Uvod u NBA 2010 – dio prvi

U trenutku dok ovo pišem ostalo nam je 19 dana, dva sata i četiri minute do početka nove NBA sezone. Unatoč tome što je NFL sezona u punom zamahu, što smo gledali Halladayev no-hitter na početku MLB doigravanja, unatoč Hajduku u kupu UEFA ili kako se to blesavo natjecanje sad zove, unatoč Ligi prvaka i kvalifikacijama za Euro, moram priznati kako jedva čekam da se istope te četiri minute i ta dva sata i tih 19 dana. Treba mi moj NBA fiks.

Ne znam jesam li vam to već rekao, ali obožavam početke. Onaj osjećaj uzbuđenja i nade i očekivanja i neznanja je jedinstven i nevjerojatan i može svakome pomutiti razum. Pa tako pomislite da je veza u koju ulazite nešto najbolje što vam se dogodilo u životu. Ili da ćete rasturati na prvoj godini faksa. Ili da će vaš novoosnovani bend biti najbolji u svemiru, i tako sve redom. Počeci su sjajni jer otvaraju vrata prema nepoznatom. Nitko to bolje ne zna od navijača. I ničiji razum nije više pomućen.

Da stvar bude gora, ove sezone im i ima od čega biti smućen. Transformacija kakva se dogodila tijekom ljeta događa se jednom u deset godina i jako je teško odrediti kako koja momčad diše. Košarka se ne igra na papiru i dovođenje velikih imena često nije najbolja taktika, naročito kad takvi igrači njeguju ili potpuno različite ili potpuno iste stilove igre. No, nisu samo odlični igrači promijenili mjesto boravka; masu rubnih startera i igrača s klupe zamijenilo je dresove, a ako išta znate o košarci onda znate koliko takvi igrači mogu utjecati na igru nekog kluba.

Okej, vrijeme je da prestanemo s kenjanjem. U sljedećih šest kolumni rangirat ću svih 30 NBA momčadi, počevši od najslabije pa sve do najbolje. Možda je i meni razum pomućen i možda neke ekipe potpuno krivo pročitam, kao što mi se lani dogodilo s Detroitom. Postoji velika vjerojatnost da će se to dogoditi. Ono u čemu se sasvim sigurno ne varam je da nas čeka genijalna sezona puna zanimljivih priča i jakih momčadi.

30. Toronto Raptors

Čovjek bi pomislio da bi najgori trenutak karijere P.J Carlesima bio moment u kojem ga je uvijek umiljati Latrel Sprewell uhvatio za vrat na treningu Warriorsa i stiskao dovoljno dugo da P.J. poprimi finu plavičastu boju i izgubi dobar dio dlaka iz svoje poznate brade. Krivo. Trenutak u kojem su Raptorsi spičili otkaz Jayu Trianu i promovirali Carlesima u glavnog trenera bio je gori. Sprewella su odstranili suigrači, čir na želucu i mogući tumor kojeg će Carlesimo zaraditi vodeći Raptorse morat će odstranjivati kirurzi.

Da se razumijemo – Raptorsi su simpa momčad. Nemaju obranu, nemaju pouzdan napad, ali su simpa. Građeni su kao prosječna euro ekipa, s centrom koji može pogađati šuteve iz daljine, s dva playa kojima je primarni zadatak organizirati akcije, s nekoliko solidnih šutera na krilima. Raptorsi su građeni kao euro ekipa i zato jer nemaju dominantnog igrača* kao sve druge ekipe u NBA-u. Što se meni osobno sviđa, ali to do sad nije bio recept za uspjeh u Americi u kojoj se igra previše utakmica da bi ste mogli pobjeđivati bez jednog ekstra igrača.

*Baj baj Bosh. Kako je smiješno gledati ove hajlajtse Toronta na kojima više od polovice videa otpada na igrača koji više nije njihov. Baš je smiješno. Urnebesno. Ha. Ha.

Nemojte me krivo shvatiti, Andrea Bargnani je dobar. Dovoljno dobar da bude treći najbolji igrač u šampionskoj ekipi. Dovoljno dobar da bude drugi najbolji igrač u playoff ekipi. No nedovoljno dobar da nosi momčad do doigravanja. Fora je da će Andrea profitirati od odlaska Bosha u statističkom pogledu. Nema sumnje kako će biti prva opcija Raptorsa u napadu, a njegova česta napuštanja reketa i šutiranje s distance neće se tako negativno odraziti na ofenzivni skok s Edom Davisom koji će taboriti pod košem umjesto Bosha koji je također imao običaj lunjati izvan reketa. Davis bi mogao imati 25+ minuta po tekmi već u prvoj sezoni ukoliko se oporavi od ozljede koljena koja ga je izbacila iz stroja do sredine studenog. Ukoliko se Davis zadrži nešto duže u bolničkom krevetu veliki plus u minutaži mogli bi dobiti Amir Johnson, Solomon Alabi i David Andersen. Amir je solidan skakač čija bi motivacija mogla otići kvragu nakon što je potpisao nebulozno visok ugovor za igrača koji igra petnajstak minuta po utakmici. Andersen ima 30 godina i lani je igrao prvu sezonu u ligi što vam dovoljno govori o njegovim sposobnostima. Alabi je visok i jak, ali je istodobno siroviji i zeleniji od brokule. Toronto je koma nad komama pod košem i to je prvi razlog zašto ih imam na zadnjem mjestu u ligi.

Ni na organizaciji napada nisu ništa jači. Tužno je gledati Josea Calderona kako propada iz sezone u sezonu. Užasno je gledati Jarreta Jacka kako trčkara okolo kao kreten, pokazuje nula posto poštovanja prema protivnicima i uzima debilne šuteve. Obojica mogu igrati bolje nego su igrali lani, no u ovom trenutku niti jedan od njih nije dovoljno jak da ga se smatra starterom u NBA-u.

No, Raptorsi ipak imaju nekoliko svijetlih točaka u svojoj ekipi. Riješili su se Turkoglua koji je bio očajan i koji je dokazao da igrača ne možete suditi nakon jedne sezone i to sezone u kojoj je igrao u jedinstvenom frontcourtu s Lewisom koji je stvarao milijun mismatcheva klasično građenim ekipama. Istina, za Turkoglua su doveli Barbosu koji već neko vrijeme ne igra na razini, ali srećom pa Barbosa neće morati igrati kao starter. Zašto? Zbog DeMara DeRozeana koji je već lani pokazao napredak, a trebao bi se nastaviti razvijati u pristojnog startera i u ovoj sezoni. Jako brz igrač koji može uletjeti u reket iz kojeg će Bargnani uvijek odvlačiti nekoga, DeRozean bi se trebao savršeno nadopunjavati s Linasom Kleizom koji, po mom mišljenju, može osvojiti startno mjesto u ovoj ekipi. Momak ima izvrstan šut i, što je najbolje, ne boji se kontakta, relativno je brz i ima dovoljno potencijala da uvježba igru leđima i postane kompletan igrač.

Kad govorimo o Raptorsima uglavnom govorimo o potencijalu. Propalom, neiskorištenom, neostvarenom i postojećem. Navijači Raptorsa morat će pričekati neki drugi početak jer ovaj im ne donosi nikakvu nadu. Nije da je ikoga u Torontu briga budući da su i Leafsi na samom dnu.

29. Indiana Pacers

Larry Bird je bog. Ukoliko ste gledali Celticse iz 80-ih, bilo u snimkama, bilo u živo, dobro znate zašto. Nevjerojatan pregled igre, apsolutna kontrola utakmica, genijalne asistencije McHaleu i Parishu, snajperski šut i sposobnost da drastično podigne igru u gustim i/ili važnim utakmicama (ako sumnjajte, pogledajte video i pripremite se za košarkaški orgazam). U Bostonu i Indiani Larry s pravom nosi titulu košarkaškog Isusa. No, otkad je postao GM Pacersa njegov pregled igre bio je, da budemo blagi, loš. Kao da mu je netko smanjio vidno polje nabivši mu blinker* na oči. Bird je stoga na poziciji GM-a često ispadao konj. Ili kljuse. Ili magarac. Kako vam drago.

*To vam je onaj komad opreme koji se stavi konju da gleda ravno. Svašta čovjek nauči dok piše o košarci.

Nakon tristo sedamdeset draftiranih bijelih igrača građenih na isti kalup* Bird je shvatio da ne može vječno udovoljavati ukusu publike iz domicilne države Ku Klux Klana. Pacerse je čitavo vrijeme vodio sredinom puta, pretvorio ih je u mediokritetsku ekipu, no ove je godine konačno odlučio riskirati. Lance Stephenson možda nije tako veliki rizik u drugoj rundi drafta, no u trenutku kad ga je uzeo bilo je dovoljno bijelih, nepokretnih igrača za biranje. Nije sad Stephenson čudo od atlete, ali svakako ima više potencijala nego igrači koje Bird obično uzima na draftu. No, prava kocka stigla je u prvoj rundi drafta. Jednom kad je Hayward otišao u Utah, jedinu fanovsku bazu uz onu Pacersa koja bi rađe gledala mršavog bijelog nego talentiranog crnog igrača, Bird je napravio neočekivan potez i uzeo Paula Georgea, krilo s neimpresivnim brojkama koje se natjecalo u maloj školi.

*Bijeli, borbeni, inteligentni, ne pretjerano spretni. Nije baš recept za uspjeh, ali ni za katastrofu.

Zašto je Bird izabrao Georgea? Zato što je znao koga dobija. Geogre je pljunuti Danny Granger. Prekrasan mekan šut izvana, ne impresivna, ali solidna brzina, visok i vižljast s masu potencijala. Na žalost, George se neće naigrati. Bird već sada ima hordu bek šutera i krila pod svojom čizmom, no užasno je deficitaran pod košem, naročito nakon trejda Troya Murphya koji je unatoč tromosti hvatao jako puno skokova i zabijao trice kao blesav. Nemojte me krivo shvatiti, bio je to odličan trejd kojim je konačno dobio playa koji nekog vraga zna, no ostao je bez startne četvorke koju nema čime nadoknaditi. Roy Hibbert, Tyler Hansbrough i Josh McRoberts čine vjerojatno najslabiji odred pod košem u čitavom NBA-u, slabiji i od onog kojeg imaju Raptorsi. Bird će morati začepiti tu rupu ukoliko želi zadržati svoj posao.

Drugu je rupetinu već zatvorio dovođenjem Darrena Collisona koji bi mogao postati jako dobar play u ovoj ligi budući da zna igrati i u obrani i u napadu, a ove će godine sasvim sigurno biti druga napadačka opcija u Pacersima. Prvo će mjesto ipak pripasti Dannyu Grangeru koji je jedini razlog zbog čega sam Indianu stavio iznad Toronta. Granger je jedan od najpotcjenjenijih igrača u NBA-u unatoč tome što je izvrstan strijelac koji ne troši puno lopti, dobro šutira trice i slobodnjake i ne radi gluposti. Možda je ovo zadnje razlog zašto je potcijenjen. Grangerov ugovor traje još četiri godine i Bird ga zasigurno neće trejdati, iako bi možda trebao. Uspije li pronaći način da pretvori cureće ugovore Mikea Dunleavya, T.J.-a Forda i Jeffa Fostera u igrače pod košem ili pickove Indiana bi se mogla naći na dobrom putu prema playoffu. Svi znamo da se Bird tamo osjeća kao kod kuće.

28. Minnesota Timberwolves

„You are crazy!“

„Am I?! Or am I so sane that I just blew your mind?!“.

Ovaj kratki dijalog između Cosma Kramera i Jerrya Seinfelda ovog je ljeta vodio svaki navijač, stručnjak, analitičar i novinar s GM-om Timberwolvesa Davidom Kahnom. Čovjek je prošle godine pokupio sve moguće playeve na draftu, ove godine je digao pet krila, izjednačio Chrisa Webbera sa Darkom Miličićem, trejdao Ala Jeffersona i svejedno završio sa sasvim solidnom ekipom.

Kevin Love daleko je najbolji igrač u ovoj ekipi, unatoč tome što je zadnje dvije sezone igrao manje od 30 minuta po utakmici. Zašto? Zato što trener Kurt Rambis nije našao načina kako igrati s Jeffersonom i Loveom u istoj ekipi. Što je sasvim dovoljan razlog da mu Wolvesi spiče otkaz. Love je iznimno ispoliran i inteligentan igrač koji se odlično snalazi u prostoru pod košem, a zahvaljujući perfektnom pozicioniranju hvata nevjerojatan broj skokova, posebno kad uzmemo u obzir njegovu minutažu. Solidan šut mu dobro dođe u napadu, no njegova najveća prednost su savršeno precizni dugi pasevi koje baca bekovima nakon obrambenih skokova i tako otvara brze kontre i stvara lagane poene za svoju ekipu.

Love bi mogao igrati centra u ovoj postavi, što se meni osobno ne sviđa. O, nema nikakve sumnje da će Darkec do sredine sezone opet prikazati svoj neugasivi kretenizam kojim je do sad naštetio svim svojim klubovima i sprskoj repki, ali sam isto tako siguran da će Nikola Peković do sredine sezone dokazati svoj talent. Na žalost, Michael Beasley bi mogao igrati četvorku u dobrom dijelu setova zbog toga jer su Wolvesi prekrcani na krilima. Wesley Johnson bi trebao biti solidan starter na trojci jer nije za vraga izabran četvrtim pickom drafta, a za leđima će mu puhati borbeni Lazar Heyward i neostvareni potencijal Martella Webstera koji se konačno maknuo iz Blazersa gdje je bio zasluženo zakopan iza jako dobrog Nicholasa Batuma.

Wesley bi dio minuta mogao dobiti i na beku, baš kao i Webster, no utakmice će tu vjerojatno započinjati solidni Corey Brewer, a ni Wayne Elington nije smeće od igrača. Na playu nas čeka sposobni Jonny Flynn čije su sposobnosti, po mom mišljenju, malkice precijenjene, što nije tako velik problem s obzirom da će ga mijenjati iskusni Luke Ridnour.

Uza svo Kahnovo ludilo, uza sve pizdarije koje je napravio i totalno suludu draft taktiku, čovjek je završio s rosterom u kojem niti jedan talentirani igrač nema više od 24 godine, i u kojem praktički niti jedan od tih mladih igrača nije totalna truba. Uza svo to ludilo čovjek je završio s ogromnim prostorom ispod sallary capa, s pravom na Rickya Rubia kojeg uvijek može utopiti ukoliko šminkeru ne šmeka igrati na cičoj zimi u Minneapolisu i s hrpom pickova prve runde. Wolvesi će biti loši ove godine, o tom nema sumnje, no Kahnova ekipa mogla bi biti solidna kroz par sezona, unatoč njegovim neoortodoknim metodama. Čovjek kojeg su svi ismijavali i pljuvali, uključujući i mene, zapravo je napravio solidan posao. Tko je ovdje lud?

27. Cleveland Cavaliers

Molim vas, molim vas, molim vas, nemojte slučajno navijačima Cavsa reći da su njihova dva najbolja igrača pred početak ove sezone Mo Williams i Antawn Jamison. Pliz! Ionako imaju dovoljno problema s izvlačenjem noža kojeg im je LeBron James ovog ljeta smjestio ravno između lopatica. „The Decision“ je bila najveća proslava nečijeg ega u povijesti svemira; travestija koje bi se i Ricky Henderson posramio. James je čak govorio više o sebi u trećem licu od Hendersona, a sa svojom glupošću nastavio je ovih dana pripisujući napade na njega najobičnijem rasizmu. Da se razumijemo, ja nemam nikakvih problema s tim što je otišao iz Cavsa jer mu u Clevelandu nisu uspjeli složiti pristojnu ekipu svih ovih godina, a prošle su sezone dodatno osakatili sallary cap dovođenjem Jamisona koji se nebrojeno puta dokazao kao tip koji nestaje u playoffu. No, način na koji je James otišao iz kluba bio je nevjerojatno bezobrazan i odvratan i sasvim je jasno da su Cavsi napaljeni na ovu sezonu u kojoj će pokušati dokazati da mogu igrati bez LeBrona. No, uza svu napaljenost možeš jebati samo s alatom kojeg imaš, a Cavsi jednostavno nemaju alata.

Okej, Williams i Jamison su dovoljno dobri da Cavsi ne budu zadnja ekipa u ligi, no niti jedan od njih nije pouzdan i niti jedan od njih nije morao do sad nositi momčad. Pitanje je kako će se ova ekipa prilagoditi shemi Byrona Scotta nakon što su se navikli na nepostojanje izrađenih napada u anti-sistemu Mikea Browna.

Ono čemu se Cavsi mogu nadati u ovoj sezoni je povratak Leona Powea koji može biti dobar igrač kad je zdrav, tu je Anderson Varejao čiji učinak se puno više vrednuje kod pobjedničkih nego gubitničkih ekipa jer se ne da zabilježiti kroz statistiku, a bit će zanimljivo gledati napredak J.J. Hicksona koji je igrač s najviše potencijala na ovoj osiromašenoj momčadi. Bilo bi idealno kad bi Cavsi već ove sezone pronašli način kojim bi utopili Jamisona i Williamsa, oslobodili cap space i nakrcali se pickova koji će im svakako trebati u budućnosti. Možda na draftu opet pronađu lokomotivu na koju će prikačiti svoje teretne vagone.

26. Detroit Pistons

Kakva katastrofa za Pistonse prošle godine. Zahvaljujući brojnim ozljedama početak sezone bio je očajan, no njihova igra kroz ostatak sezone nije se činila ništa bolja. Pistonsi su bili žrtve preplaćenih i lijenih igrača koji su igrali mekano i bez ikakvog intenziteta. Momčad koja je izgradila svoju reputaciju tvrdom, prljavom, radničkom i ratničkom igrom igrala je poput baletnog ansambla, mekano i kenjkavo. Kvragu, čak i najgori baletani pokazuju više srca za vrijeme plesa nego je to prošle godine, na primjer, pokazivao Charlie Villanueva.

Što je nevjerojatna šteta pošto Pistonsi imaju dovoljno talenta da uđu u playoff. Istina, Rodney Stuckey nije nastavio napredovati i čini se da nikad neće biti kvalitetan play, no možete proći i gore u NBA-u. Njegova zamjena Will Bynum također nije bajan i zna raditi gluposti, no tu i tamo pokazuje naznake dobre igre. Rip Hamilton, unatoč tome što je stariji od Isusovog magarca tri dana, i dalje nastavlja trčati i otvarati se bez lopte, a Tayshaun Prince je bio jedan od rijetkih igrača koji su lani igrali s intenzitetom te je obavljao sve one sitne stvari zbog čega ga košarkaški znalci obožavaju. Njegova zamjena Jonas Jerebko maksimalno je iskoristio vrijeme koje je Prince proveo na lječenju, no ove godine Jerebko će sezonu započeti u bolnici načete Ahilove tetive.

Hamilton i Prince i ove će godine biti najbolji igrači Pistonsa, a mogao bi im se pridružiti Greg Monroe, rookie četvorka s ispoliranom leđnom tehnikom. Na žalost, Monroe nije igrač kojeg su Pistonsi trebali i vjerujem da bi mu bilo puno bolje u nekom drugom klubu. Pistonsima treba snaga pod košem koju jednostavno nemaju, posebno nakon što je Ben Wallace proslavio svoj 60. rođendan i ne može više izdržati tempo NBA tekme i nadoknaditi nedostatak visine skokom i borbenošću.

Ostatak ekipe pod košem bolje je ne spominjati. Villanueva je razmaženi, lijeni papak koji nije pokazao apsolutno ništa otkad je potpisao masni ugovor, a DaJuan Summers i Jason Maxiell su prokleto limitirani igrači. Austin Daye ima visinu da igra četvorku, ali sa svojih 30 kila tjelesne mase ne bi mogao zaustaviti nikoga.

Pistonsi će poene prije svega tražiti od Bena Gordona koji, kao i obično, igra po principu toplo – hladno i koji bi konačno trebao shvatiti da je daleko najbolji kad u utakmicu ulazi s klupe. Bilo mi je neobično drago kad su ga se Bullsi riješili, i još dan danas slavim zbog te odluke. Ovoj galeriji ispuhanih i neambicioznih veterana ove se godine pridružio Tracy McGrady koji već duže vremena nije Tracy McGrady. Ove će godine to postati jasno čak i njegovim najzagriženijim fanovima.

Iako sam ih stavio na 26. mjesto Pistonsi su najbeznadnija ekipa u NBA-u. Puno talenta, veliki ugovori i nikakav učinak. Da stvar bude gora, Pistonsi nemaju ni cap space ni pickove, ni pretjerano velike nade da će ih se dokopati. Ukoliko Gordonu, Villanuevi i sličnima ne dođe iz guzice u glavu da se u NBA-u moraš trgati za svaku pobjedu Pistonsi će kroz par godina biti na samom dnu konferencije.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: