Nekako s proljeća

Za vrijeme svog školovanja napisao sam, brat bratu, deset tekstova o proljeću. Većina tih sastavaka, kako smo ih zvali u nižim razredima osnovne, započinjala je značajnom, sveobuhvatnom rečenicom. Proljeće je najljepše godišnje doba.

Nema veze što smo uvodnu rečenicu mijenjali ovisno o godišnjem dobu koje je bilo na tapetu, pa su najljepša godišnja doba svima u razredu bila i jesen i ljeto i zima, no za proljeće smo nekako uvijek pronalazili najsnažnije argumente. Djevojčice su tako nabajale o ciklamama i ljubičicima i ostalim čudesima tog bizarnog ženskog svijeta, dok su muški većinom blagoslivljali sunce kao Egipćani, klanjajući se do poda toplim zrakama zbog kojih su mogli igrati balun u kratkim rukavima.

Prošlo je dugo vremena otkako sam pisao sastavke o proljeću, o lastama koje su se vratile s juga i životinjama koje se bude iz zimskog sna*. Vjerojatno sam zaboravio kako se to radi. No što kažete da pokušamo. Dakle ovako.

*Nikad nisam kužio zašto ovo ljude veseli. Jedino što se na Braču budilo iz zimskog sna bili su poljski miševi, puhovi, insekti i zmije. Poskoci. Bljak. Što se mene tiče beštije su komotno mogle nastavit stiskat snooze dugme. Zauvijek.

Proljeće je najljepše godišnje doba. Vrijeme je to kad se snijeg povuče, kad trava zazeleni i kad diljem svijeta odjekuju udarci loptice u drvo. Taj poznati whack ili thock ili thump, ovisno o tome kako je loptica udarena, najljepši je vijesnik proljeća, ljepši od zbora svih slavuja u Kini.

Proljeće je doba kad gledatelji pohrle na stadione, te katedrale baseballa, i uživaju na toplom suncu dok ih okružuju mirisi i zvuci utakmice koje ja mogu samo zamišljati i koje u mašti osjećam jednako snažno kao i oni.

Proljeće je vrijeme prignutih hvatača, tih potcijenjenih režisera utakmica, vrijeme je to bacača čije ruke rigaju vatru, vrijeme je to udarača čiji se kukovi kreću brže i spretnije i okretnije od kukova Freda Astaira. Baseball počinje i to je sve što o proljeću trebate znati.

Kakva nas samo sezona čeka! Opet ćemo gledati bradatog Briana Wilsona kako osvaja Kaliforniju na isti način na koji je to radio njegov bradati imenjak gotovo pola stoljeća ranije, samo što će nas bacač Giantsa oduševljavati ubitačno brzim lopticama, a ne prekrasnim, natripanim harmonijama koje kao da su nastale na nekom drugom planetu.

Josh Hamilton će, poput biblijskog razmetnog sina, opet pričati svoju priču u kojoj je izgubio samog sebe i onda se opet pronašao u lansiranju loptice za lopticom u tribine Rangers stadiona. Njegov kolega iz Tigersa radit će to isto na sjevernom kraju kontinenta jer sasvim je jasno da ni hektolitri alkohola ne mogu spriječiti Miguela Cabreru da udari 30 homera.

Ne znam za vas, ali mene će prolaziti trnci svaki put kada Roy Halladay nagne tijelo prema naprijed, iz inninga u inning sa savršenim rezultatima. Trnci će prolaziti i Zacka Greinkea u novoj uniformi Brewersa jer borba s anksioznošću od koje boluje neće prestati sve dok ne završi karijeru i udalji se od igre koju obožava.

Bit će napeto gledati utrku mladih igrača za titulu rookieja godine i nagađati hoće li ona otići Chapmanu ili Freemanu, Brownu ili Beltu, Moustakasu ili Jenningsu, Arencibiji ili Monteru ili igraču koji će se pojaviti niotkuda i svojom igrom i pričom osvojiti glasače.
Čeka nas još jedna godina epskih dvoboja Yankeesa i Red Soxa koji će se uništavati u bolesno jakom AL Eastu. Čeka nas godina u kojoj će navijači Cubsa opet tražiti način da skinu prokletstvo sa svojeg kluba, odnosno godina u kojoj će navijači Indiansa žaliti što ni jedna momčad iz Clevelanda nije osvojila naslov od 1964. godine. Proljeće je doba nade za 30 klubova od kojih će samo jedan biti slavljen kad lišće počne padati sa stabala.

Tko zna što će se ove godine dogoditi? Možda će neka mlada i neiskusna momčad napraviti ono što su proteklih godina radili Raysi i neočekivano se dočepati playoffa. Možda će neki od igrača napraviti drastičan iskorak i postati zvijezda, možda će neki od veterana doživjeti pad sa svoga trona. Tko zna? Možda je ovo godina u kojoj će xFIP postati važniji od ERA, a WAR od AVG/RBI/HR terceta. Proljeće je svjetlo i sunčano, no kad je baseball u pitanju više skriva nego otkriva.

Baš zato je užitak gledati i pratiti kako se sezona odmotava, uživati u ugodnim iznenađenjima, gristi nokte zbog napetih situacija i psovati zbog velikih razočarenja. Proljeće će se s vremenom pretvoriti u ljeto koje će opet postati jesen, a sve koprene koje trenutno prekrivaju sezonu će pasti i ona će nam otkriti svoje pravo lice. No sve do tada možemo guštati u neznanju, u iščekivanju, u nadi. Zato je proljeće najljepše godišnje doba.

Da ne bi sve ostalo na mom uobičajenom cmoljenju i patetičnim pričama ne bi bilo loše da napišem štogod i o mojim očekivanjima za sezonu. Jeste li za jedan brzinski pregled ekipa po divizijama i moje mišljenje na kojem će mjestu završiti? Okej, idemo.

NL EAST

1. Philadelphia Phillies (98 – 64)

Možda većina igrača ima sijedu kosu i razvaljena koljena, ali za Philliese godine prije svega znače iskustvo, a ne smanjene tjelesne sposobnosti. Njihova rotacija je toliko jaka da je bez imalo problema možemo nazvati najjačom u MLB-u. Daleko najjačom.

2. Atlanta Braves (89 – 73)

Chipper Jones možda više nikad neće odraditi kvalitetnu sezonu, no pitanje je koliko on Bravesima treba nakon što su dovukli Dana Ugglu iz Marlinsa. Freeman – Uggla – Gonzalez – Prado – McCann je odličan infield, a kad njima priključimo Heywarda i McLoutha koji bi mogao imati povratničku sezonu jasno je zašto su Bravesi jaki. No unatoč imenima ni njihova rotacija ni njihov bullpen mi ne ulijeva povjerenje. Ne znam zašto.

3. Florida Marlins (81 – 81)

Florida je neobično dobra ekipa kad uzmete u obzir kako i koliko plaćaju svoje igrače. Hanleyu Ramirezu ovaj put će se priključiti Mike Stanton koji bi mogao razoriti ligu svojim udarcima, a možda nešto izvuku i iz Gabya Sancheza. Rotacija je standardno solidna, no bullpen je preklimav za nešto više.

4. Washington Nationals (73 – 89)

Nationalsi su iskrcali kamione novca na pogrešne igrače što znači kako neće imati bajnu sezonu. No Nationalsi ionako imaju vremena, Ramos, Strasburg i Bryce Harper će postati prave zvijezde tek kroz koju godinu.

5. New York Mets (67 – 95)

Metsi su kaotična franšiza koja je u posljednjih pet godina napravila više pogrešnih koraka od LeBrona Jamesa kod crab dribblea. No, za razliku od Jamesovog slučaja u njihovom su koraci suđeni. Metsi su tako postali ekipa koja brzinski gubi novac zbog umiješanosti u poslove s Berniejem Madoffom i ekipa čiji igrači podbacuju iz sezone u sezonu zbog ozljeda (Santana, Beltran, Bay, Reyes), osobne gluposti (F – Rod) ili prevelikog stadiona (Wright). Šteta.

NL CENTRAL

1. Milwaukee Brewers (90 – 72)

Brewesi su se odrekli brojnih mladih igrača kako bi se dokopali Greinkea, a zatim su ekipu dovukli neželjenog Nyera Morgana. Jasno je i zašto. S obzirom Princeu Fielderu ističe ugovor Brewersi su odlučili igrati na sve ili ništa i već ove sezone uhvatiti vlak za playoff. Sreća prati hrabre.

2. St Louis Cardinals (90 – 72) WC

Albert Pujols stavio je na led pregovore o produženju ugovora kako bi se posvetio sezoni. Čovjek kojeg mnogi već sad ubrajaju među deset najboljih igrača ikad nosit će ekipu na svojim leđima, no Cardsi sigurno nisu one – man team. Šteta što je Wainwright izgubljen za sezonu.

3. Cincinnatti Reds (81 – 81)

Ulazak Redsa u doigravanje lani je iznenadio mnoge, a ove sezone mogao bi im se dogoditi drastičan regres, tipičan za mlade ekipe. Redsi su dobra momčad što se udaranja tiče, ali rotacija koju će nositi Volquez i koja će vjerojatno prisiliti Chapmana da izađe iz bullpena i postane starter meni ne djeluje uvjerljivo.

4. Pittsburgh Pirates (72 – 90)

Piratesi su posljednjih godina potopljeni više puta od gusara iz stripova o Asterixu, no ove godine imaju simpatičnu ekipicu koja bi mogla doći jako blizu 50 posto pobjeda. Narafski niš od toga, ipak govorimo o Piratesima.

5. Chicago Cubs (71 – 91)

Cubsi su pomladili momčad, kupili tri tone tableta za smirivanje za Zambrana i imaju se pravo nadati solidnoj sezoni. No Cubsi bi trebali nastaviti s pomlađivanjem ekipe, trebali bi se riješiti Soriana, Aramisa i Fukudomea pa makar požderali masne pare, trebali bi vjerovati u budućnost. Navijači su čeali 102 godine, što znači pet – šest godina više?

6. Houston Astros (60 – 102)

Astrosi se trenutno nalaze u baseball paklu u kojem im je momčad nakrcana skupim, ishlapljelim igračima, solidnim likovima koji bi bili korisni dobrim ekipama i mladićima čije vrijeme tek dolazi. Vrijeme je za žešći remont.

NL WEST

1. Colorado Rockies (91 – 71)

Niti sekunde ne vjerujem da će Ubaldo ponoviti lanjsku godinu, niti da će Gonzalez ubijati palicom kao lani. Unatoč tome Rockiesi imaju nevjerojatnu prednost domaćeg terena i savršeno postavljenu ekipu za stil kojeg preferiraju. Giantsi i Dodgersi imaju pravo maštati da će ovo mjesto biti njihovo, no prednost ipak dajem ekipi iz Denvera.

2. San Francisco Giants (88 – 74)

Giantsi imaju ubojitu rotaciju i odličnog closera što vam je često dovoljno da se nadate playoffu. Kad u sve to ubrojite da će Buster Posey ove godine imati 200 at batova više, da je Sandoval skinuo jedno 20 kila tijekom zime i da je Belt jedan od favorita za rookieja godine jasno je zašto se Giantsi nadaju playoffu. Eh da, pa lani su osvojili naslov. No, kako to često biva, ove bi godine mogli laganini preskočiti doigravanje. Konkurencija se ojačala, a većina njihovih igrača u polju mi je bezveznjikava, unatoč čudesnom World Seriesu.

3. Los Angeles Dodgers (85 – 77)

Matt Kemp je prekinuo s Rihannom što znači da se konačno može posvetiti baseballu, Kershaw i Ethier i dalje znaju igrati ovu igru, a unatoč kritikama Furcal, Thames, Uribe i Loney su okej igrači. Gledatelje na Chavez Ravineu sigurno će razveseliti koja pobjeda, no teško da će ugledati doigravanje.

4. San Diego Padres (82 – 80)

U posljednje tri godine riješili su se Jakea Peavya i Adriana Gonzalesa, svojih najboljih igrača. Unatoč tome pred njima je svijetla budućnost koja će možda trajati samo par godina, no to je tako kad ste small market momčad. Padresi imaju dovoljno mlađarije u svojim redovima da će ih biti gušt gledati.

5. Arizona Diamondbacks (61 – 101)

Unatoč tome što volim gubitničke ekipe Diamondbacksi mi idu na jetra. Uopće ne želim pisati o njima, unatoč tome što imaju hrpu dobrih mladih igrača. Eto.

AL EAST

1. New York Yankees (97 – 65)

Kao nemaju rotaciju. Kao imaju problema u bullpenu. Kao ne znaju hoće li Posada izdržati sezonu. Kao outfield im nije nešto. Ma ajte kvragu. To su Yankeesi. Ako im i nešto bude falilo sredinom sezone kupit će se. Ekipa u pinstripesima pobjeđuje uvjerljivo.

2. Boston Red Sox (95 – 67) WC

Red Soxi su proteklih godina odbacili imidž prokletih, tragičnih luzera i postali stroj za mljevenje mesa koji godišnje troši tek nekoliko desetaka milijuna dolara manje od Yankeesa. Unatoč tome što se, kao njihov navijač, volim zavaravati da imaju dušu za razliku od momčadi iz Bronxa, duboko u sebi znam da to nije istina. No, što je tu je, suze su se ronile desetljećima, sad je vrijeme za slavlje, pa makar bilo kupljeno. Najjači lineup u ligi bit će dovoljan za WC u American Leagueu, šteta što je rotacija koma.

3. Toronto Blue Jays (87 – 75)

Kanađani rijetko izgledaju ovako dobro. Odlična mlada rotacija nadopunjuje se s više nego solidnim lineupom koji bi na kraju godine mogao roknuti najviše home runova u ligi. Na njihovu žalost igraju u najjačoj diviziji u MLB-u.

4. Baltimore Orioles (86 – 76)

Oriolesi polako hvataju zalet za dobre rezultate – njihov GM doveo je Reynoldsa i Vlada da malkice stabiliziraju mlađahni roster, a zatim je dobro izvrijeđao konkurenciju što je uvijek poželjno ako ste underdog. Oriolesi izgledaju odlično na papiru i mogli bi imati sjajnu godinu, pogotovo ako se Markakis vrati u staru formu. Na njihovu žalost igraju u najjačoj diviziji u MLB-u.

5. Tampa Bay Rays (83 – 79)

Žalosno je gledati kako su Raysi u samo godinu dana od contendera postali sjena samih sebe. I dalje se radi o dobroj momčadi, no o momčadi koja će se za naslov opet boriti tek kroz godinu ili dvije. Nadamo se da će do tad netko minirati Tropicana Field i raznijeti ga u paramparčad jer onu rugobu stvarno više ne mogu gledati.

AL CENRAL

1. Detroit Tigers (91 – 71)

Tigersi imaju velikih upitnika u obrani, bilo u polju, bilo u rotaciji, no toliko su se nakrcali odličnim udaračima da je to strahota. Doduše, uvijek postoji opcija da se Miguel Cabrera nacvrca ko smuk, pijan udari autom u stup, završi na policiji gdje seksualno uznemiri dežurnu policajku i na kraju skonča u zatvoru. U tom slučaju Tigersi će teško do playoffa.

2. Minnesota Twins (90 – 72)

Jedino što bi moglo pokopati sezonu Twinsa su ozljede, slabe partije rookieja i loša godina startera. S obzirom na probleme koje je imao Morneau ozljede su sasvim izvjesne, a u rotaciji bi se oslonio isključivo na Liriana i nikog drugog. Lako je moguće da me Twinsi u potpunosti razuvjere do sredine sezone, no mislim da ovo nije njihova godina.

3. Chicago White Sox ( 84 – 78)

Soxi polažu jednako pravo na prvo mjesto divizije kao i Tigersi i Twinsi i teško ih je kriviti kad bacite pogled na roster. No sposobnost Ozzieja Guillena da dolije ulje na vatru u trenutcima kad bi je svaki drugi trener krenuo gasiti i česte oscilacije u igrama nekih igrača mogle bi značiti propast za Chicago. Doduše sasvim je moguće da Jake Peavy ubilježi sjajnu godinu, a u tom slučaju Soxi postaju prokleto opasni.

4. Kansas City Royals (68 – 94)

„Naše vrijeme tek dolazi“ je rečenica koju u Royalsima izgovaraju već godinama. No ovaj put su u pravu. U offseasonu su skupili toliko dobrih prospecata da im je sjajna budućnost praktički zagarantirana.

5. Cleveland Indians (59 – 103)

Jadni Indiansi. Jadni ljudi u Clevelandu. Suosjećam se s vama.

AL WEST

1. Oakland Athletics (89 – 73)

Da, istina je, većina igrača iz hrvatske lige mogla bi komotno zaigrati u lineupu Oaklanda koji je slabašan na gotovo svim pozicijama što se udaranja tiče. No likovi imaju izvrsnu defanzivnu ekipu, imaju kvalitetnu rotaciju i lako bi mogli napraviti iznenađenje u oslabljenom AL Westu.

2. Texas Rangers (88 – 74)

Lagani regres Hamiltona i Cruza, slabe predstave Borbona, podbačaj startne rotacije, pokušaj da se Feliza pretvori u startera i standardno slaba ofenzivna igra Beltrea nakon novog ugovora su faktori koji bi mogli koštati Rangerse ispadanja iz utrke za playoff. Puno toga treba poći po krivu za ovu ekipu, no baseball je ionako sport u kojem čak i najboljima stvari polaze za rukom u samo 30 posto slučajeva.

3. Seattle Mariners (74 – 88)

Marinersi su solidna momčad što je užasno teško reći o bilo kojoj momčadi za koju igra Milutin Bradley. Imaju Ichira, imaju Smoaka, imaju Vargasa i Fistera i naposlijetku imaju King Felixa. Pitanje je samo koliko dugo. Krene li Marinersima loše Hernandez bi mogao završiti u drugom klubu, a onda će i ovaj skor izgledati preoptimistično. Na žalost taj scenarij se priprema već duže vrijeme i ima tragičan kraj – Felix će vjerojatno završiti u pinstripesima.

4. Los Angeles Angels of Anaheim (70 – 92)

Ekipa koja u svom imenu ima tri početna slova a ove bi godine trebala igrati kao AAA momčad. Angelsi su građeni za potpuno drugačiju igru od one koju preferira njihov trener Mike Scioscia što je odvajkada sjajan recept za katastrofu. No proljeće je i nikad se ne zna, možda baš Angelsi uskrsnu do kraja sezone i uđu u doigravanje. I veća čudesa su se događala.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: