Tuga i sreća Super Bowl vikenda

Ukoliko postoji vrijeme kad najviše žalim što nisam u Americi onda je to Super Bowl vikend. Okej, žao mi je što nisam tamo i za vrijeme NBA playoffa i za vrijeme Opening daya u MLB-u, no Super Bowl Sunday od svih ovih sportskih događaja nekako ima najsnažniju auru blagdana.
Za početak, finale NFL-a smješteno je u zimsko doba, a svi znamo kako nema pravog blagdanskog raspoloženja bez snijega i leda. Tu su, naravno, i četverosatni blokovi reklama bez kojih danas ne možemo zamisliti Božić, a ako vam to nije dovoljno tu su i sve one puste fotke sa Super Bowl tuluma koji nekako uvijek izgledaju kao lijeno izležavanje ispred televizora s milijun kalorija na stolu. Što da vam kažem, hladno vrijeme, reklame i hrana nalaze se u srcu svakog pravog blagdana. Ako ništa drugo, za vrijeme Super Bowla barem nećete primati sve one dosadne SMS-ove o lijepim željama i toplini u srcu koje se ionako nalazi pred infarktom nakon što ste, zajedno s najmilijima, oglodali pola odojka. Jedino što eventualno možete primiti su entuzijastične poruke o kretanju rezultata*

*U mom slučaju taj je zadatak pripao Dinamu, frendu koji osim statusa dežurnog telegrafa ima i status čovjeka koji me upoznao s baseballom i koji je bio jedan od osnivača mog flag football tima. Triple Crown, ako se mene pita.

No, umjesto da sam u Americi i da uživam u svečarskoj atmosferi ja sam zarobljen u dobrom, starom Zagrebu u kojemu će Super Bowl gledati možda 500 ljudi. Baš zato što sam u Zagrebu, baš zato što sam rođen u Hrvatskoj i što sam football upoznao u krhkoj dobi od 22 godine moram priznati kako taj sport baš i ne razumijem. Kako to mislim?
Pa, kad gledam nogomet odmah mogu prepoznati u kojoj formaciji igra ekipa, tko se s kim križa, kako se igrači postavljaju kod kornera, kako se namješta ofsajd zamka itd. (iako mi i dalje nije jasno kako smo primili onaj gol protiv Turske… NE! NE! Frančeski, pusti to!!! Argh!!!!). Isto vrijedi i za košarku, rukomet, vaterpolo, tenis, zapravo za svaki sport s kojim sam odrastao i kojeg gledam od malih nogu. Isto ne mogu reći za football.
Da, istina je, ne mogu iz prve prepoznati trips formaciju ili spread formaciju, razliku između Cover 2 i Tampa 2 obrane kužim samo na papiru, a nikad ne bi shvatio razliku između delay handoffa i drawa da je Troy Aikman tu i tamo ne objasni svojim iritantnim baritonom.

Eto, priznao sam kako sam običan hohštapler i varalica i kako ne zaslužujem pisati kolumnu o Super Bowlu. Međutim, unatoč tom nerazumijevanju, unatoč tome što su mi važni dijelovi igre skriveni, ja jako volim američki nogomet i gledam s onom fascinacijom koja je obično rezervirana za devetogodišnjake. Gledam ga zbog nevjerojatnih hvatanja i životinjskih udaraca, zbog dugih dodavanja i akrobatskih presijecanja, zbog bolesnih poteza running backova i brzine cornera koji ih stižu na otvorenom terenu. S vremenom sam, kao i svako pravo muško, počeo cijeniti i one dosadne stvari poput zvanja audibla, blokiranja ofenzivne linije, uzimanja sacka umjesto bacanja lopte u bunar i kreiranja pritiska na LOS-u. No, najviše volim činjenicu kako jedan igrač može sjebati čitavu momčad, a sam, bez momčadi, ne može napravati ništa.
Football je predivan sport, to je jasno svakome tko je pogledao više od dvije utakmice, no još uvijek smatram kako ga ne razumijem. Baš zato ne mogu i neću objašnjavati tko će, po meni, pobijediti u Super Bowlu, koje su vrline i mane pojedinih momčadi i koja im taktika pruža najviše nade u pobjedu. Lagao bih kad bi rekao da znam. Sve što mogu je govoriti iz srca i reći vam zašto ću u nedjelju, okružen ljudima koji puno bolje razumiju football od mene i kompetentniji su pisati ovu kolumnu, navijati za Saintse.

1. Uvijek za slabije

Za početak, tu je aura underdoga. Ne mogu navijati za favorite u niti jednom sportu osim ako se radi o “mojim” momčadima (u NFL-u to su Bearsi i Patsi), pa je sasvim logično da sam izabrao Saintse. Ekipa iz New Orleansa nije odigrala pravo dobru utakmicu u posljednjih pet ogleda, uključujući pobjedu protiv Vikesa u kojoj:
a) nisu kapitalizirali čak 6 turnovera
b) su se provukli kroz ušicu igle zahvaljujući debilnom 12-men-on-the-field penalu
c) su Vikingsi glupo ignorirali “Tails never fails” pravilo, odabrali glavu kod bacanja novčića i na kraju zbog toga izgubili

Vikingsi su kroz povijest imali mnogo bolnih poraza, a onaj od prije tri tjedna komotno se ugurao među prva tri, baš zato što su imali Saintse na rogovima i nisu ih uspjeli probosti. U međuvremenu Coltsi su se sa svojim protivnicima poigrali kao od šale, razvalivši Jetse 30-17 uz 377 jardi Peytona Manninga. Ukoliko ste pratili NFL u zadnja dva mjeseca jasno vam je tko je favorit.

2. Saintsi ga još nemaju

Vinatieri je kickao, Hester je uhvatio loptu nekoliko metara u svom end zoneu, pogledao lijevo-desno i dao se u trk. Kiša je pljuštala kao iz kabla, blicevi fotića su bojali zrak u jarko žuto, a Hester se koprcao i migoljio poput kakve ribe. Nekoliko sekundi kasnije mreža Coltsa se raspala, Hester je slavio na drugom kraju terena, a Bearsi su poveli 7-0 u mokroj floridskoj noći. Falabogu, Rexove ruke postale su toliko šuplje da bi kroz njih klizila i čičak-lopta premazana moment-ljepilom, Peyton je to znao iskoristiti, u potpunosti je preuzeo igru i razbio moćnu obranu Bearsa i na kraju došao do svog prvog Super Bowla. Bila je to velika noć za njega i za Coltse budući da su mu mnogi proricali Marinovu sudbinu.

S druge strane Saintsi još nemaju prsten. Njihova ekipa ne zna kako je to dotaknuti Lombardijev trofej, niti njihov grad zna kako priprediti Super Bowl paradu. Saintsi su i u ovom slučaju gubitnici i moja naklonost ide njima. 43 godine bez trofeja je jako teško progutati, naročito ako ste se samo 7 puta pojavili u playoffu.

3. Peyton Manning

Govorite vi što hoćete, ali Peytonu fali makar jedan trofej da bi mogli o njemu govoriti kao o najvećem QB-u ikad. Pobijedi li u nedjelju Saintse budite sigurni kako će takve konstatacije početi pljuštati na sve strane, a meni se to ne da čitati.
Inače, nemam ništa protiv Peytona, meni je lik simpa. Simpa su mi one njegove debilne face, simpa su mi reklame i pojavljivanje na SNL-u, simpa mi je i njegov trapavi izgled i ta zajebantska aura koju širi oko sebe. Kao igrača ga iznimno cijenim jer je jedan od rijetkih koji je sam mogao nositi ekipu, zato jer je spreman preuzeti odgovornost i zato jer od govana može napraviti zlato. Nemam ništa protiv Peytona osim toga da mi je Brady draži. I zato želim da ta dilema ostane, da Brady i dalje vodi za dva prstena, iako je svima jasno kako je Peyton bolji individualac. Što bi vam bilo draže, da za 20 godina raspravljate tko je bio najbolji QB između 2003. i 2013. godine ili da se svi jednostavno slažu kako je Peyton bio najbolji. Ne znam za vas, ali ja sam uvijek za rasprave.

4. Uniforme

Šta? Mislite da je ovo nebitno? Možda i je, kad igraju momčadi koje vam se jako sviđaju, no kad ste poprilično ravnodušni ovo je jako bitno. Ja npr. nikad ne bih mogao navijati za ekipu koja nosi ljubičaste dresove. Eto, čisto da se zna. A kad govorimo o uniformama, Saintsi i u ovoj kategoriji odnose pobjedu. Nemojte me krivo shvatiti, dresovi Coltsa nisu gadni, dapače, radi se o lijepim uniformama, naročito u bijeloj varijanti, no ne mogu se nositi sa crno-zlatnim dresovima Saintsa koji uspješno izbjegavaju kičeraj unatoč tim zlaćanim detaljima.

5. Katrina

Okej, Ameri, takvi kakvi jesu, znat će izmanipulirati svaku bitnu stvar koja postoji i pretvoriti je u ljigavi, isprazni klišej. Bez obzira radilo se o fantastičnoj pjesmi, nevjerojatnoj utakmici, ratnoj pobjedi ili velikoj tragediji, Ameri će nabijati po tome dok stvar ne izobliče i pretvore je u nešto zbog čega će te osjećati mučninu u trbuhu. Napravili su to s masu stvari, napravili su to od Vijetnama, leta na mjesec, Satisfactiona, 9/11, Jordanovog šuta preko Ehloa, Građanina Kanea, rivalstva Red Sox-Yankees i, naposlijetku, od Katrine. Medijski lešinari i dan danas hvale se svojim altruizmom i humanizmom i skupljaju poene za raj, gurajući sve one jadne i napaćene sa strane. “Pogledajte mene! Pogledajte kako dajem ovim ljudima sve što imam”, viču oni sa smiješkom na faci dok ovi jadnici, koji su preko noći izgubili sve za što su radili, ispadaju iz kadra.

Ne čudim se ako vam spominjanje Katrine ide na živce. Mediji i celebrityi su napravili sve da od jedne velike tragedije naprave patetični cirkus koji će na tri dana ujedniti Ameriku, a onda će opet svi nastaviti svojim putem. Na taj se način fokus pomjerio s mrtvih, s ozlijeđenih, s ljudi koji su preko noći postali beskućnici… No, koliko god nam Katrina izlazila na uši i oči moramo shvatiti – New Orleans se još nije oporavio. Tragedija je bila stvarna. Grad je još uvijek FUBAR. Samo to je dovoljan razlog zbog kojeg ću navijati za Saintse. Sportske momčadi imaju tu nevjerojatnu sposobnost da postanu važnije od života, da ujedine nepoznate osobe i da vas u potpunosti okupiraju. Oni pametniji i ciničniju reći će kako se takvi ljudi ponašaju kao stado, i možda su djelomično u pravu, no ukoliko naiđete na nešto čemu se možete potpuno predati – go for it. Sportske momčadi, baš kao i bendovi ili glumci ili slikari, mogu u vama izazvati emocije kao nitko drugi, čak ni voljene osobe, vjerojatno zato jer su veći od života. New Orleans se trenutno potpuno predao Saintsima. Gotovo svi u gradu žive za ovu nedjelju, a ta bi pobjeda zasigurno probudila novi optimizam u gradu koji je već umoran od obnavljanja. Zamislite da je Vukovar 91 1997. godine osvojio Ligu prvaka. Ako je vjerovati ljudima po forumima fanovi Sainsta osjećat će se baš tako.

Na žalost, mislim da će grad doživjeti još jedan udarac, ovaj put bez težih posljedica. Sve tri momčadi za koje sam navijao u posljednja tri Super Bowla su izgubile, posljednje dvije na jako težak način. Postoji nada kako će Saintsi okrenuti ovu mini tradiciju, no ako ste čitali ovu kolumnu već znate što mislim o nadi. Svejedno, ja ću se nadati. Ukoliko ste od volje dođite u nedjelju u Movie Pub na Super Bowl party i nasmijte mi se u facu dok Saintsi budu gledali kako Peyton, tip koji se rodio i odrastai u New Orleansu, baca TD u zadnjoj sekundi za pobjedu.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: