Uvod u NFL ’10: NFC North

Pošto sam se raspisao najbolje bi bilo da preskočimo uvod. Treba što prije doći do djelova u kojima blatim Loviea Smitha i priznajem kako me Brett Favre živcira. Što mogu, razapnite me, nisam ja kriv što mi idu na živce.

Detroit Lions

Ne postoji momčad koja je bolje odražavala tegobe svoga grada od Detroit Lionsa. Ekonomska kriza dotukla je ionako iskasapljenu proizvodnju automobila koja je bazirana upravo u Detroitu. Zajedno s gubitkom poslovnih mjesta grad je počeo gubiti i stanovnike, a dojučer naseljeni kvartovi pretvorili su se u urbane pustinje. Paralelno s gradom momčad Lionsa tonula je sve dublje i dublje da bi dno dosegla 2008. godine. Nikad u povijesti NFL-a jedna ekipa nije izgubila svih 16 utakmica. Lionsima je prepuštena čast da skinu junf ovom rekordu.

No, ako se situacija do prije dvije godine činila bezizlaznom danas ona poziva na nadu. Lionsi su se riješili svih papaka na trenerskim pozicijama, ustoličili Jima Schwartza i za divno čudo ostavili ga na klupi nakon sezone u kojoj je pobijedio u samo dvije utakmice. Porazi zasigurno nisu bili produkt Schwartzovog rada i truda budući da je trener Lionsa dokazao svoju kvalitetu. Oni su bili produkt naslijeđenog rasula koje se polako, polako dovodi u red.

Momčad koja je do jučer imala goleme rupe u apsolutno svim aspektima igre danas izgleda više nego pristojno. Dapače, Lionsi bi kroz godinu ili dvije čak mogli pucati na doigravanje. Ne kažem da će do toga doći, no ne bi me šokiralo.

Kako bi se takve sanjarije i ostvarile Matthew Stafford morat će igrati bolje nego lani. Snažnoruki dečko lani je pokazao slabosti tipične za rookie QB-e koji rijetko kad imaju dobre početničke godine. Možda nas je uspjeh Matta Ryana i Joea Flacca zavarao, no vjerujte mi, prije ćete naletiti na smislen film Stevena Segala nego na odličnog mladog quarterbacka.

Stafford definitivno ima potencijala, no u footballu se ne može uspjeti sam. Za početak, netko vas treba i štititi. Prednja linija Lionsa lani je radila jako loš posao i u blokiranju i u zaštiti bacača, a to bi se ove godine moralo promijeniti. Gosder Cherilus i dalje je truba na desnoj strani, no Detroit se značajno ojačao dovođenjem Roba Simsa na lijevog braniča.

Odradi li prednja linija posao kako treba od toga neće profitirati samo Stafford već i probijači. Kevin Smith nije bio učinkovit prošle godine no ove bi se ta pjesma trebala promijeniti. Njegov stil trčanja kroz gužvu savršeno će pasati uz atletske sposobnosti rookieja Jahvida Besta koji ima dovoljnu brzinu da zaobilazi tackleove i na taj način osvaja teren.

Best i Smith vjerojatno neće imati veliku ulogu u zračnom napadu Lionsa koji je ove godine znatno jači nego ikad prije. Calvin Johnson se već sad može ubrojiti među pet najboljih recivera budući da su brojke koje postavlja jako impresivne, unatoč tome što je većinu vremena pokriven s dva ili tri igrača. Ove bi godine trebao biti nešto slobodniji pošto će mu sa suprotne strane startati Nate Burleson, solidan igrač koji je miljama bolji od svih recivera koje su Lionsi imali lani. Ne bi nas trebalo začuditi da Detroit akcije započinje iz 2 TE seta budući da iz njega mogu pokrenuti i probijačke i pas akcije. Brandon Pettigrew je mladi end koji bolje blokira nego hvata lopte, a njemu će se pridružiti i nova akvizicija, iskusni veteran Tony Scheffler koji je iznimno brz za svoju visinu i koji će svojim djelovanjem po sredini terena sprječavati safetye da uništavaju Calvina na dubokim rutama.

Koliko god se obrana unaprijedila to nije ništa prema progresu napravljenom u obrani. Istina, odlaskom Ernija Simsa i Larrya Footea solidna linebackerska grupa spuštena je ispod prosjeka, no ruku na srce Sims se nikako nije uklapao u ovu grupu, a Footeov odlazak trebao bi biti neprimjetan ukoliko DeAndre Levy opravda povjerenje trenera. Levy je iznimno brz igrač koji će dobro doći poroznom secondaryu Lionsa, no pitanje je može li biti čep u sredini. Julian Peterson to sasvim sigurno nije, unatoč svim svojim kvalitetama. Isto se može reći za Zacka Folleta koji je lani bio najbolji „specijalac“ Lionsa.

Srećom pa će linebackeri ove godine imati puno lakši posao nego lani. Prednja linija Lionsa, koja je prošle sezone izgledala kao da su joj članovi doživjeli tri moždana udara i pet godina proveli u komi, ove godine izgleda impresivno. Iako su gotovo svi fokusirani na izbor Ndamukonga Suha u prvoj rundi drafta, jasno je da je dolazak Kylea Vanden Boscha prvi razlog zašto će ova linije odmah biti bolja. Dobri stari Vanden neće samo navlačiti dva čuvara na sebe nego će i voditi jedinicu kojoj je dobar vođa potrebniji od bilo čeg drugog. Ukoliko Bosch stane navlačiti double teamove to će otvoriti prostor za ostale igrače. Suh mora pokazati da je odmah spreman igrati na NFL razini budući da je sam dovoljno snažan i brz da ga jedan igrač ne može zaustaviti. Za Boga miloga, tip je predodređen da postane novi Warren Sapp. U takvoj situaciji bi se Cliff Avril mogao nakesati sackova jer će njegova pozicija biti jako slabo branjena. Pitanje je koliko će Corey Williams biti dobar na poziciji drugog tacklea. Lani je bio grozan u Clevelandu, dok je prije tri godine rasturao u Green Bayu. Razlika? Brownsi su igrali 3-4 sistem, Packersi 4-3, baš kao i Lionsi.

Prednja linija morat će igrati na razini ukoliko želi dati bilo kakvu šansu poroznom secondaryu. Činilo se kako će Dre’ Bly biti starter na poziciji cornera, no tip je odbačen kao stara krpa pred sam početak sezone čime su mu se Lionsi zahvalili što ih je pljuvao prije par sezona kad je bio trejdan iz Detroita. Na žalost, Lionsi ga se nisu rješili zbog nevjerojatne količine talenta. Chris Houston ne bi bio starter u većini NFL momčadi, a tu će pokrivati najbolje igrače. Njemu će se pridružiti Jonathan Wade koji je toliko loš da nije mogao biti starter u Ramsima. Stvar je što situaciju ne popravljaju ni safetyi koji se često rotiraju na terenu. Jedino ime vrijedno spomena je Louis Delmas koji previše riskira da bi ga treneri obožavali.

Još jedna godina slabih rezultata mogla bi donijeti Lionsima nekoliko dobrih igrača da pokrpaju rupe koje imaju u momčadi. Svejedno, sasvim je sigurno da se Detroit polako uzdiže u jako teškoj diviziji.

Prognoza: 4 – 12

Chicago Bears

Tog lijepog kolovoškog dana ušao sam u slastičarnicu da ohladim znojem natopljena leđa na divnom povjetarcu kojeg je stvarao klima uređaj. Naravno, kad sam već bio u ustanovi odlučio sam da ohladim nepce sladoledom, kako se i priliči. Prišavši pultu bacio sam pogled na separe i generalno se šokirao primjetivši poveću mrgu kako pognute glave kopka majušnom vilicom po svojoj Sacherici.
-Bok Lovie, šta se radi? – upitam ga nehajno – nešto si mi tužan, a?

Golemi trener Bearsa podigao je pogled sa unakaženog kolača te mi se bolno osmijehnuo.
-Ej – procijedi on kroz zube – šta ima?

Odmah sam skužio koja je ura te sam se zavalio na klupu preko puta. Brižno sam ga ćopio za ruku.
-Bearsi, a?
Samo je kimnuo glavom.
-E moj Hrvoje, nemaš ti pojma kako mi je teško – započne on – jebu me na poslu nemilice! To je čista katastrofa, ima dana kad bi najrađe samo ostao u krevetu, gledao reprize Prijatelja na telki i cuclao Žuju. Svaki put kad dođem na trening hvata me jeza – zadrhti on.
-No, no, Lovie, pa nije sve tako strašno – utješno ću ja – Istina, lanjska sezona je bila za zaborav, ali imate potencijala za solidan rezultat. Eto, doveli ste novog koordinatora…
-Nek ga Bog blagoslovi – prekine me Lovie – Martz mi je jedina utjeha u ovim teškim vremenima. On jedini shvaća moju želju da dovučem ovu ekipu do ruba ponora i gurnem je na samo dno.
-Eto vidiš, vidiš da nisi sa… – započnem i zaustavim se. Pogledam u tužnu gromadu kao u luđaka. Jesam li ja to dobro čuo?
-Čekaj Lovie, šta je tebi cilj da Bearsi ispuše? – upitam ga oprezno.

Na trenutak mu se na licu pojavio osmjeh. Entuzijastično je počeo kimati glavom, kao dijete kojeg roditelji pitaju želi li ići u Gardaland. U tom trenutku sve mi je bilo jasno.

-Mislio sam da je stvar riješena kad sam maknuo Devina Hestera, najboljeg returnera u povijesti lige na recivera, ali on napreduje! Napreduje! – viknuo je i povukao me za rukav. Limunada koju nam je konobarica donijela prolila se iz čaše.
-A ti reciveri, nemoj samo da ti o njima govorim. Doveli smo ih niotkuda, nisu ništa posebno, ali svejedno su solidni – reče zabrinuto.
-Daj Lovie, pliz, pretjeruješ. Istina, Knox je okej, Aromashadu bi mogao bit okej, ali reći za sve da su solidni je čisto pretjerivanje. Loši su čovječe!
-Misliš? – zapita on – Nisam baš siguran. S Martzom će biti bolji nego inače! – reče i uhvati se za ćelavu glavu.

-Možda – oprezno ću ja – Ali zato će Cutler biti lošiji.* Gledaj, QB-evi bacaju puno više u Martzovom sistemu, ali i puno više riskiraju. Jay je precizan k’o sljepac na natjecanju u streličarstvu. Nabacat će se touchdowna, u to nema sumnje, ali i sam znaš da će se nabacat interceptiona.

*Stanov tata bio je u krivu

Lovie nije bio uvjeren. Bilo me strah da ne krene kukati, pa sam ubacio u veću brzinu.
-Uostalom, i sam znaš da Martzovim napadima treba vremena da se razviju. A prednja linija ti je koma, znaš i sam da ne mogu nikoga zadržati. Chris Williams u prvoj rundi? Ma daj molim te! Pa tip je očajan. Kreutz je bio na operaciji. Garza je spor. Ma daj, čemu se brineš, ne mogu ni štititi QB-a ni otvarati put za trkače.

Lovie kao da se sledio.
Matt Forte je dobar. A ona budala od Jerrya Angela nam je dovukla Chestera Taylora u prijelaznom roku. Ajoj, ma bit ćemo opet dobri, vidit ćeš – krenuo je on u kuknjavu.
-Ma daj Lovie, šta ti je? Forte je dobar, ali lani si ga fino sjebao, bio je očajan. Taylor je kroz čitavu karijeru bio rezerva. Osim toga, kažem ti, prednja linija je toliko loša da ništa nećete napraviti. Ništa! – rekao sam i energično mahnuo rukom. Činilo se kao da ga je to razveselilo. Uzeo je komadić Sacherice u usta, počeo žvakati, a onda mu je torta ispala iz usta, a on je stao ridati.

-Lovie! Lovie! Šta je bilo? – upitam ga, osvrčući se u nadi da nitko ne gleda ovu ružnu scenu.
Urlacher se vraća – propenta on kroz suze i zagnjuri glavu u stol.
-Pa je li to razlog za plakanje? – upitam ga oštro – Dobro znaš da Urlacher više nije ono što je bio prije tri godine, a sad se vraća nakon ozljede. Gle, znam da ste doveli Peppersa

Lovie je zadrhtao pa sam odmah nastavio.
-Znam da ste doveli Peppersa, ali ne zaboravi da taj tip često ne daje sve od sebe. Tommie Harris nije više onaj stari, a na drugom linebackeru imate dva totalno prosječna tipa. Mark Anderson je koma, a ni sami ne znate tko će vam biti drugi tackle. Prednja sedmorica su vam prosječna – kažem ja i namjerno prešutim ime Lancea Briggsa jer bi spominjanje njegove izvrsnosti Lovijea bacilo u tešku depru. Kao da ovo kukanje nije bilo dovoljno.

-Daj, daj, prestani plakati. Znaš i sam da imate jedan od najgorih secondarya u ligi. Pa samo je Charles Tillman dobar, ostalo je bolje ne spominjati. Osim toga tu je i težak raspored, i za kraj pa… znaš i sam kakvog levata imate na mjestu trenera – završim ja i šeretski mu namignem.

-Misliš li stvarno da smo na dobrom putu prema dnu? – upita me on.
-U to nema nikakve sumnje – otpovrnem – Gle, i sam znaš da uspjeh, odnosno neuspjeh u tvom slučaju, u ovoj ligi ne dolaze preko noći. No da, na dobrom ste putu. Još nekoliko debilnih trenerskih odluka, par draftova bačenih u vjetar i vreća novaca potrošenih na krive igrače i Bearsi će se naći na dnu, garantiram ti to! – rečem i potapšem ga po leđima, polako se ustajući.

-Iz tvojih usta… – reče on, pogleda uprtog u prazno – Samo da više nikad ne doživim onaj horor iz Super Bowla. Eh Sexy Rexy, zašto si morao otići? – rekao je sam sebi, mumljajući u bradu poput luđaka.

Prognoza: 6 – 10

Minnesota Vikings

Bio jednom jedan dinosaur. Bio je mlad i lijep i zaigran. Iz svakog njegovog pokreta isijavala je ogromna strast prema životu, zbog čega su ga drugi dinosauri često nazivali lakomislenim i neozbiljnim. No, unatoč svojoj zaigranosti i nehaju, mladi je dinosaur stasao i postao toliko velik i jak da je uskoro predvodio svoje krdo. Njegova slava uskoro je toliko narasla da su ga mnogi smatrali najboljim predvodnikom u povijesti dinosaura. No, kako to obično biva, dinosaur je ostario. Izgubio je dio svoje snage, a ni strast prema životu nije bila snažna kao nekoć. Dinosaur je dugo kontemplirao da li da napusti svoje krdo kad je iznenada protjeran. No, drugi dinosauri su ga prihvatili i opet je postao predvodnik. Pa ih je napustio. Pa se opet vratio. Pa je razmišljao da prepusti mjesto mlađima. Pa se opet vratio. Pa je opet ramišljao. Pa se nećkao. Pa je otišao. Pa se vratio. Pa je to postalo toliko iritantno da je već svima počeo ići na živce i sad pola lige mrzi Bretta Favrea jer ispada egoistično đubre i svi se nadaju da će Vikingsi biti grozni, a Favrea zaboli kita za njih jer je sebičan preko svake granice i nije imao muda do samog kraja reći hoće li se vratiti ili ne i Vikingsi nisu mogli napraviti ništa po tom pitanju i Bog samo zna hoće li mu noge zdurati do kraja sezone što bi moglo uništiti jednog od Super Bowl kandidata i nema sumnje kako će i sljedeće godine raditi nešto slično i PUNA MI JE KACIGA JEBENOG BRETTA FAVREA!!!!!

Uh!

Dinosaur po godinama i u životu i u NFL-u, Favre kao da je pronašao fontanu mladosti koja mu omogućava da nas gnjavi iz godine u godinu. Dapače, lani je bio toliko dobar da je imao jednu od najboljih godina u svojoj karijeri – polufinale lige, 4202 bačena jarda (3. najbolje u karijeri), 33 bačena TD-a (4. najbolje u karijeri) i samo 7 interceptiona (daleko najbolje u karijeri). Favre, koliki god drama queen bio, je i dalje jedan od najboljih quarterbackova u ligi. Bez njega Vikesi su jako dobra momčad. S njim su kandidati za Super Bowl.

No, kad ulazimo u sezonu postoje dva veoma važna pitanja vezana uz Favrea. Prvo je preočito i svake ga godine treba pitati – može li njegovo tijelo izdržati? Gležanj mu je načet, sav je izubijan, a trebate priznati kako se već nalazi u godinama kada su kozmodisk, Deep Heat i pregledi prostate svakodnevnica. Drugo pitanje ne tiče se Favrea nego njegovih recivera.

Percy Harvin i Sidney Rice bili su više nego ugodna iznenađenja i veoma važni kotačići u ofenzivnoj mašineriji Vikesa. No, Rice je čitavu predsezonu izbjegavao operaciju kuka koja mu je sljedovala nakon poraza od Saintsa da bi na kraju zaključio kako sa razvaljenim kukom ne može igrati. Pitanje je hoće li Rice ikad više biti jednako brz i okretan jer ozljede kukova su jako, jako gadna stvar. Percy Harvin, s druge strane, nije završio na operacijskom stolu, no njegovo zdravstveno stanje je jako zabrinjavajuće. Harvina pucaju migrene koje ga doslovno bacaju u nesvjest. Ukoliko ovaj dvojac ne bude mogao igrati prvi reciver opet će postati Bernard Berrian koji je solidna opcija u napadu, ali nije čovjek koji će povući momčad. TE Vincente Shiancoe je okej igrač za rute koje prolaze kroz sredinu polja, no svakako nije end na razini Wittena, Gatesa i Clarka.

Srećom pa napad Vikesa nije jednodimenzionalan. Mislim, svi znate tko je Adrian Peterson. Znate da je jedan od dva backa u ligi koji je sposoban nositi momčad u eri quarterbackova. Znate da se na njega možete pouzdati. Istina, istina, tip ima problema s fumblanjem (kojeg se pokušava riješiti nošenjem veće i teže lopte što bi na kraju moglo rezultirati još češćim gubljenjem lopti) i nije baš neki hvatač, ali brajko, ajde ga pokušaj zaustaviti dok trči u punom sprintu prema tebi. Šteta što je ostao bez svog posilnog Chestera Taylora pa će se morati još više naraditi nego prošlih godina, pogotovo kad uzmete u obzir prednju liniju koja izgleda jako loše. Naravno, s obzirom na ambicije Vikesa.

Koliko god bio izbalansiran i ujednačen, napad Minnesote nije jedini razlog zašto ih se protivničke momčadi boje. Obrana je jednako dobra, ako ne i bolja, iako igra najizlizaniju moguću verziju Tampa 2 obrane koja je kroz nekoliko godina pokorila ligu postavši najpomodnijom obranom u NFL-u. Srećom pa 3-4 obrane, koje su puno zanimljivije za gledanje, polako ulaze u mainstream.

No, čak i u takvom sistemu Vikesi dominiraju i gušt ih je gledati. Razlog je, naravno, najbolja defanzivna linija u ligi. Ray Edwards, najslabiji član linije bar po imenu, lani je imao spektakularnu sezonu s 8,5 sackova, no u sezonu ulazi napižđen jer mu Vikesi nisu ponudili produženje ugovora. S druge strane linije obitava Jared Allen kojeg komotno možemo ubrojiti među top 3 desna enda u ligi. U sredini caruju Williamsi. Pat ima 38 godina, ali igra kao da mu je 26 i sam zaustavlja protivničke probijače, rušeći ofenzivne linije kao od šale. Kevinova specijalnost je naganjanje QB-a. Ova četvorica stvaraju neprobojni, neprelazni i nepremostivi zid koji omogućava linebackerima da se odmaknu od LOS-a i uskaču u putanje reciverima i sprječavaju probijače da osvajaju veće komade terena.

Nije da su linebackeri Vikesa loši, dapače, radi se o sasvim solidnoj jedinici koja vas možda neće baciti u nesvjest od kvalitete, ali neće počiniti masu grešaka. Chad Greenway je jedan od boljih coverage linebackera kojemu niti jedan tight end ne može uteći. Jasper Brinkley bi tijekom sezone mogao oteti startno mjesto E.J. Hendersonu ukoliko unaprijedi svoje prepoznavanje protivničkih napada pošto je atletski najtalentiraniji igrač među linebackerima.

Jedini problem Vikesa je secondary koji bi mogao biti solidan, a mogao bi biti žešća katastrofa. Antoine Winfield trebat će povratiti staru slavu ukoliko želi da komentatori ne prozivaju njega i njegove kolege. Ostali corneri i safetyi imaju fizičke predispozicije, no kvaliteta igre je jako, jako upitna.

Čak i ako secondary bude dobar, ako Favre ne kolabrira, ako Peterson ne fumbla 20 lopti i ako se reciveri iskažu teško mi je reći da će Vikesi daleko dogurati u playoffu u kojeg bi se ipak morali plasirati. Njihov glavni trener Brad Childress daleko je najgori od svih trenera u momčadima koje se ubrajaju među Super Bowl kandidate. Ne bi mu bio prvi put da svoju ekipu povuče na dno.

Prognoza: 10 – 6

Green Bay Packers

Brett Favre ne bi bio Brett Favre kad se njegovo ime ne bi našlo u analizama dvije momčadi. Uh. Šteta što ne možemo ne spomenuti njegovo ime kad govorimo o Green Bayu. Šteta.

No, istini za volju, ne možemo. Brett Favre, najvažniji član Packersa nakon Vincea Lombardija, lani je nabio svoju momčad na ražanj i ispekao je na laganoj vatri. Navijači su mu zamjerili što ih nije dolično pozdravio po povratku na Lambeau Field, no nekako mislim da su ih puno više zabolila dva poraza i dobar Favreov uspjeh u doigravanju.

Unatoč tome, Packersi nisu mogli napraviti bolji potez od onog kojeg su napravili. Iako Favre i dalje razara i jedan je od 7 najboljih QB-eva u ligi, njegov učenik Aaron Rodgers nije ništa slabiji. Dapače, Rodgers je čvrsto preuzeo kormilo momčadi, pretvorio se u vođu i s obzirom na postavu Packersa nije nerealno da ove godine osvoji titulu MVP-a.
Također nije nerealno da osvoji svoj prvi Super Bowl.

Packersi su trenutno jedina momčad u NFL-u koja nema veliku manu u svojoj ekipi. Tamo gdje druge ekipe vide probleme, Packersi vide razloge za veselje. Njihov napad izgubio je najmanje lopti prošle sezone, a obrana ih je osvojila najviše. Njihov QB bacio je 4 tisuće jardi, prvi probijač je osvojio više od 1200 jardi, a dva recivera imala su 1000+ osvojenih jardi. Njihova obrana bila je druga u ligi po broju izgubljenih jardi. Takva ujednačenost ne sreće se svaki dan.

Naravno, teško je očekivati da će Packersi biti toliko dobri u statističkom pogledu i ove godine, no nekako sumnjam da im je to želja. Ekipa iz Green Baya zamijenila bi prazne brojke za par pobjeda u doigravanju kao od šale, i smatram kako će ove godine imati priliku napraviti nešto slično. Ova momčad gradila se pametnim draftanjem i dobrim potezima u prijelaznom roku, napravili su se neki drastični potezi i mnogi igrači su praktički stasali zajedno.

Tu prije svega mislim na Aarona Rodgersa i Grega Jenningsa. Dvojica 26-godišnjaka kao da su razvili posebnu vezu za vrijeme svog odrastanja u Green Bayu i Rodgers bez problema pronalazi okretnog i iznimno brzog recivera. Naravno, Rodgers je jako dobro odgojen mladić koji ima poštovanja prema starijima, pa još češće baca Donaldu Driveru koji nije izgubio brzinu unatoč poodmakloj sportskoj dobi. Da stvar bude bolja Rodgers bi ove godine mogao dobiti još jednu igračku budući da je Jeremichael Finley spreman napraviti ključan korak prema statusu elitnog NFL tight enda.

Naravno, sav njihov talent potonuo bi u hladne viskonsinške vode da nije ofenzivne linije koja je povratkom Marka Tauschera dobila jako puno na stabilnosti. I dalje to nije ekipa koja se može ubrojiti među najbolje u ligi, no momci su sasvim solidni, imaju privilegiju igrati za QB-a koji je prava mrga i jako ga je teško srušiti, a s rookijem Brianom Bulagom dobili su i na širini. Doslovno i metaforično.

Stabilna ofenzivna linija i jak zračni napad koji tjera linebackere da igraju dublje nego što bi htjeli ide na ruku pozdanom probijaču Ryanu Grantu čiji stil trčanja možda ne bi prošao u nešto jednodimenzionalnijoj ekipi, no u Green Bayu proizvodi konstantne rezultate iz godine u godinu.

Koliko god napad Packersa bio sjajan, može samo ulaštiti kopačke obrani. Dom Capers kreirao je jedan od najmaštovitijih sistema u čitavom NFL-u, a po ljepoti, inteligenciji i inovativnosti samo se onaj Rexa Ryana može mjeriti s njim. Naravno, sustav je zasnovan na 3-4 obrani koju predvodi Charles Woodson, dobitnik nagrade za obrambenog igrača godine prošle sezone. Mnogi su se pitali kako je Woodson dobio tu nagradu kad su Revis, Baily i Asomugha bolji cornerbackovi od njega, no pri tom nitko ne uzima u obzir kako Woodson igra praktički skroz drugu poziciju od klasičnog man – to – man cornera i kako ga Capers koristi na razne načine, bilo u pokrivanju igrača, bilo u igranju protiv probijanja. Šteta što njegov kolega Tramon Williams nije ni izbliza toliko inteligentan i sposoban, pa je njegova pozicija drugog cornera ona s kojom će GB imati najviše problema.

Srećom pa će ga štititi dvostruki Pro Bowl safety Nick Collins koji je toliko brz da pokriva širinu gotovo čitavog polja. Obrana bi bila bolja da Atari Bigby ne izigrava primadonu i traži veliku lovu, ali nema sumnje kako će se mladi Morgan Burnett pobrinuti da Bigbyevo ime brzo nađe put do vrata zaborava.

Koliko god secondary bio bolji, prednja linija je još bolja. Istina, Johny Jolly suspendiran je na neodređeno zbog droge koja bi ga mogla strpati na 20 godina u ćuzu, no to ne znači da će linija puno patiti. Za početak tu je B.J. Raji koji će konačno startati na poziciji nose tacklea. Raji je čovjek s većim udijelom masti u tijelu nego što ga ima dobra porcija ćevapa, no unatoč svojoj glomaznosti i gojaznosti on je nevjerojatno brz i ruši apsolutno sve pred sobom. Ove godine ćemo u ovoj diviziji imati privilegiju gledati i Rajia i Suha, dva NT-a koja bi trebala obilježitio sljedeće desetljeće u NFL-u. Ukoliko Raji stane navlačiti double teamove to će samo otvoriti prostor za Cullena Jenkinsa koji velikom brzinom ulijeće u backfield.

Iza linije u kojoj se nalazi i pouzdani Ryann Pickett vreba Clay Matthews III. koji je lani dokazao da jabuka ne pada daleko od stabla. Njegov eponimni stari igrao je u četiri Pro Bowla, a Mathews će uskoro slijediti njegovim stopama ukoliko nastavi igrati kao lani. Tip je sjajan u igranju iza endova, jako je brz, a uza sve to krasi ga izuzetna snaga. Ostali linebackeri nisu na toj razini, no A.J. Hawk i Nick Barnett su pouzdani starteri, a Brad Jones bi mogao biti jako dobar ukoliko otkrije kako koristiti svoju izuzetnu brzinu.

Kad ovako sažmete sve prednosti Packersa, kad skužite da nemaju rupe na rosteru, da imaju i sjajan napad i odličnu obranu, nema vam druge nego da ih ubrojite među favorite za osvajanje Super Bowla. Baš kao i analitičari na NFL.comu koji su jednoglasno smjestili Packerse u najveću utakmicu sezone.

Prognoza: 13 – 3

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: