Uvod u NFL ’10: AFC West

„Što južnije to tužnije“ u NFL-u je zamijenila izreka „što zapadnije to gadnije“. Teško se odlučiti koja je zapadna divizija slabija po kvaliteti, no uz sav odlijev talenta iz AFC Westa ipak bi je stavio iznad divizije u kojoj se nalaze Seahawksi, Ramsi i Matt Leinart.

Zašto? Pa, za početak moram reći da vjerujem u ekipu Kansasa. Nazovite me ludim i preoptimističnim, ali ova je ekipa već par godina pametno birala na draftovima, još pametnije se riješila nesposobnog glavnog trenera Herma Edwardsa i dovela nekolicinu prokušanih veterana. Broncosi su možda izgubili puno u napadu no nisu postali kanta za napucavanje, a Raidersi su bolja momčad nego što tablica govori. Chargersi možda neće biti dobri kao lani, ali kvragu, pobjeda ili dvije manje u odnosu na lanjsku sezonu bi mogle doći upravo zbog pojačane konkurencije u diviziji.

No dobro, dobro, dosta je bilo. Koliko god držao fige, AFC West je koma. Chargersi su očiti favoriti i samo bi ih božanstvena intervencija mogla svrgnuti s čela divizije, pa će nam kao jedina zanimacija preostati nagađanje koja bi od tri poprilično izjednačene momčadi mogla biti ovogodišnje iznenađenje.

Denver Broncos

U samo godinu dana Josh McDaniels u potpunosti je promijenio izgled Denver Broncosa. Učinio je to s arogancijom svojstvenom učeniku Billa Belichika, ali i sa samouvjerenošću koja se rađa u čovjeku koji godinama radi u pobjedničkim sustavima. Josh McDaniels je u godinu dana izgubio startnog QB-a koji je nakon godina čekanja konačno počeo pokazivati svoj talent, a nakon njega se riješio i najboljeg recivera u momčadi. Uz kataklizmične promjene na rosteru koje mu mnogi navijači još uvijek ne mogu oprostiti McDaniels je promijenio i sustav. U potpunosti.

Nekakvu verziju West Coasta zamijenio je strogo kontrolirani sustav bez puno rizika. 4-3 obrana prešaltala se u 3-4 verziju, iako za to nije imala dovoljno dobre igrače. Ove godine McDaniels je upokojio iznimno uspješan zone blocking sistem koji je od bezimenih igrača radio zvijezde te je odlučio uvesti nešto jako slično sistemu kakvog su do sad isfuravali Patsi.

Unatoč tim svim promjenama teško je reći da je McDaniels unazadio momčad Denvera. Lani su u sezonu startali sa 6 – 0, da bi na kraju završili sa skorom 8 – 8, prije svega zbog slabašne prednje linije u obrani. Broncosi su primjetili svoju falingu i iz free agencya izvukli tri starkelje – Jamala Williamsa, Justina Bananna i Jarvisa Greena. Osim što zajedno imaju godina kao Metuzalem, ovaj trojac je poseban po tome što je veći dio karijere proveo u uspješnim 3-4 sistemima. Njihovo iskustvo trebalo bi olakšati posao linebackerima koje je ove godine trebao predvoditi sitni ali dinamitni Elvis Dummervil. Tip je lani imao 17 sackova i trebao je podići obranu Broncosa na višu razinu, no strgao je pektoralni mišić pa se Broncosi nadaju da će se vratiti na kraju sezone.

No, čak i s njim linebackeri bi imali težak posao jer nema šanse da QB-evi često bacaju u secondary kojim gospodari Champ Baily. Tip je možda prošao tridesetu i nije toliko eksponiran kao Revis ili Asomugha, ali to je iz jednostavnog razloga što momčadi više ne bacaju u njegovu stranu jer jako dobro znaju da to nema previše smisla. Kad skužite da uz Bailya igra odlični Andre Goodman, a na safetyu vreba stroj za mljevenje mesa Brian Dawkins onda vam je sasvim jasno da protiv Denvera nema druge nego probijati. Što će ove godine biti puno teži posao nego lani.

Šteta što će i napad imati puno teži posao nego lani. Istina, ofenzivna linija predvođena Ryanom Cladyem trebala bi se brzo prilagoditi na novu shemu blokiranja, no ne treba zaboraviti da su oba tacklea imala problema s ozljedama u predsezoni i da su oba startna guarda otpala iz linije. Promjenu sheme i neuigranost nije baš lako progutati. Naročito kad imate dva probijača koja imaju talenta, ali ne kuže baš kako taj talent iskoristiti. Tu prije svega mislim na Knowshona Morena. Tip je brz, okretan, ma pravi je running back, ali što mu to znači kad ne zna koristiti blokove i kad zuji ko muha bez glave. Pa ne može svatko biti Barry Sanders*. Correll Buckhalter možda nije toliko brz, ali kuži neke stvari, pa bi mogao dobiti pristojan broj lopti u ruke.

*Morao sam ga navesti čisto da stavim link na video, Barrya je uvijek neopisivi užitak gledati.

Bit će zanimljivo gledati kako će probijači raditi svoj posao, jer će o njima ovisti uspjeh Broncosa. Kyle Orton je i s Bearsima i s Broncosima dokazao da zna što radi i da neće usrati situaciju, ali je isto tako pokazao da ima bejbi rukicu koja jedva može baciti loptu 20 poštenih metara. Njegov kolega Brady Quinn s druge strane može baciti loptu, samo je problem što ona nekako uvijek dospije u ruke protivničkih cornera. Ukoliko netko u okolici Denvera ne izmisli stroj kojim se dvije osobe mogu spajati u jednu, Broncosi se još neko vrijeme neće popeti na konja, bar što se QB pozicije tiče. Priče o tome kako bi Tim Tebow mogao zaigrati već ove godine su samo priče, a ako mene pitate sumnjam da će taj dečko ikad igrati neku važnu ulogu u ovoj ligi. No, McDaniels je od Casella učinio solidnog bacača, pa zašto ne bi i od medijski eksponirane bogomoljke s jakom rukom.

Šteta što će zbog toga patiti reciveri, koji uopće nisu tako loši. Odlaskom Brandona Marshalla ova je ekipa izgubila iznimno talentiranog igrača, ali se isto tako riješila problematičnog papka koji je radio nered u svlačionici. Njegova prva zamjena ove godine je rookie Demaryius Thomas koji je jako talentiran momak, ali svi znamo kako rookie reciveri prolaze u ovoj ligi. Thomasove brojke sigurno neće impresionirati, pogotovo kad uzmemo u obzir da je on prije svega brzanac koji trči duge rute, a baca mu već spomenuti kilavac Orton. To znači kako će netko od preostalih recivera morati preuzeti dio tereta na sebe. Eddie Royal je, naravno, prva opcija, ali lani je imao slabašnu godinu nakon snažne 2008. Jabbar Gafney bi mogao odigrati tu ulogu jer ima iskustva u McDanielsovom sistemu, a tu je i jako dobar blokerski TE Daniel Graham koji već godinama kuka kako bi rađe hvatao lopte nego otvarao prostor za trkače.

Uza sve navedeno mislim da Broncosi neće imati dobru sezonu. Ajde, neka dobiju Seahawkse i Jagse na početku sezone, neka uzmu jednu kontra Chiefsa i Raidersa i potpuno demoliraju Ramse. To je pet pobjeda. No, može li ova ekipa uzeti više od dvije pobjede kontra Chargersa x 2, Coltsa, Titansa, Ravensa, Jetsa, Cardinalsa i Texansa? Ne znam, nikad ne možeš biti siguran, ali ja im svakako ne bi dao previše šanse. Fora je da si Broncosi mogu priuštiti slabu godinu, ukoliko uistinu vjeruju u McDanielsa. Dapače, slaba godina bila bi idealna. Zato jer ova ekipa može biti nositelj divizije kroz dvije do tri godine. McDaniels je dovoljno dobar da izgradi takvu momčad.

Prognoza: 6 – 10

Oakland Raiders

Ne mogu tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da bi nalokana Lindsey Lohan bolje pilotirala space shuttleom nego je JaMarcus Russell pilotirao napadom Raidersa, no poprilično sam siguran u to. Nesposobni multimilijunaš konačno je lansiran iz Oaklanda nakon tri katastrofalne sezone kroz koje je bacio 18 touchdowna i 23 interceptiona, i u kojima je srušen 70 puta uz 15 fumbleova. Srećom pa je broj uhićenja sveo na jedan.

Nogiranje JaMarcusa bio je prvi korak kojeg su Raidersi morali napraviti kako bi konačno krenuli u pravom smjeru. No, sljedećeg će puno teže napraviti. Budimo realni, nitko živ ne može natjerati mumificiranog JaAla Davisa da se prestane miješati u odluke struke. Ne zaboravite da je upravo on doveo Russella u klub. Upravo je on birao Darrena McFaddena na draftu uz slabašne rezultate, baš kao i Darriusa Heywarda – Beya koji ponosno korača JaMarcusovim stopama. JaAl je nekoć bio Al; iznimno sposoban, beskrupulozan i zanimljiv vlasnik kluba koji je tjerao strah u kosti protivnika, no s godinama je izgubio svu mudrost te je postao još luđi nego prije, uporno gurajući franšizu u ponor, kao za inat svim dušebrižnicima koji su mu govorili da ne radi gluposti. Raidersi su u zadnjih 7 sezona godišnje upisivali 11+ poraza. JaAlov moto je oduvijek bio „Just win, baby!“, no nekako sumnjam da je želio srušiti rekord u ovoj kategoriji.

Srećom pa je Davis imao nešto normalniji draft ove godine. Ne samo da je imao normalniji draft, nego je imao i jako dobar offseason. Ljudi u ligi su bili šokirani, toliko šokirani da mnogi ni dan danas ne mogu doći k sebi.

Najveći iskorak napravili su u napadu. Ne samo da su se riješili Russella nego su iskoristili kaos u Washingtonu kojeg vodi jednako dobar predsjednik te su jeftino dofurali startnog quarterbacka. Jason Campbell ne spada u NFL elitu i teško je reći radi li se o pravom starteru ili jako dobroj zamjeni, ali tip je miljama daleko od onoga čime su Raidersi zadnjih godina raspolagali.

Campbell iovako-ionako ne može postati zvijezda s obzirom na ljude koji će hvatati njegove lopte. Istina, svi hvatači Raidersa su bolesno brzi, ali niti jedan se ne izdvaja svojom tehnikom i trčanjem ruta. Chaz Schilens je možda najbolji tehničar u grupi što vam puno govori budući da nitko normalan nije čuo za njega. Prvi na udaru kritičara je već spomenuti JaDarriuss Heyward – Bey koji ima nevjerojatnu sposobnost ispuštanja lopti. Bey je brz kao metak, čovjek je atleta, o tom nema spora, ali nekad mi se čini da bi majstor uspio ispustiti krpenu loptu s rukama premazanim ljepilom. TE Zach Miller je jedini koji će Campbella spasiti od sloma živaca budući da zna trčati rute i hvatati lopte, ali jasno vam je da je to samo kap u moru.

S druge strane, ni probijači Raidersa nisu napravljeni od bogznakakvog materjala. JaDarren McFadden možda miješa kukovima kao Šakira, ali zavraga mu sav taj talent kad se ne zna sjuriti između blokova i osvojiti par metara terena. Njegova zamjena Michael Bush nije bogznakako brz i okretan, ali ima mrvicu soli u glavi i zato će se naigrati i ove sezone.

Ispada da sam preoštar prema svim ovim igračima, prema JaMarcusu, JaDarrenu, JaDarriussu, pa čak i prema potencijalno lošem JaJasonu. Svi oni bi bili bolji da im netko otvara put i da ih netko štiti. Srećom pa Raidersi imaju jednu od najužasnijih ofenzivnih linija u ligi. Gotovo nitko nije dovoljno brz da se sjuri niz teren i udari linebackera za vrijeme probijanja. U pas igri ne bi uspjeli zaustaviti glumačku postavu Zlatnih djevojaka*. Očajni su. Zato su i draftali tackleove u trećoj i četvrtoj rundi drafta, ali i Veldheer i Campbell trebaju vremena da se razviju.

*Znam da je Bea Arthur nedavno umrla i da ne bi trebao ništa govoriti protiv pokojnih, ali to je jedna od najgorih serija koju sam gledao u životu. A gledao sam tragedije kao što su „Naša kućica naša slobodica“ i ostale hr humoristične serije.

Ni obrana nije nešto puno bolja. Brojke, kao i obično, lažu i mažu kad govore kako su Raidersi imali sedmu najbolju obranu kontra dodavanja. Pri tom se zaboravlja kako protivnici uopće nisu tako puno bacali kontra Raidersa jer su ih lakoćom gazili probijanjima. Ove godine to bi se trebalo popraviti budući da je rookie Rolando McClain spreman započeti sezonu u startnoj postavi. Prednja linija možda nije znatno poboljšana u tom segmentu igre, ali novopridošli John Henderson će bar malo začepiti rupe u defanzivnoj liniji. Naravno, čitava obrana će profitirati od Richarda Seymoura koji i dalje nastavlja stvarati pritisak, unatoč poodmaklim godinama.
Problem u obrani runa predstavlja i defanzivna filozofija Raidersa koji još uvijek igraju čovjeka. Protivnici to znaju iskoristiti pa šalju recivere niz igralište čime sprječavaju CB-ove da začepe rupe u obrani. To bi i moglo nekako funkcionirati da Raidersi imaju dva – tri safetya koji znaju opandrčiti protivničke trkače, ali Hiram Eugene i Michael Huff bolje pokrivaju teren nego što udaraju.
Jedina pozicija u obrani kojom Raidersi mogu biti zadovoljni su corneri. Nnamdi Asomugha je sjajan igrač kojeg po kvaliteti možemo usporediti samo s Revisom i Bailyem i nema nikakvog razloga da ove godine bude loš. Njegov partner Chris Johnson nema tako kul ime, ali je svejedno dobar CB koji pokriva čitavu dužinu terena bez pol muke. Šteta što su obojica zapela u pokvarenom sistemu.

Prognoza: 6 – 10

Kansas City Chiefs

Gotovo svake godine niotkuda se pojavi momčad koja iznenadi apsolutno sve. Neke se plasiraju u doigravanje, neke drastično unaprijede svoj prošlogodišnji skor. Neke se jako brzo vrate na dno dok druge ostanu na vrhu divizije sljedećih nekoliko godina.

Kansas City Chiefs imaju realne izglede da ove godine budu ta momčad. Playoff je, naravno, miljama daleko, ali vjerujem da Chiefsi mogu pobijediti u duplo više utakmica nego lani. Vjera kao vjera, znate i sami da ne znači previše nevjernicima. Chiefsi se naizgled nisu pojačali u odnosu na prošlu godinu, ako izuzmemo par veterana koje su doveli u momčad, pa sigurno treba objasniti na čemu baziram svoj optimizam.

Za početak, šef struke Scott Pioli i glavni trener Todd Haley imali su godinu dana da počiste kaos kojeg je iza sebe ostavio Herm Edwards. Prošla je godina provedena u instaliranju nove obrane i novog napada te upoznavanju Matta Cassela sa svojim suigračima. Pioli i Haley u svoje su redove doveli dva više nego solidna trenera. Romeo Crennel je možda bio komatozni glavni trener u Clevelandu čija se prisutnost osjećala samo u fizičkom zauzimanju prostora, no tip još uvijek zna kako posložiti obranu. Charlie Weis imao je mješovit uspjeh sa Notre Dameom, ali lik je bio ofenzivni koordinator u Patsima, a to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. Obojica imaju težak pu pred sobom te će se morati krvavo naraditi ukoliko žele da ova momčad krene prema gore. Chiefsi lani nisu bili dobri niti u napadu niti u obrani.
Napad je lako skužiti. Od početka ništa nije išlo kako treba. Matt Cassel, jednogodišnjak u QB godinama, došao je iz izrazito fokusiranog i pametno složenog sistema u neuigranu momčad koja se privikavala na novi sistem. Očekivanja uprave i navijača bila su, blago rečeno, nerealna nakon sjajne Casselove godine u kojoj je tip bacao no-name igračima kao što su Wes Welker i Randy Moss i u kojima su ga štitili mulci poput Matta Lighta, Dana Koppena i Stephena Neala. Cassel je lani imao normalnu godinu za neiskusnog igrača u novom sustavu sa slabijim suigračima, stoga ne treba biti previše kritičan prema njemu. Naravno, teško je reći da će Cassel ikad biti nešto više od solidne opcije u napadu, no solidno je miljama bolje od onog s čim su se Chiefsi do njegovog dolaska morali nositi*.

*Čitaj vječni dvoboj između Brodieja Croyla i Damona Huarda. Koga?! Da, upravo tako.

Ukoliko Chiefsi žele da Cassel napravi neki bitniji iskorak njegova će linija morati odraditi puno bolji posao nego lani. Matt se zna uspaničariti u pocketu što rezultira velikim brojem sackova pa će neki igrači poput Brandena Alberta morati unaprijediti svoju igru da bi ga zaštitili. Dovođenje Ryana Lilje moglo bi se pokazati kao jako pametan i relativno jeftin potez.

No, linemani obično znaju što im je posao i trude ga se odraditi kako treba. Slično se ne bi moglo reći za recivere koji iz dana u dan postaju sve veće primadone. Posljednja žrtva takvog načina razmišljanja je Dwayne Bowe. Tip možda bilježi solidne rezultate, ali iz franšize stalno dolaze poruke kako je Bowe umišljen, kako ne želi raditi i kako ga zaboli za nogomet. Chiefsi će morati napraviti intervenciju u njegovom slučaju jer Bowe može biti jedan od boljih hvatača ove lige. Njegova brzina nije nešto posebno, ali tip je mrga i zna hvatati, a pokaže li makar malo motivacije Casselu će život biti lakši. Dobar posao trebao bi odraditi i Chris Chambers sa svojim brzim nogama kojima može rastegnuti svaku obranu, a sa golemim TE-om Leonardom Popeom Chiefsi imaju ogromnu metu u situacijama kad trebaju osvojiti nekoliko jardi, što uključuje i posljednjih deset metara pred end zoneom. Ukoliko sva trojica odrade svoje Chiefsi će imati brzanca, route runnera i golemu metu što je dobar recept za savršeno izbalansiran napad.

Glavnu opasnost ipak bi trebali predstavljati probijači. Ofenzivna linija Chiefsa ima nekoliko igrača koji obožavaju blokirati za backova, a Thomas Jones jako dobro zna kako iskoristiti njihov rad. Istina, nitko na rosteru Chiefsa nije Alan Faneca, no to nije pravi razlog zbog kojeg bi Jones mogao propustiti svoju prvu sezonu od 1000 jardi u zadnjih pet godina. Unatoč visokoj produktivnosti gotovo nitko ne voli Jonesa pa će i u Chiefsima biti prva zamjena. Jaamal Charles bi trebao dobiti glavninu snapova ove sezone budući da se njegov stil trčanja oko tackleova lani pokazao iznenađujuće učinkovitim. Osim toga, nema ništa bolje kada u backfieldu možete upariti žestokog probijača poput Jonesa s igračom finese kakav je Charles.

S druge strane lopte Chiefsi nisu napravili nikakav značajan pomak. Prednja linija im je koma. No, u toj prednjoj liniji igraju peti pick drafta 2008. godine i treći pick drafta 2009. godine. Glenn Dorsey i Tyson Jackson do sad nisu oduševili, no često se dogodi da mladi igrači eksplodiraju u svojoj drugoj ili trećoj godini i pokažu svu raskoš svoga talenta, a obojica su iznimno talentirana. Dio njihovog neuspjeha svakako leži i na 3-4 shemi, odnosno na Ronu Edwardsu koji nije sposoban igrati tacklea u takvom sistemu. No, ova linija bi mogla iznenaditi sve svoje kritičare ove godine.

Ukoliko se to ne dogodi Chiefsima se loše piše. Njihovi vanjski linebackeri su jako dobri, no unutra je situacija kuku – lele. Mike Vrabel je car koji gospodari obranom, a Tamba Hali je jako dobar i jako podcijenjen pass rusher. No, Coreyu Maysu i Demmoriu Williamsu ne bi dao da budu vodonoše, a kamoli da igraju startne linebackere. Ajde de, Mays je još okej, pametan je momak koji dobro zaustavlja probijanja, ali Williams bi do kraja godine morao izgubiti svoj posao.

Isto se ne može reći za cornere Brandona & Brandona. Carr i Flowers nemaju konkurenciju koja bi ih izgurala sa terena, iako obojica nisu bogznakako sjajni. No, i jedan i drugi ulaze u svoju treću godinu i lako je moguće da dožive prosvjetljenje na terenu. Kvaliteta secondarya ipak će najviše ovisiti o jednom rookieju, a to u ovom slučaju ne zvuči toliko loše. Taj rookie je Eric Berry kojeg već sad uspoređuju s Brianom Dawkinsom. Velik je to teret za nošenje, no Berry svakako ima pleća da ga ponese. Hoće li na njima ponijeti i Chiefse ostaje da vidimo.

Prognoza: 8 – 8

San Diego Chargers

Teško je biti navijač San Diego Chargersa. U zadnjih pet godina svaki put su obećavali kako su spremni jurišati na titulu. U zadnjih pet godina svaki put su rasturali u regularnoj i bilježili po 12-ak pobjeda. U zadnjih pet godina svaki put su ispadali iz playoffa prije nego bi stigli do Super Bowla. Chargersi su kako kojot koji naganja pticu trkačicu; svake godine se vrate s još većim, kompliciranijim i maštovitijim oružjem samo da bi njihov pad s litice bio duži i bolniji.

Nema nikakvog razloga da se to ne dogodi i ove godine. S obzirom na konkurenciju Chargersi su sasvim sigurno u playoffu. Problem je što su od svih sigurnih playoff momčadi najslabije opremljeni. Kako bi prekinuli crni niz i šokirali NFL fanove neki će igrači morati odigrati bolje nego ikad prije u karijeri.

Tu prije svega mislim na obranu. Shawne Merriman još uvijek uživa ulogu NFL zvijezde, donekle zbog svoje iznimno otvorene i brbljave persone, no Shawne više nije isti onaj tip koji je nekoć plesao nakon svakog sacka. Koljena su ga izdala, a samim time su izdala i obranu Chargersa. Nije čudno što su Norv Turner i ekipa draftali Larrya Englisha da ga zamijeni, ali ni taj im potez nije dao ploda. Problem je što je igrač tipa Merrimana nužan za funkcioniranje sistema kakvog Chargersi njeguju i ukoliko se Shawne ne vrati u staru formu obrana će gadno, gando patiti.

No nije Merriman jedina zvijezda koja je imala problema s ozljedama. Isto se može reći za Luisa Castilla kojeg su ozljede gležnja pretvorile u sasvim prosječnog igrača. Defanzivna linija je time izgubila svog jedinog rushera, a Castillo bi ove godine mogao biti još gori pošto je Jamal Williams otišao u Broncose u kojima bi trebao navući više double teamova od Jenne Jameson.

Srećom pa je ostatak linebackerske skupine solidan, a posebno veseli što je Shaun Philips uz uspješno zaustavljanje probijanja u svoj repertoar ukorporirao nekoliko zanimljivih pass rush poteza (lani je skupio 7 sackova te je 7 puta izbio protivnicima loptu iz ruke).
Safetyi nisu ništa posebno iako je Eric Weddle sasvim solidan u pas igri, a corneri su zadržali istu razinu kvalitete kao i lani iako su izgubili talentiranog i lijenog Antonia Cromartia. Quentin Jammer trebao bi i dalje odrađivati startni posao kako treba, dok bi se za drugo mjesto trebali poklati Nathan Vasher i Antoine Cason. Vasher je odličan CB kad ne radi solo i kad su mu leđa na mjestu, no uz probleme sa stvaranjem pritiska koje je obrana Chargersa lani imala teško je reći da će Vasher imati dobru godinu. Cason je pak jako mlad igrač, no u svojoj rookie godini nije briljirao. Ta situacija na cornerima jako dobro opisuje stanje čitave obrane Chargersa – talent je tu, bio je tu, i možda ga još uvijek ima, no talent treba pravilno uposliti na terenu.

Napad Chargersa s tim nema nikakvog problema. U proteklih su pet godina mljeli protivnike kao što srpski kriminalci melju ljude. Norv Turner je instalirao sistem koji iz ničega stvara pozitivne jarde te je pronašao prave ljude za to.

Istina, Chargersi su doživjeli korak unazad kad se ispostavilo da LaDanian Tomlinson više ne igra na razini jednog od deset najboljih probijača u povijesti lige. Turner ga se riješio nakon dvije neproduktivne godine, još jednom dokazujući kako su momčadi jednako nelojalne prema svojim veteranima kao što su veterani nelojalni prema momčadima. LT-a bi trebao zamijeniti rookie Ryan Mathews koji svakako ima djelić ubrzanja koji je nekoć krasio LT-a. Dio lopti ipak će biti predan minijaturnom Darrenu Sprolesu koji će važnu ulogu igrati i u pas igri.

Nije da u tom segmentu Chargersima treba previše pomoći. Vincent Jackson, Malcolm Floyd i TE Antonio Gates bili bi prve opcije u dobrom dijelu momčadi u ligi. Malcolm Floyd je fizički najimpresivniji od trojice, no on je ujedno i najslabiji reciver u grupi. Gates ga ubija jer savršeno zna koristiti svoje ogromno tijelo u trčanju ruta i građenju pozicije prilikom hvatanja, dok je Jackson tehnički bolje potkovan i savršeno se razumije s QB-em Philipom Riversom. No, Jackson će propustiti tri utakmice zbog toga što je kreten koji voli đirati po gradu mrtav pijan, što bi neki od rezervnih hvatača mogli iskoristiti.

Najbolje bi im bilo da se odmah uhvate ulizivanja Riversu, čovjeku koji dijeli lopte u ovoj momčadi. Rivers je kroz posljednje četiri godine pokazao da spada u NFL elitu i nema razloga da se slično ne dogodi i ove godine. Osim što ima jako dobru ruku, Rivers ima i dovoljno soli u glavi da ostane u pocketu za vrijeme dodavanja i da se fokusira na recivere, a ne na stokilaške mrge koje mu trče u susret raširenih ruku.

Želi li Rivers da Chargersi ove godine konačno podignu Lombardijev trofej iznad glave morat će nastaviti sa sjajnim igrama. San Diego ima šanse samo ako se napad pokaže dovoljno jakim da zakrpa sve pogreške koje će obrana napraviti.

Prognoza: 11 – 5

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: