Osveta, talent i sudbina

„Osvetu je najbolje poslužiti hladnu“

Narodna izreka

Peta je utakakmica upravo završila i po parketu American Airlines Arene padaju konfeti. No nema razloga za slavlje. Ne ako volite košarku. Ne ako vam je stalo. Mark Cuban zna. Odjeven u dres suspendiranog Jerrya Stackhousa vlasnik Dallasa stoji na parketu i urla prostote prema loži Davida Sterna dok ga osoblje odvlači u svlačionicu.

Peta utakmica NBA finala 2006. godine najgore je vođena utakmica NBA finala od 1984. godine naovamo*. Čitava serija bila je puna pogrešnih odluka sudaca i krivo dosuđenih faulova, no ono što se dogodilo u petoj utakmici bila je travestija. Skandal. Masakr.

* Pripremajući se za pisanje ove kolumne pogledao sam sve utakmice finala 2006. čisto da se uvjerim da me sjećanje ne vara kako to često zna raditi. Nije me prevarilo. Pogledao sam apsolutno sve utakmice finala od osansčetvrte naovamo pa osjećam da mogu sa sigurnošću reći da u tom periodu nije bilo gore suđene utakmice. Niti jedne.

Ne treba se čuditi što se dan nakon utakmice dio interneta posvećen NBA-u utopio u teškoj, mutnoj i zapjenjenoj bujici bijesa. Mark Cuban vodio je navalu sarkastičnim komentarima na svom blogu, novinari su ga slijedili, a forumi su bili zagušeni psovkama. NBA = WWE, vrištali su neki jasno dajući do znanja da se košarka u najboljoj ligi svijeta više ne može nazvati sportom nego cirkusom za publiku, namještenim natjecanjem u kojem ne pobjeđuje najbolji nego najpopularniji. D-Wade postao je D-Fraud, čovjek koji je kroz seriju izvukao 20 sumnjivih faulova od kojih 8 sigurno nije postojalo*. Padale su optužbe na račun Davida Sterna, nazivalo ga se mafijašem, a Bennet Salvatore, Dick Bavetta i Joe Crawford popljuvani su s toliko pljuvačke da se ni dan danas od nje nisu očistili.

* Uključujući i odlučujući slobodnjak u petoj utakmici. Svejedno, Wade nije zaslužio takav tretman, iako je flopao kroz čitavu seriju na razini Cristiana Ronalda. Nije on kriv što su suci sudili faulove. Dapače, Wade je pokazao da ima cojones, čak i kad je igrao slabo digao bi se u ključnim trenucima i ubacio je sva bitna slobodna bacanja. Nešto što Dirk u istoj seriji nije napravio. Wade je bio toliko clutch da su počele letjeti usporedbe s Jordanom. Zvuči poznato, zar ne?

Gledajući s distance reakcije košarkaške javnosti svakako su bile pretjerane. Mrvicu. David Stern je svakakav, uništio je jako puno toga što su hardcore fanovi voljeli kod NBA košarke, no ideja da je namještao utakmice nema smisla, ne nakon što su naslove do te utakmice osvajale ultradosadne* ekipe poput Spursa i Pistonsa. Još danas postoje brojne teorije zavjere koje će navijači Mavsa rado pričati svakome tko ima volje slušati. Dokaza za njihove teorije nema, no to neće spriječiti obožavatelje Mavericksa da na finale 2011. gledaju kao na vrhunsku priliku za osvetu.

*Kad kažem ultradosadne onda mislim na ekipe koje nisu imale eksponirane superstar igrače poput Wadea ili Shaqa ili Kobea, igrače koji će privući interes ekipe koja ne živi za NBA. Naravno da su i Spursi i Pistonsi igrali jako zanimljivu košarku, ali šira javnost to nije percipirala na takav način.

Tko ih može kriviti? Mavericksi u ovogodišnjem doigravanju izgledaju kao momčad koja je zajahala konja sudbine i uvjerljivo galopira prema naslovu. Ekipa koja je uvijek štekala u ključnim trenucimam i koja je uvijek imala problema u clutchu ove je godine istjerala sve svoje demone. Dirk Nowitzki kao da je glumio Billa Murraya u Ghostbustersima; duhove prošlosti uništio je za sva vremena.

Prijašnji Mavsi raspali bi se nakon čudesnog povratka Blazersa predvođenih Brandonom Royem, no ove godine su ostali na okupu i pokazali mentalnu snagu. Prijašnji Mavsi bi se predali već u prvoj utakmici protiv Lakersa, prepuštajući Bynumu i Gasolu da divljaju u reketu, no ovogodišnji Mavsi su zatvorili post i zgazili prvake tempom i šutevima iz vana. Prijašnji Mavsi dopustili bi Oklahomi da ih ubije brzinom kako su to dopustili Warriorsima u prvoj rundi playoffa 2007. godine, no tu su na tempo odgovorili realizacijom i obranom. Pred Mavsima se sada nalazi posljednji demon, najveći od svih, demon koji prati sve Mavse, Sauron NBA košarke, Gospodar prstenova.

Dirk Nowitzki i Jason Terry susreli su se s njim te krvave 2006. no tad su pred njima iskrsnuli Bavetta i Crawford i ostali Nazguli. Jason Kidd nije imao sreće kad je odveo iznenađujući dobre Netse do finala 2002. godine samo da bi pao pokošen plotunom jedne od najdominantnijih ekipa u povijesti lige. Shawn Marion nikada nije došao do finala, no Sunsi su četiri sezone bili najuzbudljivija ekipa lige dijelom i zbog njegovog doprinosa, samo što su u playoffu gotovo uvijek naletjeli na San Antonio, ekipu specijaliziranu za masakriranje uzbudljivih momčadi. Niti jedan od nositelja igre Mavericksa nema prsten. Niti jedan od nositelja igre Mavericksa nema dugačku karijeru pred sobom što znači da je nada sve tanja i tanja. Zato navijači Dallasa na ovo finale gledaju kao na sudbinski događaj, na posljednju priliku jedne stare, iskusne, izmoždene i iscrpljene ekipe da se osveti. Ne samo za sramotni poraz od Miamija u finalu 2006. nego i za sve one teške poraze koje su pretrpjeli do ovog trenutka, za sve propuštene prilike, za sve isplakane suze. Sudbina i osveta dvije su riječi koje se ovih dana često izgovaraju u Teksasu.

Ne znam za vas, no ja ne vjerujem u sudbinu. Sudbina je sredstvo koje s pojedinca ili organizacije skida teret odgovornosti. „Nije nam bilo suđeno“, jedne su od najkukavičkijih riječi koje možete izreći. Pat Riley to jako dobro zna. Prgavi, krvožedni, superinteligentni trener odavno je odbacio svaku pomisao o tome da vanjske sile odlučuju o ishodima košarkaških utakmica. Zbog toga je sastavio momčad od najboljih igrača lige. „Jebeš sudbinu!“, kao da je rekao. „Ne može nam babuskara ništa ako u momčadi imamo dva prava majstora“. Pat Riley je bio u pravu.

Tijekom sezone činilo se kako je sudbina umiješala svoje tanašne prste u sezonu Miami Heata. Pet poraza za redom. Ozljede Mikea Millera i Udonisa Haslema. Dvojbe oko Erika Spoelstre. Činilo se kako su nadnaravne sile odlučile da ekipa s najboljim pojedincima u ligi, s najvećom koncentracijom talenta ove sezone neće do naslova. No Pat Riley je znao kakvu je zvijer od momčadi sastavio. Miami ima puno mana, o njima ste mogli čitati ne samo u mojim tekstovima nego i u tekstovima puno nadarenijih pisaca i novinara, no njihove vrline su toliko snažne da su na kraju uspjele sakriti sve te puste mane. U doigravanju su nam pokazali sve najbolje iz svog repertoara – zagušujuću obranu kojom ne dopuštaju poene s trice, gigantska muda u završnicama tijesnih utakmica, rotaciju tri vanjska šutera od kojih samo jedan mora odigrati na nivou i sposobnost da se unatoč nedostatku visine nose s protivnicima pod košem. Miami Heat u ovu seriju ulazi kao favorit pa nek Sudbina baljezga što god hoće.

No to ništa ne znači. Ulazeći u playoff Lakersi su bili favoriti za osvajanje naslova pa su ih Mavericksi zgazili. Spursi su bili favoriti protiv Memphisa pa su ih medonje istrančirale kao prasca za vrijeme kolinja. Orlando je bio favorit protiv Hawksa pa su se obrukali. Kužite što želim reći. Koliko god analizirali ovu seriju nemoguće je reći sa stopostotnom sigurnošću tko će odnijeti pobjedu. No neke stvari mogu sa sigurnošću reći.

1. Miamiju će trebati dvije utakmice da do kraja prokljuve zonu Dallasa

Mavsi su ove sezone pronašli sastojak koji im je prije nedostajao. Pronašli su efikasno obrambeno rješenje kojim su zaustavljali protivnike u ključnim trenucima. Njihova zona zbunila je igrače Miamija u ovosezonskim susretima i potpuno onemogućila dvije glavne sastavnice igre Heata – izolaciju i drive and kick igru. Vanjski šut i kretanje lopte su ključevi za rješavanje zonskog pitanja, a Miami je imao problema i s jednim i s drugim ključem. No nakon dvije utakmice trebali bi pronaći rješenje, čak i ako ih šut ne bude išao. Ako su mogli Lakersi protiv Sunsa prošle godine onda mogu i Heatovci protiv Dallasa.

2. Udonis Haslem neće zaustaviti Dirka Nowitzkog

Udonis je pošteno namučio briljantnog švabu u finalu 2006. godine. Svojom fizičkom igrom i obrambenom energijom udaljio ga je od koša, prisilo ga je na teške šuteve i jednostavno mu nije dao da dođe na pozicije s kojih voli ispaljivati lopte. To se u ovoj seriji neće dogoditi. Ne zato što Haslem nije potpuno spreman, nego zato jer je Dirk evoluirao. Prije ga je bilo tako lako pomaknuti s mjesta na kojima inače voli primati loptu tako da su Mavsi te 2006. imali problema s predajom lopte u ruke svog najboljeg igrača. Ove sezone Dirk je spretniji i snažniji, kad se jednom usadi na mjesto oko linije slobodnih bacanja gotovo ga je nemoguće pomaknuti. Jednom kad primi loptu samo je pitanje realizacije. Odnosno nije pitanje, bar kad se radi o Nowitzkom.

3. Wade će imati lošu seriju

Mogu iz Miamija pričati što god hoće, no Dwyane je u seriji s Bullsima pokazao da ima gadnih problema s ramenom. Poruke iz tabora Heata da je s Wadeom sve u redu mogu zavarati samo malo djecu. Da stvar bude gora njega će čuvati DeShawn Stevenson. Stevenson se gadno obrukao kada je prije par godina napao LeBrona Jamesa i kada je LeBron odgovorio uništavanjem i Stevensona i njegovih Wizardsa. DeShawn možda nema snagu da čuva LeBrona, no dovoljno je brz da namuči Wadea, naročito ozljeđenog Wadea. Kroz čitavu karijeru ga je odlično čuvao, uključujući i ovogodišnje susrete, pa je za očekivati da će se ta tendencija nastaviti i u ovoj seriji. Kad u to ubrojimo tendenciju sudaca da ne sude fifty – fifty faulove na Wadeu kako ne bi opet navukli bijes javnosti na sebe jasno je zašto Wade neće briljirati. No Heatu za pobjedu protiv Mavsa nisu potrebne briljantne partije Wadea. Sve što im je potrebno je da čovjek zabije u ključnim trenucima. Kao što je zabio u četvrtoj i petoj utakmici protiv Chicaga, taman kad ga je ekipa najviše trebala.

4. Marion će namučiti LeBrona. U obrani, ne u napadu.

Shawn Marion odigrao je izvrsnu seriju protiv Kevina Duranta. Najboljeg strijelca lige uhvatio je u žrvanj nakon prve utakmice, gurao ga je u blokove, nije mu dao da diše, nije mu dao da dolazi na svoja omiljena mjesta, ubio mu je volju odmah u startu. Shawn Marion to neće ponoviti protiv LeBrona.

James je takva mrcina da ga Marion neće moći pogurnuti, neće ga moći zaustaviti 1 na 1, a ako Heat i složi kakvu akciju s kretanjem kroz blokove LeBron će ostaviti Mariona u prašini. Jedini način da Shawn namuči najboljeg igrača lige je igra u napadu. Marion bi trebao igrati leđima protiv LBJ-a što je više moguće – njegova post up igra drastično je napredovala ove sezone. Osim toga trebao bi jurcati s jedne strane na drugu – iako nije bajan catch and shoot igrač pogodi li par komada natjerat će LeBrona da trči za njim i da se troši. To mu je jedina šansa. Inače će ga James samljeti u papar. Ma što to pričam, samljet će ga u papar u svakom slučaju.

5. Heat će napasti Tysona Chandlera

Miami nije ekipa koja se može pouzdati u vanjski šut. Miami je ekipa koja mora napadati reket ako bude uspješna. Protiv Bullsa nisu mogli zabiti iz blizine jer je Chicago igrao odličnu obranu, no izvukla ih je njihova obrana i puno dosuđenih slobodnjaka.

Problem je što će Mavse biti puno teže zaustaviti nego Bullse zbog većeg pucačkog arsenala i uigranije napadačke igre. Koliko god dobra obrana Miamija bila momci će morati poentirati iz reketa ako žele osvojiti prsten. Kako bi si olakšali život u napadu potrebno je da uvale Tysona Chandlera u probleme s faulovima. Bez njega zona Mavsa gubi definiciju, gubi zaštitara u reketu, gubi smisao. Već vidim LeBrona i Wadea kako se oblizuju.

6. Chris Bosh će riješiti prve dvije utakmice

Bosh će u ovoj seriji imati jedan jedini zadatak – držati Heat na životu dok ne rješe zonu Mavsa. Njegovi šutevi s poludistance spasili su Miami u seriji s Bullsima, a Boshevi kritičari su naglo zašutjeli. Chris je sposoban napraviti isto i protiv Mavericksa, naročito ako će ga čuvati Nowitzki. Njegov uspjeh ili neuspjeh odredit će ishod prvih susreta u Miamiju.

7. Serija će biti riješena u šest utakmica

Sustav 2 – 3 -2 gotovo da favorizira goste, no Mavericksi ove sezone jednako dobro igraju i kod kuće i na strani tako da prednost domaćeg terena neće imati puno utjecaja u ovoj seriji, osim ako suci opet ne podlegnu domaćinskoj atmosferi. Ono što je sigurno je da ćemo teško vidjeti sedmu utakmicu. Pobjedi li Miami dva puta kod kuće odmah im možemo uručiti prstenje. Uzmu li Mavsi jednu u gostima stavio bih kuću na to da ćemo se vratiti na Floridu. Sve mi govori da će ta šesta u Miamiju biti odlučujuća. Iz tog razloga prognoziram, iako sam rekao da neću:

Miami pobjeđuje iz šest. Na moju veliku žalost.

Označeno , , ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: