli navukao kacigu na glavu, malo prtljao, bacio glupu loptu u bunar koju je Tyree iščupao iz zraka koristeći ruku i kacigu i na kraju… Pa, Michael Strahan tvrdi kako Eli pada na treningu sam od sebe koliko je smotan, no 37 sekundi prije kraja jednostavno nije želio pasti na pod. Umjesto toga othrvao se Patriotsima dovoljno dugo da baci loptu Plaxicu koji ju je mirno uhvatio i slavlje je moglo početi. Ne samo da su me Giantsi sjebali porazivši meni drugu najdražu momčad u NFL-u nego su mi uskratili priliku da prisustvujem jednom povijesnom događaju. Šta je Eli, nije ti dugo trebalo da se vratiš u prosječnost, ha? Morao si se tad iskazati, ha? Vjerujte mi, još uvijek sam ljut.

06. Dudekove obrane i povratak Liverpoola, 2005. godina

Zanimljivo kako sam izgubio interes za nogomet u periodu u kojem je igra napravila najveći evolucijski skok i postala zanimljivija nego ikad prije. Mislim, i dalje gledam sve tekme reprezentacije, pogleda se i Liga prvaka i škicne Hajduk kad je na televiziji, no to je ništa prema osjećajima koje sam gajio prema ovoj igre 10 godina ranije. Tad se slušao Drugi program svake nedjelje, rezultati su se zapisivali u bilježnice, bježalo se sa tuluma radi potpuno nebitnih okršaja, a utakmice repke su se dočekivale s grčevima u trbuhu. Danas prema nogometu osjećam malo ili ništa. Ipak, jedan trenutak valja izdvojiti, to fantastično, bajkovito finale Liverpoola i Milana u Istanbulu. Rani gol dide Maldinija, golemi južnoafrički osmjesi Crespa i Kake nakon proslave trećeg Milanovog gola, Liverpoolov uragan u drugom dijelu, mutavi dive Gerrarda kad je trebao zabiti za 3:3, Xavijev promašaj penala i instant iskupljenje, milijun mrtvih šansi Milana u nastavku i na kraju Dudekov trijumf u jedanaestercima. Ova utakmica imala je apsolutno sve i bio ju je užitak gledati, makar nisam navijao ni za jednu ni za drugu ekipu.

05. Bolt na OI u Pekingu, 2008. godina

U prvih 15 metara Asafa Powell bio je prvi. Toliko je trebalo Usainu Boltu da postigne punu brzinu i sjuri se poput zeleno-žutog metka prema cilju. Trčao je tako jedno 70 metara, stvorio prednost od četiri koraka i rekao, ma kvragu sve, kvragu i rezultat, gotova je trka, treba ovo proslaviti. Tako je slaveći uletio u cilj i srušio svjetski rekord. Čovjek koji se zove Bolt postao je najbrži čovjek ikad. Reakcija Michaela Johnsona bila je potpuno opravdana.

04. Hajduk prvi nakon šest godina, 2001. godina

Nakon šest godina tuge i žalosti, nakon godina i godina prolijevanja žuči, kršenja ruku, beštimanja i zazivanja Boga došao je i taj dan. Croatia je umrla s Tuđmanom pa je utakmicu sa Slaven Belupom započeo dobri stari Dinamo. Modri su te majske nedjelje nakantali Koprivničane 6:2, no Hajduk je, za promjenu, sam odlučivao o svojoj sudbini. U Varaždinu je do 35 minute bilo 2:2, a onda je Stanko Bubalo riješio stvar s dva gola. Po prvi put nakon šest godina trofej prvaka se vratio u Split. Bubalo, Leko, Pletikosa, Carević, Bošnjak i Deranja su uskoro napustili Poljud u tradicionalnoj sezonskoj rasprodaji Hajduka, no ja ću uvijek pamtiti kako su te nedjelje zapečatili sezonu u kojoj su na kraju imali jedan pišljivi bod više od Dinama.

03. Janica s prekrasnom ogrlicom, 2002. godina

U samo četiri dana Janica je od jedne od najboljih ikad postala najbolja ikad. Tri zlata i jedno srebro rezultat je kojeg nijedan skijaš nije postigao na Olimpijskim igrama, a Janici je do četvrtog zlata nedostajalo samo 5 stotinki sekunde. Ne znam da li je itko iz Hrvatske ikad bio tako dominantan u jednom relevantnom sportu poput Janice. Cura je u svakoj utrci davala sve od sebe i zato nikako ne mogu shvatiti debile koji joj zamijeraju što se povukla sa scene u cvijetu mladosti.

02. Red Soxi po prvi put nakon milijun godina, 2004. godina

Cubsi možda nisu osvojili World Series 101 godinu, Philliesi su možda prvi upisali tisuću poraza u povijesti MLB-a, no nitko nikad nije gubio poput Red Soxa. Gotovo svaki odlučujući poraz u postseasonu stigao je na potpuno bizaran način, a činilo se kako će i 2004. godina završiti na isti, razočaravajući način. Yankeesi su vodili 3:0 u seriji, a nitko se nije vratio nakon 3:0 u stogodišnjoj povijesti baseballa i bilo je malo vjerojatno kako će baksuzni Red Soxi napraviti takav comeback. Nada se činila zauvijek izgubljenom kad su Yanksi ušli u donji dio devetog s runom prednosti i Marianom Riverom, jednim od najboljih closera u povijesti igre. Ukoliko išta znate o baseballu onda znate i ostatak priče – Robertsova krađa, Ortizov walk-off homer, Ortizov single sljedećeg dana, Curtova krvava čarapa u New Yorku, Damonov grand slam i Pedrovo zatvaranje utakmice za veliko slavlje i ulazak u World Series. Nakon takvog katarzičnog povratka nije bilo sumnje kako će Soxi osvojiti trofej pa njihov sweep Cardsa gotovo nikoga nije iznenadio. Ekipa se iskupila za 86 teških godina i donijela slavu svim onim igračima koji nisu uspjeli. Pesky, Yaz, Rice, Eck, Spaceman Lee, Ted Williams, ma kvragu, čak i Bill Buckner bili su iskupljeni ovom pobjedom. Bambinovo prokletstvo konačno se razišlo nad Fenwayem.

01. Wimbledon, 2001. godina

Postoji jedan jedini sportaš za kojeg je moja mama u životu navijala. Goran. Ne znam da li je to bilo zbog njegovih blesavih izjava, zbog psovanja, zbog razbijanja reketa, zbog toga što je bio naš ili zbog toga što je spadao u onu rijetku skupinu sportaša koji su nosili srce na rukavu i u svakom trenutku pokazivali koliko im je stalo. Goran je do te 2001. godine imao jako lijepu karijeru koja se bližila svome kraju, no svima je bilo jasno kako je u njoj nedostajala samo jedna stvar – Wimbledon. Nitko živ nije očekivao da će ga osvojiti, ma čak i njegovi najveći navijači bili su iznenađeni kad je prošao drugo kolo; kad je skakao po stolicama uz teren. Čovjek koji je na najljepši Grand Slam turnir stigao s pozivnicom nekako se probijao kroz ždrijeb da bi na kraju osvanuo u finalu. Tog ponedjeljka svi smo ostali doma, svi smo grčevito gledali tu epsku bitku s Rafterom i strahovali od još jednog poraza. Kad je ona loptica pogodila mrežu istrčali smo na terasu skačući gore-dolje, svi u suzama. Goranova pobjeda nije bila samo sportska pobjeda, ona je bila ostvarenje životnog cilja čovjeka koji se u potpunosti predao toj prokletoj stvari. Vječni gubitnik tog je popodneva iskupio svoju karijeru u maniri najboljih antičkih drama. Doček u Splitu, Draženov dres i kupanje u Rivi samo su doprinjeli legendi o najvećem uspjehu hrvatskog tenisa. Čak ni osvajanje Davis Cupa, zbog kojeg se Goran šatro izvukao iz penzije, nije bilo toliko slatko kao onaj trenutak kad je čovjek kojeg je čitava zemlja obožavala legao na travu i rukama pokrio lice.

Top 10 igara

Fascinantno je koliko vremena odrasla osoba može potratiti na računalne igre. Igram se od svoje šeste godine, za početak na komodorcu i amigi, kasnije na konzolama poput NES-a, SNES-a i Plejke, ili na svom prvom računalu (633Mhz, 256 RAM, Riva TNT grafička). Ne bi se nazvao gejmerom jer mi fali odlučnosti i predanosti (uostalom, prezirem multiplayer igranje), no svejedno potrošim sat ili dva dnevno na igranje. Najbolje igre desetljeća? Evo mog popisa.*

*Sve igre su za PC. Nema se love za konzole.

10. NBA 2k10

Posljednja dobra NBA igra? NBA Live 98. Sve do islaska NBA 2k9 nismo imali dobru košarkašku simulaciju na PC-u, no ova igra to je konačno promijenila. NBA 2k10 napravila je korak dalje i poboljšala neke stvari, iako je igra bez updateova praktički neigriva. Još uvijek čekamo patch da se ispeglaju neki gadni bugovi, no čak i bez toga, s dobro podešenim sliderima i roster updateom ovo je odlična igra. Šteta što joj tako malo nedostaje da bude realistična.

09. Vampire: The Masquerade – Bloodlines

Davno, davno prije nego su vampiri postali svjetlucavi papci sa frizurama od 100 dolara oni su bili prokleta bića iz pakla koja su vam željela popiti krv i prema vama su gajili iste osjećaje kao i prema piletini u supermarketu. Bloodlines, odličan horor RPG nikad prežaljene Troike, smješten je u takav svijet. Umjesto da zavodite žene i još ih ktome pumpate* u Bloodlinesima ćete se od čudovišta braniti otrgnutom ljudskom rukom i gledat ćete kako im se napiti krvi. Znate, k’o pravi vampir, a ne kao neka pičkica.

*Nisam gledao Twilight, hvala na pitanju, ali gospođa Frančeski bila je dovoljno detaljna u opisu te monstruoznosti. Bram Stoker se okreće u grobu. Ukoliko je uopće u grobu, mwahahhahahhahahaha!

08. Mass Efect

Svemirska pustolovina agenta Sheparda jedan je od najboljih RPG-ova u zadnjih pet godina u kojima je naglasak stavljen na grafiku i efekte, a ne na priču i razvoj lika. Mass Efect je RPG s najbolje razvijenim main plotom ikad, sa sjajnim odnosima između likova, s bezbroj opcija i rješenja, koji uza sve to izgleda odlično. Najveća mana ove igre je prokleti level scaling, najdebilnija opcija ikad izmišljena*, te repetativni i dosadni side questovi na lokacijama koje se stalno ponavljaju. Mislim, kao da je sav svemirski šljam projektirao svoja skrovišta kod istog građevinara. Hm, možda imaju IGH ili Konstruktor i u svemiru.

07. Diablo 2

Kad se pojavila bio sam beskrajno razočaran. Od jednog ‘rougastog’ dungeon crawlera sa sjajnim dizajnom i zastrašujućim osvjetljenjem dobili smo šarenu slikovnicu u kojoj trčite po poljima i pustinjama i koljete kričavo obojane demone. Naravno, kad bi ga usporedili s nizom današnjih igara, Diablo 2 je mračan, tvrd i distorziran, bez zaobljenih linija i glatkih prijelaza. No, ljepota ove igre ne leži u njenom dizajnu koliko u bolesno dobroj igrivosti. Hack ‘n’ slash nikad nije bio toliko zabavan, niti toliko zarazan. Kad bi pokrenuli D2 odmah ste znali što ćete raditi sljedeća 3 sata.

06. Knights of the Old Republic

Do sad ste valjda shvatili kako su RPG-ovi meni najdraži žanr. Kad uzmete u obzir da jako volim i Star Warse nije čudno što se KOTOR nalazi tako visoko na listi. Igra bez velikih mana, s dobrom pričom i solidno razvijenim likovima ne bi se našla na ovoj poziciji da nije smještena u galaxy far, far away. Svejedno, radi se o jako dobroj igri sa zanimljivom glavnom pričom, smiješnim likovima i detaljnim skill treejem. Double wield, FTW!

05. Commandos 2

Prva inačica ovog EDIOS-ovog serijala redovito se ubraja među najteže igre svih vremena, no Commandos 2 napravio je bitan odmak od svog prethodnika. Misije su i dalje zamršene i zahtijevanju popriličnu dozu mozganja, no ovaj put na raspolaganju imate daleko više opcija i rješenja pa prelaženje igre ne predstavlja takvu frustraciju kao ranije. Commandos 2 je zarazan i zabavan i dan danas ga znam zaigrati s vremena na vrijeme.

04. Company of Heroes

COH je najbolji RTS još tamo od Starcrafta. Točka. Smješten u Drugi svjetski rat (odnosno jedino vremensko razdoblje u kojem ne osjećam grižnju savjesti dok tamanim protivnike na ekranu) COH zahtjeva dobro poznavanje strategije i taktike te micro i macro managment, a donosi i neke zanimljive novitete u klišeima prepun žanr. Uz to nudi zanimljivu priču, mogućnost razvoja jedinica te spektakularnu grafiku koja će uništavanje nacističkih postrojni učiniti još slađim iskustvom.

03. MVP baseball 2005

Najbolja sportska igra ikad napravljena? MVP baseball 2005 nije pretjerano impresivna igra nakon što je instalirate, iako se ne može poreći da je igriva, no bez snažne moderske zajednice ona bi davno potonula u zaborav. Budući da smo punih pet godina proveli bez baseball simulacije za PC moderi su detaljno prostudirali strukturu ove igre i izmijenili toliko toga da se njena kvaliteta upeterostručila. Dečki nisu izbacili samo nove stadione, rostere i uniforme, oni su promijenili audio fileove, fiziku loptice, položaj kamera i TV prezentaciju, a najveći doprinos su Total Classics modovi. Želite igrati kao Yankeesi 1951. godine, ili Red Soxi 1946. godine? Želite zaigrati s Babeom Ruthom na Polo Groundsima ili dovesti Jackieja Robinsona, prvog crnog igrača u MLB-u, na Ebbets Field? MVP Baseball 2005 će vam pomoći da doživite povijest jednog sjajnog sporta i zato se nalazi na trećem mjestu ove vrste.

02. Arcanum

Steampunk je vjerojatno najbolje okruženje za neku igru ikad, a još kad svijet dizajnira Troika games znate kako vas čeka vrhunska igra. Smješten u fantasy svijet vilenjaka i orkova, Arcanum govori o industrijskoj revoluciji, o svijetu magije i svijetu tehnologije, o borbi dobra i zla i tome slično. Osim sjajnog settinga, Arcanum ima odlične NPC-ove, najbolji i najdetaljniji sustav razvoja likova te jako bogatu i detaljnu priču sa questovima koje možete riješiti na bezbroj različitih načina. Šteta što je sustav borbe tako nedorađen, repetativan i dosadan, jer Arcanum je ima potencijal da postane najbolja igra ikad.

01. Baldur’s gate 2

Ta titula ipak pripada ovom naslovu. BG2 je od samog početka sjajan, i takav ostaje do samog kraja – bez praznog hoda, bez sekunde dosade, bez besmislenog grindanja, bez ponavljanja sadržaja. Odnosi između likova u jednoj igri nikad nisu bili tako detaljni, questovi nikad nisu bili tako zanimljivi, a borbe tako teške i jedinstvene. BG2 je sjajan fantasy roman o borbi za moć pretočen u video igru te je zauvijek podigao letvicu koju još niti jedna igra poslije njega nije uspjela preskočiti.

Ajmo nekoliko brzopoteznih, prije nego uđemo u novu godinu:

Top 10 bushizama:

10. “I stand by all the misstatements that I’ve made.”

9. “The Holocaust was an obscene period in our nation’s history. I mean in
this century’s history. But we all lived in this century. I didn’t live in
this century.”

8. “Our enemies are innovative and resourceful, and so are we. They never stop thinking about new ways to harm our country and our people, and neither do we.”

7.. “See, in my line of work you got to keep repeating things over and over and over again for the truth to sink in, to kind of catapult the propaganda.”

6. “We have a firm committment to NATO; we are a part of NATO. We have a firm
committment to Europe; we are a part of Europe.”

5. There’s an old saying in Tennessee — I know it’s in Texas, probably in Tennessee — that says, fool me once, shame on –shame on you. Fool me — you can’t get fooled again.”

4. “If this were a dictatorship, it’d be a heck of a lot easier, just so long as I’m the dictator.”

3. “Who is to blame for riots? The rioters are to blame.”

2. “It’s time the human race entered the solar system.”

1. “I think we can agree. The past is over.”

Top 10 umrlih osoba

10. Hunter S. Thompson
09. Katherine Hepburn
08. John Ritter
07. Bill Walsh
06. Paul Newman
05. Ingmar Bergman
04. George Harrison
03. John Hughes
02. Johnny Cash
01. Moja nona i moj dida

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: