Tek sad počinje cirkus

Hiljadu mu darkvudskih bubnjeva, kakva prva runda! Đizs! Od ludih Pacersa koji samo što nisu pospremili Derricka Rosea u bolnicu agresivnom obranom u reketu do nenadmašnih Grizzliesa koji su sravnili sa zemljom starački dom u San Antoniju gledali smo najuzbudljiviju prvu rundu doigravanja u zadnjih ohoho godina.

Nije bilo serije koja je bila dosadna, iako je, kao i uvijek, bilo utakmica koje nisu bile na nivou. Sve ekipe koje su ispale pružile su nekog vraga i opravdale svoj ulazak u playoff. Čak su i ti nesretni Spursi oduševili genijalnim ulazima gospodina Manua koji je parao obranu Grizzliesa unatoč terminatorskoj ruci. Tricu Neala za produžetak da ne spominjemo.

Sixersi su oteli jednu tekmu Miamiju i još jednom pokazali da Heat ima nevjerojatnih problema u zatvaranju utakmica.
Pacersi su podigli razinu igre kao niti jedna druga ekipa u doigravanju, odigrali su nevjerojatnu obranu u četiri tekme, toliko su izludili Carlosa Boozera da je ovaj odustao od igranja nakon dvije utakmice*, a malo je nedostajalo da Jeff Foster ne skalpira Derricka Rosea.

*Ups, za to nisu krivi Pacersi, on to inače radi u playoffu. Moj bed.

Blazersi su pružili dostojan otpor Mavsima u uzbudljivoj seriji, a Brandon Roy je uspio uskrsnuti na pola sata, no to nije bilo dovoljno za otkupljenje grijeha svih igrača Portlanda.
Orlando je imao Dwighta i apsolutno ništa drugo, no to ovaj put nije bilo dovoljno. Jasno je kao pekmez da bi Magic bez njega imao isti skor kao Cavsi bez LeBrona stoga je bilo i tužno i uzbudljivo gledati Howarda kako odrađuje apsolutno sve uloge u svojoj ekipi – ulogu strijelca, ulogu skakača, ulogu vođe, ulogu kapetana koji se svađa sa sucima, ulogu najboljeg obrambenog igrača i, da tragedija bude najveća, ulogu enforcera, tipa koji se krpa s bilmezima poput Pachulije i koji štiti svoje suigrače dok bi oni trebali štiti njega. Kad tako postavite stvari jasno je zašto su ispali.

Knicksi su u najgori mogući trenutak podlegli ozljedama, a nije im pomogao ni anti – playoff sustav Mikea d’Antonija i superheroj Jarred Jeffries čija nadnaravna sposobnost da konzistentno igra katastrofalnu košarku i svejedno ostaje u rotaciji zapanjuje generacije i generacije ljubitelja ove igre. Svejedno, petorka Douglas – Mason – Walker -Melo – Jeffries skoro je u završnici utakmice otela pobjedu Keltima što je bilo sasvim dovoljno da iskupi čitavu seriju.

Hornetsi su pomalo iznenađujuće odigrali kvalitetnu seriju protiv Lakersa, a Chris Paul je pokazao kako bi bio najbolji plej u ligi da mu koljeno nije pretvoreno u kašicu za bebe. 22 – 11 – 7 uz 55 posto šuta, 47 posto za 3 i 2 krađe po tekmi dovoljno govori o seriji koju je Paul odigrao.
Na kraju su nam ostali Nuggetsi koji nisu uspjeli ukrotiti kaubojsku, divljačku košarku Oklahome još jednom dokazujući kako vam stabilan sustav i timska košarka u playoffu ne znače ništa ako nemate igrača koji može zatvoriti utakmicu i ako imate rotaciju koja prelazi osam igrača. Svejedno, Nuggetsi su se krvavo borili i ostaje žal što nisu uzeli bar još jednu tekmu.

Na kraju balade tih osam ekipa završilo je probodeno, napiknuto na nemilosrdni mač poraza. Broj ekipa srezan je na pola, a naša priča se nastavlja. Možemo se samo nadati da će biti uzbudljiva kao i do sad. Najuzbudljivije poglavlje trebali bi napisati

Miami Heat (2) – Boston Celtics (3)

Dvije momčadi koje smo na početku sezone očekivali u finalu Istoka malčice su uranile sa svojim okršajem. Sukob titana, golijata ili kako vam drago dogodit će se u polufinalu konferencije, na radost i veselje košarkaškog puka. Ukoliko očekujete lepršavu i zabavnu košarku spremite se na razočaranje; čeka nas okršaj dva teškaša koji će razmjenjivati udarce dobrih 12 rundi prije nego netko završi na podu ringa, krvave arkade i slomljenog nosa.

Miami čitave sezone igra paklensku obranu, no problemi u završnicama utakmica, neuigranost, izolacijska košarka, navodni sukobi sa Spoelstrom i ostale gluposti gurnule su tu činjenicu pod najdeblji perzijski tepih u svemiru. Analitičari i navijači ove su sezone častili Bosha mržnjom kao što se čelnici političkih stranaka na sastancima časte janjetinom s ražnja, no momak to nikako nije zaslužio. Istina, Chris je i dalje iritantan i bahat i njegova igra se ne može mjeriti s igrom LeBrona i Wadea, ali čovjek igra daleko bolju obranu od one koju je prakticirao za vrijeme svog kanadskog turnusa. James i Dwyane su pak rasturili Sixerse presingom, a čak i kad bi se Miami našao u problemima ovaj dvojac bi odgovorio obranom u maniri Jordana i Pippena koja bi rezultirala izgubljenim loptama i brzim kontrama i Miami bi se u pet – šest minuta vraćao iz dvoznamenkastog minusa. Obrana Heata trenutno izgleda poput Kerbera, troglavog psa koji je čuvao vrata grčkog pakla.

Isto se može reći i za Celticse koji su Knickse u playoffu zadržali na 39 posto šuta iz igre. Heat i Kelti su u regularnoj sezoni podijelili drugo mjesto lige po postotku protivničkog šuta iz igre, dopuštajući nesretnicima da gađaju samo 43,4 posto iz polja. Što vam sasvim jasno ocrtava kakva nas serija čeka. Ono što navijačima Bostona ulijeva samopouzdanje pred ovu tekmu je činjenica da su Celticsi kompletnija ekipa čiji je pokretač konačno proradio. Rajon Rondo zaboravio je na posljedice plantarnog fascitisa*, konačno je prebolio prekid ljubavne veze s Perkinsom te je svojom igrom rastavio Knickse na proste faktore. Celticsi već drugu sezonu ulaze u playoff u negativnom nizu, okruženi debelim oblacima sumnje i već drugu godinu u nizu prolaze transformaciju poput Power Rangersa** i šutiraju protivnike u guzicu.

* Plantarni fascitis spada u sindrome prenaprezanja, a očituje se pojavom boli u području medijalne kvrge petne kosti i / ili uzduž medijalnog uzdužnog svoda stopala. Nastaje zbog dugotrajnih ponavljajućih opterećenja na plantarnu fasciju te dolazi do mikroruptura ili u završnoj fazi i do djelomične i/ili potpune rupture fascije blizu njenog polazišta na petnoj kosti. Tko kaže da sport nije poučan, a? Znanost FTW!

** Koja ipak izgleda malo manje gej.

No nemojte misliti kako Celticsi nemaju očitih i ogromnih rupa u svojoj igri. Naposlijetku, ne postoji ekipa u ovogodišnjem playoffu koja nema slabu točku. Celticse već treću godinu za redom muče niske i brze rotacije. Mislili su mnogi da će se taj problem riješiti dolaskom Jeffa Greena, ali avaj! to se nije dogodilo. Smiješna ekipa Knicksa koja je igrala bez Amarea i Billupsa, ekipa u kojoj je grijač klupe Mason Jr igrao ključne minute i u kojoj je nesposobni Jeffries uzimao dalekometne šuteve razotkrila je sve slabosti Celticsa kao na kakvom satu košarkaške anatomije. Pitanje je samo hoće li Spoelstra i društvo svladati lekciju i imati muda postaviti Bosha na centarsku poziciju i LeBrona na četvorku što bi trebalo rezultirati apsolutnim kaosom na parketu.

No čak i ako se to dogodi Celticsi mogu odnijeti pobjedu u ovoj seriji. Rondo bi trebao zgnječiti i mumificiranog Mikea Bibbya i jadnog Marija Chalmersa čije izlaske s terena navijači Heata dočekuju ovacijama i općenarodnim slavljem. Garnett bi se trebao poigrati s Boshem kao što se mačka igra s izmrcvarenim mišem prije nego ga halapljivo proguta, a gospodin Ray Allen trebao bi namučiti Wadea trčeći kroz blokove. Dobiju li 20-ak minuta Shaqa koji se nesumnjivo ugojio degustirajući šunkicu za Uskrs i ćevape i ražnjiće za prvi maja Celticsi bi mogli napraviti veliki belaj u ovoj seriji. Ostanu li u egalu do kraja svih utakmica nedostatak uigranih akcija Heata mogao bi skupo koštati momčad s Floride.

Kad imate ovako izjednačene ekipe u playoffu suci su najčešće ti koji odlučuju kako će serija završiti. Nisam veliki pobornik teorija zavjere po kojima David Stern povlači konce poput kakvog zlog lutkara i ne vjerujem da će se namjerno navlačiti za bilo koju ekipu, ali sudački kriterij bit će iznimno važan. Čak ni sudačke greške neće biti toliko važne koliko kriterij. Dopusti li se ratnička košarka u reketu Celticsi izrastaju u velike favorite. Ukoliko suci odluče štititi zvijezde i suditi svaki kontakt pod košem Heat sigurno prolazi. Takve serije su uistinu najljepše. Serije bez favorita.

Prognoza: Celticsi u šest. Ali lako je moguće da se dogodi suprotno.

Chicago Bulls (1) – Atlanta Hawks (5)

U protekle tri godine, u periodu u kojem su se susretale jezrge Rose – Deng – Noah i Johnson – Smith – Horford, Atlanta je uništavala Chicago. Obračunavali su se s njima kao što se Jerry obračunava s Tomom, uništavali su ih kao što Tweety uništava Sylvestera, gazili su ih kao što Ptica trkačica gazi Kojota. Bullsi nisu bili ni blizu. Poput kauboja, poput mesara, poput toreadora Hawksi su se obračunavali s Bikovima. U tom vremenskom razdoblju Atlanta je ostvarila 7 pobjeda i upisala tri poraza, u prosjeku pobjeđujući s 5,4 koševa razlike. Nitko se nije pokazao težim protivnikom za Bullse.

Mogućnost neigranja Kirka Hinricha koji je istegao zadnju ložu predstavlja velik problem za Hawkse zato jer bivši kapetan Bullsa igra odličnu obranu i zna gotovo svaki trik kojeg u svojoj torbi krije Derrick Rose. No Atlanta je do svih onih pobjeda došla bez Kapetana Kirka i on im na kraju nije potreban da naprave iznenađenje u polufinalu Istoka. Pacersi su im dali recept kako skuhati Bullse, Hawksi ih samo moraju strpati u lonac i ubaciti malo začina.

Kako glasi recept? Pa, nisam baš nešto vičan kuhanju, ali stvar je jednostavnija friganja jaja na oko. Zaza Pachulia i Jason Collins moraju iskoristiti svojih 12 brutalnih faulova po tekmi za provociranje Carlosa Boozera. Boozer je opet dokazao da je mekan poput maslaca; u seriji s Pacersima je jako brzo odustao od igre u reketu i orijentirao se na šutiranje s poludistance i na fadeway šuteve uz osnovnu crtu nakon što su ga Psycho – T i družina par puta opandrčili pod košem. U tom slučaju Horford preuzima Joakima Noaha, svog starog prijatelja s faksa, kojeg nije takav problem zatvoriti u napadačkom dijelu. Smith se tada prebacuje na Denga kojeg sigurno može čuvati, a Joe Johnson mora pokušati zatvoriti Rosea uz konstantno dupliranje pri ulazu u polovicu.

No znate i sami kako to ide s receptima. Fotke u kuharici izgledaju savršeno, sline vam cure dok ih gledate, no jednom kad krenete kuhati sve se pretvori u kulinarski Černobil. Unatoč sjajnom receptu Pacersi nisu zaustavili Bullse, a teško da će nešto slično poći za rukom Hawksima. Baš kao i Pacersi ni Atlanta nema igrača koji će zatvoriti utakmicu – Horford se ne čini kao takav tip, Joe je već 276 puta dokazao da nije taj tip, o Smithu da ne govorimo. Taj tip im možda nije trebao protiv Orlando Howardsa, ali protiv Bullsa ne mogu bez njega.

Bullsi imaju takvog čovjeka u Derricku Roseu i imaju fantastičnu obranu koja može uštopati Hawkse. Čak i ako Boozer odigra još jednu seriju ispod očekivane razine Bullsi bi trebali proći dalje. Loše odigrano prvo kolo trebalo bi ih samo motivirati – Chicago se pokazao kao ekipa koja najviše uči od loše odigranih tekmi i poraza i njihova najveća snaga ove godine, uz Thibodeovu obranu, bila je nevjerojatna sposobnost da ne ponavljaju greške. Razina talenta u ovoj seriji ipak je debelo na strani Bullsa, bez obzira na mračnu prošlost.

Prognoza: Bullsi iz pet uz dosta mučenja.

Oklahoma City (4) – Memphis Grizzlies (8)

Iako sam gori prognozer od Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda u prvoj seriji sam pogodio 6 od 8 parova. Kruna svega je bilo predviđanje da Memphis prolazi Spurse. Nakon što su ih prošli, nakon što su postali tek četvrti nositelj broj osam koji je porazio prve nositelje u povijesti lige, na licu mi se pojavio najširi osmijeh na svijetu. Guštao sam k’o prase. Znam, znam, to je totalno jadno, ali nisam si mogao pomoći. Medvjedići dobrog srca odnijeli su pobjedu, razotkrivši fejkersku momčad Spursa koja se čitave sezone pretvarala da je ekipa za naslov, iako to nije bila.

Memphis će i u drugom krugu preuzeti sličnu ulogu, a ovaj put će nam pokušati otkriti jesu li Sonicsi fejkeri poput Spursa. Grizzliesi igraju disciplinirano u obrani i u napadu, imaju sjajno kretanje u halfcourtu, nitko ne spušta loptu bolje i češće na centarske pozicije… U ovogodišnjem playoffu postali su lakmus papir koji testira protivnike iz utakmice u utakmicu. Težak test za Oklahomu u svakom slučaju.

Sonicsi ove godine igraju najružniju, najodvratniju, praktički negledljivu košarku. Njihova disciplina je na nuli, nemaju gotovo ni jedan izgrađeni napad, Westbrook leti terenom kao muha bez glave, a Durant rijetko kad ima loptu u posjedu duže od pola sekunde. Oni su anti – Grizzliesi. Oni su anti – momčad. Oni su unatoč tome efikasni kao direkt u glavu. U njihovoj igri nema suptilnosti ni gušta, ali ta bolesna sposobnost izvlačenja faulova i pogađanja ključnih šuteva nosila ih je tijekom čitave sezone.

Koliko god bi volio da Sonicsi ispadnu u ovoj seriji bojim se da od toga nema ništa. Memphis je iskoristio svoje očite prednosti protiv Spursa kao što su mladost, odlična obrana na trici i dominacija u reketu na obje strane terena, no u ovoj seriji tih prednosti nema. Ibaka i Perkins možda nisu bajni igrači, ali zatvaraju reket kao rijetko koji centarski par. Nema sumnje kako će Zach Randolph* napraviti svoje iz low posta čisto zato jer ga nitko nije zaustavio tijekom sezone, ali Marc Gasol (koji polako postaje jedan od rijetkih kvalitetnih čistih centara u ligi) i posebno Dorell Arthur (koji je igrao fantastično kontra Teksašana) će imati puno teži posao, a samim tim će i Memphis imati puno teži posao.

* Postoji li igrač koji bolje opisuje ovu ekipu Grizzliesa? Problematičan lik koji se transformirao u žestokog radnika i iskupio za sva sranja koja je radio u mladosti, čovjek koji se skrasio u košarkaškoj pripizdini nakon što su ga hoch ekipe lige odbacile kao bijesnog psa savršeno opisuje what Memphis is all about. Da stvar bude bolja čovjek i malo podsjeća na medvjeda, i izgledom i igrom. Ima onu simpatičnu okruglastu glavu, uopće se ne može odraziti od poda, izgleda nevjerojatno trapavo, no unatoč tome je nevjerojatno brz, okretan i grize i grize i grize i kolje. Da se bar preziva Adams i ima bradu.

Shane Battier više nije u godinama u kojima može efikasno zatvoriti Duranta, a Westbrook, Harden i Shef s druge strane mogu efikasno zakočiti osovinu Conley – Mayo – Allen i na taj način uništiti protok lopte koji je najjače oružje Memphisa. Ključ serije trebao bi biti Russell Westbrook čiji divljački, suludi, ogavni stil košarke može pokloniti brdo pobjeda Medonjama, ali ih istovremeno može i uništiti izvlačenjem faulova, otvaranjem prostora za Duranta i guranjem Grizzliesa u bonus. Poput kakvog košarkaškog TwoFacea Russ će odlučiti sudbinu ove serije. Pitanje je samo na koju će stranu novčić na kraju pasti.

Prognoza: Unatoč mojim željama 4 – 2 za Dislocirani Seattle. Šmrc.

Los Angeles Lakers (2) – Dallas Mavericks (3)

Termin „mentalna snaga“ ne koristi se za opisivanje ekipe koju predvode Mark Cuban i Dirk Nowitzki. Termini „opća katastrofa“, „raspad sistema“ i „krvave ti nedilje, kakav zajeb“ puno su češće u upotrebi u razgovorima o ekipi iz Dallasa. No Mavsi su pokazali nekarakterističnu mentalnu snagu u seriji s Portlandom, još jednom dokazujući Nevjernim Tomama poput mene da je ova momčad znatno drugačija od ekipa koje smo navikli gledati u American Airlines Centeru.

Prijašnje ekipe Mavericksa potonule bi na dno nakon masakra kojeg im je priredio Brandon Roy u završnici četvrte utakmice odjednom izjednačene serije. No Dallas je odmah odgovorio na izazov – u sljedećoj tekmi Dirk je zabio 25 komada, Kidd je upisao 14 asista, a ludi Tyson Chandler je uhvatio 20 skokova. Seriju su zaključili u Portlandu sjajno zatvorivši tijesnu utakmicu na razočaranje mahnitih navijača u Rip Cityu.

Je li ta novopronađena mentalna snaga dovoljna da izbace Lakerse koji su igrali nesigurno, aljkavo i kampanjski protiv slabašnih Hornetsa?

Jok.

Mavsi imaju fantastičan arsenal u svojoj ekipi, o tom nema nikakvog spora. Jason Kidd je i dalje odličan razigravač, Tyson Chandler je drugi najbolji defanzivni centar lige, Peđa je opet pronašao šut, Jason Terry vam daje jednu od najboljih napadačkih opcija s klupe, opciju koju imaju samo Hawksi (Crawford) i Lakersi (Odom), imaju tri igrača zadatka u Beaboisu, Barei i Breweru koji mogu odmoriti startere, a ukoliko se Caron Butler vrati kao što obećava mogli bi dobiti još jednog igrača koji može sam iskreirati svoj šut. Na kraju tu je nenadmašni, nenadjebivi i ludi Švabo koji ne igra u dotiranom filmu već na najodgovornijoj poziciji svoje ekipe. Šteta što Lakersi imaju štit za sva oružja Mavsa.

Koliko god bio dobar Dirk će teško izdržati pritisak Artesta i Odoma koji ga mogu ganjati po čitavom terenu i prisiljavati na teške šuteve. Da stvar bude gora velika većina napada Lakersa trebala bi iskorištavati činjenicu da je Nowitzki i dalje rupa u obrani koja ne može zaustaviti ni Paua a bogme ni Bynuma. Ukoliko Gasol i Andrija uvale Dirka u probleme s faulovima Dallas će imati jedva 3 posto šanse.

Jedina nada koju Mavsi imaju, jedina slamka spasa je mogućnost da Kobe Bryant osjeti sebičnu potrebu za preuzimanjem utakmica unatoč problematičnom gležnju i razvaljenom prstu šuterske ruke. Problem je što Kobe do sada nije osjetio tu potrebu. Bryant je odigrao odličnu seriju protiv New Orleansa, drastično je srezao broj šuteva, spuštao je lopte u reket i igrao momčadski. Njegova ekipa trebat će ga prije svega u obrani i podredi li se još jednom momčadi za Lakerse nema straha. Unatoč klimavoj igri u tri utakmice prve runde oni su i dalje šampioni. Unatoč tome što ih svi napadaju oni su i dalje najbolja momčad lige. I s mentalnom snagom i bez nje Mavsi će u ovoj seriji pokleknuti.

Prognoza: Lakersi iz šest

Označeno ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: