NFL u zatvoru

Rastanci su uvijek tužni
Kad se dijele duše dvije
Ali nikad još ovako
Srcu teško bilo nije
Dražen Zečić

Krvavi sukob vlasnika NFL momčadi i sindikata igrača neodoljivo podsjeća na razvod. Na ružan, prljavi, „reći ću ti u facu sve što ti ide kretenu ružni/kučko glupa“ razvod. Za razlaz koji se upravo događa između igrača i lige nije krivo sustavno zanemarivanje (iako ga je bilo), nije krivo varanje (iako ga ima) niti je krivo razvodnjavanje svakodnevnice i dosada (iako i nje u NFL-u ima)*.

* Zanemarivanja prije svega ima u odnosu lige prema veteranima koji prolaze kroz izuzetno teške trenutke jer im novac od NFL plaća nije dovoljan da pokriju medicinske troškove ozljeda koje su zadobili igrajući u NFL-u. Ne samo da su zglobovi igrača toliko razvaljeni da se ne mogu normalno kretati, ne samo da ih pola ima reumu jer se namaču u ledu kako bi brže odmorili mišiće nego igrači pate i od depresije i mentalnih bolesti zbog brojnih potresa mozga koje pretrpe za vrijeme svojih karijera. Da stvar bude gora NFL nastavlja zanemarivati zdravlje igrača na najlicemjerniji mogući način – propagiraju pravila koja bi trebala smanjiti broj ozljeda, a istodobno pokušavaju produžiti sezonu za dvije utakmice.

Varanja pak ima kod igrača koji potpisuju ogromne ugovore i onda se ne trude (vidi Haynesworth, Albert i Russell, JaMarcus), kod igrača koji uzimaju steroide (vidi Merriman, Shawne) ali i kod vlasnika klubova koji uporno pokušavaju zamaskirati iznose svojih prihoda od footballa.

Razvodnjavanja i dosade i nema toliko budući da se svakog tjedna odigra nekoliko sjajnih utakmica, ali svejedno treba priznati kako je fond kvalitetnih igrača za ligu od 32 kluba ipak premalen (vidi Carolina Panthers).

Kao i u svakom braku sklopljenom iz interesa, što brak igrača i vlasnika jest, za razvod je kriv novac. Liga godišnje zaradi oko 9 milijardi dolara što je oko milijardu više nego što Hrvatska zaradi tijekom turističke sezone ili točno onoliko koliko Microsoft zaradi u dva kvartala poslovne godine. Kako supružnici ne bi kvocali o raspodjeli zarađene love NFL i NFL Player Association su potpisali kolektivni ugovor kojim su, između ostalog, regulirana i financijska pitanja.

Problem je što je kolektivni ugovor nekidan istekao i sad treba sklopiti novi. No vlasnici franšiza tvrde kako posluju s gubitkom i traže da se novim kolektivnim ugovorom igrači odreknu milijarde dolara. Osim toga traže i mogućnost da se u dogledno vrijeme poveća broj utakmica, a poprilično su žestoki u svom traženju da se odustane od dugogodišnjih garantiranih ugovora zbog kojih se neki igrači prestanu truditi budući da znaju kako će dobiti masnu kešovinu bez obzira na učinak na terenu. Naravno, igrači ne žele pristati na uvjete koje postavljaju vlasnici i nakon dugih i teških pregovora odlučili su raspustiti sindikat kako bi mogli pojedinačno tužiti vlasnike. Tako su i službeno pokrenuli razvod u kojem niski udarci padaju svaki dan.

Optužbe za laganje i mazanje očiju pljušte kao monsunske kiše u Indokini, a igrači, vlasnici klubova i komesionar lige Roger Goodell u svojim govorima često pokazuju vampirske očnjake poput raspižđenih likova u Alan Fordu.

Za početak, igrači su od vlasnika zatražili uvid u poslovne knjige kako bi se uvjerili da klubovi uistinu posluju s gubitkom, ali vlasnici su taj zahtjev odbacili laganim mahanjem ruke pošto bi svojoj konkurenciji pokazali kako posluju jedino pred prijetnjom vječnih muka u paklu. Igrači su na to poručili kako se ne mogu odreći milijarde dolara ako nemaju dokaza da klubovi loše posluju te su raspustili sindikat i povukli se iz pregovora što je neopisivo raspizdilo Rogera Goodella* koji je igrače uvijenim jezikom rasnog političara nazvao sebičnjacima zbog kojih se sljedeća sezona neće odigrati.

*Rođu je vjerojatno najviše pogodilo što je javnosti obećao da će za vrijeme lockouta primati plaću od jednog dolara. Unatoč tome sumnjam da ćemo ga uskoro vidjeti kako skuplja boce po kontejnerima.

Naše muke su tada započele. Igrači su vlasnicima poručili da se riješe komesionara Goodella i da pregovaraju direktno, no vlasnici su to odbili te su proglasili lockout što praktički znači da zabranjuju igračima da igraju.

Fudbaleri su odgovorili podizanjem tzv. antitrust tužbe kojom optužuju NFL za nepoštenu poslovnu praksu. Istovremeno su preko medija poručili kako vlasnici ni u jednom trenutku nisu željeli dogovor za pregovaračkim stolom, a kao dokaz su prezentirali ugovor s TV kućama po kojem će vlasnici dobiti masu love čak i u slučaju da se ni jedna utakmica sezone ne odigra. Igrači nisu stali na tome već su poručili i kako će bojkotirati NFL draft te su potencijalnim rookijima rekli da se na njemu ne pojavljuju ukoliko žele zaštiti svoja prava. Na kraju su vlasnici zatražili od suda da ne poništava lockout te su antitrust tužbu igrača nazvali manipulacijom javnosti.

Uh.

Pisao sam u ovoj blesavoj kolumni o Super Bowlu, o Hajduku, o World Seriesu, o stanju u HNL-u, o NBA finalima i draftu, o porazima hrvatskih košarkaša, pa čak i o smrti svog djeda. Sipao sam mišljenja i fraze i opaske, bio sam namjerno bezobrazan pa čak i uvredljiv, zafrkavao sam se na račun igrača, trenera i sebe samog te sam u polupismenim tekstovima analizirao stvari o kojima nemam ni trećinu znanja kojeg posjeduju vrhunski američki novinari i insajderi. No uvijek sam imao osjećaj da o svakoj temi znam dovoljno da mogu dati svoj sud i objasniti svoje mišljenje. Ovo je prva tema za koju to ne mogu reći. Ne radi se samo o kompliciranom pravnom jeziku, o tisućama igrača i „igrača“, o devet milijardi dolara prihoda, pet milijardi dolara prihoda od fantasy footballa i tko zna koliko love od reklama koje TV kuće zarađuju u prijenosima. Ne radi se samo o radnim mjestima tisuća ljudi koji rade po stadionima, ma ne radi se čak ni o vječnom pitanju odnosa radnika i poslodavaca koje testira validnost brutalnog kapitalističkog sistema odvajkada, već se radi o svemu zajedno, o kolopletu stotina poslovnih i privatnih veza i odnosa koje prožimaju ovaj razvod od njegovog samog početka. Ukoliko vas tema zanima bilo zbog toga što volite NFL bilo zbog toga što se radi o luđačkim novčanim iznosima predlažem vam da bacite oko na samu tužbu igrača, na NFL stranice ESPN-a, Yahooa i Sports Illustrateda, a ne bi bilo zgoreg da pozorno pročitate tekstove na NFLLabor.comu (kojeg su pokrenuli vlasnici klubova) i NFLLockout.comu (koji žestoko zastupa stajalište igrača).

Sad kad ste to napravili i kad vam je glava puna brojki i ostalih pizdarija možete mi se priključiti u napetom isčekivanju knjige koja će za deset godina dubinskom analizom objasniti sav cirkus koji trenutno izvodi tri predstave dnevno za vjernu NFL publiku. Ukoliko vas uopće bude bolio džon za NFL nakon ovog razvoda.

Zadnji put kad se u MLB-u dogodio štrajk liga je trebala zažmiriti na jedno oko i praktički dopustiti McGwireu, Sosi i Bondsu da steroidima povećaju konfekcijski broj za hiljadu što im je omogućilo da lansiraju home runove preko ograda kao što Ameri sad lansiraju tomahawke prema Libiji, a ta napumpana, lažna home run utrka je bila jedina stvar koja je uspjela vratiti publiku na stadione.
NBA liga je praktički osam godina trpila posljedice lockouta koji se dogodio 1999. godine, a čak ni povratak Jordana u košarku i nevjerojatni Shaq – Kobe tandem nije vratio vjeru ljudi u NBA.
NHL je također prošao svoju kalvariju nakon lockouta 2005. godine zbog koje je masa navijača prestala pratiti hokej što je natjeralo ligu da započne agresivnu ekspanziju koja je razvodnila NHL do te mjere da joj se okus još uvijek nije do kraja vratio.

U ovakvim sportskim razvodima navijači su poput djece – oni su ti koji najviše stradaju. Igrači i vlasnici na kraju će se ipak izmiriti; spojit će ih ono što ih je spajalo i prije lockouta – goleme količine novca. S njima će opet biti sve u redu, opet će se oženiti, opet će stupiti u brak iz interesa. No velik broj navijača će im teško oprostiti ružne riječi, prepucavanja, neigranje i brutalnu, odvratnu, ljigavu pohlepu. Ovakve situacije uvijek okrenu stvari na drugu stranu i one pokažu svoje ružno naličje, naličje za koje smo oduvijek znali da postoji, ali koje mnogi tek sad vide u svoj njegovoj odvratnosti. Dođe li uistinu do lockouta, ne odigra li se sljedeća sezona, ostanu li američki gledatelji u hladnim zimskim nedjeljama bez footballa njihova mržnja prema vlasnicima i prema sadašnjoj garnituri igrača bit će nemjerljiva. Bit će zanimljivo gledati kakav će recept NFL upotrijebiti da vrati navijače na tribine, hoće li ih mamiti darovima kao MLB, NBA i NHL nakon njihovih lockouta i štrajkova ili će još jednom pokazati mišiće i dokazati da su uvjerljivo najpopularnija sportska liga na svijetu.

Bit će zanimljivo, no nadam se da taj film ipak nećemo gledati. Iako za sad stvari izgledaju ružno, iako se čini da nema šanse da igrači i vlasnici sjednu za pregovarački stol, iako postoji jako velika mogućnost da se sljedeća sezona ne odigra ja se i dalje nadam da ćemo i sljedeće godine gledati NFL nedjeljom navečer. Nazovite me naivčinom no nekako sumnjam da će se ovako pohlepna ekipa odreći tolike gomile love. Ukoliko se varam i sezona ostane „zaključana“ nemam pojma što ću raditi nedjeljom navečer. Da se prebacim na curling, lacrosse ili polo? Ili da se opet počnem družiti s prijateljima i vratim se u stvarni svijet? Brrr. Ne znam. Nadam se da ipak neće doći do takve strahote. Football je ipak ovisnost od koje se ne želim odviknuti.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: