Najbolje sportske igre

Nekoć davno, još tamo u osamdesetima, život je navodno bio jako dosadan. Posebno na Braču. Istina, ljeti je bilo plesnjaka, izlazaka u restorane, Jadranskih susreta i širenja bratstva i jedinstva spolnim organima čak i prema narodima koji su živjeli sa zapadne strane Berlinskog zida. No zime su bile ubitačne. Pokoja tombola, karneval i dva programa televizije bili su sve na što ste se mogli osloniti za zabavu u hladnim noćima protkanim žestokim naletima bure. Bar tako tvrde stariji.

No, djeca u mom susjedstvu dosadu nisu osjećala. Naravno, bili smo klinci i u to vrijeme bio vam je dovoljan štap ili lopta da se zabavite kao nikad prije u životu, na pravi razlog bio je mladić kojega smo svaki dan gnjavili i dosađivali mu. Ne samo zato što je imao videoteku pa smo posuđivali japanske crtiće s robotima, Disneyeve klasike i opskurne hongkoške ninja filmove, već zato što je imao Amigu. 500. S više od 200 igara. Kažem vam, nismo mu dali disati.

Kroz samo nekoliko godina u dnevnim sobama komšiluka niknule su Nintendo konzole, Sege, Amige i Komodorci. S prvom godinom rata, kojeg djeca u mom mjestu nisu ni osjetila*, stigli su i prvi PC-i. Unatoč brojnim redukcijama struje i činjenicom da nisam posjedovao ni računalo ni konzolu do trećeg osnovne**, poskrivećki sam postao gamer.

* Osim kroz odsustvo očeva koje nismo uopće shvaćali ozbiljno budući da je igranje rata za nas predstavljalo tek nevinu i uzbudljivu zabavu. Nemojte se zgražati, kad je rat krenuo imao sam 6 i pol godina. Nisam ni kužio što smrt znači. Volio bih da su i moji vršnjaci bili iste sreće.

**Dobio Nintendo za prvu pričest. Sreća je bila neopisiva.

Igranje igara postalo je strast i, na žalost, više od toga. Dok su moji vršnjaci ševili sisate Čehinje po plažama ja sam ramišljao kako razoriti dvorac u Age of Empires 3. Dok su se opijali po tulumima ja sam razbijao glavu nad zagonetkama u Curse of the Monkey Island. Dok su oni igrali nogomet ja sam, bucmast i nespretan, zabijao golove u Fifi. Možda vam zvuči kao da se žalim, no nije tako. Igranje igara izraslo je u nekoliko brzih godina u subkulturu, a onda je konačno prešlo u mainstream. Gameri su počeli komunicirati. Video igre prestale su biti zabava za geekove te su postale izuzetno profitabilna industrija. Interaktivnost i komunikacija među igračima koja je došla s internetom i razvojem multiplayera pretvorila je usamljene klince u dio ogromne svjetske zajednice.

Na žalost, više nemam vremena za nju. Zapravo, ni ne želim joj pripadati. Da budem iskren, prezirem MMO i multiplayer, Call of Duty i Counter Strike mi idu na živce, ne igram ni DOTU, RTS-ovi su mi postali dosadni, 3D nije dobro okružje ni za RPG-ove ni za turn based strategije, a i dalje mislim da su priča, setting i likovi daleko važniji od grafike. Ostario sam. Šta se može.

Jedina stvar u kojoj uživam* ovih dana su sportske igre. Kako je ovo prije svega sportska kolumna red je da kažemo koju riječ o meni omiljenom žanru, a ljeto je ionako kao stvoreno za igranje igara u znoju lica svoga. Bez previše filozofiranja i odugovlačenja predstavljam 10 najboljih sportskih igara svih vremena!

*Ukoliko ne računamo one dvije tri sjajne igre koje se pojave svake godine. Znate, Plants & Zombies, World of Goo, Machinarium i Company of Heroes. Nadam se da neće uništiti Starcraft 2 i Diablo 3 i da će netko konačno vratiti RPG-ove u izometriju. Mogu se samo nadati.

10. Out Of The Park Baseball 10/Football Manager 08 (PC)

Ukoliko ste ikad kršili ruke čitajući naslove o pojačanjima koja dolaze u vaš omiljeni klub dobro znate kakvo je zadovoljstvo zaigrati neku od ovakvih igara u kojima preuzimate potpunu kontrolu nad svime što se događa i u svlačionici i u fensi salonima. OOTP 10 je bolji menadžer od onog nogometnog zbog veće kontrole koju vam daje nad klubom i zbog nevjerojatno dubokog datafilea koji vam omogućava da odigrate bilo koju baseball sezonu od 1903. godine do danas. Ne treba vam ni govoriti koliki je gušt preuzeti Red Soxe od samog početka i nikad, nikad, nikad ne pustiti Babea Rutha da ode u omražene Yankeese. Ili preuzeti Cubse i izbrisati 101 godinu bez osvojenog prvenstva.

S druge strane nogomet je ipak nogomet, igra na koju smo navikli od djetinjstva i koju svi manje – više dobro poznajemo. Spasiti Hajduk od redovnog sramoćenja u domaćoj ligi i Europi ili vratiti QPR na stare staze slave uvijek je gušt. Desetka i osmica nalaze se na listi čisto zato jer sam ih najviše igrao. Šteta što nema nekakvog NBA Managera. Ili sreća. Da postoji vjerojatno ne bi izlazio iz stana.

09. Decathlon (Commodore 64)

Simulacije atletike ne mogu biti zabavne, zar ne? Mislim, što je zabavno u bacanju kugle ili skoku u vis? U skakanju u dalj? Kako uopće simulirati bacanje diska ili utrku na 400 metara? Pitajte bolesne sadiste iz Activisiona. Čitava fora u Decathlonu bila je u tome što ste rekorde postizali bolesno brzim pomicanjem joysticka lijevo – desno. Milijuni igrača diljem svijeta zbog ove su igre zaradili artritis u zglobovima prije nego su napunili 30-u, neki su naučili variti joysticke, a oni manje skloni korištenju lemilica žalili su i kumili nad razvaljenim hardverom koji se raspadao od manijakalnog drmusanja. No, Decathlon je imao svoje prednosti – osjećaj kad bi pobijedili prijatelja u tijesnoj utrci bio je ravan ekstazi, a Decathlon je mnoge i naučio kako doći do ekstaze. Podsjeća li vas brzo pomicanje ruke gore-dolje* na još jednu radnju kojoj se tinejdžeri svakodnevno vesele?

*Jedna od prvih strategija Decathlona bila je pomicanje joysticka tako da palicu pomičete gore-dolje, a ne ljevo-desno. Druga taktika je bila da joystick okrenete naopako. Obe su vodile ka ozljedama i razvaljenoj opremi.

08. Madden 08 (PC)

Madden 08 posljednja je simulacija američkog nogometa napravljena za PC. Ona je ujedno i najbolja, iako će vas nostalgičari rado uvjeravati kako je Tecmo Bowl jedina igra dostojna tradicije ovog sjajnog sporta. Madden ima hrpetinu mana, kao i većina suvremenih sportskih simulacija, no uz poigravanje sa sliderima predstavlja najrealističniju simulaciju krvavih bitaka koje se svake nedjelje u zimskim mjesecima odigravaju na stadionima diljem Amerike. Ukoliko vam smeta igrati sa zastarjelim rosterima, kao što bi vam i trebalo, navratite kod sjajne ekipe koja obitava na FootballFreaks.com i skinite njihov Total Conversion Mod s kojim ne dobijate samo nove igrače već i raspored, dresove i svakakve druge kul stvari.

07. Pro Evolution Soccer 5 (Playstation 2)

„E, moraš ovo vidit! Ovo je zakon! Ovo je genijalno, k’o da je stvarno“, govorili su mi prijatelji, povlačili me za rukav i gurali mi gamepad u ruke. Posljednja dobra FIFA bila je FIFA 99, a ja sam već bio umoran od hohštaplerstva kojeg je ekipa EA Sportsa ulagala u svoje igre* pa sam sa zadovoljstvom uzeo kontroler u ruke. I oduševio se. PES možda nije imao licence i igrače, nešto što sam kod Fife obožavao, no imao je daleko najrealističniju nogometnu simulaciju koja se do tad pojavila na tržištu. Protivnici više nisu bili smotani debili koji ne bi dobile ni minute u Drugoj županijskoj već pametne nogometne superzvijezde koje su znale igrati kao ekipa. Utakmice su znale završiti sa 0:0, trebali ste znati igrati da bi zabili gol, a nije bilo poteza koji bi baš svaki put završili pogotkom. Naravno, PES 05 nije bio savršen što je sasvim razumljivo, no predstavljao je kvantni skok u razvoju nogometnih simulacija. Svake se godine na netu ispišu tisuće stranica o tome koji je PES najbolji, a koliko god me uvjeravali u nešto drugo ovaj mi ostaje srcu najdraži.

*Sad su se navodno popravili, no ja nemam love za next-gen konzolu. Tako da nisam igrao ni MLB The Show, ni nove Madden igre, ni konzolašku Fifu koja je navodno super. Eh.

06. NBA 2k10 (PC)

Dobro Frančeski, kako možeš na listu uvrstiti ovogodišnju igru, i to igru punu bugova?! Pa, u svoju obranu mogu reći kako je patchirani NBA 2k10 sjajan. Sjajan! Nakon godina i godina loših EA igara koje bi se prije mogle ubrojati među arkade nego simulacije, 2kSports doveli su nam realizam. Šteta što sam za postizanje tog realizma (i što se tiče statistike i što se tiče gameplaya) morao potrošiti sedam mjeseci na podešavanje slidera. No, moram priznati kako je moja pomalo opsesivna ličnost donekle uživala u tome. NBA 2k10 igrao sam više nego bilo koju igru ikad, uživajući podjednako u tradeanju igrača i draftu koliko u igranju same igre i My Player modu*. Moja ekipa za 2011. godinu? Starteri: Rose – Wade – Batum – Boozer – Noah. Klupa: Hinrich – Fernandez – Morrow – James Johnson – Gibson – Whiteside – Pryžbilja. Pokušao sam trejdati za Duranta (Wade + 2 picka prve runde!!), ali bilo mi je žao Oklahome. Sve što imaju u životu su Durant i Flaming Lipsi.

*Naravno da sam kreirao sebe. Tko bi rekao da će 180 cm visoki i 115 kila teški bradonja dominirati ligom? Mnogi su sumnjali, ali svi dobro znaju – Ball don’t lie!

05. NHL 94 (Sega)

Pitajte znalce koja je najbolja simulacija hokeja. Pitajte ih, slobodno. Odgovor je uvijek samo jedan – NHL 94. EA-ova igra bila je nevjerojatno realistična za doba u koje je nastajala i pružala je gomilu zabave bilo da ste igrali protiv kompa ili protiv prijatelja. Devesčetvorka je donijela nekoliko kul stvari kao što je razbijanje stakla, no pravu revoluciju pokrenulo je instaliranje one-timera koji su uskoro postali prvenstveni način zabijanja golova. Jedini veliki manjak ove igre bio je nedostatak tučnjava, no fantastičan gameplay uvelike je nadoknadio taj propust.

No, jedna bi igra uskoro mogla svrgnuti devesčetvorku s liste. Radi se o NHL-u 04. Kako? Zašto? Zato jer je ekipa ludih Skandinavaca u potpunosti promijenila sve, apsolutno sve što se moglo promijeniti u toj igri. Ne samo da su instalirali nove rostere, dvorane, dresove, zvukove, komentare, sučelje i grafiku nego su promijenili ono što je najmanjkavije kod EA-ovih igara – fiziku. Igram je tek mjesec dana, no komotno mogu reći kako NHL 04 s ovim modovima oduševljava.

04. Mike Tyson’s Punch-Out (Nintendo)

Ukoliko niste igrali Punch Out niste igrali najlegendarniju Nintendo igru u povijesti. Urnebesno zabavna boksačka arkada provest će Little Maca kroz mečeve protiv Glass Joea preko Sode Popinskog i Mr Sandmana sve do teškog razarača Mikea Tysona. Radi se o duhovitoj, jednostavnoj i iznimno frustrirajućoj igri za koju je jednako bitno brzo stiskati gumbiće i proučavati protivnika budući da većinu možete pobijediti tek nakon što otkrijete rupu u njihovom gardu. Mike Tyson vjerojatno je najteži boss u čitavoj povijesti video igara, a samo odabrani su ga uspjeli pobijediti. Sram me je priznati kako nakon 15 godina pokušavanja još nisam uspio pobjediti tipa. No barem mi nije odgrizao uho.

03. NBA Jam (SNES)

From Downtown!, Boom-shaka-laka!, Slam-a-jamma!, HE’S ON FIRE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Najurnebesnija, najzabavnija, najdivljija i najblesavija košarkaška arkada nudila je samo jedno – zabavu, zabavu i zabavu! I to sate i sate zabave. Osim što ste u igri mogli zapaliti većinu NBA zvijezda (Michael Jordan naravno nije bio dostupan, baš kao i Shaq, a Dražen Petrović nalazio se samo na arkadnim strojevima, iz SNES verzije bio je izbačen zbog svoje tragične smrti), u NBA Jamu ste mogli zakucavati s 10 metara visine, pogađati blesave trice i propisno nervirati prijatelje. Nikad više neće biti ovako duhovite, važne i zabavne igre. Ovo je bio NAIL IN THE COFFIN!

02. MVP Baseball 2005 (PC)

Ovo je igra preko koje sam počeo pratiti baseball. No ona nije sjajna samo zato što sam preko nje zavolio jedan genijalan sport, već zato jer je stvarno, stvarno dobra. Okej, možda ne odmah iz kutije jer MVP 05 pati od mnogih boljki koje prate EA Sports igre, no modificirana je naprosto genijalna.

Sjajna ekipa s MVP Modsa godinama je modificirala sve što se modificirati dalo, od zvukova, stadiona, rostera, uniformi, overlaya i fizike, i tako je stvorila pravo malo remek-djelo. Na modificiranje su bili prisiljeni budući da je MVP 05 bio posljednja baseball igra za PC između 2005. i 2009. godine, no iz nužde je proizašla druga najbolja sportska igra ikad. Momci su otišli toliko daleko da su nam pružili mogućnost odigrati neke od legendarnih sezona poput 1927. u kojoj je Ruth udario 60 homera ili 1967. u kojoj je Carl Yazstremzski osvojio trostruku krunu i doveo Red Soxe u World Series po prvi put nakon 21 godine. Na žalost, nedavno su uveli pravilo po kojem dopuštaju skidanje samo dva moda dnevno ukoliko ne platite 10 dolara za doživotno članstvo, no pri tom uzmite u obzir da se niti jedna druga sportska simulacija ne može mjeriti s onim što su ovi dečki napravili.

01. Sensible World of Soccer 97 (PC)

SWOS je više od igre. SWOS je način života. Zaboravite Fife i Pesove, zaboravite Winning 11 i sve druge gluposti, SWOS je jedina prava nogometna simulacija koja vam treba u životu. Iznimno jednostavnog izgleda, na prvi pogled podsjeća na arkadu, no zapravo se radi o punokrvnoj simulaciji. Trebat će vam samo pet minuta da je skužite i godine i godine da je u potpunosti svladate. No, osim sjajnog gameplaya prava vrijednost SWOS-a krije se u iznimno detaljnom i bogatom fundusu igrača. Želite igrati prvenstvo Hondurasa? Nema problema. Zanima vas reprezentacija Malija? Tu je. Da stvar bude bolja SWOS-ovci su posvetili punu pozornost detaljima. Tako su u HNL-u dresovi Istre žuto-zelene pruge, a u ligi igraju legende poput Pave Crnca i Darka Nekret-Katića.
Ukoliko poželite ostvariti svoj san i odvesti neku od momčadi s Farskih Otoka u finale Lige prvaka upamtite kako Vieri košta samo 2 milijuna, a jedan je od najboljih igrača u igri. Brzina ubija.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: