Uvod u NFL 2011 – AFC North

Moćni AFC North ove je godine na pladnju dobio najlakši raspored u ligi. Ravensi i Steelersi figuriraju kao čisti favoriti za playoff, no jednoj ekipi jednostavno ne vjerujem. Otkrijte zašto.

Cincinatti Bengals

Bengalsi su prije dvije godine ušli u doigravanje s ekipom koja je jako nalikovala ovoj. Što znači da postoje dva smjera kojima možete krenuti dok razmišljate o nadolazećoj sezoni ekipe iz Cincija. Ili su te 2009. godine bili jako dobri, a lani im se dogodila slučajna loša sezona, ili su te 2009. godine bili loši, ali su imali hrpu sreće. S obzirom na to da nisu imali puno ozljeda i da su pobijedili gotovo sve tijesne utakmice moram priznati da naginjem školi mišljenja koja kaže da su Bengalsi jebeno loša momčad. Koja se dodatno pogoršala za vrijeme prijelaznog roka.

Za početak ostali su bez Carsona Palmera. Bacač Bengalsa nije bio sav svoj zadnje dvije sezone, no svejedno predstavlja bolju opciju od Brucea Gradkowskog koji jednostavno nije NFL materijal iako već godinama životari po rosterima, te Andya Daltona koji bi u rookie godini trebao nositi ovu ekipu, što je, kao što smo naučili, poprilično težak posao. Palmer je tražio od Bengalsa da ga trejdaju prošle zime, no Bengalsi su između picka srednje runde i kuršlusa u novinama izabrali kuršlus u novinama. Ništa čudno, ipak su to Bengalsi. Za njih je to standardna praksa.

Bez pravog QB-a teško je da će njihov napad nešto napraviti ove sezone. U prvoj su utakmici samljeli Brownse koji nisu mogli zaustaviti njihovu igru probijanjem, no teško je reći da su Bengalsi izgledali dobro. Cedric Benson, njihov prvi probijač, je čovjek koji uvijek igra toplo-hladno, ali je u zadnje dvije sezone uvijek išao preko tisuću jardi, prije svega zbog nedostatka konkurencije. Benson je u predsezoni imao problema sa zakonom, ali navijači se zbog toga nisu pretjerano zabrinjavali. Za Bensona je to standardna praksa.

Ode li Benson kvragu, bilo zbog zakona, bilo zbog ozljeda, Bengalsi će se naći u muljevitom teritoriju. Njihova ofenzivna linija lani je bila toliko slaba u otvaranju puteva za Bensona i kompaniju da su Bengalsi upisivali svega 3,6 jardi po probijanju. Andrew Whitworth se razvio u solidnog tacklea sa lijeve strane, ali njegova protuteža na desnoj strani se nije iskazala. Andre Smith je izabran u prvoj rundi drafta 2009. godine iako su svi govorili da ima problema sa stavom, a čovjek je u posljednje vrijeme razvio i monstruozan apetit te bi komotno mogao glumiti u remakeu filma The Meaning of Life montipajtonovaca i to bez specijalnih efekata.

Linija lani nije blistala ni u zaštiti QB-a, što bi moglo predstavljati probleme za Gradkaltona. Odlaskom Chada Johnsona i Terella Owensa ostali su sa poprilično slabašnom ekipom recivera od kojih se najviše ističe rookie AJ Green koji prvo mora proći težak proces prilagodbe na NFL uvjete. Brandon Tate također predstavlja zanimljivu opciju, dok su ostali hvatači manje više iskusni veterani koji mogu pomoći napadu, ali ga definitivno ne mogu nositi.

Par veterana dobro bi došlo obrani Bengalsa koja je u prijelaznom roku izgubila svog najboljeg igrača. Jonathan Joseph rekao je pa-pa ovoj disfunkcionalnoj skupini i to taman nakon najbolje godine karijere. Joseph i Leon Hall lani su činili možda i najbolji par cornerbackova lige, a da stvar bude bolja odrasli su u sustavu Bengalsa. Bez Josepha secondary odjednom postaje prosječan s jako lošim parom safetya te ostarjelim Nateom Clemensom na drugom corneru. Srećom pa Bengalsi imaju odličan pass rush.

Ha! Zajeb! Nemaju. Pače, očajni su. Njihov najbolji pass rusher je end Carlos Dunlap koji čak nije ni starter nego ulazi u očitim pass situacijama. Ray Maulauga je trebao biti čovjek koji će ubijati protivničke bacače, ali pokazao je preveliku nestrpljivost pa su ga Bengalsi šibnuli na mjesto unutarnjeg linebackera koje je ostalo upražnjeno odlaskom Dhanija Jonesa koji je ionako bio bolji u svojim Travel Channel emisijama nego po obaranju protivnika.

Bengalsi imaju dosta mladosti na liniji s Michaelom Johnsonom koji je dovoljno napredovao da može igrati na svakom downu i Genom Atkinsom u sredini koji se polako razvija u solidnog tacklea, ali daleko je to od neke velike sreće.

Bengalsi su na papiru jedna od pet najlošijih ekipa lige, imaju trenera koji se nije iskazao ni kao strateg ni kao taktičar i konstantno povlače krive poteze. Ova sezona bi stoga mogla biti baš kao i lanjska, a jedinu nadu njihovim navijačima ulijeva bolesno lagan raspored. Zaobiđu li ih ozljede Bengalsi bi mogli imati dobru godinu, no ja nekako sumnjam u to.

Prognoza: 4 – 12

Baltimore Ravens

Pokolj kakav se u Baltimoreu odigrao prošle nedjelje nismo vidjeli još tamo od četvrte sezone Wirea kada su Chris i Snoop hodali gradom, kokali konkurenciju i zakopavali tijela u napuštenim zgradama. Ravensi su sletjeli na bojno polje poput pravih gavrana i Steelersima iskljucali oči. Sedam turnovera?! Brutalno, stvarno brutalno.

Toliko brutalno da su Ravensi na trenutak izgledali kao momčad predodređena za osvajanje divizije. Izgledali su gladno, kao da žele uništiti sve pred sobom i začepiti usta svima koji sumnjaju u njih.

No ne mogu se oteti dojmu da su Ravensi ekipa koja ima bilo stare bilo ozljedama sklone igrače na svim ključnim pozicijama u ekipi. Prije svega u obrani.

Svi znamo koliko je Ed Reed bitan za ovu ekipu. Čovjek grabi lopte kao navijen, kontrolira protivničku vertikalnu igru i tjera strah u kosti čak i najhrabrijih i najiskusnijih bacača lige. No Ed Reed svake godine propusti nekoliko utakmica. Lani ga nije bilo u šest susreta. S obzirom na njegov stil igre i na očajan pass rush Ravensa i ove bi godine morao imati puno posla. I puno prilika za ozljedu.

Začudili ste se malo kad sam spomenuo očajan pass rush? Baltimore je grozan u stvaranju pritiska na QB-em. Njihov sack rate (broj sackova podijeljen s brojem QB dropbackova) je već tri godine među 7 najgorih u NFL-u. Terrell Suggs je lani izrastao u nevjerojatnu pass rush prijetnju, genijalni Haloti Ngata je dodao svojih 6 sackova, a ostatak ekipe nije napravio gotovo ništa. Kada uzmemo u obzir da je secondary ostao bez Dawana Landrya i da su bekovi redom imali ozbiljne i opasne ozljede kojima obično treba i do dvije godine da do kraja zarastu lako je moguće da će pass obrana Ravensa biti očajna, makar je izgledala prejebeno u prvoj utakmici.

Dok je secondary bio ubijen ozljedama prednja sedmorica su bila jako, jako zdrava. Statistika kaže kako se to neće dogoditi, naročito kada se iza prednje linije nalazi Ray Lewis, emocionalni vođa ove ekipe i jedan od najžešćih linebackera koji su ikad igrali ovaj sport. Problem je što Ray ima 36 godina, što je 16 godina proveo u NFL-u primajući i zadavajući udarce i što je čovjek izgubio ne jedan, ne dva, nego tri koraka u odnosu na svoj zenit. Prošle je godine došao do gotovo 140 obaranja, ali nije izgledao ni blizu onako dobro kao nekoć i žalosti me što moram reći kako je pitanje dana kada će karijera ovako velikog igrača doći kraju. Jedan nezgodan udarac i moglo bi biti gotovo. Pokosi li Lewisa ozljeda tijekom sezone Ravensi ne samo da neće moći zaustaviti dodavanja, otići će kvragu i run obrana. Sergio Kindle bi mogao začepiti određene rupe sa pozicije linebackera, ali je u rookie godini skršio lubanju i pitanje je hoće li ići u obaranja jednakom žestinom. Jarret Johnson bi mogao začepiti određene rupe sa pozicije linebackera, ali je lani uništio rame i pitanje je hoće li ići u obaranja jednakom žestinom. Terrence Cody bi trebao predstavljati primarnog igrača protiv probijanja, ali čovjek ima 158 kila i ne može igrati svaki down. Svi ovi scenariji su u sferi „što bi bilo kad bi bilo“, ali gledajući na lanjsku sezonu lako je moguće da se ispune.

Ode li obrana kvragu napad sigurno neće moći odgovoriti. Sviđa mi se što je Joe Flacco jebao majku sad već bivšim trenerima na kraju lanjske sezone zato jer nisu vjerovali u njega. Hladni Džo zahtijevao je da ekipa stavi svoju sudbinu u njegove ruke i time otkrio da ipak nosi onu vatru koju pravi QB mora imati u sebi, no napad Ravensa je poprilično slabašan i nerealno je očekivati da Flacco može nositi ekipu do pobjeda bez fantastične obrane iza svojih leđa.

Ofenzivna linija lani je imala dosta problema sa sackovima, a ni ove godine neće biti bolji. Umjesto da pronađu zamjenu za Matta Birka oni su starkelju nagovorili da odgodi odlazak u penziju na godinu dana. Pridružili su mu Gurodea kojeg su Cowboysi otpisali no teško je očekivati da će Gurode već u prvoj sezoni stvoriti pravu kemiju s Flaccom. Bryant McKinnie je došao da začepi rupu na tackle poziciji, no čovjek se ionako dosta mučio u Vikingsima. Ostatak linije je solidan, no jedini čovjek koji impresionira je Marshal Yanda koji je ipak puno bolji u probijanjima nego u zaštiti bacača.

Ukoliko postoji čovjek u napadu kojem bi Ravensi trebali povjeriti svoju sudbinu onda to nije Joe Flacco nego Ray Rice. Sjajni probijač lani je imao slabašnu sezonu, no ove bi godine trebao razarati sve pred sobom. Rice je polivalentan igrač koji jednako dobro hvata kao što trči, a Ravensi su za vrijeme predsezone pokazali kako će mu dati loptu u ruke čak i na goal lineu, nešto što lani nisu radili jer su u ekipi imali Willisa McGaheeja. Rice bi trebao imati puno lakši posao pošto će mu put krčiti Vontae Leach, najbolji fullback lige, čovjek koji je lani bio zaslužan bar za polovicu jardi koje je Arian Foster zaradio u Texansima.

Rice bi trebao biti i najbolji hvatač Ravensa pošto je jedinica ostala na poprilično klimavim nogama nakon odlaska iskusnog veterana i omiljene Flaccove mete Derricka Masona. Anquan Boldin trebao bi biti prvi hvatač Baltimorea, ali Boldin nije brzanac nego čisti possesion reciver koji se već dvije godine ne može odlijepiti od svojih čuvara, pa ih je prisiljen gurati tijelom poput tight enda. Kad smo kod tight endova Ravensi su ostali i bez Todda Heapa, a za njega nisu našli adekvatnu zamjenu. Druga opcija Baltimorea trebao bi biti Lee Evans, no čovjek je zadnje tri godine bio gotovo pa beskoristan u Billsima.

Kako su stvari krenule Baltimore bi mogao razoriti sve pred sobom i odnijeti diviziju. No mene još uvijek nisu uvjerili. Ne znam zašto.

Prognoza: 8 – 8 (čisto zato jer sam tako razmišljao prije prvog tjedna, sad mislim da će imati 10 – 6, ali prognozu ne želim mijenjati jer je ovaj preview trebao biti davno završen).

Cleveland Browns

Cleveland je ove sezone krenuo na treći remont u zadnjih šest godina što odmah u startu daje nagovijestiti da bi ovo trebala biti još jedna mučna godina za ekipu sa obala Cuyahoge. No baš kao i rijeka Brownsi bi se mogli „zapaliti“ ove godine i upisati jednu od onih čudnih sezona koje gotovo svake godine gledamo u NFL-u, sezona u kojima loše ekipe na papiru iskoriste koloplet čudnih okolnosti i upišu odličan rezultat.

Brownsi su ove sezone dobili novog trenera Pata Shurmura koji je zanat ispekao kod Andya Reida što znači da bi Brownsi uskoro trebali igrati kao Eaglesi, uz male izmjene u obrani. Novi sistem trebao bi koristiti Coltu McCoyu koji je pod Ericom Manginijem prisiljen bacati bombe iako u rukama ne krije minobacač nego snajper. McCoy je iznimno precizan QB koji se odlično kreće po pocketu i izvan njega, no čovjek ne može bacati lopte duže od 25 jardi.

Manginijevo forsiranje dugih lopti bilo je suludo s obzirom da Brownsi nisu i još uvijek nemaju elitnu hvatačku opciju. Mohamed Massaquoi je nešto najbliže što Brownsi imaju prvom reciveru, što dovoljno dobro ilustrira koliko su deficitarni na toj poziciji. Dovoljno je da vam kažem da čovjek nije izabran u fantasy ligi kojoj igram, u kojoj sudjeluje 12 timova i u kojoj se startaju tri recivera. Nekoć hvaljeni rookie Brian Robiskie nije ništa pokazao u svoje dvije godine u NFL-u, a Jordan Norwood još mora punio pure pojesti prije nego ga nazovemo solidnom opcijom na slotu. S obzirom na McCoyevu nevjerojatnu preciznost tight endovi bi trebali biti prve mete u novom sustavu. Lako je moguće da Brownsi krenu u masu akcija iz setova sa dva tight enda budući da je njihov najiskusniji i najbolji hvatač odlični Benjamin Watson, a dosta se dobrih riječi može čuti i o rookieju Jordanu Cameronu.

Takvi bi setovi uvelike olakšali posao ofenzivnoj liniji koja se lani dosta mučila i u run i u pass igri. Što je poprilično tragično budući da jedinicu na okupu drži Joe Thomas, najbolji left tackle čitave lige. Centar Alex Mack je talentirani mladi igrač koji može igrati bez pomoći s dobrim dijelom tackleova, no ostatak ekipe jednostavno nije dobar.

To bi se moglo negativno odraziti na statistiku Peytona Hillisa koji je lani niotkud postao jedan od najboljih probijača lige. Hillis ove sezone treba dokazati da nije bio one-year-wonder te da može zadržati svoju brzinu unatoč masivnoj građi. Istini za volju Hillis mi je za vrijeme fantasy drafta bio na „ne biraj ni za živu glavu“ listi čisto zato jer ne vjerujem debeljuškastim bijelcima na poziciji running backa, koliko god to rasistički zvučalo. Hillis bi ipak trebao profitirati od povratka brzanca Montarija Hardestya koji bi trebao trčati oko tackleova, a navijači će biti mirniji kada znaju da na rosteru imaju Brandona Jacksona koji je lani solidno zamijenio Ryana Granta u Packersima te Armonda Smitha koji će se pokušati nametnuti kao rookie.

Obrana se lani mučila više nego napad iako se po statistici nekako probila do samog praga sredine tablice. Cleveland će ove sezone preći sa 3-4 na 4-3 obranu i tako napraviti korak u suprotnom smjeru od ostatka lige, no korak koji bi trebao pomoći njihovim igračima. Igrači Brownsa su većinom građeni za igranje u 4-3 obrani koja će secondaryu omogućiti da više igra zonu i tako maskira određene nedostatke njihove linebackerske jedinice i safetya.

Najveći problem za Brownse biti će zaustavljanje probijanja što je utakmica s Bengalsima zorno pokazala. Shaun Rodgers je napustio Ohio, a njegovu masu na prednjoj liniji trebao bi zamijeniti Phil Taylor, izbor prve runde drafta. Ukoliko on i Ahtyba Rubin pokažu progres kroz sezonu lako je moguće da obrana Brownsa na kraju bude puno bolja od očekivanja.

Nakon što su lani imali jedan od najtežih rasporeda u NFL-u Brownsi će ove godine igrati većinom protiv najgorih ekipa lige, a jedine prave probleme trebali bi im zadavati Steelersi i Ravensi. S obzirom na godine žalosti u Clevelandu lako je moguće da im se ove godine sve vrati. Ili ne. Postoji li bolji recept za sezonu Brownsa od dolaska na rub doigravanja i ispadanja iz utrke u posljednjem tjednu?

Prognoza: 9 – 7

Pittsburgh Steelers

Navijači Steelersa trebali bi slaviti. Poraz protiv Ravensa bio je pljuska koja je Pittsburghu trebala kao što šeširu treba glava, a ustima trebaju kolači. Steelersi su ušli u sezonu kao najveći favoriti za osvajanje Super Bowla uz Packerse i Patse i dobro je da ih je netko odmah na startu ispuhao. Prošle godine im nije prijetila napuhanost – ušli su u sezonu bez Bena Roethlisbergera, ostali su bez većine ofenzivnih linijaša da bi na kraju izgubili i svog najboljeg igrača Troya Polamalua. Nije bilo vremena za razmišljanje o Super Bowlu jer su ih stiskali pravi problemi. E pa evo ih sad, već nakon prvog tjedna, kako gledaju u oči pravim problemima.

No unatoč porazu nema razloga za zabrinutost. Steelersi su prokleto jaka ekipa, ratnička ekipa, iskusna ekipa koja će igrati protiv izrazito slabašnih protivnika. Domaće utakmice protiv Ravensa i Patriotsa čine se jedinim pravim izazovom za njihovog sjajnog trenera Mikea Tomlina.

Tomlin će se i ove sezone prije svega oslanjati na svoju sjajnu obranu koja igra prekrasan football pod Dickom LeBeauom, čovjekom koji je uveo u modu 3-4 blitzing obrane. Za razliku od svojih kolega LeBeau na raspolaganju ima Polamalua koji se lani okrunio titulom defanzivnog igrača godine te drastično olakšava posao svom defanzivnom koordinatoru. Polamalu lani nije izgledao sjajan u coveragu ali to ionako nikad nije bila njegova snaga – on je igrač za velike akcije, zaustavljanje runa i stvaranje izgubljenih lopti. LeBeau si može dopustiti Polamaluova lutanja zato jer zna da Ike Taylor, Bryant McFadden, Willie Gay i Keenan Lewis mogu čuvati protivnike tri do četiri sekunde jedan na jedan.

Više od toga nije potrebno kada u jednadžbu uključimo pass rush Steelersa. Možete misliti što god hoćete o Jamesu Harrisonu, njegovim sukobima s vrhom lige, brutalnim obaranjima i svemu ostalom, ali ne možete osporiti činjenicu da zajedno s LaMarrom Woodleyem čini najbolji par linebackerskih pass rushera u NFL-u. Woodley i Harrison omogućuju ostalim linebackerima predvođenim Larryem Footeom da zaustavljaju probijanja ili igraju zonsku obranu.

Nije da linijašima treba velika pomoć u zaustavljanju runa. Aaron Smith bi mogao imati problema zbog potrganog tricepsa, no ostatak jedinice bi trebao biti sjajan kao i inače. Casey Hampton je lani pokazao da je protivničkim probijačima teže proći pokraj njega nego ženama pokraj Bena Roethlisbergera.

Big Ben prošle godine nije zlostavljao samo žene, na tapetu su se našle i protivničke obrane. Unatoč tome što je propustio čak 4 utakmice bacio je za 3200 jardi, 17 TD-a uz samo pet presječenih lopti. Roethlisberger je dokazao da spada među 8 najboljih bacača, a njegova sposobnost donošenja ispravnih odluka jednom kad akcija pukne i dalje je najbolja u NFL-u.

Ove bi godine trebao raditi sa zdravom ofenzivnom linijom koja je lani bila razvaljenija od Amy Winehouse na beogradskom koncertu.* Maurkice Pouncey bio je jedini član koji je startao sve tekme za Steelerse te bi i ove godine trebao predvoditi jedinicu koja će štiti Bena i čistiti put za Rasharda Mendenhalla.

*Prerano? Ma nije!

Nije da Undertakeru treba čistiti put, fala lipa! Može on i sam. Mendenhall je prava mrga od probijača, čovjek kojeg je užasno teško zaustaviti kada se zalaufa i koji može čitavu večer juriti između tackleova. Mendenhall nije pravi feature back jer ima velikih nedostataka, ali se savršeno uklapa u igru Steelersa. Kontru će mu držati brzonogi Mwelde Moore te all around probijač Isaac Redman.

Među probijačima Steelersa nema prave hvatačke opcije iz backfielda, no ona steelersima i nije potrebna s obzirom da iznenada imaju jaku reciversku jedinicu. Za sve je zaslužan Mike Wallace koji je lani izrastao u elitnog hvatača, jednog od 10 najboljih u ligi. Jerrico Cotchery koji je taman stigao iz Jetsa bi trebao pružiti izvrsnu veteransku opciju, dok će Hines Ward opet raditi ono što najbolje radi – blokirati, hvatati kratke lopte, smiješiti se i protivnicima ići na kurac. Kvragu, čak i Arnaz Battle, Emmanuel Sanders i Antonio Brown predtsavljaju opasna hvatačka oružja. Da stvar bude bolja Steelersi će koristiti i usluge Heatha Millera, jednog od najpodcjenjenijih tight endova lige.

Kad ih ovako postavimo na papir Steelersi opet izgledaju kao glavni favorit za osvajanje Lombardijevog trofeja. Najveći problem za iskusnu, veteransku ekipu bit će izbjegavanje ozljeda. I poraza poput onog u Baltimoreu.

Prognoza: 13 – 3

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: