Uvod u NFL 2011 – AFC South

AFC South. Čovječe kakva rupa. Nakon Manningove operacije vrata sve je izglednije da će Texansi KONAČNO u playoff. No ne vjerujem ekipama koje iz sezone u sezonu ponavljaju iste greške. Moji favoriti nose drugo ime. Pa da krenemo.

Jacksonville Jaguars

Jaguarsi su prije tri godine imali skor 5 -11, godinu dana kasnije ubilježili su 7 – 9, dok su lani upisali 8 – 8. Unatoč polaganom napretku na tablici teško je reći da su se Jagsi popravili. Dapače, ekipa iz najpenzionerskijeg grada u svemiru izgleda gore nego ikad. Njihove pobjede češće su plod sreće koju ni veliki statistički uzorak ne može vratiti na normalu, nego igre samih igrača. U prvom su tjednu pobijedili Titanse koji su promašili field goal, koji su uručili samo 9 lopti svom najboljem igraču i čija je obrana ostajala predugo na terenu. E pa fakin šit, tako loše druge ekipe neće igrati.

Ne vjerujem ni da će Luke McCown opet imati sličnu utakmicu. Čovjek koji je startao 8 utakmica u 8 godina karijere iznenada je pogodio čak 70 posto svojih dodavanja praktički bez ikakve greške. Problem je što su McCownova dodavanja uglavnom bila kratka; dovoljna za pobjedu nad Titansima koji su čitavo vrijeme ganjali rezultat, ali nedovoljno dobra za vraćanje iz minusa u kojem će se Jagsi u sljedećim susretima sigurno naći. Ne kužim zašto Jagsi nisu zadržali jadnog Davida Garrarda, čovjeka koji nije neki QB ali koji jako rijetko griješi i ne baca glupe lopte. Pa makar samo bio mentor Blainu Gabbertu, čovjeku kojeg su Jagsi izabrali kao quarterbacka budućnosti u prvoj rundi drafta. Garrard je imao gadnih problemima s leđima, ali čak je i kao poluinvalid bolji bacač od McCowna.

Crno se piše treneru Jacku Del Riu kojeg uprava polako gura prema izlaznim vratima iz kluba. Otkazom Garrardu trener se našao na ničijoj zemlji i top u godini u kojoj mora ostvariti dobar rezultat ukoliko želi zadržati svoj posao. Del Rio će karijeru opet staviti u ruke Mauriceu Jonesu-Drewu, jednom od najboljih igrača footballa u NFL-u. Jones-Drew je gotovo savršen bek – izrazito strpljiv u probijanjima, ima sjajnu promjenu smjera, krasno hvata lopte iz backfielda, a u blokiranju blitzeva nema boljeg u federaciji. Maurice je lani imao problema s koljenom, no čini se kako će ove sezone igrati na najvišoj razini.

Problem je što je Jones-Drew ujedno i najbolji hvatač čitave momčadi, a NFL ekipe nije lako pobjediti bacanjem lopti isključivo na screenove ili u flatove. Marcedes Lewis predstavlja jedinu solidnu opciju među hvatačima Jagsa, a tip je tight end koji je do sad imao samo jednu kvalitetnu sezonu. Ostatak jedinice je bolje ne spominjati ukoliko ne želite da vam mrak padne na oči.

Srećom pa su blokeri Jagsa iskusni u stvaranju rupa za Jones-Drewa. Fullback Greg Jones je vjerojatno najbolji run bloker na svojoj poziciji, Eben Britton ima jako puno potencijala na desnom tackleu, a stari veteran Brad Meester orkestrirat će jedinicom s pozicije centra. Šteta što će orkestar najčešće svirati posmrtne marševe. Napad Jagsa toliko je jednostran i loš da se komotno može uputiti prema NFL groblju.

Slično bi se moglo reći i za obranu Jagsa koja već tri godine muku muči s pass rushom. Prošle su godine doveli Aarona Kampmana iz Packersa da im malkice pomogne u tom segmentu igre, a Kapman je sredinom sezone OPET sredio ligamente koljena. Dvije operacije u dvije godine? Pogledao sam dovoljno košarke u životu da znam kako Kampman više nikad neće biti ni sjena samog sebe. Jedino što Jagsima preostaje je nadati se da će podcijenjeni Matt Roth koji je stigao iz Brownsa imati dobru godinu.

Jaguarsi opet nisu potrošili visoke pickove na krpanje obrane koja je lani bila loša u oba segmenta igre (28. protiv dodavanja, 22. protiv probijanja). Defanzivna linija osim pass rushera nema niti lika koji će začepiti rupe u sredini, iako bi Terrance Knighton mogao zatvoriti Termopilski klanac svojom guzicom da je može odlijepiti od stolca u McDonaldsu.

Linebackerska grupa ipak izgleda puno bolje nego lani zahvaljujući novopotpisanom Paulu Posluznyu koji spada među bolje all around linebackere u ligi. Clint Session trebao bi malkice potpaliti vatru pod ostalim igračima, a s druge strane startat će Daryl Smith koji jako dobro poznaje sustav Jaguarsa.

Del Rio se u posljednje vrijeme odučio od mekanih zonskih obrana te je počeo instalirati sve više blitzeva u svoju obranu, no to prečesto ostavlja njegov secondary u problemima. Rashean Mathis i Derek Cox su solidni corneri, no oni su ujedno i jedine svjetle točke u tom dijelu ekipe.

Ostale točke su crne kao točke na glavi jaguara. Gubitnička sezona bi mogla i pomoći ovom klubu. Možda nakon toga instaliraju novog QB-a, pokrpaju obranu, otpuste trenera i presele se iz Jacksonvillea, grada kojeg zaboli kurac za football, u Los Angeles, glas kojeg zaboli kurac za football ali bar ima love i gradi novi stadion.

Prognoza: 4 – 12

Indianapolis Colts

Nije ni čudo da je Peytonu Manningu otišao vrat. Prije desetak godina Coltsi su se uzverali na njega kao što se dijete uzvere ocu na leđa i zamoli tankim glasićem da ga nosi. Možete to istrpjeti desetak minuta pa čak i sat vremena, ovisno o tome koliko vam je dijete ovisno o Ferrerovim proizvodima, ali ne možete ga čitav život nositi na vratu. Zato jer će vam tijelo otići kvragu a dijete neće naučiti kako biti samostalno.

Upravo se to dogodilo Coltsima koji su u odjednom ostali bez QB-a u ligi koju pokreću bacači, bez ofenzivnog koordinatora koji jedini zna kako implementirati sistem u samu igru, izgubili su vođu u svlačionici i izgubili su tipa koji vam daje šansu čak i kad imate očajnu ekipu, najboljeg po tom pitanju u čitavoj povijesti NFL-a ukoliko je vjerovati naprednim statistikama.

Coltsi su bez ikakve sumnje očajna ekipa. Od 2006. godine do danas potratili su apsolutno sve pickove prve i druge runde. Dopustili su da momčad ostari bez da zamijene izraubane dijelove novima. Njihovi nedostatci osjetili su se već prošle sezone kada je momčad pucala po šavovima dok ju je Peyton krpao poput kakve gorostasne šnajderice. Coltsi su momčad puna starih igrača koje polako nagriza zub vremena i mlađarije koja je sklona ozljedama, a ova će sezona prikazati njihove nedostatke u punom blještavilu.

Dokaz lošeg poslovanja familije Polian koja gospodari front officeom Coltsa je što su umjesto Manninga na mjesto QB-a instalirali sjedokosog čiču Kerrya Collinsa koji je primio oko četiri milijuna dolara da se vrati iz penzije. Pametna ekipa prepustila bi snapove mladom bacaču i na taj način bar razvila rezervnog QB-a u izgubljenoj sezoni, no čini se kako u Indiani ekipa misli da će im Collins ubosti nekoliko pobjeda dok se Manning ne vrati, dok mlađahni Curtis Painter za nešto slično nije sposoban. Jedna od najvećih vrijednosti velikih sportskih vođa je sposobnost prihvaćanja neminovnog poraza i izvlačenja maksimuma iz njega, no čini se da ekipa u Coltsima tu sposobnost nema. Što znači kako će na sljedećem draftu opet spičkati pick na QB-a.

Reggieju Wayneu se to sigurno neće svidjeti. Sjajni reciver Coltsa ima 32 godine i već je izgubio pola koraka u odnosu na svoju mladost. Lani je njegova statistika puno više ovisila o Manningovoj preciznosti i mekim zonama protivnika nego o njegovom trčanju ruta, hvatanju u double coveragu i odvajanju od protivničkih bekova. S Peytonom ispod centra Reggie je mogao uživati hvatačku starost kakvu je doživio Starvin’ Marvin, no čini se da će ovu sezonu provesti kolutajući očima.
Unatoč godinama Wayne je i dalje najbolji hvatač na rosteru punom limitiranih hvatača. Collie i Garcon su zadnje dvije godine nabijali statistiku isključivo zbog sustava u kojem Coltsi igraju. Anthony Gonzalez je brži i talentiraniji od obojice, no teško možete uspjeti u NFL-u ako ste napravljeni od stakla i papira i raspadate se svake sezone. Najsigurnije oružje Coltsa time ostaje Dallas Clark koji predstavlja ogroman mismatch za bilo koju obranu zato jer ga linebackeri jednostavno ne mogu pratiti svojom brzinom, a bekove lakoćom ogradi i izgura masom. Problem je što će Collins morati bacati lopte po sredini terena ukoliko želi doći do Clarka, a to često zna rezultirati presječenim loptama, naročito kod zarđalih QB-a.

Problem je što se Collins neće moći osloniti ni na igru probijanjem. Ofenzivna linija je jedna od najgorih u tom segmentu igre. Jeff Saturday je užasno ostario u zadnje tri sezone i nalazi se na centru samo iz respekta kojeg Coltsi pokazuju prema starijim osobama. Ryan Diem je jedini pravi starter u čitavoj jedinici, no i on više nije dobar kao prije dvije godine pa su Coltsi na draftu izabrali Bena ljalanu da ga zamijeni. Indianapolis bi trebao ove sezone posjesti većinu veterana na klupu i u prvu liniju ubaciti i Ijalanu i Anthonya Castonza i Jacquesa McClendona kako bi odlučili na kojeg će od ta tri mladića moći računati sljedećih pet godina.

Možda će njih trojica i napraviti kakvu rupu za Josepha Addaija i Donalda Browna koji su predstavljali velika razočarenja za svoje navijače, što zbog učinka (Brown), što zbog silnih ozljeda (Addai). Nije ni čudo što su Coltsi uboli dva probijača na draftu, no teško je reći da će Delone Carter i Darren Evans preporoditi running game Coltsa.

Obrani Coltsa također bi poslužio jedan mali preporod. Sheme koje je defanzivni koordinator Larry Coyer instalirao u igru Indianapolisa nisu najbolje sjele svim navijačima. Njegove akcije bazirane su na unutarnjem blitzu i spuštanju safetya u box, no jasno je da će se obrana Coltsa raspasti ukoliko Dwight Freeney opet završi na listi ozlijeđenih. On i Robert Mathis čine najbolji par pass rushing endova u ligi zato jer se savršeno nadopunjuju – Freeney može proći svog blokera s vanjske strane zbog nevjerojatne brzine i s unutarnje snage zbog nevjerojatne snage, dok Mathis ima nevjerojatan nos za loptu i gotovo svake godine uzrokuje velik broj fumbleova. Izbacite njih dvojicu iz jednadžbe i Coltsi postaju ogromna nepoznanica.

Čak i s njima u ekipi nekoliko ikseva ostaje otvoreno. Za početak pitanje je kako će Coltsi zaustaviti probijanja. Lani su bili 8. najgora momčad u toj statističkoj kategoriji pa su ove sezone potpisali Jamaala Andersona kako bi to promijenili. Našao se na rosteru i nekoć sjajni Tommie Harris koji je od elitnog DT-a i Pro Bowlera postao takva rupa da su ga se Coltsi riješili u predsezoni.

Tommie Harris na vrhuncu moći bi jako pomogao Indianapolisu koji igraju brzo i agresivno protiv runa što često rezultira zaustavljanjima u backfieldu, ali još ćešće probijanjima od desetak jardi. Safety Melvin Bullit bi trebao zaustavljati takve akcije, no lani je bio ozljeđen, a Coltsima je kronično nedostajala njegova brzina. Antoine Bethea je također sjajan u prepoznavanju probijanja, iako nema ni blizu tako brze noge kao Bullit.

Naravno, ne možete zaustaviti run bez linebackera koje u coltsima predvodi solidni Gary Brackett. Ostatak jedinice također je solidan no ni po čemu specijalan zbog čega Larry Coyer često spušta osmoricu na liniju što izlaže njegovu obranu dugačkim dodavanjima na prvom i drugom downu. Jerraud Powers i Jacob Lacey predvodit će bekovski dio momčadi što vam dovoljno govori koliko su Coltsi tanki na tim pozicijama.

Postoje dva recepta po kojima Indianapolis može igrati ove godine. Prvi se sastoji od nade da će se Manning vratiti do šestog tjedna, da će Collins do tada ugrabiti dvije pobjede i da će se na Peytonovim krilima plasirati u playoff. Drugi se sastoji od isticanja kandidature u Suck for Luck kampanji, čistog tankiranja i draftanja sjajnog bacača Stanforda. Manning ima još pet godina ugovora s Coltsima, ali nije mi jasno zašto Indianapolis ne bi pratio šprancu koju su Packersi stvorili s Favreom i Rodgersom. Da sam navijač Coltsa nadao bih se 0 – 16 godini.

Prognoza: 7 – 9 (Jer nema šanse da Peyton neće bacati kad se vrati  )

Houston Texans

Coltsi su ostali bez Peytona, Jagsi su se riješili Garrarda, Titansi se oporavljaju od lanjskog fijaska… Čini se da je put otvoren za jadne Texanse koji se svake godine nadaju playoffu i svake godine kolosalno zajebu.

Problem Texansa je što optimizam baziraju na novostvorenim manama svojih protivnika, a ne na napretku vlastite ekipe. Velika većina nedostataka koji su pomolili svoju ružnu glavu prošle sezone i dalje kruže oko Texansa kao stado povampirenih bikova. Najveći nedostatak je onaj u glavi njihovog trenera Garya Kubiaka. Zamislite onu zbunjenu facu Andya Reida kad u zadnje tri minute utakmice zbunjeno gleda u tabelu s akcijama, zbraja poene, razmišlja o tome koliko time outa mu je ostalo i trebali ići na 2 point conversion ili ne – takav je naš Gary svake sekunde svake utakmice. Ukoliko nas je posljednjih pet godina nekog vraga naučilo onda je to da bez kvalitetnog trenera i kvalitetnog QB-a uspjeh u NFL-u ne dolazi.

Matt Schaub je srećom dosta bolji bacač neko je Kubiak trener, no ni njega se ne može svrstati u elitu. Schaubova statistika je sjajna, o tom spora nema, no Matt nema ekstra ruku, nije bogznakako precizan, a njegovo čitanje obrana je u najbolju ruku prosječno.

Schaub profitira od jako dobro složenog sistema zbog kojeg Kubiaku ipak moramo skinuti šešir (lik je puno bolji taktičar nego strateg), ali svima mora biti jasno da taj sustav ne bi mogao postojati bez Andre Johnsona, najboljeg recivera u ligi. Andre je mrga protiv koje ne funkcionira bumb ‘n’ run jer će vas tip izuti iz cipela u prvom kontaktu, ako mu ostavite prostora napravit će izvrstan cut i otvoriti se, a ako mu pak igrate blizu gotovo je – Andre je prebrz za većinu bekova u ligi. To prisiljava obrane da se premještaju ovisno o mjestu na koje se Johnson postavi zbog čega često igraju iz početnih pozicija na koje nisu navikle. Andre na taj način otvara prostor za ostale hvatače koji su redom prosječni, s jednim jedinim izuzetkom – Owen Daniels bi mogao biti jedan od 10 najboljih tight endova lige da nije stalno ozlijeđen.

Napadu Houstona uvelike ide na ruku što gotovo nikad ne izgleda jednodimenzionalan u utakmicama zato jer sjajnoj igri po zraku uvijek pridodaju odličnu run igru, unatoč prosječnoj ofenzivnoj liniji. Neki će reći kako izostanak Ariana Fostera predstavlja velik udarac za Texanse, no mene Foster nije oduševio. Steve Slaton je također imao jednu nevjerojatnu godinu pa sada tavori na trećem mjestu depth charta Texansa. Ukoliko me netko od probijača Houstona impresionira onda je to Ben Tate koji je građen kao buldožer i koji nosi sve pred sobom. Bez obzira na Fosterov izostanak kroz prvih nekoliko tjedana Texansi su tako građeni da će nakupiti jardi po zemlji kako god okreneš.

Svi znamo da problem ove ekipe nije napad nego očajna obrana. GM Rick Smith, kojem se stolica ljulja jednako kao Kubiaku, potrošio je četiri uzastopna picka prve runde na obranu. Bez puno uspjeha. Bek Kareem Jackson je lani bio njegov prvi pick a na kraju je predvodio jedan od najgorih secondarya lige.

Koga su Texansi doveli da obranu dovede u red? Uspavanog djedicu Wadea Phillipsa. Čiča Wade je u Cowboysima pokazao da nema cojones da vodi NFL momčad*, ali kroz svoju je karijeru uspio stvoriti nekoliko jako dobrih obrana. Problem je što njegov 3-4 sustav kojeg tako voli nije namijenjen igračima koji se nalaze na rosteru Texansa.

Phillipsov prvi korak bilo je guranje sjajnog enda Marija Williamsa na poziciju vanjskog linebackera. Pitanje je kako će se Super Mario snaći na otvorenom prostoru sa svojih 120 kila koje su na liniji predstavljale vrijednost, a ne otegotnu okolnost. Njegovo bi mjesto trebao zauzeti rookie JJ Watt koji je lani imao briljantnu sezonu za Wisconsin i u pass rushu i u zaustavljanju probijanja, no i on se treba naviknuti na igru u 3-4 obrani.

Prelazak na tu defanzivnu shemu mogao bi otvoriti brojne probleme za unutarnje linebackere koji će se morati fokusirati na napadanje probijača. Brian Cushing je iznenada okopnio otkako je prestao uzimati steroide, a DeMeco Ryans još uvijek muku muči s ahilovom tetivom. Njihova loša igra dodatno će otežati secondaryu koji se popravio u odnosu na lani, no i dalje spada među lošije u ligi.

Jonathan Joseph doveden je iz Bengalsa za masnu lovu, no ovaj sjajni bek ne može pokriti nedostatke čitave momčadi. Spomenuti Kareem Jackson ima totalno krivu tehniku koju će Wade ispravljati tijekom čitave sezone, Danieal Manning je bio grozan u jednako slabom secondaryu Bearsa, a ostatak pozicija u momčadi će se okretati poput ringišpila. Dovoljno brzo da vam se zavrti u glavi te da u trenutku ludosti otpišete Texanse iz borbe za playoff.

Prognoza: 9 – 7

Tennessee Titans

Prošle su godine Titansi navukli maske i otišli na zakrabuljeni ples. Plesali su i plesali, glavinjali po podiju, gazili svoje partnere po nogama, pijano zavijali zagrljeni s prijateljima te večer završili licem u vlastitoj bljuvotini nakon što su neuspješno pokušali izazvati tuču na parkingu. Sve im je oprošteno jer su Titansi lani bili maskirani u Raiderse.

Kako drugačije objasniti kuršlus koji je vladao na poziciji QB-a, gubitak autoriteta glavnog trenera, probleme sa zakonom Kennya Britta, unutarnje sukobe Cortlanda Finnegana sa svojim suigračima te natezanje sa svojim najboljim igračem oko produžetka ugovora? Vlasnik Titansa Bud Adams kao da je prepisao playbook od matorog Ala Davisa, uvezao ga u najfiniju kožu i onda njime počeo udarati svoje talentirane igrače po glavama.

Titansi su se na kraju poveli za primjerom Aleksandra Makedonskog te su agresivnom akcijom rascijepali čvor kojeg su si vezali oko vrata. Otpustili su trenera Jeffa Fishera nakon 16 godina služenja, svog depresivnog i konfliktnog bacača Vincea Younga šupili su iz kluba, Finneganu i Brittu su ozbiljno zaprijetili, a Chrisu Johnsonu su ponudili novi ugovor kojeg je sjajni probijač odmah potpisao.

Time, naravno, nisu riješeni svi problemi u saveznoj državi Tennessee. Titansi su u sezonu ušli s 8 novih trenera, uključujući glavešinu Mikea Munchaka koji je do sada trenirao isključivo ofenzivnu liniju i nitko ne zna hoće li uspješno žonglirati taktikom, strategijom i ljudskim resursima. Ekipa iz Nashvillea je osim toga obnovila svoju obranu, nije riješila očite probleme u napadačkom dijelu, a dovela je i novog QB-a koji se po prvi puta nakon 16 godina mora učiti novom sistemu.

Matt Hasselbeck ima 36 godina, nije mijenjao playbook jako, JAKO dugo, a kao i svaki čiča u NFL-u poprilično je sklon ozljedama. Hasselbeck bi trebao poslužiti kao mentor osmom picku drafta Jakeu Lockeru, no sasvim je jasno da će iskusni QB ove sezone ipak služiti Titansima prije svega kao starter. Hasselbeck još uvijek može bilježiti dobre rezultate u NFL-u, uostalom vodio je Seahawkse i do Super Bowla, i ako se ne ozljedi Titansi bi mogli imati dobru sezonu. Ukoliko po običaju završi u bolnici sve je gotovo – Jake Locker nije spreman za NFL, a pitanje je hoće li ikad biti spreman da starta među profesionalcima. Locker je na koledžu bio iznimno neprecizan QB koji se iz problema često izvlačio nogama, a takvi obično ne prolaze dobro u NFL-u.

Srećom pa će i Matt i Jake imati jednostavan zadatak ove sezone – predstavljati opasnost u glavama obrane. Ne moraju biti sjajni, ne moraju imati genijalnu statistiku, dovoljno je da obrana zna kako mogu baciti loptu, dovoljno je da obrana zna da ne može spustiti safetya u box. S obzirom na monstruoznu ofenzivnu liniju koju predvodi sjajni run blocker Leroy Harris i odlični Michael Roos to bi trebalo biti dovoljno da otvori linije za probijanja, naročito kad uzmemo u obzir da su tight endovi Titansa puno bolji u blokiranju nego u hvatanju.

Već čujem Chrisa Johnsona kako se smiješi ispod kacige. CJ je potpisao novi ugovor i ove će sezone opet imati priliku zasjesti na tron rezerviran za najboljeg probijača lige*. Lani je pokazao dosta nestrpljivosti u traženju otvorenih linija za promjenu smjera, no ove bi mu godine život trebao biti drastično lakši. Johnson jedini problem je što mu Titansi nisu pronašli odgovarajuću zamjenu što znači da će se u veljači osjećati kao Tina Turner nakon Ikeovog pijanog posjeta.

*Moja predviđanja: 1. Ray Rice, 2. LeSean McCoy, 3. Chris Johnson, 4. Adrian Peterson, 5. Maurice Jones-Drew. Gledam yards from scrimmage + svaki TD vrijedi 50 jardi.

To je zapravo problem Titansa koji odjekuje kroz čitavu momčad. Pronađu genijalnog igrača i onda ga ne okruže sa zamjenama i kvalitetnim suigračima nego ih puste da nose čitavu jedinicu. Kenny Britt je samo jedan od primjera. Čovjek je lani odradio nevjerojatnu sezonu, uhvatio je 9 TD-ova uz 775 jardi i ove je godine u prvoj utakmici odmah nagovijestio da će nastaviti istim tempom. No njegov talent je proćerdan u jedinici koju čak i s njim na čelu jedva možemo nazvati prosječnom. Tight endovi su prvenstveno blokeri, Nate Washington je sloter koji nit smrdi nit miriše, a na opciji broj dva nemaju pravog recivera.

Isti slučaj ponavlja se u secondaryu kojim budaletina od Cortlanda Finnegana kraljuje poput kakvog lokalnog šerifa. Finnegan gaji sličan stil igre kao Darell Revis – pokušava vas ubiti u pojam prije samog snapa, ulazi vam u facu svojim ručerdama i pokušava unakaziti protivnika u prvih pet jardi. No tamo gdje je Revis elegantan Finnegan je prljav jer zna da ne može održati korak s najboljim hvatačima. Unatoč tome možemo ga ubrojati među 10 najboljih cornera lige, za razliku od ostalih bekova Titansa koji ne ulaze ni u top 50. Jordan Babineux koji je stigao u Titanse kao slobodan igrač trebao bi začepiti određene rupe koje će se sigurno pojaviti u igri Jasona McCourtya, Alterrauna Vernera, Michaela Griffina i ostalih.

Secondary bi trebao dobro funkcionirati pod palicom novog koordinatora Jerrya Graya koji je stekao ime trenirajući bekove i koji je u prvoj utakmici miješao dosta man-to-man pokrivanja s mekanom zonom. Gray će često spuštati safetye u box iako na raspolaganju ima solidnu skupinu linebackera. Treneri Titansa slinili su nad Akeemom Ayersom tijekom čitavih priprema, a novopečeni profić je uzvratio jako dobrom prvom utakmicom u kojoj je skupio sedam kombiniranih obaranja. Barrett Ruud i Will Witherspoon bi trebali zaokružiti tu jedinicu i svojim iskustvom pomoći Ayersu da ostvari puni potencijal.

Defanzivna linija puna je veterana i mladih igrača koji će se neprestano rotirati i održavati kompaniju svježom i odmornom. Kvantitea u NFL-u rijetko kada može nadomjestiti kvalitetu, no starteri Titansa dovoljno su iskusni da bi se upravo nešto slično moglo dogoditi.

Ne znam ni sam zašto mi se u glavi oblikovala ta luda ideja da Tennessee može osvojiti AFC South. Novi trener, novi QB, lanjski kuršlus, novi playbook, ništa im ne ide na ruku. No svake godine nekoliko ekipa uzleti na krilima raščišćenih međuljudskih odnosa i nejasnoća i uđe u doigravanje. Titansi su talentirana momčad u oslabljenoj diviziji koja si je lani pucala u nogu poput Plaxica Burressa. Ove bi godine mogli odbaciti štake i ponovo se sjuriti niz teren u punom sprintu.

Prognoza: 11 – 5

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: