Uvod u NFL ’10: NFC South

Prošle godine NFC South je neočekivano iznjedrio Super Bowl šampiona. Hektolitri alkohola potekli su niz Bourbon Street, a trube i tromboni puhali su, kao i obično, „When the Saints go marching in“. Grad koji se činio mrtav nekoliko godina ranije opet se vradio u središte nacionalne pozornosti, ovaj put zbog uragana Drew koji je napravio nered u secondaryu Indianapolisa. No, teško je staviti novac na Saintse i ove godine. Put do Super Bowla je težak i naporan, i često se zna dogoditi da momčadi osjećaju posljedice dodatnih utakmica i godinu nakon trijumfa. Srećom pa Saintsi u NFC Southu imaju samo jednog jedinog ozbiljnog konkurenta.

Tampa Bay Buccaneers

Tampa Bay će biti posljednja momčad u diviziji. Sve više od tri pobjede bit će pravo iznenađenje. Bucsi su slabašni, loši i, za razliku od onih do jučer očajnih momčadi kao što su Brownsi, Oakland ili Lionsi, nemaju nikakvu fora priču iza sebe. Bezlični su do zla boga.

Prvi u nizu bezličnih je glavni trener Raheem Morris. Dobri stari Raheem pokušao je krenuti koracima Ala Davisa kad je lani škartirao ofenzivnog koordinatora 10 dana prije početka tekme, ali morat će još puno viskija popiti i puno ljudi otpustiti da bi bio faca kao Al.

Drugi u nizu bezličnih je Josh Freeman, quarterback koji nit smrdi nit miriše. Odnosno, trebao bi ni smrditi nit mirišati što će u svakom slučaju biti veliki napredak u odnosu na rookie godinu u kojoj je vonjao po stajskom gnojivu. 10 TD-a, 18 INT-ova i 10 fumbleova nisu baš brojke kojima bi se čovjek mogao podičiti.

Ostatak napada natjerat će vas da slegnete ramenima i kažete „Njeh!“. Ne znam kome će biti uzbudljivo gledati karusel running backova koji će se izmjenjivati većom brzinom nego što George Clooney mijenja pič… ovaj, ljubavnice. Mislim, kad spomenete imena Cadillaca Williamsa, Kregga Lumpkina i Kareema Hugginsa nije baš da dobijete footballsku erekciju.

Jedini dio napada Bucsa koji bi vas mogao natjerati da podignete obrvu, Sean Connery stile, su reciveri. Za početak tu je Kellen Winslow koji nudi sigurnu metu po sredini polja za mladog QB-a. Tu je i rookie Mike Williams kojeg svi iznenada obožavaju jer je brz i velik. Williams vam otprilike otkriva kakvi se zapravo reciveri kriju na krilima ovog napada jer su i Sammie Stroughter i rookie Arrelious Benn mladi i brzi i spremni da igraju u NFL-u.

No, koga boli ona stvar za napad Bucsa. U obrani je party. Dobro, ne baš party, ali bar imate nekoliko zanimljivih stvari za gledati. Gerald McCoy i Brian Price trebali bi ove godine začepiti rupu koja se konstantno javljala u defanzivnoj liniji Bucsa i koju su protivnički probijači znali iskoristiti. Price ispočetka neće startati iako ne vidim kako će ova obrana pristojno funkcionirati ako ova dvojica rookieja ne pokažu kakvim talentom raspolažu. Teško je staviti sav teret obrane na dva rookie igrača, no jasno da bez njihovog navlačenja dvojice ofenzivnih linijaša nema pass rusha s linije, a bez pass rusha s linije Tampa 2 obranu koji Bucsi igraju možete fino baciti u smeće.

Šteta što Tampa nije dobila još 3 picka prve runde da popuni i svoje linebackerske pozicije. Barrett Ruud je najbolji igrač ove ekipe, brojke su mu solidne, ali nije me baš impresionirao u onih par tekmi koje sam gledao. Čovjek se često gubi u prostoru. Geno Hayes je zapravo najveći potencijal u ovoj grubi zbog iznimne brzine, ali ne snalazi se pretjerano dobro u gužvi.

Da stvar bude bolja, linebackeri nemaju previše pomoći od grupice safetya koja se uglavnom sastoji od no – name igrača. Stoga nije čudno što momčadi svakog tjedna gaze preko Tampe po zemlji. Nije da su po zraku puno bolji u obrani, ali dva velika cornera savršeno pašu ovom sistemu koji se oslanja više na snagu nego na brzinu. Aqib Talib ima super ime, ima sposobnosti i polako si gradi rezime koji bi ga uskoro mogao gurnuti u razgovore o elitnim CB-ovima lige. Njegov kolega Ronde Barber je stari lisac koji zna sve trikove i može pokrivati slot, a Myron Lewis je mrcina koja bi dobro došla svakom timu.

Bucsi možda nemaju šuga u ovom trenutku, zeleniji su od školske ploče u koju su do nedavno skoro svi na rosteru buljili, ali pustite ih da se malo krčkaju na NFL vatri, dopustite upravi da doda par začina i kroz 2 – 3 godine mogli bi dobiti jako ukusno jelo.

Prognoza: 3 – 13

Carolina Panthers

Ukoliko dijelite moje mišljenje o beskrvnosti Bucsa što bi onda tek trebali reći za Pantherse? Čitanje o uzgoju kupusa trideset je puta uzbudljivija djelatnost od gledanja ove dosadne ekipe. U obrani momčad Johna Foxa koristi otrcanu Cover 2 obranu. U napadu Panthersi najčešče startaju iz seta koji uključuje dva tight enda i fullbacka. Čak me i ona kričava boja njihovih dresova podsjeća na osamdesete.

No, za razliku od Bucsa Panthersi imaju talenta na svom rosteru, čak i sad kad su ih napustili Julius Peppers, Ma’ake Kemoeatu i Chris Harris. Pitanje je samo koliko će dobrih igrača ostati u momčadi pošto su vlasnici Panthersa u teškim financijskim problemima i jedna solidna floperska godina sjela bi im ko Plaxicu Buressu zatvorska kazna.

No, napad Panthersa je dovoljno solidan da sam pobijedi u šest tekmi. Jonathan Stewart i DeAngelo Williams dobri su frendovi i neće se svađati oko broja minuta i broja pokušaja, a ionako nemaju zašto pošto su obojica lani osvojila više od 1000 jardi. Šteta što ih gledamo u istoj momčadi jer su dovoljno kvalitetni da budu feature backovi u drugim ekipama, iako moram priznati da se njihovi različiti stilovi jako dobro nadopunjuju.

Ofenzivna linija više je nego solidna, a predvodi je Pro Bowl čuvar* Jordan Gross. Jeff Otah također nije tip kojeg je lako pogurnuti sa mjesta, a Ryan Kalil pokazuje velike znakove napretka, iako stručnjaci smatraju da je presitan da igra centra. Kad vam kažu da ste sitni, a imate 135 kila nešto zasigurno nije u redu.

*Hrvatski izrazi. Nemoš bez njih.

Dobra stvar je što su sva tri tight enda jako dobra u blokiranju. Loša stvar je što ni Jeff King ni Dante Rosario ni Gary Banridge nisu majstori pri hvatanju lopte. No, novi QB Mike Moore u završnici prošle sezone pokazao je da mu nije bitno kome baca. Lik je razvaljivao. No, treneri sumnjaju da Moore može biti starter iz godine u godinu, pa su si upiknuli Jimmya Clausena na draftu.

Steve Smith će svakako pomoći Mooreu da zadrži svoju poziciju, bar do kraja sezone. Smith je i dalje elitni reciver u ligi i takav će ostati bar dvije – tri sezone. Čovjek je brz, skače kao blesav i mijenja smjer brzinom kojom Hloverka suspendira novinare. Šteta što je ostale recivere bolje ne spominjati.

No, dok je napad solidan, čak i uz potpunu neinventivnost koja ga okružuje, obrana je u većoj komi od Josea Andresa*.

*Za one koji ne znaju, radi se o liku iz Marisol, jedine meksičke sapunjare koje sam pogledao u životu. Ne smijte se, imao sam 12 godina i ništa drugo nije bilo na televiziji. Uostalom, serija je bila urnebesna, o čemu svjedoči ovaj klip.

Kako možete igrat Cover 2 obranu s potpuno nesposobnom prednjom linijom? Ha? Odlaskom Peppersa Carolina je izgubila jedinog igrača koji je mogao stvarati pritisak na QB-a i sad su zapeli s četiri prosječna igrača u rovovima. Kad uzmete u obzir da bi koordinator Ron Meeks rađe preskočio tri obroka nego poslao nekog od linebackera na blitz jasno vam je da obrana ne može funkcionirati.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Meeks promijeniti ploču jednom kad Jon Beason zaigra na mjestu weakside linebackera. Beason je kroz par godina postao jedan od snažnijih MLB-ova u ligi i njegovo premještanje čini se jednakim smrtnom grijehu, no u Carolini su uvjereni da Dan Connor može začepiti sredinu i omogućiti Beasonu da radi nered u protivničkom backfieldu. Šteta što je prednja linija toliko loša da će ova jako dobra skupina linebackera često biti nadjačana te će izgledati prosječno.

Srećom za Pantherse pa imaju jaku skupinu u secondaryu što bi trebalo spriječiti momčadi da stalno bacaju, unatoč nikakvom pass rushu. Bekovi Chris Gamble i Richard Marshall savršeno se nadopunjuju i predvodit će ovu solidnu skupinu u kojoj se nalaze corneri koji dobro pokrivaju teren i safetyi koji znaju maznuti igrače posred tijela. Ukoliko obrana izdrži konstantan pritisak možda Panthersi i budu solidni – raspored im nije težak i trebali bi iskoristiti dvije tekme kontra Tampe te po jednu kontra Seahawksa, Brownsa, St Louisa i Arizone.

Prognoza: 6 – 10

New Orleans Saints

„Stvarno?! Ma daj?! Frančeski, pa ti si idiot, stvarno misliš da Saintsi neće osvojiti diviziju?! Najbolje bi bilo da odmah prestanem čitat ovaj tekst, jer njega je mogao napisat samo totalni kreten!“, kažete vi i ja vam ništa ne zamjeram. Eno, gore desno vam je iksić, slobodno ga kliknite. Ja sam prvi koji će reći da me ovaj izbor iznenadio. No, svejedno mislim da mogu ponuditi razumno objašnjenje za njega, iako razum nije jača strana ovih kolumni.

Za početak, tu je možda najvažniji faktor. Motiv. Ako vam se ne da ustati iz kreveta ništa nećete napraviti. Ukoliko niste gladni uspjeha Super Bowl će te gledati samo na TV-u. Nedostatak motiva pokopao je brojne velike sportaše i brojne momčadi, naročito u današnje vrijeme kada su ponos i borbeni duh kastrirani kod popriličnog broja sportaša*. Nakon motiva imate i potrošenost materijala. Tri dodatne utakmice poprilično opterećuju iznurena tijela igrača. Na kraju tu je obrana koja je lani igrala iznad svojih mogućnosti.

*Bilo bi zanimljivo istražiti ovaj fenomen i ustvrditi je li on produkt metroseksualnog doba ili se događao i prije. U svakom slučaju jasno je da dobar dio sportaša ne percipira sport kao nešto što je veće od života, no smatram da ih za to ne bi smjeli kriviti onoliko koliko ih krivimo.

Jasno, dok kod je Drew Brees na terenu Saintsi u rijetko koju tekmu ne ulaze kao favoriti. Tip je jedan od onih rijetkih ljudi na kojima možete bazirati čitavu ekipu. Bilo da čita obrane, bilo da se odupire blitzu, bilo da traži rupe u coveragu, bilo da baca dugačke lopte, Brees je uvijek isti. Uvijek je sjajan. Njegova okretnost u pocketu skriva sve mane prednje linije koja je odlična u probijanju, ali očajna u pas igri. Njegove lopte pretvorile su Marqueesa Colstona u elitnog fantasy WR-a, iako je tip predodređen da igra recivera broj 2 u većini drugih momčadi.

Zapravo, čitava skupina hvatača profitirala je od Breesove izvrsnosti. Henderson, Meachem i Moore su različiti tipovi igrača sa sličnim učinkom. Jeremy Shockey i dalje je pouzdan TE iako nije onakva faca kakava je bio s Giantsima. Reggie Bush je odličan reciver iz backfielda i jednako pomaže Breesu koliko Brees pomaže njemu.

Unatoč tome teško je reći da je Bush postao igrač kakvi smo svi mislili da će biti. Njegova stil trčanja je premekan, a pitanje je hoće li ga sav ovaj cirkus oko oduzimanja Heissmanovog trofeja motivirati da očvrsne. U svakom slučaju, Pierre Thomas već dvije godine predvodi ovaj klub po osvojenim jardima po zemlji, no ove bi godine mogao trokirati. Ne zato što je loš, nego zato što ga ne plaćaju. Thomas će ove godine zaraditi 1,5 milijun dolara. Bush će zaraditi njih osam. To vam je NFL, djeco – Nepravedna Football Liga.

No, najveća je nepravda da su Saintsi osvojili Super Bowl s ovakvom obranom. Istina, pametni trener Sean Payton prepustio je uigravanje obrane Gregu Williamsu i ovaj je napravio sjajan posao. Prednja sedmorica Saintsa je blago rečeno prosječna, a odlaskom Scota Fujite, Charlesa Granta i Bobbya McCraya postala je još prosječnija. Neki će reći kako će im dolazak Alexa Browna pomoći, no kao čovjek koji je gledao sve Brownove tekme u zadnje tri godine mogu vam se samo nasmijati u facu.

Srećom pa Williamsov sistem radi jako dobar posao u prikrivanju svih mana prednje sedmorke. Njegovi blitzevi su inventivni, a ako i ne uspiju tu je secondary koji zna odlično igrati tzv. press coverage. Tracy Porter svoju je vrijednost dokazao u Super Bowlu, no Jabari Greer je još bolji cornerback koji savršeno kuži sve nijanse ovog sistema.

Saintsi su dobro pokriveni i u nickel i dime formatima, a njihova velika prednost je što imaju dva odlična igrača za sve situacije. Safety Roman Harper je solidan u pas igri, no prije svega se ističe u zaustavljanju probijanja. MLB Jonathan Vilma možda je najbolji igrač ove ekipe jer je brz, jer je ubojit, jer ga se ljudi boje i jer je opasan i kad popunjava sredinu i kad juri prema nazad, pokrivajući igrače.

No, čak i kad uzmemo u obzir da je Darren Sharper produžio ugovor teško je reći da se radi o fenomenalnoj obrani. Ukoliko napadi skuže njihov sistem Saintsi neće biti onako dominantni kao lani. Nedostatak motiva, umor i napaljenost njihovih protivnika trebali bi ih srušiti s čela divizije. No, Brees je predobar QB da bi dopustio ispadanje iz playoffa.

Prognoza: 11 – 5

Atlanta Falcons

Atlanta je dobra momčad. Atlanta ima dobre igrače i dobrog trenera. Atlanta ima okej raspored. Atlanta bi trebala osvojiti ovu diviziju. Sve ono što me smeta kod Saintsa kod Falconsa ne postoji. Napaljenost je tu. Tri utakmice manje su tu. Dobra obrana je… pa, mogla bi biti tu.

Mike Smith
je instalirao defanzivni sistem koji je viđen milijardu puta u NFL-u. Za razliku od sistema kojeg upražnjavaju Jetsi, Packersi ili Saintsi on nije prilagođen igračima na rosteru niti sam po sebi nosi faktor iznenađenja. Obrana Falconsa puno više ovisi o igračima nego o defanzivnom koordinatoru. Srećom pa su igrači ove godine puno bolji nego lani.

Za početak tu je Dunta Robinson kojeg su Falconsi mrknuli u prijelaznom roku. S njim na rosteru secondary ne bi trebao biti šupalj kao prošle godine kad je obrana dozvolila 55 dodavanja za 20+ jardi, najviše u čitavom NFL-u. Naravno, dobri stari Dunta nije rješenje za sve probleme Falconsa. Njihova obrana bila je očajna u stvaranju pritiska na QB-a, no u prijelaznom roku nisu nabavili nikakvog pass rushera. Zašto? Zato jer se nadaju da se metuzalemski end John Abraham može vratiti na razinu iz 2008. godina kada je upisao 16.5 sackova. Abrahamov posao bit će lakši ukoliko Peria Jerry pokaže da je dostojan picka prve runde – nešto što lani nije bio u stanju jer je morao operirati koljeno. Sve što Falconsi dobiju od ostatka linije mogu smatrati bonusom, no postoji mogućnost da dobiju puno – obrana Atlante je krcata mladim igračima koji ulaze u drugu ili treću godinu u ligi kad mnogi igrači znaju eksplodirati, čak i oni koji su birani u kasnijim rundama drafta.

Linebackeri bi trebali profitirati od Seana Weatherspoona, ovogodišnjeg picka prve runde koji bi trebao pokrivati širinu čitavog polja. Jasno je Kenny Lofton to nije u stanju, no Kenny je s vremenom postao pouzdan linebacker koji ostaje u polju i kad protivnička momčad ima treći down. Vođa više nego solidne jedinice bit će Mike Peterson koji je do sad nakesao čak 1505 tackleova u ligi, što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti.

Njihove sposobnosti u pokrivanju probijanja omogućit će secondaryu da se više fokusira na pas obranu u kojoj bi drugi CB Brent Grimes mogao imati važnu ulogu. Grimes voli riskirati što često rezultira katastrofom, no mladić je lani imao šest pickova i time se iskupio za sve greške mladosti.

Ukoliko obrana napravi taj skok prema gore mogla bi povući ionako solidan napad za sobom. Matt Ryan je lani naizgled imao slabu godinu, no pri tom ne treba zaboraviti da ga je čitavo vrijeme mučila ozljeda stopala, što vas može ubiti kad se pri bacanju morate ukopati da bi sa što većom snagom bacili loptu. To je dobra vijest za Falconse jer Ryanovi problemi nisu produkt pada samopouzdanja ili generalnog ludila koje redovito obuzima NFL igrače, što bi trebalo značiti kako će Ryan u narednoj sezoni biti solidan. Uostalom, njegova uloga u konzervativnom napadu Falconsa i ne bi trebala biti presudna. Ne kad na rosteru imate Michaela Turnera, jednog od rijetkih alfa mužjaka među današnjim running backovima. Mnogi će reći kako je Turner spor, kako nije okretan, kako ne slama linebackere niti gazi preko ljudi i kako mu treba jako puno lopti, ali pustite vi to – Turner je učinkovit. Momak se ne boji i momak ima njušku za end zonu. Tip niti u jednoj sezoni nije imao prosjek manji od 4,5 jarda po probijanju, a ne treba ni zaboraviti da se njegovo tijelo u ovih 28 godina nije ni približno iznosilo kao u drugih backova jer je u San Diegu uglavnom grijao klupu. Turner je savršen primjer onoga što meni osobno ide na jetra kod NFL skauta i stručnjaka – odjednom je postalo važnije koliko je netko brz i okretan nego ono što fakat radi na terenu. Turner ubija, baš kao što je i Thomas Jones lani ubijao, i opet ga ljudi potcjenjuju.

No, čak i da se dokaže da su oni u pravu, Falconsi imaju dobre zamjene u Norwoodu i Snellingu koji možda ne mogu nositi ekipu, ali znaju biti opasni kad ih se koristi na pravi način.

Srećom za njih pa je ofenzivna linija puno bolja u otvaranju prostora za trkače, nego u zaštiti QB-a. Roddy White i Tony Gonzalez svjesni su tog problema pa često traže prilike da se čim prije otvore za dodavanje. Tony je najbolji reciver među tight endovima u povijesti lige, a unatoč svoje 34 godine na leđima i dalje je opasan ko zmaj. White je jedan od elitnih recivera lige i tri sezone za redom osvojio je više od 1100 jardi. Njegova brzina savršeno otvara prostor za Gonzaleza i drugog recivera Malcolma Jenkinsa koji nije pretjerano brz, ali se ne boji dobito po turu, rebrima i glavi hvatajući lopte u gužvi.

Naravno, čak i da Falconsi pokažu da su napaljeni i gladni, čak i da pokažu da su svježi i talentirani, čak i da njihova mladost odigra iznad očekivane razine teško ih je upisati za više od 11 pobjeda. No to bi ove godine moglo biti sasvim dosta za prvo mjesto.

Prognoza : 11 -5

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: