Debelo u ofsajdu

Ovo su teški dani za HNS. Zapravo, kad malo bolje promislim, ovo je teška godina za HNS. Kvragu, ovo je bilo teško, sumorno desetljeće za HNS. Kad bacimo pogled u retrovizor teško se ne zapitati kako to Vlatko Marković i kompanija i dalje sjede u svojim udobnim foteljama.

Istina, repka se plasirala na par jakih natjecanja, no ove smo godine propustili SP, a teško se ne prisjetiti katastrofe na Dalekom istoku, Barićeve defanzivne linije koja se urušavala i urušavala na obalama Atlantika i Jekyll i Hyde utakmice protiv Australije u Švabenlandu. No čak i da rezultate repke možemo nazvati uspješnim HNS je doživio nekoliko teških neuspjeha – domaća liga konstantno gubi na gledanosti i kvaliteti, Hrvoje Ćustić više nije među nama zbog raspadnutog stadiona koji je svejedno dobio licencu, nekoliko članova Saveza poput Novalića i Zeca završili su u pržunu, pokušaj da dobijemo domaćinstvo Eura bio je žešći debakl, a onda se dogodio i Ofsajd. Za kojeg nam nije trebala 3D analiza i Mateo Beusan da ga skužimo.

Najtragičnije u čitavoj priči je kako otkrivanje korupcije u domaćem nogometu nikoga nije začudilo. Kad je procurila informacija da je i finale kupa namješteno samo sam slegnuo ramenima. Za Boga miloga, prije nekoliko mjeseci ispisao sam 17 tisuća znakova o tome kako spasiti HNL i kao prvi preduvjet naveo preseljenje u Utopiju, budući da je u ovoj zemlji iz nogometa nemoguće iskorijeniti mafiju. Pravo iznenađenje Offsidea je to što je policija zapravo poduzela nešto.

Još veće iznenađenje bi bilo kad bi neki od sumnjivaca bili procesuirani. Uskokove akcije imaju taj običaj da podignu prašinu, ispune novinske stranice teškim i gustim riječima i onda jednostavno ispare. Maestru, Indeksu i Dijagnozi nisu zajednička samo blesava imena već i neobično svojstvo da predmeti zapnu jednom kad dođu na stolove sudnica. Koliko god danas pisali i vrištali i prozivali sasvim je jasno kako će se sutra i akciji Offside dogoditi isto. Nekoliko manjih riba zaglavit će u mreži pravosudnog sistema, a ostatak kriminalnog jata otplovit će u mirnije vode.
Na žalost, to je nešto najgore što se može dogoditi hrvatskom nogometu. Već sad imamo zapuštenu ligu, neučinkovite institucije, prazne stadione. Već sad imamo reprezentaciju koja zarađuje novac koji nestaje Bog-te-pitaj gdje*. Već sad imamo mainstream publiku koja je umorna od nogometa, od prljavštine, od nasilja na tribinima**, od konstantnih šuškanja o namještanju, od menadžera mafijaša, od katastrofa u Europi, od kriminala i od loše, loše, loše igre. Akcija Offside mogla bi vratiti vjeru nekolicini, mogla bi nam pokazati kako još uvijek ima nade da se stvari promjene i da ovakvo stanje neće trajati zauvijek.

*Hrvatska repka, unatoč svim zarađenim milijunima, i dalje šljapka okolo poput nomada budući da kamp u Tuheljskim toplicama i dalje nije ništa više od obične ledine. Kamen temeljac koji je postavljen na zemljište ujedno je postao i nadgrobni kamen imaginarnog kampa.

**Koje je, u većini slučajeva, rezultat frustracije. Ne želim opravdavati navijače jer u dobrom dijelu slučajeva zaslužuju samo osudu, no teško se suzdržavati kad drugi godinama od tebe rade budalu.

Naravno, to se neće dogoditi. Ukoliko vaša djeca išta mogu naučiti od HNL-a onda je to izbjegavanje odgovornosti. Treneri izbjegavaju odgovornost pozivajući se na loše suđenje, suci izbjegavaju odgovornost pozivajući se na kodekse i slobodna uvjerenja, vlasnici izbjegavaju odgovornost i vrište na novinare, novinari izbjegavaju odgovornost i goste se janjetinom, navijači izbjegavaju odgovornost pozivajući se na policiju, policija izbjegava odgovornost pozivajući se na Zakon o navijačima, a Vlatko Marković, predsjednik ovog tužnog, sakatog cirkusa, izbjegava odgovornost ignorirajući probleme koji mu plešu pred očima budući da je za njih, po svemu sudeći, i sam odgovoran.

Takav stav doveo je do ove situacije u kojoj nikog više nije briga, ako ne računamo onu šačicu ljudi koji su se eliminirali iz svake pristojne rasprave nepromišljenim prolijevanjem krvi i razbijanjem tuđe imovine. To je situacija u kojoj Marković i društvo uživaju. To je situacija u kojoj mafija i kriminal najdublje puštaju korijenje. Situacija u kojoj nikoga nije briga za ono što se događa je savršena za mutne poslove pošto ne treba previše zamućivati pogled da bi se takvi poslovi skrili.

Znam da ste umorni i da vam je pun kurac svega. I meni je. Znam da vas nije briga. Znam da je HNL negledljivo smeće. No ovo je prilika da se riješimo jednog dijela balasta. Da otjeramo one koji nemaju morala pa da sami shvate da moraju otići. Da satremo gamad koja godinama siše krv drugih. Ovo je prilika da opet pretvorimo domaću ligu u nešto što očekujemo, u nešto što nam je važno i zbog čega se veselimo vikendu. Nešto što stvara uspomene. No, čak i dok pišem ove rečenice znam da se to neće dogoditi. Godine zlostavljanja kojima me HNL podvrgnuo isisale su optimizam iz mog tijela. No svejedno se nadam kako tamo vani ima mlađih, optimističnijih i pametnijih ljudi koji ne smatraju kako Markovića samo smrt može otjerati iz Saveza. Budućnost je njihova, nadam se da će je ugrabiti i pretvoriti u nešto što svi možemo uživati.

Označeno ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: