Život i smrt (i uskrsnuće) Allena Iversona

U posljednje vrijeme često razmišljam o smrti. Ne, nemate razloga za brigu, glavni je razlog to što opet gledam Six Feet Under, a barba Alan Ball je tip koji zna baciti novo svijetlo na stare stvari te vas natjerati da mislite o njima. U tim svojim razmišljanjima nisam došao do nekog posebno mudrog zaključka, osim toga da je smrt jedna poprilično zajebana stvar, kao i sve one koje iza sebe ostavljaju nepregledne nizove upitnika. Osobno sam sklon vjerovati da je smrt samo početak velikog ništavila, no to nije ništa više od pukog vjerovanja i samim tim nema neku posebnu težinu.

Kako u posljednje vrijeme puno razmišljam i o sportu (vidite li vi kakav ja život vodim? Ha?) shvatio sam kako sportaši smrt dočekuju dva puta. Jednom baš kao i svi drugi ljudi; u bunilu lijekova, u snu, u strahu prašnjave sobe, u kokainskim grčevima poput nikad prežaljenog Lena Biasa… No, onaj drugi put je svojstven samo njima te ga očekuju na kraju karijere, pred hordom reportera (ukoliko su bili popularni), često u suzama, ili pak u uredu svog agenta, skriveni od pogleda javnosti, spremni da uskoro budu zaboravljeni. Ta sportska smrt također je određen korak u ništavilo nakon kojeg više nema punih dvorana, klicanja i uživanja u igri, korak nakon kojeg ostaje nadgrobni spomenik u vidu trofeja, statistika i snimaka te uspomene „preživjelih“ od kojih će većina kroz nekoliko godina zaboraviti sve ono negativno i isplesti mit, velik ili malen, ovisno o veličini sportaša.

Prije tjedan dana jedan od „velikih“ je napravio taj korak. Allen Iverson se pokupio u penziju, bijesan i duboko razočaran, nešto poput Jacka Nicholsona u About Schmidt.
„Oduvijek sam mislio kako ću se umiroviti kad više ne budem sposoban pomoći svojoj momčadi na način na koji sam navikao. No, to nije slučaj. Još uvijek sam zaljubljen u ovu igru, još uvijek imam želju za igranjem i puno benzina u spremniku. Uvjeren sam da još uvijek mogu igrati na najvišoj razini“, izdiktirao je Iversonov agent medijima, dok je A.I. sigurno psovao u kutu i biranim riječima častio vlasnika Memphisa Michaela Heisleya i trenera Lionela Hollinsa. Da sam posljednjih dana čuo kako je Iverson upao na trening Grizzliesa i počeo pucati po suigračima iz kalaša uopće se ne bi iznenadio. Zapravo, malo sam iznenađen da se to nije dogodilo. Pripisat ću to njegovom psihičkom sazrijevanju.

Otišao je jedan od 35 najboljih igrača u povijesti NBA lige, koliko god mi to bilo teško priznati. Iskreno, nikad nisam volio Allena Iversona. No, za razliku od njegovih drugih „mrzitelja“, meni nikad nije smetala ghetto spika, cornrowsi, flertovanje s oružjem, sukobi sa zakonom, uzimanje opijata i homofobija. Iversona nisam volio isključivo zbog načina na koji je igrao košarku.

A.I. nikad nije shvatio samu suštinu igre. Kroz čitavu svoju karijeru fokusirao se na ono vanjsko, na statistiku, na reflektore, na publiku, na potrebu da bude alfa mužjak. No bit košarke ne leži u tim stvarima, nikad nije ležala i nikad neće. Bit košarke leži u momčadi, a ekipa u kojoj jedan od igrača drugima ne dopušta da dođu do izražaja ne može osvojiti naslov. To je jedini razlog zašto tako talentiran igrač poput Iversona nikad nije osvojio prsten.

Da se odmah razumijemo, The Answer je čudo prirode. Igrač poput njega rađa se jednom u 100 godina, i zato je njegov neuspjeh i njegova nesposobnost da shvati bit košarke takav težak promašaj. Čovjek je rođeni strijelac, sposoban polomiti gležnjeve najbržim bekovima u ligi, sposoban zakucati preko igrača koji su pola metra viši od njega, sposoban pronaći otvorenog igrača zatvorenim očima… Ne postoji stvar koju A.I. nije mogao napraviti, osim zatomiti svoj gigantski ego. Zato su Sixersi bili savršena momčad za njega; ekipa sastavljena od prosječnih pojedinaca u kojoj nikome nije smetalo što Iverson ispucava 30 lopti po utakmici. Kao i svi igrači koji nisu shvatili veliku tajnu košarke, Allen je bio sjajan samo u slabim ekipama kojima je trebao snažan vođa, no čim je došao u posloženu momčad počeo ju je nagrizati dok se nije urušila sama od sebe. Denver i Detroit su to jako dobro osjetili, a Memphis je, sa svojom mladom i nestabilnom jezgrom, brzo prepoznao problem i odbio popustiti.

Kada bi uspoređivao Iversona s nekim drugim igračem ne bi to napravio po fizičkim karakteristikama, prije svega zato jer takvog igrača nikad nije bilo u NBA-u. Kad bih morao uspoređivati Iversona s nekim odabrao bih još jednog igrača Sixersa, 216 centimetara visokog Wilta Chamberlaina. Baš poput Iversona, Wilt nije shvaćao košarku. Baš kao Iversonu na prvom mjestu mu je bila statistika, a ne momčad, na prvom mjestu su mu bile vlastite pobjede, a ne pobjede momčadi. Wilt je dominirao svojim periodom na isti način na koji je Iverson dominirao svojim, no u doigravanjima je uvijek ispao od Rusellovih Celticsa, dok je Iverson ispadao od pregršta drugih momčadi. Kroz čitavu svoju karijeru u kojoj je bio najbolji igrač lige, ako je suditi isključivo po brojkama, Wilt je osvojio samo dva prstena, i to u sezonama u kojima je drastično srezao svoje brojke i dopustio suigračima da i oni igraju košarku. A.I. čak ni to nije napravio, čak i kad se našao u ekipama koje su imale kakvu takvu šansu da dođu do naslova odbio je prihvatiti manju ulogu kako bi došao do cilja. Postoji li išta tragičnije od dominantne figure koja nikad nije ispunila očekivanja do kraja? Postoji li većeg apsurda? Koliko god ne volio Iversona moram priznati da mi ga je žao. Mit o Allenu Iversonu, jednom od najvećih igrača našeg doba, za mene će uvijek imati tragičan kraj.

(KVRAGU!!!!! Papak kakav je, Iverson je najavio povratak taman dok sam završavao ovaj tekst. A.I. se vraća na mjesto nesreće, a Sixersi su ga objeručke prihvatili prije svega jer imaju najslabiju posjećenost u ligi. Bez obzira na ovo uskrsnuće i dalje stojim iza svega napisanog, iako ćemo osmrtnicu nanovo pisati tek kroz godinu dana. Ili možda par mjeseci. Tko zna, možda Iverson prihvati ulogu treće svirale u Iguodalinoj i Brandovoj momčadi. Ahahahahhaah, nekad stvarno pišem gluposti!).

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: