Uvod u NBA 2010 – dio peti

Okej, stvari se polako zaoštravaju. Dolazimo do top 10 timova, do ekipa koje realno mogu pobjediti u 50+ utakmica. Postoji li među njima tim koji može konkurirati za naslov?

10. San Antonio Spurs

Ovo je vjerojatno posljednja godina u kojoj možemo garantirati plasman Spursa u playoff. Leđa Timmya i Manua natovarena su i godinama i utakmicama i pad u kvaliteti njihove igre već se počeo osjećati prošle godine. Nije to bio drastičan pad, daleko od toga, no svakako se osjetio. Tonyu Parkeru ističe ugovor i sigurno je da ga u San Antoniu više nećemo gledati. Zastor se polako spušta na jednu veliku eru; završava dinastija koja je vladala dobrim dijelom nultih. Srećom pa Spursi neće morati dugo čekati na povratak u elitni dio lige, ukoliko iz njega uopće ispadnu. Za razliku od drugih ekipa koje su povlačile glupe poteze i draftale igrače zbog potencijala, Spursi su uzimali nadarene ljude koji su bili produktivni i uspješni u svojim sredinama.

Upravo iz tog razloga na svojoj će klupi imati Tiaga Splittera, DeJuana Blaira i Georga Hilla, tri igrača koji će kroz par godina činiti kostur ove momčadi. Hill se već nametnuo jako dobrom igrom u napadu i sposobnošću da brzo dolazi do reketa i poentira, bilo s pozicije pleja, bilo s pozicije šutera. DeJuan Blair je lani odradio krasnu sezonu i začepio usta svima koji su sumnjali u njegova bezligamentna koljena i izbjegavali ga na draftu kao da ima kugu. Blair unosi prijeko potrebnu energiju u staloženu, postojanu i svemirski dosadnu igru Spursa, a njegova skakačka sposobnost produžuje ionako duge napade San Antonia. Tiago Splitter pak nema ni jednu utakmicu odigranu u NBA-u, ali gledali smo ga dovoljno dugo u Španjolskoj i znamo da se radi o ekstra igraču. Splitter će unijeti dosta živosti u obranu Spursa i omogućiti im da igraju ono što su igrali otkad se Timmy nastanio u San Antoniu – da tjeraju igrače s vanjskog šuta u reket i tamo ih guše i zaustavljaju.

Unatoč Splitteru, Blairu i Hillu ne treba zaboraviti da je Timmy – Tony – Manu era možda na zalazu, ali da još uvijek nije završila. Istina, Parker više nema brzinu kakvu je imao ranije u karijeri, muče ga ozljede i ne možemo ga smatrati odličnim bekom, no i dalje je sposoban upravljati ovim napadom i podići razinu igre kad zatreba. U ovoj fazi karijere Tony je kao pivčuga vulgaris – možete ga konzumirati svakodnevno bez vidljivog učinka, no kroz duži period ostavit će svoj trag. Pivo na jetri i trbuščiću, Tony u statističkim rubrikama.

Manu pak više nalikuje na žesticu. Sjajan u malim količinama, neprobavljiv u litrama. Ginobili je čitavu karijeru zasnovao na svom nevjerojatnom talentu da uđe s klupe i okrene mrtvu utakmicu u korist Spursa. Njegovi prodori i dalje mogu publiku podići iz mrtvih, a šut mu je dovoljno pristojan da ga protivnik mora respektirati. Problem s Ginobilijem je da ima više ozljeda od Jeremije i da nikad nije bio igrač koji će odrađivati čitavu sezonu na istoj razini.

Kad već uspoređujemo igrače s alkoholom, volio bih reći da je Duncan poput starog vina, no prošle godine kao da ga je netko ostavio otvorenog. Timmy nam se malo zakiselio. Najbolja četvorka u povijesti košarke više ne navlači double teamove, ne gospodari obranom i nema sposobnost da okrene baš svaku tijesnu utakmicu. Godine apsolutne dominacije su daleko u retrovizoru. To ne znači da Duncan nije pitak i da ne zaslužuje respekt. Njegova karijera građena je na savršenom poznavanju osnova i na ponavljanju i ponavljanju istih poteza. Upravo zbog toga je bio tako prokleto dosadan i tako prokleto sjajan i tako prokleto učinkovit. Zbog toga što je karijeru gradio na osnovama njegova igra nije tako drastično pala s gubitkom brzine i skočnosti, kao što je npr. pala kod njegovog kolege Kevina Garnetta. Duncan će i ove godine biti daleko najopasniji igrač Spursa.

Ukoliko nekog vraga dobiju od atraktivnog rookieja Jamesa Andersona, koji bi mogao biti jedan od boljih pickova drafta, od mumificiranih ostataka Antonia McDyessa, od kvalitetnog tricaša Garya Neala i riđobradog snajperiste Matta Bonnera Spursi će daleko dogurati.

Ovoj nekoć iznimno učinkovitoj mašini trebat će dosta vremena da se zahukta, a čak i kad se to dogodi trebat će je redovito podmazivati i strahovati da se ne raspadne. No niti u jednom trenutku ne smijete zaboraviti da ona još uvijek može obaviti posao.

09. Portland Trail Blazers

Walton. Thompson. Bowie. Oden. Blazersi imaju dosta iskustva s centrima draftiranim prvim pickom drafta* koji nikad nisu ispunili svoj puni potencijal. Walton je bio uistinu genijalan, sposoban da bude jedan od 10 najboljih igrača svih vremena, no njegova stopala su ga izdala odmah na startu. Thompson jednostavno nije bio dovoljno dobar. Bowie je bio odličan kad je bio zdrav, no to je bilo rijeđe od pametnih poteza hrvatskih političara. Oden je… pa, još nitko ne zna tko je zapravo Greg Oden**.

*Dobro, dobro, Bowie je biran drugim, ali nećemo sad sitničariti, pogotovo kad znamo da se radi o praktički najvećoj tragediji Blazersa.

**Sjetimo se da su Blazersi na rosteru imali i u glavu udarenog Sheeda koji nikad nije maksimizirao svoj bogomdani talent i supernadarenog Sabonisa kojemu ni šest kilometara kozmodiska ne bi pomoglo s leđima. Nisam čovjek koji vjeruje u prokletstva, ali da sam centar i da me Blazersi draftaju dao bih petama vjetra.

Da, da, da, znamo da se fanovi u Portlandu udaraju u guzicu kad gledaju Duranta koji polako izrasta u najveću zvijezdu lige zahvaljujući superiornim sposobnostima, nepostojanju konkurencije u ekipi i pametnim i odmjerenim izjavama. No, Oden se činio logičnim pickom za Blazerse, iako su svi koji su gledali makar dvije koledž utakmice znali kako je KD daleko bolji igrač. Jebiga, kad možeš, uvijek ćeš uzeti centra ispred bilo kojeg drugog igrača, naročito u ligi u kojoj pravih centara praktički nema. Takva filozofija sada je i po drugi put ugrizla Blazerse za guzicu.

Greg Oden će se ove godine pokušati vratiti u NBA. Kad bi igrao na razini prvog picka Blazersi bi bili ekipa koja ima pravo jurišati na titulu. Bez toga oni su samo jako dobra momčad koja je ujedno jako sklona ozljedama. Većina igrača lani je dobar dio godine provela na rehabilitaciji, kao da se radi o članovima staračkog doma, a ne NBA momčadi. Unatoč tome Blazersi su pobijedili u 50 utakmica i ušli u playoff, što vam dovoljno govori o razini talenta. Blazersi igraju pametnu, iskusnjarsku košarku i u obrani i u napadu, iako neki igrači uporno pokušavaju vrtiti svoj film.

Tu prije svega mislim na Andrea Millera koji polako postaje persona non grata u ekipi. Čovjek bi jurcao po terenu, carinio loptu i šutirao, što generalno raspižđuje Brandona Roya koji jako voli da je lopta u njegovim rukama. Ne bi me začudilo da Blazersi trejdaju Millera sredinom sezone za nekog tricaša, pošto su iznimno deficitarni na toj poziciji. Prvi snajperist ekipe trebao bi biti Rudy Fernandez, no ukoliko pratite NBA znate da je Španjolac iznimno nezadovoljan u klubu i da se ove sezone neće naigrati.

Prvi strijelac ekipe bit će Brandon Roy koji nije spektakularan, no iznimno je produktivan i ima all – around igru. Mora se priznati da su Blazersi izgledali puno bolje i zanimljivije dok je on driblao loptu, i ukoliko se vrate toj opciji ova će momčad biti još uspješnija nego lani. Naravno, uz uvjet da Roy opet ne završi u bolnici.

Drugi strijelac trebao bi biti LaMarcus Aldridge kroz kojeg će prolaziti jako puno playeva Blazersa, naročito u setovima koji ne uključuju Roya i Millera. Aldridge nema dobru post up igru, nije snažan i skočan kao drugi igrači, no ima jako dobar pregled igre i zna koristiti rupe u obrani za lagane poene, a zahvaljujući dugim rukama može prebaciti dobar dio igrača lijepim horokom. Aldridge još uvijek nije pretvorio sav svoj talent u opipljivu vještinu pa će biti zanimljivo promatrati je li unaprijedio svoju igru tijekom ljeta.

Nicolas Batum je to napravio lani. Iznimno skočan i brz Batum je lani igrao sjajnu obranu i iskorištavao sve napade iskreirane za njega. Bez problema je čuvao najbolje igrače lige, uključujući i Bryanta kojeg je potpuno zaustavio te je bio jedan od glavnih razloga zbog kojeg su Blazersi dopuštali najmanje poena po utakmici od svih ekipa na Zapadu. Kad u to ubrojimo odličan dalekometni šut možemo komotno reći da je Batum spreman postati jako važno ime u ovoj ligi, a ne samo rubni starter čije ime znaju samo upućeni.

Kad uzmemo u obzir da će reket pokrivati dva jako dobra defanzivca Marcus Camby i Joel Przybilla te pokretni i jako, jako preplaćeni bek Wesley Mathews lako je moguće da će obrana Blazersa opet biti jedna od najboljih u ligi. No, pitanje je što će izvući u napadu. Ukoliko rookie Luke Babbit pokaže odmah u startu da može pretočiti jako lijep šut i solidnu pokretljivost u NBA poene ova bi momčad mogla biti opasnija nego što mnogi misle. Ipak, sve dok Oden ne pokaže da može konstantno igrati kvalitetnu košarku ne možemo ih ubrajati u kandidate za naslov. Prošlogodišnji playoff je jasno pokazao da je veličina iznimno bitna. Oden je ima i u gaćama i u reketu.

08. Boston Celtics

Boston Celtics su kandidati za naslov, dok ekipe pod brojem 7, 6, 5 i 3 to još uvijek nisu. Zašto su onda ovako nisko. Zato jer će ovaj starački dom regularnu sezonu opet odraditi pod kočnicom.

Prošle su godine Celticsi igrali puževom brzinom, konstantno u punom napadu, a ništa nije bolje karakteriziralo sezonu kao Sheedove dojke od sala kojih se riješio tek u doigravanju. Zamislite kako će sporo izgledati ova ekipa sad kad su svi stariji godinu dana i kad je Sheedovu prsnu masnoću zamijenila Shaqova all – around maščobina.

Jedan od najboljih igrača svih vremena danas se po težini može mjeriti s prosječnim rasplodnim bikom, a legendarna brzina i okretnost danas su samo dio Shaqovog mita. No, dobri stari O’Neal i dalje može biti produktivan u ovako sporim timovima koji će mu omogućiti da se dogega s jednog kraja terena na drugi, da postavi svoju tjelesinu kraj reketa i da iznimno jednostavnom leđnom tehnikom postiže poene, navlači double teamove i tu i tamo uhvati koji skok. U obrani će sama njegova prisutnost začepiti reket i tjerati protivnike da šutiraju iz vana ili pokušaju iskoristit njegovu tromost.

Celticsi su ove godine naumili restartati karijere dvojice O’Nealova pa su u svoje redove dovukli i Jermaina koji izgleda kao da ga boli uvo za košarku. Čovjek nije imao dobru godinu otkad je Artest svojim jurišem na publiku rasturio onu sjajnu ekipu Indiane, no ovo je savršena prilika da se iskupi u ekipi u kojoj se od njega jako malo očekuje. Pitanje je kako će se dvojica O’Nealova ponašati jednom kad se u momčad vrati Kendrick Perkins i kad im minutaža drastično opadne. Ne mogu se nadati minutama na četvorci budući da će Garnett i Davis morati dobiti svoje, stoga će biti zanimljivo gledati kako će Doc Rivers manipulirati ovom trojicom igrača koji su do sad navikli isključivo na startersku poziciju.

Što je najbolje sasvim je lako moguće da nas čeka povratnička godina Kevina Garnetta koji je imao dovoljno vremena da zaliječi sve svoje ozljede. KG je lani pokazao da iskustvom ipak ne može nadoknaditi nedostatak brzine i okretnosti, no unatoč tome odigrao je nekoliko odličnih utakmica. Garnett će sa zadovoljstvom prihvatiti smanjenu minutažu koja će mu omogućiti da se čuva za ključne trenutke u važnim utakmicama, što znači da bi mogao biti potpuno svjež jednom kad se Celticsi dočepaju playoffa. Što nije ono čemu se protivnici Bostona vesele.

KG je svjestan da ima pravo odmoriti staračke kosti pošto nije vođa ove ekipe. Ta čast pripada Paulu Pierceu koji je lani odradio impresivnu sezonu, najefikasniju u čitavoj svojoj karijeri. Pierce će i dalje zabijati masu poena, izluđivati svojim driblinzima i pogađati trice. Kad im zatreba koš za pobjedu Celticsi će mu dati loptu u ruke. No, ni Pierce nije više u cvijetu mladosti, što znači kako će se čuvati kroz sezonu, na veliku žalost svih onih koji plaćaju stotine dolara za NBA karte.

Kad smo već pobrojali sve starkelje u Bostonu red je i da spomenemo Raya Allena. Iako je u finalu imao jednu odličnu i 6 slabih tekmi, Allen je i dalje elitni bek šuter u ovoj ligi. Godine i ozljede neće ga spriječiti da trči bez lopte, umara protivničke igrače, pogađa trice najljepšim šutem svih vremena i igra solidnu obranu. No, u playoffu će morati biti bolji nego lani.

Bolje će morati odigrati i klupa Celticsa. Nate Robinson i Big Baby Davis bili su junaci jedne od tekmi, no u ostalim se utakmicama nisu proslavili. Nate mi i dalje djeluje kao čovjek viška u ovoj ekipi, i sigurno će izgubiti dobar dio minuta zbog prisustva Delontea Desperada Westa kojeg Doc Rivers jako gotivi. No zato će Davis i dalje biti važan dio ove ekipe, jedan od omiljenih igrača na klupi koji će uvijek igrati sa srcem jednom kad uđe u utakmicu.

Celticsi imaju jako dugačku klupu koja bi mogla organizirati pravu pobunu ukoliko Rivers ne pronađe dovoljno minuta za svih. Od rookieja se posebno izdvaja Avery Bradley koji je bio igrač broj jedan u SAD-u kad je izašao iz srednje škole, no na koledžu nije zadržao tu titulu. Svejedno, krasi ga odlična obrana na perimetru i sasvim pristojan šut i ulaz. Luke Harangoody bi pak trebao nastaviti s epohalnim radom Briana Scalabrinea što u prijevodu znači kako će biti onaj bijeli igrač kojeg publika obožava, koji maše ručnicima, grli svoje suigrače i uzdiže ih u nebesa dok sjedi kraj njih na klupi. Ne treba zaboraviti ni Vona Vafera i Marquisa Danielsa s kojima su se Celticsi u potpunosti osigurali od ozljeda.

Zeleni stroj opet će pogoniti Rajon Rondo, najbolji Celtic prošle godine. Rondova igra ima previše rupa da bi ga mogli ubrajati među elitne igrače, iako američki mediji to uporno pokušavaju, no činjenica je da je Rondo lani davao ritam inače potpuno aritmičnoj ekipi. Rajon stvara lagane poene za suigrače, jedini je koji može izgurati kontru, a njegova drive and kick igra je lani bila najbolja u ligi. Rondov najveći problem je što je potpuno beskoristan u gustim završnicama. Čovjek je tako loš šuter slobodnjaka da se boji driblati na kraju tekmi kako ga ne bi faulirali, a budući da ne može pogoditi tablu s četiri metra udaljenosti njegovi čuvari mu daju užasno puno prostora na trici, igraju dalje od njega i na taj način zatvaraju ulaske u reket. Kad bi Rondo podigao taj nivo svoje igre Celticsi bi bili nezaustavljivi, a on bi bio među top 10 igrača lige.

Čak i bez toga, Celticsi su favoriti za osvajanje Istoka, samo što to kroz regularnu sezonu nećemo skužiti. Baš kao i lani.

07. Chicago Bulls

Prošlu je godinu Derrick Rose započeo ozlijeđen, Joakim Noah je ključni dio sezone proveo mučeći se s ozljedom, John Salmons je bio tako očajan da je izgledao kao čovjek manje, Luol Deng je uzimao debilne šuteve pola metra ispred crte za tri, a organizirana igra nije ličila na ništa zahvaljujući genijalnom umu Vinnya Del Negra koji ih je koštao najmanje šest pobjeda. Uza sve trzavice između uprave i trenera, uza sve ozljede i neiskustvo Bullsi su pobijedili u 41 utakmici i odigrali nekoliko solidnih partija u playoffu u kojem su Rose i Noah opet dokazali da su odlični igrači..

Zašto Bullsi ne bi mogli pobijediti u deset utakmica više s pravim trenerom, godinu dana iskusnijim Roseom i prvom pravom unutarnjom prijetnjom koju su Bullsi imali od odlaska Eltona Branda? Unatoč tome što se nisu dočepali Bosha, LeBrona i Wadea mora se priznati kako su Bullsi odradili jako dobar prijelazni rok i složili iznimno respektabilnu momčad.

Glavna ljetna akvizicija zove se Carlos Boozer, onaj ćelavi čiča koji je ili nosio igru Utah Jazza prijašnjih godina, ili gledao guze zgodnih medicinskih sestri po bolnicama. Kad je zdrav Boozer je jako dobar igrač u napadu s prekrasnim horokom, solidnim izbačajem s poludistance i jako dobrim post up potezima, a u zabijanju poena pomaže mu to što može pogoditi koš dok pada prema nazad i što zna koristiti tablu. Boozer je double double igrač koji je lani hvatao više od 10 skokova po utakmici, a čovjek može igrati i dobru obranu. Kad mu se da. Ozljede su svakako prva stvar koju Boozerovi kritičari spominju, nedostatak motivacije je druga. Navijači Jazza nisu previše žalili kad su saznali da Carlos odlazi, a ekipi iz Chicaga su poručili da se pripreme na kidanje živaca zbog igrača kojem se nekad tako očito ne da igrati.

Iako je puno mlađi i neiskusniji sasvim je sigurno da Joakim Noah to neće trppjeti. Mladi centar Bullsa izgradio je reputaciju na potpunoj uživljenosti i borbenosti. Noah se ne predaje ni u jednom trenutku i konstantno tjera svoju ekipu prema naprijed, bilo da to radi primjerom, bilo da to radi životinjskim urlanjem.Čovjek nema nikakav potez u reketu zbog čega neće smetati Boozeru, a gotovo sve svoje poene zarađuje preko ofenzivnog skoka. Noah nije ispoliran igrač, no neki aspekti njegove igre su jako potcijenjeni, poput sposobnosti da pronađe otvorenog igrača jednim dodavanjem s visokog posta. Kad u to ubrojimo jako dobre obrambene sposobnosti i brzo zatvaranje reketa bočnim kretanjem i blokiranjem šuteva jasno je zašto mnogi misle kako bi Noah ove godine moga zaraditi svoj prvi All Star nastup.

Derrrick Rose je svoju prvu tekmu u All Staru već odradio. Mladi play ulazi u svoju treću sezonu opasniji nego ikad. Lani je u svoj arsenal dodao prekrasan šut s poludistance do kojeg može doći kad poželi zahvaljujući prekrasnom driblingu i nadnaravnoj brzini. Rosea je nemoguće čuvati u tranziciji, a opasan je čak i u punim napadima, bilo da se odlučuje na šut, dodavanje ili ulaz u reket. Njegove suze jako rijetko promašuju, a čovjek savršeno koristi i tablu pri polaganjima. Čitavo ljeto se šuškalo da je znatno unaprijedio šut za 3, iako to nismo vidjeli na Svjetskom. No, pokažu li se te priče istinitima Rose će postati nezaustavljiv. Da stvar bude bolja on se još uvijek vidi kao playa, dakle kao čovjeka koji organizira akcije i postiže poene u tranziciji. Rose je nesebičan, no u toj svojoj nesebičnosti često griješi, a mora se priznati da lani Bullsi nisu imali tricaša koji bi iskoristio njegove drive and kick akcije. Ono što kritičari najviše zamjeraju mladoj zvijezdi je njegova povučenost, skromnost i nesklonost vikanju. Pitanje je hoće li Rose ikad postati pravi vođa, no nakon boravka u repki njegovo samopouzdanje je na najvišoj visini, navodno je počeo voditi suigrače na treninzima, a nekidan je izjavio kako misli da može biti MVP lige. Da to kaže netko drugi zakolutali bi očima, kad to kaže Rose može vam samo biti drago što se konačno prestao sramiti, gledati u pod i mumljati ispod glasa.

Njegov život bit će znatno lakši dolaskom Kylea Korvera koji će lako pospremati otvorene šuteve s trice. Korver će se zajedno s Ronnijem Brewerom boriti za minute na beku, no sasvim je sigurno kako će Brewer dobiti veću minutažu zbog jako dobre obrane, a i zbog toga što će Korver dio minuta odrađivati na krilu. Kad bi Bullsi mogli spojiti ova dva igrača u jednog bili bi presretni, no budući da ne mogu uvijek će na teren izlaziti s blagim deficitom u jednom području, bilo da se radi o šutu, bilo da se radi o obrani.

Luol Deng je također deficitaran igrač koji nije ostvario svoj puni potencijal, a čini se da ni neće. Dobra stvar je što ga novi trener Tom Thibodeau pokušava odučiti od uzimanja kretenskih šuteva iz velike distance, no pitanje je hoće li mu to poći za rukom. Deng je najopasniji kad juriša prema košu, no njemu je puno draže zavući se u kut i rokati trice. Kad bi bio agresivniji ovi Bullsi bi bili puno, puno bolji.

S klupe će Bullsi pokušati izvući maksimum iz Taja Gibsona koji je lani imao lijepu sezonu u defanzivi, a tu je i CJ Watson kojemu ja osobno ne bi povjerio ni vreću krumpira, a kamoli košarkašku loptu, no činjenica je da momak može zabiti.

Bullsi su jako dobra i jako mlada ekipa koja bi mogla iskoristiti nezainteresiranost Celticsa i slabašnu konferenciju za upisivanje velikog broja pobjeda, a sa zadanog puta mogle bi ih skreniti ozljede i šuškanja o dolasku Carmela. U doigravanju bi opet trebali biti prolaznici, no i to bi se nagodinu moglo promijeniti. Drastično.

06. Dallas Mavericks

Projekt Nowitzki do sad nije opravdao ulaganja. Dirk je izvanredan igrač, jedan od 8 najboljih u ligi, no njegovi Mavsi konstantno dominiraju u regularnoj sezoni samo da bi se ispuhali u doigravanju.Nije to Dirkova krivica budući da je čovjek uvijek igrao na visini i nije sam slagao svoje momčadi, no mnogi će primjetiti kako njegove ekipe nemaju dovoljnu čvrstinu u obrani dijelom i zbog njegovog prisustva.

Dirk i ostatak Mavsa i ove će se godine prošetati do playoffa. Pedeset i pet utakmica za iskunsu ekipu s najdubljom klupom lige mačji je kašalj. No jednom kad krene ludilo doigravanja Mavsi mogu ispasti od bilo koje momčadi u ligi.

Neće im puno pomoći ni to što su svi godinu stariji. Jason Kidd više ne može igrati kao nekad, njegove lopte nemaju oči, a dobar dio asistencija upisuje zahvaljujući odličnim potezima Nowitzkog s vrha reketa. Srećom pa Mavsi na klupi imaju brzonogog Rodrigea Beauboisa koji će ove godine dobiti pristojnu minutažu u smjenjivanju oronule legende.

Bez Kiddovih asistencija ova će ekipa imati velikih, velikih, velikih problema u napadu. Dirk je praktički jedina prava prijetnja pošto je Spencer Haywood igrač manje u napadu, Shawn Marion konstantno ostaje na trici iako ne može pogoditi ocean, a Caron Butler sebičnom igrom samo koči napad koji se zasniva na protoku lopte.

Jason Terry mogao bi pomoći u rješavanju ovog problema, no i njega su stigle godine i nije više učinkovit kao nekoć. Srećom pa će Mavsi konačno imati dobru obranu, a Dirku bi u reketu trebao pomoći Tyson Chandler koji će hvatati i blokirati lopte kao lud ukoliko njegovo uvijek ozlijeđeno tijelo izdrži.

Bit će zanimljivo gledati raspad ove velike ekipe koja nikad ništa nije osvojila. Ova bi sezona lako mogla biti početak kraja budući da Mavsi imaju previše love vezano uz igrače kojima polako ističe rok. Koliko će godina trebati Marcu Cubanu da složi novu momčad za juriš na titulu? Nemam pojma, al bit će užasno zabavno gledati raspižđenog Sterna kako predaje pokal vlasniku kojeg daleko najviše mrzi.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: