Posljednji dan na NBA burzi

Jeste li bijesni? Jeste li zgađeni? Je li vam puna kapa, pun kufer ili vam je slučajno i pun kurac svega? Jeste li toliko ljuti da se spremate izaći na prosvjede? Ha?! HA?!
Ne, ne govorim o stanju u vrhu države, ne govorim o braniteljima, o nezaposlenima, o poglavljima i poglavnicima, o Remetincu, o korupciji i o ženi koja je nosila broševe. Postoje druga mjesta na kojima možete bjesniti zbog svih tih stvari. Govorim, naravno, o prijelaznom roku u NBA-u.

Iskreno, u meni se miješaju i gnušanje i uzbuđenje zbog silnih poteza koji su povukli GM-ovi tijekom posljednjih par dana. Uzbuđenje je rezultat silnih promjena koje će potpuno promijeniti izgled lige na duže razdoblje. Kad čitave godine studirate kolektivni ugovor i plaće igrača, slušate tračeve novinara koji pokrivaju određene momčadi, svakodnevno prtljate po ESPN-ovom Trade Machineu i umišljate si da ste dovoljno pametni da bi mogli biti GM neke NBA ekipe* onda su zadnji dani prijelaznog roka gotovo jednako uzbudljivi kao samo doigravanje.

*Što naravno nije istina. Uspješan GM mora imati muda od čelika, mora imati hladnu glavu kako bi ostao priseban čak i kad mu prijeti otkaz, mora imati dobar odnos sa skautima, mora imati viziju, a mora biti i dovoljno đubre da može u svakom trenutku nekome reći da pakuje kofere. Lako je dovoditi igrače na papiru, bilo da se igrate na Trade Machinu bilo da igrate Football Manager ili OOTP Baseball na kompu, no kad trebate ljudima reći u oči da moraju ostaviti prijatelje i grad u kojem žive te se preseliti u roku od tri dana na drugo mjesto to je neka sasvim druga igra. Koja nije za svakoga.

Dobro, pa čemu onda gnušanje Frančeski ako si tako uzbuđen? Što ovaj put ne šmeka tvojoj debeloj guzici?
Ha, ukoliko ste čitali moju kolumnu mislim da znate odgovor.

Sve je počelo 2007. godine kada su se Celticsi dokopali Raya Allena i Kevina Garnetta i tako na umjetan način stvorili novu „veliku trojku“ NBA lige. Bio je to čudan potez, ne zato jer su Celticsi odlučili žrtvovati pickove i mlade igrače za veterane, nego zato jer do tada nismo navikli da veterani i nositelji svojih klubova tako lako prelaze drugdje. No Celticsima se brzo oprostilo jer su i Allen i KG godinama nosili očajne ekipe najbolje što su mogli i zaslužili su priliku da osvoje prsten.

Nešto docnije drug Kobe Bryant je počeo kukati i žaliti kako ima očajnu ekipu. Bio je u pravu. Kobe je od odlaska Shaqa igrao s likovima čije su igračke kvalitete bile komatozne. No umjesto da trpi nesposobnost uprave Kobe je izdao ultimatum – ili mi dovedite klasu u klub, ili odlazim. Lakersi su nabrzaka pronašli legendu franšize Jerrya Westa na izlaznim vratima iz Memphisa, predložili su mu jednu od najvećih pljački u povijesti lige, a The Logo im je drage volje prepustio Paua Gasola da bi nešto kasnije bio šupiran iz kluba. Budući da je Bryant dobio ono što je tražio nitko nije obraćao previše pažnje na njegov neobičan ultimatum.

Kako je vrijeme odmicalo vrhunski igrači počeli su stvarati iznimno prisne veze između sebe, naravno pod pokroviteljstvom lige kojoj je od Artestovog pokolja u Detroitu prvenstveni cilj postala eliminacija incidentnih situacija. NBA je postala liga u kojoj su igrali prijatelji, jako bogati i slavni prijatelji koji su se družili u kampovima reprezentacije i koji su shvatili da im prijateljstva otvaraju puno veća, profitabilnija i luksuznija vrata od tradicionalnih rivalstava koja su vladala ligom u prošlim desetljećima. U takvoj atmosferi uzgojen je virus koji je kroz posljednjih pola godine poharao NBA, a mene nekoliko puta natjerao da si povratim u usta. Taj virus prijateljstva, ta ideja da svaka ekipa mora imati tri superstara poput Celticsa, ta misao koja prepostavlja lakši put (udruživanje superstara) težem putu (izgradnja momčadi na jednom nositelju igre) u meni izaziva duboko gnušanje. Igrači su postali oni koji vuku konce, koji gospodare sudbinama klubova i koji ne pokazuju nimalo poštovanja za navijače – ljude koji im u konačnici omogućuju da budu slavni i bogati.

Ta promjena paradigme koja je pogodila NBA ligu rezultirala je udruživanjem Wadea, LeBrona i Bosha u Miamiju. Rezultirala je Melovim polugodišnjim povlačenjem navijača Nuggetsa za nos i njegovim dolaskom u Knickse. Rezultirala je paničnim potezom uprave Jazza koja je nužno željela izbjeći dramu i odlaskom Derona Williamsa, jednog od petnaest najboljih igrača lige, u Netse koji već sad razmišljaju koju bi još zvijezdu mogli pripojiti svom timu kad se iz urbane pustinje tvorničkog New Jerseya premjeste u blještavi novi dom u Brooklynu.

Znam da mnogi ne dijele moje mišljenje. Svjestan sam toga. Znam da generacijama koje su NBA počele pratiti u nultima već lagano idem na jetra, ali što mogu, mene ovo iznimno smeta. Neopisivo me smeta. No svejedno ne može ubiti moju ljubav prema košarci i prema NBA-u. I prema prijelaznom roku koji je i ove godine bio lud, napet, nepredvidljiv i uzbudljiv. Što kažete da kroz nekoliko sljedećih paragrafa pohvalimo, popljujemo i dobro se našalimo na račun pametnijih ljudi od nas koji trguju* ljudima koji su nebrojeno puta talentiraniji od nas? Može? Odlično!

* Kad uzmemo u obzir da su GM-ovi većinom bijelci, da su igrači većinom crnci i da je jedan od vlasnika Donald Sterling ovo baš i nije najsretnija formulacija.

Trade broj 1

Bulls: Pick prve runde (Heat)
Raptors: James Johnson

James Johnson fizičkom konstitucijom ne podsjeća baš na predjelo, no upravo je njegovim trejdom u Toronto otvorena ovogodišnja gozba transferima. JJ je najgori tip NBA igrača – talentiran, tvrdoglav i lijen. Takvi igrači ne prolaze u ozbiljnim ekipama kao što su Bullsi zbog čega je Thibodeau jako rijetko koristio Johnsona, čak i kad je imao 15 i više poena prednosti. No već u prvoj utakmici za Raptorse, u kojoj je bio iznimno napaljen jer je igrao protiv Bullsa, Johsnon je pokazao talent s nekoliko krasnih blokada i ulaza. No istovremeno je pričao sam sa sobom, klimao glavom i pokazivao druge znakove ne baš sjajne mentalne pripreme. Takvi igrači gotovo uvijek izgore u ovoj ligi. Čisto sumnjam da će JJ biti napaljen u drugim utakmicama. Bullsi su pak očistili malo sallary capa i dobili pick koji neće biti visok no moći će ga se nekako unovčiti.

Trade broj 2

Knicks: Carmelo Anthony, Chauncey Billups, Renaldo Blackman, Anthony Carter, Sheldon Williams
Nuggets: Wilson Chandler, Raymond Felton, Danilo Gallinari, Kosta Koufous, Timofey Mozgov, 3 milijuna dolara, pick prve runde (2014. NYK), pickovi druge runde (2012. i 2013, Warriors)
Timberwolves: Eddy Curry, Anthony Randolph, pick druge runde (2015. Nuggets), 3 milijuna dolara

Čekali smo ga čitave sezone, zavaravali smo se da do njega neće doći, slušali smo priče o Netsima i o Bullsima, čuli smo za razgovor s Jay-Zjem i Prokhorovim i na kraju se dogodilo ono što smo znali da će se dogoditi – Melo se vratio u svoj rodni grad. Što je dobro za Knickse koji su istovremeno platili previsoku cijenu za Anthonya i poštenu cijenu za Anthonya. Kako to mislim?

Pa, Melo je i dalje jedan od deset najboljih igrača lige, s tim da u napadačkom dijelu nitko nije bolji od njega. Čovjek ima šut, ima ulaz, ima post igru, i ima neobičan mentalni sklop koji uopće ne shvaća koncept pritiska. Melo je lik kojem je svejedno šutnuti loptu za pobjedu u zadnjoj sekundi i roknuti dugu dvojku u prvoj četvrtini. On nije čovjek koji bježi od lopte u završnicama poput legendarnog Karla Malonea, niti je igrač koji žarko želi biti najveći pa često uzima isforsirane šuteve poput Kobea Bryanta. Melo je najclutch igrač lige i njegov ofenzivni učinak uglavnom negira nikakvo zalaganje u obrani.
Carmelo i Amare će dugo godina činiti najbolji par krila u napadu, no istodobno će činiti i najgori par krila u obrani. Melo je već godinama nezainteresiran za igranje u defanzivi i teško da će se to promijeniti pod D’Antonijevom palicom, a Amare se ove godine trudi kao lav, no unatoč spektakularnim blokadama to izgleda loše. Čovjek je i sam priznao kako ga nikad nitko nije naučio osnove defanzive pa nije čudno što se pogubi i u rotacijama i u obranama pick ‘n’ rolla.

Kao što rekoh, kod Talijana obrana ionako nije bitna stoga možemo komotno reći kako će Knicksi igrati atraktivnu košarku koja bi se mogla pretvoriti u pobjedničku košarku ukoliko otkažu treneru i negdje pronađu defanzivnog centra nalik na Tysona Chandlera. Do ćega će teško doći budući da je sasvim sigurno kako će i Chris Paul završiti u Knicksima naredne godine što je i najavio u zdravici na Melovom vjenčanju. No, možda je o tome najbolje razgovarati za vrijeme sljedećeg prijelaznog roka do kojeg bi Knicksi mogli doživjeti drastične promjene.

Ne mislim pri tom na promjene na rosteru već na promjene u front officeu u koji bi se lako mogao vratiti njujorški neprijatelj broj 1 Isiah Thomas. Naime, američki novinari provalili su priču kako GM Knicksa Donnie Walsh uopće nije želio trejdati za Mela nego je želio riskirati u nadi kako će talentirano krilo pokupiti na ljeto. No Isiah Thomas, koji trenutno trenira najgoru ekipu u Sun Belt konferenciji NCAA lige, navodno je stavio vlasniku Jamesu Dolanu bubu u uho i ovaj je prisilio svog GM-a da trejda za Mela. Pri čemu je platio previsoku cijenu, kao što sam već rekao. Kad realno sagledamo stvari bilo je jasno kao pekmez da će Melo doći samo u Knickse, premda je čovjek počeo baljezgati kako bi mogao produžiti s Denverom*, no to je bio samo trik kojim je ubrzao ovaj trejd. U takvoj situaciji Knicksi nisu imali muda da odgovore na blef Nuggetsa, uspaničili su se i dali su ili Gallinarija ili Chandlera viška.

* Nakon trejda Melo je na Twitteru napisao: KAD SE TRAVA POKOSI, ZMIJE PROVIRE VAN. Ne zvuči baš da su on i George Karl, koji ga je kritizirao nakon trejda, imali idiličan odnos, zar ne?

To ipak ne bi trebalo utjecati na ocjenu ove razmjene igrača budući da talent kojeg Melo donosi nadomješta izgubljeno, no svakako zabrinjava to što su Knicksi na dobrom putu da postanu ona ista disfunkcionalna franšiza koju smo naučili voljeti kroz nulte.

Unatoč tim problemima navijači mogu biti zadovoljni ne samo zato jer su dobili Mela nego jer su dovukli i nekoliko igrača koji mogu krpati rupe. Renaldo Balkman je koristan tip, no teško da će dobiti priliku, Sheldon Williams bi mogao iznenaditi ukoliko mu uvale pristojnu minutažu, a postoje i gore opcije od Anthonya Cartera ukoliko se netko ozlijedi. Naravno, ne treba zaboraviti ni Chaunceya Billupsa koji je navodno u suzama napustio svoju familiju u rodnom Denveru, no radi se o profiću koji će se sigurno sabrati i odraditi ugovor bez previše kenjkanja. Billups možda nije više onaj igrač kojeg smo navikli gledati u Detroitu i u prvoj godini s Nuggetsima, njegov šut se pogoršao i nalazi se u godinama kad karijera većine igrača krene nizbrdo, no čovjek će poslužiti dok Paul ne sleti u New York.

Denver je pak izvukao najviše što je mogao iz usrane situacije, iako GM-u Masaiju Ujiriju valja zamjeriti što se nije uspio riješiti Ala Harringtona i njegovog ugovora koji je ružniji od face Renee Zellweger. Svejedno, dobili su potencijalno sjajnog Gallinarija kojeg bi netko trebao natjerati da kleči na kukuruzu svaki put kad rokne tricu preko ruke umjesto da driblingom pokuša izbaciti sporije protivnike, dobili su Chandlera koji trenutno izgleda kao solidan igrač no u kojeg baš nemam povjerenja, dobili su Mozgova koji je igrao jako dobro kad mu se dala prilika, a ne treba zaboraviti ni Raymonda Feltona koji je od potcijenjenog postao precijenjen play nakon što je dokazao da jednostavno nema pluća za igranje u D’Antonijevom sistemu. Nuggetsi su ušićarili i tri picka i sad su suočeni sa zanimljivim izborom – ili će zadržati ovu ekipu i nastaviti trunuti na sredini tablice s minimalnom nadom za plasman u doigravanje, ili će se nastaviti rješavati igrača, stvoriti prostor pod sallary capom, nakesati se pickova i potonuti na dno tablice koje znači i vrh drafta i nadu da će tamo pronaći igrača Melovih sposobnosti koji će ipak biti nešto odaniji. Težak je to izbor za svakog GM-a budući da i njihov posao ovisi o rezultatima, no Ujiri je tek dobio posao i može si takav rizik priuštiti.

Red je i da bacimo oko na Timberwolvese koji su nastavili gomilati krila i sad ih imaju dovoljno da naprave remont čitave flote Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Eddy Curry je dobro došao zbog svog ističućeg ugovora i zbog apetita koji će se opet razbuktati na planinskom zraku, a Anthony Randolph mogao bi se pokazati apsolutnom krađom pošto momak pršti od talenta kao prskalica. No, i tu postoji kvaka. Randolph je tvrdoglav i radi probleme, Curry je totalni čudak, Darko Miličić je čovjek koji sucima jebe sestre, a Michael Beasley je lik koji je tražio psihijatrijsku pomoć kad je počeo igrati u ligi i koji na terenu priča sam sa sobom*. Četiri luđaka u jednoj momčadi koju vodi najluđi GM čitave lige? Čak i ako vas je pokosila prehlada znate da ovo ne miriši dobro.

*Bar tako tvrdi Kevin Love. Poslušajte sami, podcast je odličan.

Trade broj 3

Nets: Deron Williams
Jazz: Devi Harris, Derrick Favors, pickovi prve runde (2011., Nets, 2012., Warriors)

Sjećam se kako su navijači u Orlandu izviždali Shaqa, sjećam se kako su navijači Raptorsa skoro linčovali Cartera, a kladim se da svi znate kako je ekipa u Clevelandu dočekala LeBrona Jamesa. Derona Williamsa očekuje isto.

Navijači Jazza uvjereni su da njihov dojučerašnji junak na svojim rukama ima krv Jerrya Sloana, što je apsolutna glupost. Sloan je kroz čitavu karijeru vodio bitke sa svojim tvrdoglavim igračima budući da je sistem kojeg je postavio u Utahu tražio potpunu disciplinu i igrače je trebalo naučiti pameti. Sloan je nekoć imao dovoljno energije za kroćenje Karla Malonea, no ovaj put je osjetio da nema više energije za kroćenje Derona Williamsa. Strast je nestala nakon godina treniranja i Sloan, čovjek koji je živio od konfrontacije, više nije imao snage za nove sukobe. Deron je poslužio samo kao katalizator odlaska velikog trenera, no navijači stvari ne vide na takav način. Navijači u Deronu ne vide čovjeka koji je samo želio pobjeđivati i kojeg se uprava kluba panično riješila u strahu od ponavljanja situacije kakva se dogodila s Melom, oni u njemu vide čovjeka koji je najurio obožavanog Jerrya Sloana da bi nekoliko dana kasnije sam otišao iz kluba. Sljedeći put kad stigne u grad mormona Williamsa bi mogli razapeti na križ.

Bilo bi bolje da čavle i trnovu krunu pripreme za Kevina O’Connora, GM-a Jazza koji je u ovom trejdu pokazao kroničan nedostatak muda. U redu je poslati all – star igrača iz slabašne ekipe koja nema nade za rezultat u doigravanju, no Utah nije bila takva ekipa. Čak i sad oni imaju nekoliko jako dobrih igrača na svom rosteru, limitiranih igrača, no igrača koji su po svom kalibru starteri. Al Jefferson i Paul Milsap možda ne igraju konzistentno, no još uvijek su mladi i imaju talenta, a čak je i Kirilenko ove sezone odigrao dosta dobrih utakmica i mogao je biti koristan. GM s mudima odgovorio bi na Deronovo nećkanje o produženju ugovora dovođenjem još jednog kvalitetnog igrača kakav se mogao dobiti za recimo Heywarda i Kirilenkov ugovor, odgovorio bi naporom da zadrži prvog igrača ekipe koji ima samo 26 godina i nastavio bi gurati momčad prema playoffu. Nisam urolog, no ovako od oka rekao bih da O’Connor nema neka impresivna muda što mu je olakšalo da podvije rep i odustane od borbe za doigravanje na Zapadu.

Kukavičluku unatoč O’Connor je uspio izvući dva pristojna igrača za Williamsa. Devin Harris mi se nikad nije sviđao, sklon je ozljedama i čini se da je njegova all – star sezona bila slučajnost, no radi se o playu koji ima kvalitete startera i koji bi se mogao dobro uklopiti u sustav Jazza. Derrick Favors je fizički najimpresivniji rookie ovogodišnjeg drafta i čovjek koji bi mogao izrasti u kvalitetnog igrača kad ga u Jazzu nauče igrati košarku. Ukoliko Favors ostvari svoj potencijal ovo bi na kraju mogao biti odličan trejd za Utah, ukoliko se to pak ne dogodi siguran sam kako ćemo gledati ovaj klub kako godinama tavori u donjem dijelu Zapada.

Utah se dakle kockala ovim trejdom, no to isto su napravili i Netsi. Nakon što su izgubili Mela opredijelili su se za plan B i proveli ga točno onako kako je bio nacrtan. No pri tom su se odlučili za velik rizik jer im nitko ne garantira da će Deron ostati u New Jerseyu/Brooklynu nakon sljedeće sezone. Ostane li bit će to velika pobjeda za Prokhorova, no Rus i njegova ekipa morat će brzo pronaći igrača koji će preuzeti teret zabijanja koševa na sebe. Deron Williams nije taj tip iako je sposoban preuzeti utakmicu u završnici. Brook Lopez također nije taj tip pošto je čovjek doživio regres ove godine i u igračkom i u statističkom pogledu. Morrow je nekonzistentan, Outlaw se u potpunosti srozao, Humpries je koristan za obavljanje prljavog posla, no ne i za zabijanje što znači kako će Netsi morati ovog ljeta dovući još nekog u svoje redove. Ne naprave li to Deron će odletjeti slobodan kao ptičica, a Netsi će se opet naći tamo gdje su se nalazili prije dvije godine – na dnu.

Trade broj 4

Hornets: Carl Landry
Kings: Marcus Thornton, lova

Paul Westphal ove je sezone rotirao svoje visoke igrače poput Jasmina Rotirke Repeše. Jason Thompson igrao je 22 minute po tekmi, Samuel Dalembert 21 minutu, Omri Casspi 26 minuta, DeMarcus Cousins 27 minuta i Carl Landry 26 minuta. U takvom sustavu, ukoliko ono što Kingsi igraju uopće možemo nazvati sustavom, teško je „uhvatiti ruku“ i igrati konzistentno. Netko je morao otići, a Landryev ugovor bio je najprivlačniji drugim ekipama.

Marcus Thornton je nakon jako dobre sezone doživio pad u svojoj igri što je rezultiralo smanjenom količinom samopouzdanja što znači smrt za svakog šutera te smanjenom minutažom. Hornetsi i Kingsi su se riješili igrača koji im nisu trebali, no pri tom nisu dobili igrače koje su tražili.

Istina, New Orleans sada ima slabiju kopiju Davida Westa na svom rosteru što je sasvim u redu, a Kingsi su konačno dobili beka koji će omogućiti Evansu da utakmice starta na poziciji playa. Nisu baš idealna rješenja, no u moru nelogičnih tradeova ovaj je bio jedan od rijetkih koji je imao smisla.

Trade broj 5

Warriors: Troy Murphy, pick druge runde (2012., Nets)
Nets: Brandan Wright, Dan Gadzuric

Netsi su u ovom slučaju otkantali sposobnog Troya Murphya koji je čitave godine šikaniran na klupi New Jerseya iako se radi o solidnom igraču koji može biti dio rotacije bilo kojeg NBA kluba, a zauzvrat su dobili nešto niže ugovore Brandana Wrighta i Dana Gadzurica koji ističu ovog ljeta.

Najzanimljiviji dio ovog tradea tek se treba dogoditi budući da postoji mogućnost da Warriorsi otkupe Murphyev ugovor što će mu omogućiti da upotpuni oslabljenu rotaciju Celticsa, o čemu se odmah počelo šuškati.

Trade broj 6

Hawks: Kirk Hinrich, Hilton Armstrong
Wizards: Mike Bibby, Jordan Crawford, Maurice Evans, pick prve runde (2011., Hawks)

Mike Bibby je igrao očajno ove sezone. Na nekonzistentnost u napadu smo se navikli i za vrijeme njegovih najboljih godina, no na potpuno odustajanje od bilo kakvog plana, iscrpljeno gledanje Joea Johnsona u napadu i nikakvo, ali apsolutno nikakvo zalaganje u obrani baš i nismo. Hawksi su već duže vrijeme nezadovoljni svojim startnim playmakerom te su jedva dočekali priliku da ga se riješe. Kako bi to napravili morali su predati mladog rookieja Jordana Crawforda i pick prve runde, što je sasvim pristojna cijena za Kapetana Kirka.

Kirk Hinrich je klišej od igrača. Lik je profić koji svake večeri daje svoj maksimum, koji poznaje igru u sustavu no može se prilagoditi bržoj igri, koji je jako dobar obrambeni igrač na obe bekovske pozicije i koji zna pogoditi vanjski šut.
Wizardsi nisu imali koristi od njega zato što su krenuli u izgradnju nove ekipe i lakoćom su zamijenili dobrog veterana za potencijal koji se može ali i ne mora ostvariti, dok su Hawksi dobili igrača koji će im pomoći u playoff utrci na istoku.

Trade broj 7

Cavaliers: Baron Davis, prvi pick drafta (2011., Clippers)
Clippers: Mo Williams, Jamario Moon

*Zamislite da sljedeći paragraf izgovaram glasom lika koji radi vojsover u foršpanima za filmove*

Baron Davis živio je život iz sna. Dobijao je 13 milijuna dolara godišnje da nabija kilažu, pušta bradu, piše blog o filmovima, sunča se na plaži, odlazi na partije sa filmskim zvjezdama i baca alley oopove Blakeu Griffinu. No njegov život iz sna u trenu se pretvorio u noćnu moru! Baron Davis prognan je u urbanu pustinju Clevelanda dekretom okrutnog cara Donalda Sterlinga. Hoće li slavni košarkaš preobraziti najgori klub u ligi u pobjednike, ili će se odati hamburgerima i samoborskim kremšnitama? The Trade, u kinima od 24. veljače.

Baron je čovjek koji je definitivno najgore prešao u ovom trejdu koji izgleda poprilično neobično, no mogao bi rezultirati dobrim stvarima i za jedan i za drugi tim.

Za početak, Cavsi su odlučili pokusati Baronov ugovor odvratnog okusa jer su svjesni da u narednih nekoliko godina ne idu nikamo. Zauzvrat su dobili nezaštićeni izbor prve runde drafta što znači da bi, ukoliko postoji karma i ako im lutrija bude naklonjena, lako mogli završiti s prvim i drugim izborom drafta ove godine. Kad krećete u obnovu momčadi to su super vijesti.

Clippersi su se pak riješili neozbiljnog igrača s ogromnom plaćom te su dobili profića koji je oduvijek igrao dobro u regularnoj sezoni. Mo Williams je solidan igrač i sigurno će uživati u igranju za Clipperse, a Jamario Moon bi mogao uskočiti u klimavu rotaciju na krilnoj poziciji za klub iz Los Angelesa. Clippersi ne vjeruju da u ovom draftu ima dobrih igrača te su se lako riješili picka čime su si ušparali između 2 i 3 milijuna dolara. Što im otvara prostor za potpisivanje jako dobrog igrača na ljeto, no pitanje je hoće li itko doći u Clipperse, Blakeu Griffinu i Ericu Gordonu unatoč. Donald Sterling je i dalje najgori vlasnik u ligi i nitko ne želi igrati za njega.

Trade broj 8

Thunder: Kendrick Perkins, Nate Robinson
Celtics: Jeff Green, Nenad Krstić, pick prve runde (daleka budućnost, Thunder)

Danny Ainge pogledao je na ligu s vrha Istoka i nije mogao vjerovati koliko se dolina promijenila u samo godinu dana. Lakersi, koji su suvereno došli do titule, sada su grcali u prosječnosti, boreći se s nedostatkom motivacije. Orlando, koji je tako puno obećavao, klonuo je pod teretom nerealnih očekivanja, a njihova su mjesta zauzeli neke nove ekipe. Bullsi i Heat, Mavericksi i Spursi drmali su ligom. „Oni su nam najveća prijetnja“, zaključio je Ainge s vrha Istoka, „Njima se moramo prilagoditi“. Jednim potezom riješio se svoje najveće snage, odlučan da se suprostavi novim izazivačima. Je li krivo pročitao situaciju? Je li napravio ogromnu grešku? Na žalost, to ćemo saznati tek ovog ljeta.

Ukoliko smatrate da su vam Bullsi, Heat, Mavsi i Spursi najveći protivnici u pohodu na naslov, onda trejdanje Perkinsa u Oklahomu ima itekakvog smisla. Celticsima je dobro išlo i bez ozlijeđenog Perka, a najveću rupu imali su na poziciji krila koju će Green jako dobro popuniti. Odlaskom očajnog Natea Robinsona Celticsi su otvorili rotaciju za mladog Averya Bradleya koji se nije naigrao ove godine, no kad je igrao uništavao je u obrani te bi do kraja sezone mogao preuzeti ulogu kakvu je imao Tony Allen.

Fora je što svi još uvijek misle kako su Lakersi glavni protivnik Celticsima u utrci za naslov. Mijenjanjem Perkinsa ekipa se odrekla svoje najveće snage budući da pod košem ostaju samo Shaq i Jermaine koji se u svakom trenutku mogu ozljediti, KG koji ne može sve sam i Krstić koji je solidan igrač, ali ne može se nositi s elitnim centrima i četvorkama, pogotovo ne u defanzivi. Ne treba zaboraviti da je Boston prošle godine izgubio u finalu upravo zato što Kendrick nije igrao u sedmoj utakmici.

Perkins će svakako nedostajati ljudima u svlačionici Celticsa, čak i ukoliko se pokaže da smo svi u krivu i da je Danny Ainge u pravu. Nakon što su se ‘zeleni’ prošle godine žestoko svađali između sebe tijekom očajne regularne sezone, u doigravanju su se pretvorili u pravu ekipu. Velika trojka konačno je prigrlila Ronda i Perka kao ravnopravne i to se vidjelo nakon što je Ainge objavio da Kendrick odlazi. „Nadam se da Doc i Danny znaju šta rade“, upozorio je Pierce, dok je Perkins sam priznao da je grlio suigrače i plakao nakon što je saznao tužnu vijest.

Siguran sam da će mu biti lakše jednom kad se nađe u Oklahoma Cityu. Grad možda nije velik, no Durant i Westbrook su navodno jako dobri suigrači i napravit će sve što je u njihovoj moći da se Perk osjeća ugodno. Najugodnije bi se trebao osjećati u sredini Oklahominog reketa koji je konačno dobio čvrstinu potrebnu za hrvanje s Lakersima. Thunder je ovim trejdom dobio centra kojeg traži već dvije godine, a oslobodio je i minutažu za Sergea Ibaku koji polako izrasta u klasnog NBA startera. Ukoliko unajme plaćenog ubojicu da se riješi užasnog Natea Robinsona za ovaj trade ću im dati čistu peticu, posebno kad uzmemo u obzir da će Perk za produženje ugovora tražiti bar 10 milijuna dolara manje od Greena.

Trade broj 9

Cavaliers: Samih Erden, Luke Harangody
Celtics: pick druge runde (2013., Cavsi)

Cavsi su pokupili Samiha Erdena koji bi dugo godina mogao biti zakrpa u NBA rotacijma na centarskoj poziciji, a Harangody ionako ima rookie ugovor koji ističe na ljeto.

Celticsi su ovim potezom oslobodili mjesto na rosteru za dovođenje Troya Murphya ukoliko Warriorsi otkupe njegov ugovor, te se polako pozicioniraju za sljedeću sezonu u kojoj bi mogli ganjati Dwighta Howarda kojem ističe ugovor.

Trade broj 10

Grizzlies: Shane Battier, Ish Smith
Rockets: Hasheem Thabeet, DeMarre Carrol, pick prve runde

Povratak Shanea Battiera u Grizzliese bit će dočekan s oduševljenjem od strane 13 vjernih navijača Memphisa. Battier bi mogao pomoći Grizzliesima da stignu u playoff kojeg tako žarko priželjkuju i kojem se imaju pravo nadati nakon raspada Denvera i Utaha. Battier je jako dobar obrambeni igrač, čovjek koji razumije rotacije i koji može igrati čovjeka protiv najboljih ofenzivnih igrača lige, a tu i tamo će pogoditi koji šut i donijet će smirenost čak i u spaljenu ekipu poput Grizzliesa koja je tijekom prijelaznog roka zadržala i O.J. Mayoa i Zacha Randolpha. Ish Smith je pak odigrao nekoliko solidnih tekmi za Rocketse dok je Brooks bio ozljeđen te će pomoći siromašnoj rotaciji Memphisa na poziciji playa, ukoliko ga netko od NBA divova ne zgniječi prije toga.
Rocketsi su se pak opredijelili za uštedu love i plaćanje tzv. luxury taxa ove sezone, a GM Daryl Morey, jedan od najinteligentnijih ljudi u NBA-u, odlučio se kockati uzimajući Thabeeta u svoje redove. Trener Rocketsa Rick Adelman već se gombao sa sličnim igračem kad je naslijedio Dikembea Mutomba na samom kraju karijere sjajnog Kongožanina, Kongoanca ili kako se to već kaže. Mutombo je izgledao izgubljen dok ga Rocketsi nisu postavili kao osovinu svoje zonske obrane, pa bi se slično moglo dogoditi i Thabeetu koji stasom neodoljivo podsjeća na na afričkog defanzivnog genijalca. Odlaskom Battiera se otvara i dodatan prostor za mlade nade Pattersona, Hilla i Budingera.

Trade broj 11

Thunder: Nazr Mohammed
Bobcats: D.J. White, Morris Peterson

„Kad je bal, nek je maskenbal“, uzviknuli su Sonicsi nakon što su nabavili Perkinsa te su odmah uputili depešu u Bobcatse tražeći Nazr Mohammeda. Stara iskusnjara dat će Thunderu šest faulova po tekmi i nekoliko ofenzivnih skokova, a Bobcatsi su za uzvrat dobili truplo Morrisa Petersona koje nikako da otpliva iz lige i mladog D.J. Whitea koji izgleda kao pravi igrač za Charlottu – potencijal koji se nikad neće ostvariti.

Trade broj 12

Suns: Aaron Brooks
Rockets: Goran Dragić, pick prve runde (2011., ili Phoenixov ili Orlandov, ovisno o plasmanu Sunsa)

Prošle je godine Aaron Brooks proglašen igračem koji je najviše napredovao. Ove je godine Brooks igrač koji je najviše nazadovao. Je li za to kriva ozljeda ili sama Brooksova igra teško je reći, no jasno je da Aaronovo silovanje lopte i uzimanje glupih šuteva neće lako proći u sistemu Sunsa koji se polako pripremaju za život poslije Stevea Nasha. Teško je proglasiti Sunse gubitnicima ovog trejda prije nego što ustvrdimo kakvu ćemo verziju Brooksa gledati u budućnosti, no sigurno da je vaga u ovoj razmjeni igrača za sada debelo na strani Rocketsa.

Dragić ove godine igra očajno, šutira oko 60 posto sa slobodnjaka, ne može pogoditi Piranski zaljev s pola metra udaljenosti i generalno izgleda loše, no tip zna igrati košarku. Može li biti startni play u ligi? Ne, mislim da ne može. No može li biti tip koji će igrati 25+ minuta, voditi drugu momčad i ulijevati stabilnost u ekipu na bekovskim pozicijama? Apsolutno. Brooks za Dragića se u ovom trenutku čini kao sasvim solidan trejd, no Morey je uspio iskopati i pick prve runde koji bi mogao dovesti još jednog solidnog igrača u Rocketse.

Trade broj 13

Kings: Marquis Daniels, lova
Celtics: pick druge runde (2017, Kings)

Daniels je ozlijeđen, ima natučenu kičmu i neće igrati jako dugo vremena. Celticsima treba prostor na rosteru za veterane čiji će ugovori biti otkupljeni.
Kingsi su ispod minimalne granice sallary capa što znači da bi na kraju sezone morali platiti nešto više od milijun dolara igračima na svom rosteru. Umjesto toga uzeli su u roster Danielsa, a Celticsi su im za to platili. Jedan od rijetkih smislenih trejdova ovog prijelaznog roka.

Trade broj 14

Blazers: Gerald Wallace
Bobcats: Dante Cunningham, Joel Przybilla, Sean Marks, pickovi prve runde (2011., Hornets, 2013. Blazers)

Charlotte se prije ovog trejda nalazila debelo preko sallary capa, igrala je loše i gubila je gledatelje. Ekipa koja je vječno u rebuildingu odlučila je još jednom urušiti momčad i krenuti ispočetka. Srećom pa Bobcatsi nemaju niti jednog navijača na čitavom svijetu pa im nitko neće previše kenjati zbog ovog poteza koji je pak donio nevjerojatnu radost na lica vatrenih fanova Blazersa, vjerojatno najluđih u čitavoj ligi.

Wallace ove godine nije igrao bajno, no za to treba kriviti i nedostatak bilo kakve kohrentnosti u ružnoj igri Bobcatsa koji nisu uspjeli preboljeti odlazak Raymonda Feltona. Jednom kad dredloksaš zaigra u krasnom, istančanom sistemu Blazersa u kojem dobra dodavanja mogu doći i od Roya i od Millera i od Aldridgea njegove brojke će se sigurno podići. Blazersi su oteli Wallacea praktički za ništa, no ne mogu se veseliti dok gledaju kako iz godine u godinu propadaju koljena njihovih najboljih igrača. Umjesto da troše vrijeme na trejdanje možda bi bilo bolje da nađu broj dobrog parketara i promjene svoj teren, a ne bi bilo loše kad bi dovukli kompetentnu liječničku ekipu u svoje redove.

Bobcatsi će pak vjerojatno zadržati samo Dantea Cunninghama u svojim redovima te će ga uključiti u rotaciju, a ostaje im samo nada da će se nešto dobro izroditi iz pickova koje su dobili za Geralda u jednom ludom, ludom trejdu.

Upravo tom luđačkom zamjenom završen je šokantni prijelazni rok u kojem su neočekivani trejdovi pristizali u medije iz minute u minutu. Neke su močadi povukle pametne, druge su povukle glupe poteze, neke su povukle poteze čija će se vrijednost pokazati tek ovog ljeta, druge su povukle poteze koje ćemo moći suditi tek za dvije ili tri godine. Činjenica je da je panorama NBA lige zauvijek promijenjena, a nama ne preostaje ništa nego da se zavalimo i uživamo u prizoru, bez obzira na način na koji je nastao. Snijeg se odavno otopio, dani su duži, a proljeće je već nekoliko puta zakucalo na vrata. Još malo i banut će u domove diljem svijeta u punom sjaju, a sa sobom će dovući završnicu regularne sezone i početak doigravanja. Gnušanje koje sam osjećao na početku već je isparilo; ostalo je samo uzbuđenje. Kao i svake godine.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: