Ključ u bravi

NBA Draft je četvrti najuzbudljiviji događaj sezone, odmah nakon finala, početka sezone i tradicionalnog božićnog ispada Stana Van Gundya. Vrijeme je to nade za brojne mladiće koji su do tada većinom živjeli u siromaštvu i neimaštini, no to je vrijeme nade i za sve one franšize siromašne talentom koje se nadaju da će ih jedan ili dva mladića konačno izvući iz kaljuže poraza po kojoj gacaju.

No ovogodišnji draft je bio koma. Bio je gori od govora Ivana Pernara, bio bezidejniji od RTL-ove programske sheme, bio je nerazumljiviji od Sylvestera Stallonea u Rockyu Balboi. Bio je užasan. Bio je toliko loš da me samo deset stvari impresioniralo, a kako bi podebljao dramatiku nabrojat ću ih od zadnje prema prvoj. Na žalost ovo je tekst, pa na kraju neće biti eksplozije. Ali bit će dobrog, staromodnog žvaljenja.

10. Bullsi biraju Jimmya Butlera

Ukoliko ste pratili ovogodišnju NCAA sezonu morali ste barem malkice navijati za Marquette, jednu od onih ekipa s malo talenta, ali s velikom dušom. Na svom putu do Sweet Sixteena ekipa u žutom je izbacila favorizirani Xavier i onda isprašila trećeg nositelja Syracuse. Do pobjeda ih je vodio Jimmy Butler, buldog od igrača, jedan od onih likova koji nikad ne prestaje gristi. Butler nije blagoslovljen genima pa više izgleda kao kakav izbacivač nego košarkaš, ali čovjek se tijekom godine predstavio kao prototip timskog igrača. Glue guy, kako bi ga Ameri nazvali. Kad je trebalo, a obično je trebalo, Butler je zabijao. Kad je trebao počistiti u obrani hvatao je skokove kao navijen, a kad suigračima nije išlo našao bi ih pravovremenom situacijom. Uzimao je chargeove, mlatio je suparnike, bodrio ih je s klupe, štitio ih je za vrijeme igre, istovremeno je igrao i ulogu superstara i ulogu mahača ručnika.

Butler je naučio biti svestran jako rano u životu – majka ga je izbacila iz kuće kad je imao 13 godina. „Ne želim te više gledati. Kupi se“, rekla mu je i lik se pokupio. Spavao je kod prijatelja, po ulicama, bilo gdje. Snalazio se. Kad je imao 17 pronašao je dom u obitelji Michelle Lambert, dobre žene iz Tomballa u Texasu koja mu nije pružila samo dom, pružila mu je stabilnost koju je Butler trebao. Njegove ocjene su se odmah popravile, baš kao i košarkaška igra. Upisao je mali, javni faks na koje Ameri obično gledaju s podsmjehom, a nakon prve godine bio je toliko dobar da je dobio poziv za igranje u takvim košarkaškim mamutima poput Kentuckya i Marquettea. Ne treba vam objašnjavati zašto mi je Butler najdraži igrač na draftu i zašto mi je neobično drago što su ga upravo Bullsi izabrali. Iako će prilike u početku dobijati na kapaljku, iako nemam pojma ima li dovoljno vještine da opstane u ligi znam da je momak fajter. Takvi vam uvijek trebaju.

09. Miamijev 28. pick

Miami Heat je 28. pickom izabrao Norrisa Colea koji bi trebao poslužiti kao osiguranje za Maria Chalmersa koji je za vrijeme playoffa napravio obrat dostojan najboljih trilera Agathe Christie i pretvorio se u igrača koji ubacuje trice, igra obranu i može startati u ovakvom Miamiju. No ovaj pick nije toliko zanimljiv zato što će Norris Cole igrati s LeBronom i Wadeom. Nije zanimljiv ni zato što mladac iz Cleveland Statea nosi buzztop frizuru kakvu nismo vidjeli valjda od devestreće. Zanimljiv je zato jer je izabran 28. pickom drafta. Pickom koji se originalno nalazio u vlasništvu Miamija.

Ekipa ga je poslala u Toronto kao utješni poklon zbog odlaska Chrisa Bosha. Raptorsi su ga poslali u Chicago kako bi ugrabili grijača klupe Jamesa Johnsona. Bullsi su ga trejdali u Wolvese kako bi se dokopali Nikole Mirotića. Wolvesi su ga na kraju predali Miamiju. Puni krug. Draft je nekad stvarno zanimljiv. Ako ste geek.

08. Sunsi nastavljaju kupiti blizance i braću

Netko u uredima Phoenix Sunsa ima opaki fetiš na braću i blizance. I to lošije blizance. Prije dvije godine Sunsi su birali Taylora Griffina, nesposobnog Blakeovog brata. Godinu dana ranije 15. pickom birali su Robina Lopeza, čupavijeg, dlakavijeg i 10 puta slabijeg Brookovog blizanca. Ove su godine na tapetu bili blizanci Morris i Sunsi su izabrali lošijeg igrača IAKO SU U TRENUTKU PICKA MOGLI BIRATI BOLJEG. Jok. Marcus je otišao jedan pick kasnije, a Rocketsi su dobili solidnu all around četvorku koja bi trebala pronaći mjesto u rotaciji od 9 igrača. Sunsi su pak dobili izratito limitiranog igrača koji ne zna baš najbolje igrati basket, ali zna hvatati odbijene lopte i skupljati skokove. Lopez i Gortat očito nisu dovoljni.

07. Michael Jordan povlači logične poteze

Emdžej finišez in trefik! Čovjek koji je zaslužan za izbor Kwamea Browna i Adama Morrisona povukao je nekoliko logičnih poteza za vrijeme drafta! Još uvijek sam u šoku! Stvarno!

Jordan se prvo riješio izrazito sebičnog strijelca s lošim ugovorom (Captain Jack) za izrazito sebičnog strijelca s lošim ugovorom (Corey Maggette), a zauzvrat je dobio deveti pick drafta. Kakav briljantan potez! Istina, Jackson je nešto bolji igrač od Coreya, ali sumnjam da za Charlotteu ta razlika znači išta više od dvije do tri pobjede. I s jednim i s drugim Bobcatsi su osuđeni na dno Istoka. Na ovaj način su bar pokupili Bismacka Biyomba. Biyombo je možda prevelik rizik jer nema nikakvu igru u napadu, a njegova priča previše podsjeća na Thabeeta i Senea, ali u ovakvom draftu teško ste mogli potrošiti sedmi pick na boljeg igrača. Charlotte je zaokružila draft jako lijepim izborom Kembe Walkera, najboljeg koledž igrača prošle sezone. Kemba možda nema snagu i brzinu da bude elitni igrač u NBA-u, ali tip živi za košarku, rođeni je vođa, ima par trikova u rukavu i košarkaški IQ mu je na visokom nivou.

Iskreno, da sam imao sedmi i deveti pick i ekipu Bobcatsa radije bi birao Brandona Knighta na sedmom i Kawhija Leonarda na devetom mjestu, ali kvragu, MJ je napravio dobar posao. Treba to proslaviti. Jel’ netko za partiju golfa?

06. Prvenstvo u donošenju ludih odluka

Bilo ih je masu, kao i obično. Izdvojit ću meni osobno najdraže, ali bilo ih je toliko puno da ste mogli sastaviti potpuno drugačiju listu. Enivej:

a) Cleveland Cavaliersi mogli su izabrati Valanciunasa ili Veselya četvrtim pickom drafta, umjesto njih pokupili su Tristana Thompsona. Thompson je krasan dečko, pravi je atleta, ali ima jedan problem – ne zna igrati košarku. Osim toga igra na poziciji na kojoj Cavsi već imaju Hicksona i Jamisona. Auč!

b) Izbor Klaya Thompsona, Mychalovog* sina, me jako zbunjuje. Klay bi mogao postati više nego solidan bek ako prestane pušiti bale travurine koja vam baš ne pomaže u igranju košarke, tako da nije čudno što je izabran ovako visoko. Njegov izbor je čudan jer Warriorsi imaju Montu Ellisa u ekipi. Mark Jackson je izašao pred kamere i odmah poručio kako Monta sigurno ostaje u Golden Stateu. Mislim da nam je lagao. Debelo.

* Mychal je nekoć davno bio prvi izbor drafta, bio je nevjerojatno talentiran, u trećoj godini karijere imao je prosjek od 20 poena i 11 skokova, osvojio je dva NBA naslova i pao je kao još jedna žrtva prokletstva Portland Trail Blazersa, baš kao i Bill Walton prije te Sam Bowie i Greg Oden poslije njega.

c) Kad smo već kod Portlanda – njihov draft nije imao apsolutno nikakvog smisla. Prvo su škartali Rudya Fernandeza za ništa, zatim su zamijenili Andrea Millera i pick za Raymonda Feltona koji je dobar play, ali ipak ne vrijedi toliko i onda su napravili tako velik reach na draftu da su im za njega trebale ruke inspektora Gadgeta. Nolan Smith je trebao biti izabran u drugoj rundi, oni su na njega spičkali 21. pick. Da stvar bude bolja Smith je plej, baš kao i Felton. Otkad je Pritchard škartan iz Portlanda ova ekipa donosi jako čudne odluke.

d) Kawhi Leonard je komotno mogao biti izabran od petog picka pa nadalje, no ekipe su ga pustile da klizi. Na kraju su ga se dokopali Spursi koji su zauzvrat Pacersima poklonili Georgea Hilla i konačno začepili ogromnu rupu koju Indiana ima na poziciji drugog beka. Jer Hill je drugi bek i teško da će ikad postati plej. San Antonio se na jeftin način dokopao jako dobrog igrača, jednog od rijetkih za kojeg sam siguran da će biti dio NBA rotacije i za pet godina.

e) Najluđi potez vjerojatno pripada New York Knicksima koji su opet izabrali defanzivnog fajtera u Imanu Shumpertu. Shumpert je okej igrač, nije među 17 najboljih u ovom draftu, ali je svejedno okej igrač. Problem je što Knicksi imaju apsolutno istog igrača na svom rosteru. Tip se zove Landry Fields i lani je bio toliko dobar da su Knicksi radije poslali tri put talentiranijeg Gallinarija u Denver. Ono, WTF?! Čini se da u New Yorku još uvijek traže novog Johna Starksa, a pri tom zaboravljaju da se takav majstor rađa jednom u sto godina. Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!, što bi rekli navijači Knicksa.

05. Sjever dominira draftom

Utah Jazz i Denver Nuggetsi odradili su najbolji posao ove godine, naročito kad uzmemo u obzir kakve su im karte dodijeljene. Denver je ugrabio odličnog Kennetha Farrieda na kraju prve runde i tako dobio svoju verziju Varejaoa ili Noaha, dakle igrača koji nikad ne staje. Kasnije su maznuli Jordana Hamiltona koji po talentu pripada u top 10 ovog drafta, ali je zbog problema s ponašanjem i izrazite sebičnosti potonuo nisko. Nuggetsi možda nemaju niti jednu pravu zvijezdu, ali su nakon ovog drafta postali duboki poput Marijanske brazde.

Jazz je pak ugrabio Enesa Kantera koji bi se kroz 10 godina mogao pokazati kao najbolji igrač koji je izašao iz ovog drafta. Čovjek je sjajan, ne boji se kontakta, ima šut s poludistance, zna zagraditi protivnike u skoku, a igra leđima mu nije strana. Jazz na rosteru već ima Memu Okura koji će mu pružiti dobrodošlicu, tu je i Al Jefferson koji će sad konačno moći igrati na četvorki, a na klupi imaju i Paula Millsapa i jako talentiranog i sirovog Derricka Favorsa. Ostanu li na okupu, ma čak i ako se riješe Okura, Jazzeri će kroz dvije godine imati najbolju rotaciju u ligi na visokim pozicijama. To obično znači direktan plasman u playoff.

Navijači su možda razočarani što Utah nije ugrabila svog heroja Jimmera, ali na kraju su se dokopali boljeg beka. Alec Burks možda nema domet s pola terena kao Jimmer, ali bar zna odigrati obranu, ući u reket i položiti. Zna i svoju poziciju. Utah je teško mogla bolje proći.

04. Koji je vrag Sacramentu?

Kada je Sacramento došao na red za biranje sa sedmim izborom drafta bilo je jasno što će napraviti. Najveća falinga njihovog rostera bila je pozicija pleja budući da se ispostavilo da Tyreke Evans ne može igrati na tom mjestu i da je čovjek rođeni bek šuter. Brandon Knight je i dalje bio dostupan na sedmoj poziciji iako prema talentu upada među pet najboljih na ovom draftu i bilo je jasno da će ga Sacramento izabrati. Svima osim Kingsima.

Kingsi su umjesto toga trejdali svog jedinog pravog pleja Bena Udriha u Buckse za Johna Salmonsa i onda tri picka kasnije izabrali Jimmera Fredettea na užas svih fanova Utah Jazza. Ovaj potez je dvostruko glup:

a). Kingsi su propustili veliku priliku. Kroz par godina Knight bi mogao postati All Star igrač, mnogi smatraju da ima više potencijala od Kyria Irvinga i tip se dokazao igrajući za Kentucky i Caliparija koji je u zadnje tri godine izbacio Rosea i Walla iz svoje radionice. Jimmer je samo još jedan igrač koji ne može igrati obranu, kojem treba lopta u rukama i koji ne zna svoju poziciju, dakle igrač kakvih Kingsi imaju previše na rosteru. Jimmerov plafon je sedmi igrač rotacije, Jimmerov plafon smo ranije vidjeli u Redicku, Barrei i Steveu Kerru. Knight bi mogao biti puno, puno bolji.

b) Sam trejd za Salmonsa je sulud. Ako se dobro sjećate Kingsi su trejdali Salmonsa i Brada Millera u Bullse za nikad prežaljenog Nocionija i ističući Goodenov ugovor. Godinu dana kasnije poslali su Argentinca i Spencera Hawesa u Philu za ističući ugovor Samuela Dalemberta koji je tad proživljavao tragediju života jer mu je rodni Haiti bio sravnjen potresom. Nakon što su iscurili i Dalembertov i Goodenov ugovor Kingsi su lovu potrošili na – Johna Salmonsa. Dvije godine strateškog namještanja i promišljanja i vi završite sa Salmonsom, bez dva solidna igrača (Hawes, Udrih) i s Jimmerom umjesto Knighta. Pa trebalo bi vas tuć!

03. Ludi David Kahn

Glavni manager Minnesote čini svaki draft nepredvidivim i zanimljivim. Ove godine svoju je umjetnost podigao na višu razinu i neprestanim trejdanjem toliko zakomplicirao stvari da na kraju niste znali ni tko pije ni tko plaća. Prvo je držao navijače u neizvjesnosti tražeći kupca za drugi pick drafta, a nakon što ga nije našao pokupio je Derricka Williamsa, čovjeka koji može igrati samo na pozicijama na kojima već igraju Martell Webster, Anthony Randolph, Wes Johnson, Michael Beasley i Kevin Love. Kasnije je u draft upleo još malo magije – trejdao je Johnnya Flynna i 23 pick ovogodišnjeg drafta u Rocketse za Brada Millera i budući prvi pick koji će se vjerojatno kretati između 13 23 mjesta. Flynn je prije samo dvije godine bio šesti pick izrazito dobrog drafta, ugrabljen je prije Stepha Currya, Demara DeRozana, Psycho – T-ja, Tya Lawsona, Taja Gibsona i još mora solidnih igrača rotacije i sad je zamijenjen za centra kojem su koljena toliko okoštala da mu treba pet sekundi da pretrči kroz reket. Kahn je imao svoje prste i u trejdovima Motiejunasa, Bogdanovića i Mirotića, skupljajući pickove kao kakva vjeverica. Kako je krenuo 2018. bi mogao imati pravo na sve pickove prve runde. To je vjerojatno jedini način da ne zajebe stvar.

02. Poplava stranaca

U godini u kojoj je Dirk Nowitzki postao prvi strani superstar koji je vodio svoju ekipu do naslova NBA prvaka bilo je za očekivati da će stranci voditi glavnu riječ na NBA draftu. Prošla su vremena u kojima su Kukoč, Petrović i Divac morali igrati ne samo protiv svojih suparnika nego i protiv stereotipa koje su Ameri imali prema strancima. Ove su godine stranci vodili prvu riječ. Od 60 pickova čak 15 ih je potrošeno na igrače koji nisu iz Kanade i SAD-a, od toga ih je sedam izabrano u prvoj rundi. Neki nikad neće zaigrati u ligi*, neke ćemo čekati par godina, a neki će odmah postati zvijezde. Hrvatska je konačno dobila igrača koji može igrati u NBA rotaciji i moram priznati da jedva čekam debi Bojana Bogdanovića za New Jersey Netse. Bole se čini kao kul frajer i čini mi se da će dobro proći u najjačoj ligi svijeta, bez obzira ode li u nju sad ili za par godina.

* Tanguy Ngombo je prvi. Čovjek je izabran 57. pickom tako da nije imao prevelike šanse, a one su potpuno nestale nakon što se otkrilo da je tip lagao o svojim godinama. Ispostavilo se da ima 26, a ne 21 godinu. Ne može svatko uspješno lagati o godinama k’o Ivan Ljubičić.

01. Jan Madrfakin Vesely

Kroz osamdesete, devedesete, pa čak i kroz nulte NBA draft je prije svega služio kao pozornica na kojoj se odigravala najbolja sportska komedija godine. Od Olajuwonovog friza i mašnice, preko crvenog odjela Jalena Roseai niza nespretnih zagrljaja uručenih Davidu Sternu do cirkusa kojeg je napravio Joakim Noah NBA draft vas je uvijek znao nasmijati. Ne i zadnjih godina. Liga je napravila sve da ubije osobnost igrača, od uvođenja dress codea, preko drilanja PR službi do ispaljivanja tehničkih za svaku emocionalnu reakciju. Igrači kao da su postali emocionalno kastrirani pa čak ni na dan najvećeg veselja u životu ne rade gluposti. Kvragu, lani je i luđak poput DeMarcusa Cousinsa znao što i kako reći za vrijeme svog post – draft intervjua.

Zato slava Janu Veseliju i njegovoj djevojci Evi Koudoskovoj. Prvo su se zvjerski zažvalili što je izazvalo ljubomoru ESPN-ovih analitičara, onda je Jan izjavio kako je Blake Griffin američki Jan Vesely da bi Eva začinila čitavu večer priznavši kako često pobjeđuje Jana u igri jedan na jedan jer lik nema šut i ne može pogoditi slobodno. Komedija nad komedija. Vesely će se sjajno uklopiti u ligu, postat će ljubimac navijača, snimat će reklame sve u šesnajst i izgledat će sjajno trčeći u kontru s Johnom Wallom pokraj sebe. Baš se veselim sljedećoj sezoni.

Šteta što je neće biti. David Stern izašao je na pozornicu Prudential Centera u New Jerseyu popraćen salvama zvižduka. Draft je iseljen iz Madison Square Gardena jer se MSG renovira, lani su u njemu našli više azbesta nego u čitavom Kaštelanskom zaljevu. Stern se na zvižduke samo cinično osmijehnuo, zahvalio se navijačima i u sebi sigurno pomislio kako bi bilo krasno uroniti sve te likove u metar azbestne prašine. Glavnog NBA zlikovca pravi je gušt gledati za vrijeme drafta jer očito uživa u toj svojoj ulozi omražene glavešine te je odrađuje kako treba. Za trenutak mi se učinio jako simpatičnim, no taj je trenutak brzo prošao. Sjetio sam se da je Stern glavni krivac što sljedeće sezone NBA lige neće biti.

U trenutku kad je NBA liga dosegla najveću popularnost od Michaela Jordana naovamo, u trenutku kad se broj navijača povećava i u SAD-u i u ostatku svijeta, u trenutku kad imate tako polarizirajuće ekipe kao što je Miami Heat, u trenutku kad imate navalu talenta kakvu liga nije vidjela od 1992. godine Stern će dopustiti da se ključ okrene u bravi. Čovjek kojeg ste do sada mogli cijeniti samo zbog te sposobnosti da udara šakom o stol pretvorio se u lutku u rukama vlasnika. Koliko god Stern nastojao izbjeći lockout, koliko god zagovarao dijalog između vlasnika i igrača jasno je da ništa ne može napraviti. Izgubio je autonomiju donošenja odluka, dopustio je da ga vlasnici pritisnu i čini se da će dopustiti kaos u ligi taman pred odlazak u penziju.

Činjenica je da su u ligi potrebne promjene. Potreban joj je tvrdi sallary cap kako bi ekipe iz malih sredina mogle konkurirati Lakersima, Bullsima, Heatu ili Knicksima koje podižu plaće igrača u nebo. Potreban je novi sistem dijeljenja prometa kako bi svi ostali konkurentni i kako se ne bi događala sranja kroz koja prolaze Hornetsi i Kingsi. Potrebno je ograničenje garantiranih ugovora kako likovi poput Eddieja Currya ne bi nastavili ubijati svoje franšize. Potreban je sistem koji će spriječiti vlasnike da poklanjaju 30 milijuna dolara igračima kao što su Channing Frye, Hakim Warrick ili Josh Childress. No ne ovaj način. Stern je dopustio da se stvori ogroman jaz između igrača i vlasnika, jaz koji već postoji u NFL-u. No football je toliko jak i toliko popularan da će jaz biti premošćen čim lova krene kapati na račune vlasnika i igrača. Stanje NBA lige je ipak puno lošije. Popularnost lige je ipak puno manja. U trenutku kad se NBA vraća na stare staze slave lockout bi je mogao vratit pet ili deset godina unatrag. Stern to ne bi smio dopustiti, no kako sada stvari izgledaju čini se da hoće. Svi cinični osmjesi, sve želje prekrivene debelim slojem azbesta, sve slatke riječi neće nas spasiti. NBA će se igrati sljedeće jeseni samo ako Stern udari šakom o stol. Mladići koji su izabrani na draftu izaći će na parket samo ako Stern skupi snagu. Prošlo ljeto gledali smo cirkus s LeBronom i Wadeom i najluđim free agencyom u povijesti, ove godine će telefone GM-ova prekriti paučina ako Stern opet ne pokaže muda. Nisam nikad mislio da ću navijati za njega. Nadam se da će starkelja ipak povući svoj potez. Bez NBA lige sljedeća će godina biti turbo dosadna.

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: