Ruže su crvene

Nekoć davno, iza sedam gora i iza sedam mora, živjela su dva košarkaša. Prvi je bio visok i spretan, s magičnim osmjehom na licu koji je pozivao na veselje i zabavu. Hedonizam koji ga je krasio u osobnom životu izbijao je iz svakog njegovog poteza na parketu kojeg je učinio svojim kraljevstvom kroz gotovo 10 godina. Sudbina se pobrinula da taj košarkaš završi u gradu životnog veselja, Hollywooda i raskalašenih zabava. Drugi je košarkaš bio nezgrapan no učinkovit, uvijek namrgođen i ratoboran, s vječnim izrazom prkosa na licu koje je pozivalo na borbu. Naporan rad kojem je posvetio čitav život izbijao je iz svakog njegovog poteza na parketu kojeg je učinio svojim kraljevstvom kroz gotovo 10 godina. Sudbina se pobrinula da taj košarkaš završi u gradu u kojem se građani ponose svojim radom i u kojem je radnička klasa činila većinu stanovništa. Larry i Magic bili su dva suprotna pola NBA lige koja je kroz njihove epske sukobe doživjela svoju prvu renesansu.

No, zajedno s renesansom liga kao da je doživjela i revoluciju, a medijski natpisi koji su nekoć veličali dvoboje Celticsa i Lakersa odjednom su veličali dvoboje Larrya i Magica. Liga se individualizirala, a pojedinci nisu postali toliko nositelji igre koliko prijenosnici hypea. Ljudi su počeli dolaziti na utakmice da bi vidjeli Larrya i Magica. Oni su posadili sjeme koje se kroz devedesete i nulte pretvorilo u jedno bogato i razgranato stablo.

Kroz posljednjih 20 godina ljudi su navijali za Jordan Bullse i za Hakeem Rocketse, za Phoenix Barkleyse i PayKemp Sonicse, za Utah Malonese i za Iverson 76erse, za Toronto Carterse i Orlando McGradyse. Danas ljudi navijaju za BigFour Celticse i Kobe Lakerse, za LeWade Heat i Orlando Howardse, za Oklahoma Durantse i CP3 Hornetse. Bilo u Americi, bilo u Europi, zvijezde prodaju NBA. One prodaju karte i TV prava i dresove i sve ostalo što košarka može prodati. Ne kažem da još uvijek nema ljudi koji navijaju za timove, naročito u SAD-u, ne želim reći da su oni manjina jer takav podatak nemam, no činjenica je da zvijezde privlače interes „nesvrstanih“, bilo da se radi o generalnoj publici koja će pogledati par velikih tekmi kroz sezonu, bilo da se radi o hardcore fanovima NBA lige koji nemaju „svoju“ momčad nego jednostavno uživaju u košarci.

U posljedne vrijeme primjećujem sve više i više ljudi koji gledaju utakmice ekipe za koju, zbog rodbinskih veza, navijam od djetinjstva. Derrick Bullsi su postali jedna od najpopularnijih NBA ekipa. Po prvi put nakon Jordana ekipa iz Chicaga je postala relevantna u košarkaškim krugovima, a za sve je odgovoran nekadašnji play sveučilišta u Memphisu.

Rose je nevjerojatno elegantan u svojim ulascima u reket, neuhvatljivo brz i zapanjujuće okretan, nepomičan unatoč prekršajima koje mora trpjeti prilikom gotovo svakog polaganja. Njegova zakucavanja su prekrasna, unatoč tome što ne možete prihvatiti loptu jednom rukom, pa uvijek zakucava s dvije. Neviđena brzina i ulazi u reket bili su njegova najveća, zapravo njegova jedina dva oružja kad je došao u ligu prvim pickom prije dvije i pol godine, no Rose je iznenadio sve svoje kritičare konstantnom igračkom evolucijom.

Već pri kraju prve sezone Rose je u svoj arsenal dodao pouzdan šut s poludistance. Istina, taj šut je pogađao samo s jednog mjesta, oko metar unutar trice, i to samo metar lijevo ili desno od vrha reketa, no unatoč tome taj šut se pokazao izrazito učinkovitim budući da je Rose mogao bez problema doći do spomenutih točaka na terenu zahvaljujući brzini i driblingu.

Njegov razvoj nastavio se kroz sljedeće dvije sezone, pa je Rose u svoj repertoar dodao i krasan mali push shot iz reketa koji je potpuno nestao ove sezone samo da bi se opet vratio u zadnje četiri utakmice, drastično je unaprijedio svoju jedan na jedan obranu, a ove godine započeo je šutirati i pogađati s linije za tricu. Unatoč tome što je do dolaska Boozera morao zabijati najviše koševa u Bullsima, Rose je ostao izrazito nesebičan, a njegovih 8,5 asistencija zapravo ne govori koliko je play Chicaga dobar u pas igri. Čovjek je počeo dodavati sjajne lopte iz double teama koji je u ranijim sezonama redovito završavao izgubljenim loptama ili timeoutom, a njegova dodavanja u reket omogućili su Noahu ne samo da postigne rekordan broj poena u karijeri nego da sam upisuje asistencije nakon što obrane pokušaju zaustaviti otvoren put prema košu.

Unatoč tome što je u sezonu krenuo bez Boozera, Rose je odveo napadački limitiranu ekipu Bullsa do sjajnog skora protiv vjerojatno najtežeg rasporeda u čitavoj ligi, a nakon što je izgubio Noaha nastavio je pobjeđivati s Bullsima. Zbog učinka njegove ekipe koja još uvijek nema startnog bek šutera i zbog nevjerojatne statistike mnogi su analitičari Rosea počeli gurati u sam vrh MVP utrke.

Rose nije MVP. Čak ni u ovoj sezoni u kojoj najbolji igrač lige neće prismrditi toj nagradi budući da se nalazi u ekipi s još jednim ultramegasuperstarom i jednim all star igračem, Rose ne bi trebao biti spominjan kao MVP lige. Previše je rupa u njegovoj igri, previše je mana da bi mu pripala takva čast. O čemu pričam?

Za početak, njegova obrana je još uvijek klimava. Da se razumijemo, Rose je jako dobar man – to – man igrač, zna pokriti čovjeka, a kada ga izgubi trčeći kroz blokove zbog svoje brzine gotovo uvijek stigne zasmetati pri šutu. Osim toga puno bolje ometa pas igru i smeta dodavačima koji protiv njega ne mogu ući u ritam. No činjenica je da pick ‘n’ roll brani otprilike na razini prosječnog hrvatskog reprezentativca i da se totalno pogubi kod preuzimanja igrača. Tamo gdje Rondo, čovjek kojeg iz meni nepoznatih razloga ljudi najčešće uspoređuju s Roseom, briljira Derrick je debelo ispod prosjeka. Njegova nesposobnost nije se toliko osjetila dok je za leđima imao Noaha, otkada je centarske dužnosti preuzeo Boozer, čovjek kojemu je tlaka dignuti ruke u obrani reketa, njegove mane izlaze na vidjelo.

Ne treba zanemariti činjenicu da Rose, iako je postao NBA zvijezda, puca užasno malo slobodnjaka, tek nešto više od pet po susretu. Apsurdno kad uzmemo u obzir koliko puta Rose ulazi u reket, koliko puta ide na polaganja u gužvi i, na kraju krajeva, koliko je puta fauliran u utakmicama. Teško je Rosea kriviti za to što suci ne vide te puste prekršaje, no živimo u jednom tužnom razdoblju u kojem suci neće svirati prekršaj ukoliko ga malo ne naglasite. Kevin Martin je apsolutni majstor u ovoj disciplini budući da se trese kao žele prilikom svakog kontakta. Ni Dwyane Wade nije daleko, Dwight Howard stenje poput pornozvijezde kod svakog faula, ma čak se i LeBron, sa svim svojim mišićima, nakrivi malo u stranu kad ga fauliraju. Rose to ne radi, na čemu mu svaka čast, no zbog toga njegova ekipa pati.

Na kraju tu je i forsiranje. Rose uzima apsoštrumpfno bolesnih 20 šuteva po utakmici. 20 šuteva za jednog playa?! Pa je li on normalan?!
Je. Dok Boozera nije bilo u ekipi Rose je jednostavno morao preuzeti teret postizanja poena na sebe budući da je Deng igrao toplo – hladno, da Brewer i Bogans nisu mogli pogoditi tablu, da si Taj i Noah nisu mogli sami iskreirati poene i da su Korver i C.J., kao i svi igrači s klupe, u nekim utakmicama briljirali, a u nekim podbacili. Povratkom Boozera Rose se donekle unormalio, no odlaskom Noaha opet je počeo uzimati jako puno šuteva. Da se razumijemo, bilo je tu nekoliko utakmica u kojima je zapeo kao sivonja i pokušao se nametnuti kroz ispucavanje lopti iz nemogućih situacija. Naročito upada u oči utakmica protiv Knicksa u kojoj je igrao katastrofalno želeći silom pobijediti Amarea, no u ostalim utakmicama gađao je gotovo uvijek iz izglednih situacija. Njegov slabašan postotak šuta u posljednih 8 utakmica (43 posto) kombinirani je rezultat:
1. nekoliko isforsiranih utakmica
2. odsustva Noaha kojemu je prosljeđivao lopte koje sada nema kome proslijediti
3. pokušaja da opet uspostavi onaj svoj push shot kojeg za sad ne pogađa najbolje
4. uzimanja šuteva u zadnjim sekundama napada zbog anemičnosti napada Bullsa koji prečesto zapinje protiv slabašnih ekipa otkad je Noah završio na operaciji

Sve tri stvari, i forsiranje i slobodnjake i obranu Rose može korigirati, baš kao što je korigirao svoj nedostatak vanjskog šuta. No postoje stvari zbog kojih strahujem da Rose nikad neće biti MVP koliko god on to želio*.

* Njegove izjave kako smatra da može biti najkorisniji igrač lige i to već ove godine su me propisno razveselile. Kad to čujete od drugih igrača odmah vam se zgade zbog bahatosti, no Rose je do sad bio pretjerano skroman, gotovo nevidljiv i neprimjetan i u svakom je slučaju dobro kad se momak pokušava nametnuti. Nisam baš siguran da možete naučiti kako se postaje vođa, no drago mi je vidjeti ga kako se trudi.

Rose jednostavno ne izgleda spreman u završnici tijesnih utakmica. Istina, ukoliko može prelomiti rezultat prije nego utakmica uđe u posljednje dvije minute on će to napraviti, napadat će obruč, tražit će otvorene ljude za polaganja i zakucavanja, no jednom kad utakmica uđe u zadnje dvije minute u egalu piši kući propalo. Njegov promašaj slobodnjaka koji je trebao donijeti produžetak protiv Clippersa samo je nastavak tragične serije iz prošle pretprošle sezone. Jednostavno, kao da ga pritisak ubije. Joaqim Noah, s kojim je stvorio prijateljski odnos kakav rijetko vlada između NBA igrača, ga je natjerao da postane agresivniji, otvoreniji i da pokuša preuzeti uzde ove momčadi u svoje ruke budući da ima dovoljno talenta da bude Top 5 igrač u ligi, no čisto sumnjam da ga može učiniti clutch igračem.

No čak i bez MVP nagrade Rose će i dalje privlačiti golem broj ljudi na svoje utakmice, prodavat će gomilu dresova te će osigurati goleme hrpe love i sebi i Bullsima. Ukoliko Paxson i ekipa nabave pouzdanog beka koji može startati i ukoliko se Noah vrati jednakim intenzitetom u sezonu ova bi ekipa mogla napraviti velik rezultat u playoffu. Ogroman raspon ruku i visina igrača učinila su Bullse ekipom koja najbolje brani reket u čitavom NBA-u, a u napadu Rose i Boozer predstavljaju opasnost za svaku ekipu. Jedino što moraju pronaći svog Horrya jer nemaju igrača koji će pogađati pobjedničke šuteve.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: