Svođenje računa, dio prvi

Dekada* koju polako ostavljamo iza leđa bila je toliko čudna da joj još nismo našli prikladno ime. Devedesete i osamdesete zvuče nekako organski, normalno i logično, no nulte se jako teško kotrljaju preko jezika. Zar je onda čudno što će ih malo ljudi pamtiti po dobru?
Nulte su postale bezlične, cinične i mizantropske godine, sa svojim napadima na WTC, ratovima u Iraku i Afganistanu, sa tsunamijem u Aziji i potresom u Kini, s financijskom krizom i krizom morala. Nulte su godine neispunjenih želja i propuštenih prilika i velikih, velikih pogrešaka. Rijetki će ih pamtiti po dobru, ako vjerujete medijima.

*Zapravo se ne radi o kraju desetljeća jerbo ono završava sljedeće godine. No ja sam oduvijek bio povodljiv.

Ja se mogu ubrojiti u te sretnike. U ovoj dekadi, u kojoj se čak i likovi iz američkih humorističnih serija ponašaju kao najgora đubrad, doživio sam stvari koje nikad prije nisam iskusio, što doduše nije čudno pošto sam u nju ušao kao klinac, a iz nje izašao kao… pa, isto kao klinac, ali puno dlakaviji klinac, ako kužite što želim reći.

Završio sam srednju i faks, dobio nećaka, gledao Radiohead uživo, zavolio football, zavolio baseball, po prvi se puta suočio sa smrću, doživio prvu neuzvraćenu ljubav, doživio prvu uzvraćenu ljubav, a ne treba zaboraviti i prvi seks, koliko god bio traljav i zaboravan. Nulte su za mene bile nezaboravne, a kako bi takvima i ostale trebalo bi ih nabrzaka sumirati, čisto da ih ne zaboravim kad obolim od Alzheimera ili neke slične, opake bolesti. Postoji li bolji način za to od potpuno nebitnih, na brzinu sklepanih i po ničem objektivnih lista? Vjerojatno postoji. Ali ja jako volim liste, koliko god bile neozbiljne i promjenjive. Pripremite se, ima ih poprilično.

Top lista 50 najboljih albuma:

Ukoliko ste posljednjih nekoliko tjedana čitali ovu kolumnu sigurno ste shvatili kako i koliko volim sport. No, to je ništa prema onome koliko volim muziku. Problem je samo što o sportu mogu pisati, a o glazbi jednostavno ne znam kako, i svi moji pokušaji završe totalnom katastrofom, većom od showa „Večeras s Joškom Lokasom“ ili Jordanove baseball karijere. Ne brinite se, uskoro ćete saznati zašto. Evo je, u poprilično nepreglednom izdanju, čisto da vam dignem tlak.

50. Aphex Twin – Druqs, 49. Unicorns – Who Will Cut Our Hair When We’re Gone, 48. All Girl Summer Fun Band – All Girl Summer Fun Band, 47. Exploding Hearts – Guitar Romantic, 46. Shins – Chutes Too Narrow, 45. Hood – Cold House, 44. Devandra Banhart – Rejoicing in the Hands, 43. Oxford Collapse – Remember the Night Parties, 42. No Age – Weirdo Rippers, 41. Art Brut – Bang Bang Rock ‘n’ Roll, 40. Iron & Wine – Our Endless Numbered Days, 39. Of Montreal – Hissing Fauna, Are You The Destroyer, 38. Lambchop – Is a Woman, 37. Black Box Recorder – The Facts of Life, 36. Mclusky – Mclusky Do Dallas, 35. The Decemberists – Castaways and Cutouts, 34. Why? – Elephant Eyelash, 33. Bjork – Vespertine, 32. The Streets – Original Pirate Material, 31. Okkervil River – Black Sheep Boy, 30. The Dresden Dolls – Yes Virginia, 29. Casiotone for the Painfully Alone – Ettiquete, 28. Death Cab for Cutie – Transatlanticism 27. Of Montreal – Sunlandic Twins, 26. The Moldy Peaches – The Moldy Peaches, 25. Architecture in Helsinki – In Case We Die, 24. Sufjan Stevens – Illinoise, 23. M.I.A. – Arular, 22. High Places – High Places EP, 21. Radiohead – Kid A, 20. Grandaddy – Sophtware Slump, 19. Panda Bear – Person Pitch, 18. Xiu Xiu – Fabulous Muscles, 17. Interpol – Turn on the Bright Lights, 16. The Flaming Lips – Yoshimi Battles the Pink Robots, 15. Mclusky – The Difference Between Me and You is That I’m Not on Fire, 14.Vampire Weekend – Vampire Weekend, 13.Lambchop – Nixon, 12. Arcade Fire – Funeral, 11. Sufjan Stevens – Greetings From Michigan, The Great Lakes State

10. Mercury Rev – All is Dream

All is Dream je ploča koja osvaja emocijama. Ona je ploča za sve usamljene mladiće i djevojke, ploča koja se sluša ležeći na podu u onim teškim, intimnim trenutcima potpune praznine. All is Dream je ploča koju se sluša kad se vratite kući sa sprovoda člana familije ili propalog spoja s osobom u koju ste zacopani. U tom će trenutku… pa, ne kažem da će stvari biti bolje, ali će u svakom slučaju biti podnošljivije.

09. Vashti Bunyan – Lookaftering

Vashti je danas baka. Svoje dane provodi raspitujući se o zdravlju unučadi, pečenju kolača i pranju bijelog veša. Prije 40-ak godina Vashti je objavila ploču, kratko surađivala s Nickom Drakeom i brzo potonula u zaborav. No, iz zaborava ju je izvukla nova generacija folk heroja poput Devandre i Joanne Newsom te Animal Collectiva*, koji su je nekako nagovorili da izađe iz penzije. Kao poklon dobili su neizmjerno tužan album koji govori o svakodnevnici, neispunjenim snovima, razočarenju i beskrajnoj ljubavi prema životu.

* Ovim momcima treba dodijelit nekakav orden, samo zbog njihovog postojanja kvaliteta muzike u nultima se podigla za jedno 13,6 posto

08. Mogwai – Rock Action

Prvi i najbolji post rock album kojeg sam ikad čuo i koji me na prvo slušanje ostavio potpuno bez teksta. Tko bi ikad rekao da trbušasti Škoti koji nose nogometne dresove i trenirke mogu zvučati kao jebeni vanzemaljci? Rock Action je glazba nebeskih prostranstava, kometa i zvijezda, muzika koja će vas približiti Suncu brže i bolje od bilo koje stvari Pink Floyda i koja će vam zauvijek ostati usađena u srce.

07. Marnie Stern – This Is It and I Am It and You Are It and So Is That and He Is It and She Is It and It Is It and That Is That

Osobno, nikad nisam pretjerano cijenio tehničare, ukoliko ta njihova tehnika nije na neki način pridonosila cjelini. Nikad nisam volio Prosinečkog jer je usporavao napade i smanjivao šanse za postizanje golova, unatoč spektakularnim driblinzima. Nikad nisam volio gitarske solaže jer su uglavnom besmislene i izvađene iz konteksta pjesama. Ne, tehničari su kod mene uvijek lošije prolazili od kreativaca, no ovaj album Marnie Stern, jedne od tehnički najpotkovanijih gitaristica u svijetu glazbe, našao se na sedmom mjestu. Zašto? Zato jer Marnie zna složiti pjesmu. Zato jer je pametna. Zato jer je snažna. Zato jer piči jače i bolje od svih Albinijevih bendova zajedno. Zato jer se ne izdrkava. Zato jer je pop.

06. Modest Mouse – Moon and Arctica

Ukoliko postoji jedan pravi indie album na ovoj ljestvici onda je to Moon and Arctica. Sve zvečeće gitare, svi pomaknuti tekstov i lijepe melodije indie albuma 90-ih nabijene su u 15 pjesama ove ploče. Koliko god se trudio ne mogu opisati koliko je ovaj album sjajan, dovoljno je reći da svaki put kad ga stavim na uši poskočim od radosti. Svemir je možda oblikovan poput Zemlje i kamo god krenete vratit ćete se na početak, no ovaj će vas album do tog cilja odvesti najzanimljivijim putem koji postoji.

05. Clouddead – Clouddead

Bez ikakve sumnje, najorginalniji i najrevolucionarniji hip hop album svih vremena. Šteta što su Clouddead bili jedini pripadnici te revolucije, i to samo na kratko. Clouddead je joyceovska ploča, teška, apsurdna i mračna, puna droneova, neobičnih tekstova, bizarnog repanja i suludih efekata. Nikad prije ni poslije nisam čuo ništa slično.

04. Joanna Newsom – Milk Eyed Mender

Sjećate se one epizode Prijatelja* u kojoj ekipa sastavlja popis pet poznatih osoba s kojima bi smjeli spavati bez da se njihovi partneri naljute? E sad, kad bi ja sastavljao svoju listu Joanna Newsom bi se vjerojatno našla na prvom mjestu (gospođa Frančeski bi izabrala Morrisseya, pojma nemam zašto). Razlog nije toliko fizička ljepota (iako je Joanna jako lijepa djevojka) koliko ova prekrasna ploča. Tko bi ikad rekao da cura koja svira harfu i ima neobičan i pomalo iritantan glas može napraviti nešto toliko lijepo i orginalno da to jednostavno morate poslušati svakih nekoliko mjeseci? Milk Eyed Mender je ploča zbog koje ćete se zaljubiti u nekoga koga nikad prije niste vidjeli ni dodirnuli ni s njom riječ progovorili… A sad bolje da stanem, ukoliko ne želim biti kastriran.

*Prve tri sezone Friendsa su bile odlične, zabavne i smiješne, i uopće me nije briga ako se ne slažete sa mnom. Branit ću ovo mišljenje do groba!

03. Radiohead – Amnesiac

Najbolji bend svih vremena u nulte je ušao albumom koji je šokirao sve fanove i kritičare, suludom mješavinom elektronike i eksperimentale koja je s Jonnya, Thoma, Eda, Phila i Colina konačno skinula breme spasitelja rock glazbe. Kid A će na mnogim listama biti proglašen najboljim albumom dekade, no ja se s tim ne bih složio. Amnesiac jednostavno ima bolje pjesme i luđu vibru i uz to nema potrebu biti simbol bilo čega, što je, bar za mene, u glazbi uvijek plus. Btw, ova verzija Morning Bella je bolja. Sisajte ga!

02. Primal Scream – Xtrmntr

„We are the only modern rock ‘n’ roll band in Britain. The rest are retro“, je natpis kojeg je Bobby Gillespie nosio na koncertima s XTRMNTR turneje. O, kako je bio u pravu! Dok su se njegovi kolege uhvatili reanimiranja rock lešine Bobby se prihvatio elektronike, Kevin Shields je praktički postao član benda i sve je otišlo u crveno, čitav album je bio „turned up to eleven“. XTRMNTR je čisto razaranje i ubijanje, ekstatično klanje sve u šesnajst, XTRMNTR je Komandos, Terminator i Predator, teški razarač i imperijalna krstarica. No, ono što je najluđe je da iza tog soničnog nasilja stoji poruka kako je nasilje pogrešno i kako je svijet zbog njega nepovratno otišao kvragu.

01. Yo La Tengo – And Then Nothing Turned Itself Inside-out

Znate kako je nastala ova lista? Poredao sam stotinjak meni najdražih albuma u stupac, polako sam ih brisao dok nisam došao do 50 najdražih, i onda sam ih polako slagao po redosljedu.* Čitavo vrijeme mislio sam kako će se ili XTRMNTR ili Amnesiac naći na vrhu budući da se radi o dvije ploče koje savršeno opisuju svu tjeskobu, bijes, beznadnost, moralne dvojbe i nasilje koje je obilježilo nulte. No, And Then Nothing Turned Itself Inside-out napravio je veći upset od Giantsa u finalu Super Bowla XLII i srušio i Primal Scream i Radiohead s čela ljestvice. Ni sam ne znam kako i zašto. Moje jedino objašnjenje je da Yo La Tengo na ovoj ploči nude savršen bijeg iz svog ludila koje nas okružuje i na koje smo pomalo otupjeli. Crying of Lot G, Night Falls on Hoboken i Last Days of Disco uistinu su tako lijepe kao što im i ime govori. A to čak nisu ni najbolje stvari na ovoj ploči koja se neće naći na vrhu gotovo niti jedne druge liste. Što uopće nije šteta, ona će ostati vaša i moja mala tajna.

*Da, imam vremena na bacanje. Vjerujte mi, to nije nimalo zabavno.

Top Lista 20 najboljih NBA igrača*:

Sportska kolumna bez sporta? Frančeski, jesi li ti poludio?! Najbolje bi bilo da na brzinu popišeš 20 najboljih igrača iz najbolje lige sporta kojeg najviše voliš! I nastoj biti nepristran, molim te Bogom, makar znam da je to nemoguće. Ne znam zašto se uopće trudim utuviti ti neke stvari u glavu…

20. Robert Horry – Da imam NBA momčad prvo bih pokupio spretnog centra, dvojku ili trojku koja može ubaciti 25 poena i pametnog playa. Moj četvrti pick bio bi Robert Horry. Zašto? Zato jer mu je nadimak Big Shot Rob. Stekao ga je osvajanjem 7 naslova. To je to.

19. Carmelo Anthony – Neki od igrača na ovom će se popisu naći zbog svog potencijala, a Anthony je prvi od takvih. Momak je u posljednje dvije godine drastično unaprijedio svoju igru u obrani, postao je konzistentan, a dolazak Chauncya Billupsa dodatno je oplemenio njegovu igru. Anthony je napravio neke velike stvari do sad, no njegova karijera tek je počela.

18. Gary Payton – Karijeru je odradio dijelom u 90-ima zbog čega nije nešto više na ljestvici. Sjajan strijelac koji se na kraju karijere podredio momčadi unatoč svom prgavom karakteru. Za to je nagrađen prstenom. Za razliku od nekih.

17. Ray Allen – Allenov šut može se usporediti s prekrasnom pjesmom, vrhunskim filmom, nevjerojatnom fotografijom, i divnom slikom. Allenov šut je najljepši šut kojeg sam ja ikad vidio, a uz to je nevjerojatno efikasan.

16. Dwight Howard – Još jedan koji se na listi nalazi zbog svog potencijala. Apsolutna zvijer od igrača koja bi zabijala 25 poena po utakmici da ne igra u momčadi koja ima možda dvije akcije dizajnirane za njega. Svejedno, Howard je najbolji defanzivni igrač u ligi, a nauči li se ne blokirati šuteve u publiku nego ih hvatati i započinjati kontre jako brzo ćemo ga početi ubrajati među pet najboljih centara ikad.

15. Yao Ming – Svake godine sve bolji i svake godine sve ozljeđeniji. Ming se od mekanog igrača sa solidnim vanjskim šutom pretvorio u neustrašivog ratnika koji ima igru leđima prema košu, koji se ne boji kontakta i koji može uhvatiti skok u napadu. Na žalost, u toj transformaciji njegovo tijelo je platilo cijenu. Šteta, Yao je mogao biti dominantan.

14. Chris Webber – C-Webb je poster child neispunjenog potencijala. Potpuno uništen ozljedama Webber se provlačio kroz sezone, no u niti jednoj nije igrao u svim utakmicama. Svejedno, kad je bio zdrav Webber je često bio najbolji igrač na terenu, koji je igrao još bolje u doigravanjima. Dajem mu i bonus bodove jer ga je užitak gledati kao elokventnog voditelja i komentatora na NBA TV-u, što se ne može reći za većinu sportaša.

13. Chris Paul – U samo četiri godine Paul je postao najbolji play u ligi. Brzina, šut iz vana, pregled igre, temperament, snaga i karizma stvari su kojih Paul ima u izobilju. Njegove brojke su fantastične, a bile bi još bolje da nije zapeo u slaboj ekipi koja bi bez njega bila uvjerljivo posljednja na Zapadu.

12. Paul Pierce – Nikad ga nisam volio. Prgav, neodgovoran, na momente čak i sebičan, Pierce je uz puno oscilacija vodio očajnu ekipu Celtisca kroz razrijeđenu ligu. Unatoč tome što je mogao igrati za šampionske ekipe, Pierce je ostao s momčadi koja je svake godine tonula sve niže i na kraju mu se njegova vjernost isplatila. Garnett i Allen nisu se bez razloga podredili njegovom vodstvu.

11. Tracy McGrady – Kad bi zanemarili njegovu posljednju godinu McGrady bi se uvjerljivo ugurao u Top 10 igrača ovog desetljeća. No, način na koji je sjebao prošlogodišnju sezonu Rocketsa objavom kako ide na operaciju pet dana prije kraja prijelaznog roka ubraja se među najodvratnije poteze u povijesti NBA lige. Nakon toga ne mogu ga staviti ispred Wadea. Uostalom, čovjek nikad nije prošao prvo kolo doigravanja.

10. Dwayne Wade – Čak i kad zanemarimo njegovo osvajanje titule (ili jedne od najvećih sudačkih travestija u povijesti sporta), Wade je obilježio ovo desetljeće kao bilo koji drugi igrač. Čovjek nema rupa u svojoj igri, dobar je suigrač, sjajan strijelac i neprelazan u obrani. Svakog dana se molim da Wade na kraju sezone dođe u Chicago.

09. Allen Iverson – Neki će reći da se nalazi prenisko na listi, drugi će reći da se nalazi previsoko. AI je najkontroverzniji igrač ovog desetljeća i jedan od najuzbudljivijih. No, zbog njegovih sukoba u svim klubovima u kojima je igrao i rijetko viđene sebičnosti ne mogu ga staviti na bolju poziciju, isto kao što ga ne mogu srušiti zbog broja postignutih poena ite uistinu jedinstvene igre i Wow! faktora.

08. Jason Kidd – Mnogi će reći kako je Kidd najbolji play dekade i bili bi u pravu kad bi čovjek mogao pogoditi Kineski zid s više od četiri metra razlike. Unatoč svim triple-doublovima i sjajnoj defanzivnoj igri ne mogu zaboraviti kako je Kidd u četiri sezone u nultima šutirao ispod 40 posto iz igre. Osim toga, imam jaku averziju prema likovima koji mlate žene.

07. Dirk Nowitzki – Nowitzki je do sad trebao imati jedan prsten, no suci su se urotili protiv njega. Možda zbog njegove frizure, možda zbog toga što je Nijemac, možda zbog toga što se Marc Cuban ne slaže pretjerano s Davidom Sternom, možda zbog toga što je Wade na silu morao postati nova zvijezda… Tko zna? Činjenica je da je da je Nowitzki svojim dolaskom u ligu postao jedan od najboljih i najkonzistentnijih igrača u NBA-u, a njegovih kritičara svake je godine sve manje i manje.

06. Steve Nash – Tri 50-40-90 godine, 2 MVP naslova i vođenje najuzbudljivijeg NBA napada u posljednjih 10 godina stvari su koje odskaču s Nashevog rezimea. Mnogi će reći kako je Nash rupa u obrani, no kad igraš tako dobro u napadu to ti se može tolerirati. Šteta što će karijeru vjerojatno završiti bez naslova, iako bi mogao upisati još jednu 50-40-90 godinu.

05. LeBron James – Najtalentiraniji igrač današnjice nalazi se tek na petom mjestu, no u samo 6 sezona teško se probiti do vrha. James trenutno nosi čitavu momčad na svojim leđima, slabu momčad koja svake godine završi u playoffu isključivo zahvaljujući njegovom trudu. James je spasitelj, mesija, kralj i prorok i jedini igrač koji može skinuti Jordana s mjesta najboljeg igrača svih vremena.

04. Kevin Garnett – KG je čovjek koji je promijenio način na koji igraju krilni centri, unio je energiju i žestinu u ligu kakva se rijetko viđa, i sve je ove godine vjerno služio jednom od najnesposobnijih front officea u povijesti lige. Na kraju je uspio pobjeći iz Minnesotte i zaraditi prsten, no čak i bez toga našao bi se u vrhu ove liste. bio je toliko dobar.

03. Shaquille O’Neal – Da je O’Neala bilo upola briga kao Garnetta uopće ne bi raspravljali o tome tko je najbolji igrač dekade. Čovjek koji je igrao žestoko samo kad je njegov ego bio ugrožen; većinu se vremena radije zajebavao sa svojim suigračima nego igrao ozbiljnu košarku. Unatoč tome Shaq je bio dominantan i uništavao je protivnike kao da igra protiv male djece. Danas možda izgleda poput onog trbušastog čudovišta s kraja Ghostbustersa, no na početku dekade O’Neal je bio najbolji igrač u ligi.

02. Kobe Bryant – Nakon odlaska O’Neala iz Lakersa Kobe je podredio momčad sebi i dopustio je egu da ga uništi. Poput Goluma i Smeagola Kobe je vodio unutrašnju bitku između potrebe za pobjeđivanjem i potrebe da bude glavni. U 2008. godini ta dvojba je naglo razriješena, a Bryant je odredio nevjerojatne dvije i pol sezone u kojima se preobrazio u timskog igrača koji podilazi svojim prijateljima i zatim dominira u završnicama tijesnih utakmica. Za nagradu osvojio je jedan prsten, a usporedbe s Jordanom opet su počele frcati na sve strane.

01. Tim Duncan – Postoji li dosadniji NBA igrač? Duncan je poput kamena – tvrd, bezličan, siv i postojan. Njegovi robotski pokreti i njegova konzistentnost natjerat će vas da se zapitate radi li se o čovjeku ili o stroju. Izgleda da je upravo takav igrač bio potreban razuzdanim i individualnim nultima, a dokaz za to su tri osvojena naslova. Zahvaljujući tome što igru bazira na osnovama njegove brojke ostat će konzistente još nekoliko godina, iako se čini kako neće osvojiti više naslova. Ona tri sasvim su dovoljna da ga ubrojimo među 8 najboljih igrača svih vremena i okitimo krunom najboljeg igrača desetljeća.

*Vince Carter izbačen je s popisa jer je plačipička i jer mi ide na živce. Da, više od Allena Iversona. Skoro sam škartao i njegovog bratića, no on je postao đubre tek nakon što su ga ozljede uništile.

Top lista pet najboljih knjiga u nultima

Većina knjiga koje sam pročitao u posljednjih deset godina objavljena je davno ranije, no to vam je tako s knjigama kad ste mladi – jednostavno ne možete sustići suvremenu produkciju, koliko god čitali. Stoga sam limitirao popis na samo pet naslova, a sto posto sam uvjeren da sam nešto važno zaboravio. No, koga briga, ove liste ionako nisu ozbiljna stvar.

5. Chuch Palahniuk – Lullaby

Najbolja Pahlaniukova knjiga govori o knjizi čarolija i sposobnosti da kontroliramo (ili ne kontroliramo) sudbinu. Bar mi se tako čini, čitao sam je davno. No čak i nakon što su fabula i likovi izblijedili iz preopterećenog sjećanja u glavi ostaje prepoznatljiv Pahlaniukov stil koji je u ovoj knizi doveden do savršenstva.

4. Simon Reynolds – Rip it Up and Start Again: Post Punk 1978 – 1984

Simon Reynolds najbolji je glazbeni kritičar koji se pojavio na svijetu nakon smrti Lestera Bangsa. Rip it Up možda nije sjajno napisan kao Energy Flash, njegova knjiga o raveu, technu i partijanerima, no govori o meni puno zanimljivijem razdoblju u pop glazbi. Ukoliko ste ikad voljeli Joy Division, Television, Talking Headse, X-Ray Spex, Gang of Four, Glenna Brancu, PiL, pa čak i nove romantičare nema šanse da vam se ova knjiga ne svidi. Reynolds je jedini čovjek na svijetu koji muziku može dočarati riječima.

3. Michael Chabon – The Amazing Adventures of Cavalier & Clay

Kad bi se mogao ponovo proživiti svoje tinejdžerske godine ne bih izabrao Firenzu u doba renesanse, ni Manchester 80-ih, ma čak ni Chicago početkom 90-ih. Izabrao bih New York City 1933. godine. Ne radi svjetske izložbe, ne radi glazbe, već radi stripova. Chabon nam u svojoj knjizi predstavlja jedan izmišljeni i začareni svijet eskapizma stvoren u vrijeme najveće moralne krize u povijesti čovječanstva. C&C bio je posljednji veliki američki roman, sve dok se nije pojavio tip koji je zauzeo prvo mjesto ove liste.

2. Zadie Smith – White Teeth

Što muči suvremenu Britaniju? Kad jedno četristo godina podjarmljujete razne narode diljem svijeta to vam se jednostavno mora vratiti. White Teeth bavi se problemom imigracije i problemom identiteta s nevjerojatno jasnim uvidom u problematiku i beskrajnom količinom humora. Zadie Smith je jebeno, jebeno talentirana, a ova knjiga je najbolji dokaz za to.

1. Jonathan Franzen – Corrections

Epska knjiga o običnim stvarima. Novac, posao i bolest tema su ovog romana o disfunkcionalnoj (a koja to nije) obitelji koju majka pokušava okupiti za posljednji Božić kojeg će njen suprug provesti među živima. Franzen nije samo majstor stila, on je majstor poznavanja ljudi, a iz svake ispolirane rečenice se vidi da je na ovoj knjizi radio 10 godina.

Da vas ne bih u potpunosti udavio kulturom evo nekoliko brzopoteznih:

Top pet najružnijih NFL dresova:

5. Minesota Vikings
4. Baltimore Ravens
3. New York Jets
2. Miami Dolphins
1. Jacksonville Jaguars

Top pet najboljih sportskih brada:

5. Scott Niedermayer
4. Baron Davis
3. Kris Draper
2. Scott Spiezio
1. Abel Xavier

Top deset Radiohead stvari u nultima:

10. Weird fishes/Arpeggi
09. You And Whose Army
08. Sit down. Stand Up
07. Idioteque
06. The National Anthem
05. Pyramid Song
04. I Might Be Wrong
03. Packt Like Sardines in a Tin Crushd Tin Box
02. Videotape
01. Everything in It’s Right Place

Dosta je više! Vidimo se uskoro s drugim dijelom liste. Zašto sam se, zaboga, upustio u ovo.

Hrvoje Frančeski je crknut nakon pisanja ove liste, ali ako mu želite zaželjeti Sretan Božić javite se na hrvoje.monitor@gmail.com. Ukoliko imate nešto za napisati o Allenu Iversonu ili Vinceu Carteru, molim vas, suzdržite se. Ne treba nam tragedija za blagdane.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: