Uvod u NFL 2011 – AFC West

Zapadne divizije u posljednje vrijeme igraju očajno. NFC West je definitivno najgora divizija u čitavom NFL-u, no ni AFC West ne zaostaje previše. Odnosno nije previše ispred nje. Da. Štagod. Prošle smo sezone doduše pratili iznimno zanimljivu utrku između Chargersa i Chiefsa, no ove bi sezone ovo ipak trebalo biti poprilično jednostrano natjecanje.

Oakland Raiders

Žalosno je gledati iz godine u godinu kako se ekipe s dna lige kreću prema gore dok Raidersi ostaju zakopani u mulju. Momčad s najboljim dresovima, s izrazito bogatom historijom, s izgrađenim i jedinstvenim identitetom, s najluđim gazdom u povijesti footballa, momčad koja je davno prešla preko granica sporta i postala sastavni dio pop kulture osuđena je na propadanje. Raidersi su posljednjih godina duhovitim analitičarima služili kao vreća za napucavanje. No s vremenom se toliko rasparala, primila je toliko udaraca da vam je bilo žao gledati je.

Raidersi su lani upisali iznenađujuće dobru sezonu. Išli su na 50 posto, igrali solidan football i nisu se osramotili. No Raidersi su i dalje jedna od pet najgorih ekipa u NFL-u. Od dobrih momčadi pobijedili su samo Chargerse, jednom zbog kolapsa specijalnih timova, drugi put zato što su ugrabili svih šest fumbleova na tekmi. Upisali su 6 – 0 u diviziji, drugoj najslabijoj diviziji lige. Križali su se NFC Westom, najslabijom divizijom u NFL-u. Svaki put kada su naišli na ozbiljnu ekipu dobili su batine.

Kada uzmemo u obzir nedostatak talenta u ekipi, puno teži raspored nego lani, novog trenera koji će opet raditi pod paskom Ala Davisa i činjenicu da su užasno odradili i prijelazni rok i draft lako je skužiti zašto će Raidersi ove sezone produljiti svoj boravak na dnu lige. S punim pansionom.

Šteta jer Raidersi imaju par zanimljivih igrača oko kojih mogu graditi momčad. Darren McFadden je svakako jedan od njih, praktički jedini igrač napada kojeg valja izdvojiti iz sivila prosjeka. Nakon dvije godine standardne Raiders prakse, nakon dvije godine čupanja živaca navijačima i uništavanja snova vlasnicima fantasy momčadi McFadden je procvjetao i pretvorio se u zvijezdu na poziciji probijača. Ne samo da je konačno dokazao da je zaslužio biti izabran visoko u prvoj rundi zbog svojih brzih nogu nego je pokazao i da ima mekane ruke. Lani je uhvatio čak 47 dodavanja.

Hue Jackson zbog toga nije bio pretjerano sretan. Bivši ofenzivni koordinator i novi glavni trener želio je razviti vertikalni napad koji će raširiti obranu i s vremena na vrijeme ubosti neku veliku akciju. Umjesto toga dobio je napad u kojem su najbolji hvatači bili McFadden i izvrsni tight end Zach Miller. Problem je što je Miller problematičnim Raidersima rekao baj – baj i odlepršao u gnijezdo Seahawksa. Raidersi su ga zamijenili Kevinom Bossom iz Giantsa koji je solidan TE, ali daleko od rasnog startera.

Baš kao i ostali hvatači Raidersa. Darrius Heyward – Bay trebao je biti izabran u petoj rundi drafta, no Al Davis ga je izabrao u prvoj, valjda zato jer mu se mumificirani pimpek više ne može dignuti ni na što drugo osim na tipove koji trče sto metara za 10 sekundi. Kao i ostale hvatače Raidersa Heyward – Baya krasi nevjerojatna brzina i ruke tvrde poput Al Davisovog srca. Čak i kada lopta sleti u njegove ruke, najčešće se odbije i završi na podu. Tragedija je i što su ostali hvatači Raidersa većinom izišli iz sličnog kalupa.

Naravno, ne možemo samo njih kriviti za probleme s hvatanjem. Dio odgovornosti leži i na Jasonu Campbellu koji je došao u Raiderse iz Washingtona i nastavio smjenjivati svoje trenere kao na pokretnoj traci. Iako je Campbell opet ostao bez glavnog trenera važno je naglasiti da je playbook ostao isti. Po prvi put u karijeri, po PRVI PUT, Campbell nije morao provesti predsezonu bubajući nove akcije, razmišljajući o svim fintama sistema, o playcallingu i ostalim sranjima. Jason možda ne spada u gornji dom NFL-a, no ovo je ionako prva godina u kojoj uopće može biti ocijenjen. Campbell ima ubitačno jaku ruku koja bi i nekog vraga vrijedila da Heyward – Bay i Jacoby Ford mogu hvatati lopte, a Raidersima će svakako pomoći i njegove brze nožice koje zna iskoristiti jednom kad se napad raspadne.

A raspadat će se. Prednja linija ne ulijeva povjerenje, iako je Jared Veldheer imao solidnu rookie sezonu na lijevom tackleu. Raidersi su u prijelaznom roku ostali bez Roberta Gallerya, svog najboljeg linijaša i to samo zato jer je Davis želio da na guardu starta njegov ljubimac Bruce Campbell. Davis je u drugoj rundi drafta pokupio centra Stefena Wisniewskog iako su svi ostali GM-ovi projicirali da će Wisniewski biti izabran krajem treće runde. Koma. Ofenzivna linija bi se trebala raspasti kao koža Ala Davisa čim nalete na ozbiljnu pass rush ekipu.

Srećom pa linija s druge strane lopte nema takvih problema. Richard Seymour i dalje spada među bolje tackleove lige, Tommy Kelly mu pruža sigurnu podršku iznutra, a Matt Shaugnessy je najpotcjenjeniji end u čitavom footballu. Prednja četvorka Raidersa je toliko dobra da si mogu dopustiti pass rush sa samo četiri čovjeka što će omogućiti linebackerima da više pokrivaju teren.

Odlaskom Nnamdija Asomughe secondaryu će svakako trebati pomoć linebackera. Asomugha je konsenzusom proglašen drugim najboljim bekom lige, no Al Davis ga je pustio da ode, a novac je potrošio na drugog cornera Stanforda Routta. Stanko je imao odličnu sezonu, no kada bacimo pogled na njegov učinak od ranije postaje jasno kako je čovjek iznenada procvjetao u godini u kojoj mu je isticao ugovor. Ali čak i da nije, čak i da se trudi kao konj na svakoj akciji, čak i da mu je stalo do momčadi Routt ne zaslužuje 10 jebenih milijuna dolara godišnje. Ne, ne, ne i fakin NE! Kada uzmemo u obzir da su istrasli 10 dodatnih milja na Kameriona Wimbleya koji je imao solidnu sezonu nakon što je došao iz Brownsa, ali to je otprilike bilo to, postaje nejasno zašto Raidersi nisu agresivno napali Nnamdija, a pustili ovu dvojicu da odu. Ah.

Svejedno, ako pass rush bude radio kako spada Raidersi bi trebali dopuštati relativno malo bodova kroz zrak. Veći problem je igra po zemlji koju lani nisu mogli zaustaviti. Bili su 28. u ligi protiv probijanja, a njihov potencijalno sjajni mladi linebacker Rolando McClain ništa nije uspio promijeniti.

Ništa čudno s obzirom da se u Raidersima uvijek sve mijenja, a ništa se zapravo ne mijenja. Odlaze treneri, odlaze igrači, odlaze navijači, no rezultat ostaje isti. Pobjednička sezona i dalje izmiče Raidersima, a umaći će im i ove godine. Nakon pobjede u prvom kolu ne vjerujem da će biti onako grozni kao što sam prognozirao, no iznad pet pobjeda neće ići.

Prognoza: 2 – 14

Kansas City Chiefs

Kada sam prošle godine prognozirao da će Chiefsi doći do osam pobjeda mnogi su se smijali. No zahvaljujući laganom rasporedu i najboljoj liječničkoj ekipi u NFL-u Kansas City je nadišao čak i moja očekivanja i plasirao se u playoff. Ove godine neće moći računati na lagan raspored i minimum ozljeda. Njihov skor bit će drastično slabiji.

Chiefsi su u startu ostali bez svojih ponajboljih igrača. Mladih igrača. Igrača koji su trebali nositi svoje jedinice. Tony Moeaki bio je njihov najbolji hvatač, tight end koji je oduševio u svojoj prvoj sezoni, no nakon ozljede koljena ove ga sezone nećemo gledati. Safety Eric Berry je opravdao zvjezdani status na draftu te je upisao Pro Bowl nastup, no ni njega nećemo gledati ove godine. Kada uzmemo u obzir da su bacaču Mattu Casselu natučena rebra i da su izgubili najlakšu utakmicu sezone protiv Billsa jasno je zašto sumnjam u uspjeh Chiefsa.

Šteta, jer još uvijek se radi o mladoj momčadi koja može napredovati sama kroz sebe, evolucijom vlastitih igrača, bez dovođenja puno pomoći u offseasonu. U ovakvom trenutku dobro bi im došlo da imaju veliku zvijezdu na poziciji QB-a, čovjeka koji može nositi čitavu momčad, no ni Matt Cassel nije za baciti. Čovjek ne spada u gornji dom NFL bacača, ali se jako dobro uklopio u ekipu Chiefsa. Cassel je čak naučio par lekcija o vođenju momčadi te se zbližio sa svojim suigračima kada je organizirao zajedničke vježbe s bacačima za vrijeme lockouta. Osim ozljede rebara Casselu će najveći problem predstavljati odlazak ofenzivnog koordinatora Charlieja Weisa čiji je pečat napad Chiefsa s ponosom nosio prošle sezone.

Većinu trenera je ipak lakše nadomjestiti od igrača, pa je logično da će Casselu više nedostajati već spomenuti tight end Tony Moeaki. Kao jedina sigurna opcija u hvatačkoj jedinici Chiefsa ostaje Dwayne Bowe koji je lani imao brutalno dobru sezonu s preko 1100 jardi hvatanja i 15 TD-ova. U prvoj utakmici protiv Billsa nije blistao, ali to se može reći za sve hvatače Kansas Citya. Bowe je ove godine dobio ispomoć u vidu iskusnog veterana Stevea Brestona, a Chiefsi su opet potrošili pick prve runde na hvatača – birali su Jona Baldwina koji predstavlja ogromnu metu sa svojih metar devestri.

Najopasnije oružje u napadu Chiefsa i dalje ostaje Jamaal Charles koji je lani niotkuda postao velika zvijezda. Charles je došao do 1467 jardi iako je nosio loptu svega 230 puta, čak 15 puta MANJE od Thomasa Jonesa, nominalno drugog running backa na rosteru. Charles bi ove sezone trebao dobiti loptu u ruke najmanje 300 puta što znači kako će istim tempom kao i lani doći do 2 tisuće jardi, što bi moglo biti sasvim dovoljno za spašavanje sezone Chiefsa.

Charles je dio svog uspjeha izgradio na leđima ofenzivne linije koja je jednako odlična u probijanjima koliko je očajna u zaštiti QB-a. Chiefsi je nisu dodatno osnažili tijekom predsezone što znači kako bi se isti trend trebao nastaviti i ove godine, što smo jako dobro vidjeli protiv Buffala.

Ni obrana nije unaprijeđena tijekom prijelaznog roka, iako je izgubila vjerojatno najvažnijeg igrača na rosteru. Jasno, Mike Vrabel više nije bio ni sjena onog igrača iz Patriotsa, ali je i dalje zvao gotovo sve akcije, namještao obranu i vodio igrače autoritetom u svlačionici. Njegov će odlazak Chiefsi teško nadomjestiti, baš kao što će teško nadomjestiti Rona Edwardsa i Shauna Smitha koji su napustili Arrowhead stadion i ostavili Kansas City u problemima na poziciji nose tacklea, jednoj od najvažnijih pozicija u 3-4 shemi. Kelly Gregg koji će ih zamijeniti ipak ima 34 godine, a njegova alternativa Jerrell Powe je rookie izabran u šestoj rundi drafta.

Zaustavljanje probijanja samim tim bi moglo stvarati probleme za Chiefse koji su se i lani mučili u tom segmentu igre. Ono što je savršeno šljakalo bila je igra protiv dodavanja u kojoj je Kansas City uništavao protivnike kombinacijom opakog pass rusha i jako talentiranog mladog secondarya. Vanjski linebacker Tamba Hali postao je prava zvijezda lige sa svojih 14.5 sackova, a ruku mu je dao i Glenn Dorsey koji je dosta napredovao na poziciji desnog enda. Tyson Jackson se pak nije iskazao, no nije za vraga biran u prvoj rundi drafta prije dvije godine, i za njega još uvijek ima nade.

Secondary je pak izgubio svoju najjaču kariku ozljedom sjajnog Erica Berrya, no mladići u crvenim dresovima još uvijek mogu pokirvati protivnike. Brandon Flowers je lani odradio odličnu sezonu, a na rosteru ima dovoljno talenta kojeg Flowers može povući sa sobom. Pitanje je samo je li to dovoljno.

Mislim da nije. Iako sam prije prvog tjedna smatrao kako Chiefsi mogu do sedam pobjeda, sada više nisam siguran mogu li do pet. Ozljede su pokopale i bolje ekipe od Kansas Citya, a Chiefsi se već sad nalaze jednom nogom u grobu.

Prognoza: 7 – 9

Denver Broncos

We want Tebow! We want Tebow!, skandirala je neobrazovana rulja iz Denvera nakon prošlotjednog kraha njihovih ljubimaca u srazu s očajnim Raidersima. Navijači Broncosa tako su pokenjali golemo, kolektivno govno ravno u kacigu svog startnog QB-a Kylea Ortona koji je pokazao da može biti NFL starter i u Chicagu i u Denveru. Ekipa je u Mile High Cityu još uvijek zacopana u Johna Elwaya i još uvijek traži njegovog nasljednika, no bilo bi im pametnije da prigrle ono što imaju. Orton možda izgleda kao školarac sa svojim paperjastim brčićima i mekanom rukicom, možda nema ni jedan posto karizme koja isijava iz Tebowa, ali je jebeni NFL quarterback! Tebow nije. Orton je čisti game manager, čovjek koji baca kratka dodavanja, koji iznimno dobro čita obranu i koji će vam jako rijetko izgubiti tekmu. ije njegova krivica što je veći dio momčadi koma.

Broncosi su godinama gradili svoj uspjeh na zonskom blokiranju i igri po zemlji. Odjednom je run napad postao potpuno beskoristan, odustalo se od zonskog blokiranja, a diglo se ruke i od Knowshona Morena iako je čovjek tek dvije sezone u NFL-u. Pa ne može se teret svih poraza svaliti na leđa bacača kada motor napada ne radi. Denver je pokušao riješiti problem dovođenjem Willisa McGaheeja, no bivši probijač Ravensa ne može nositi ekipu – pod stare je dane postao isključivo trkač za kratka akcije.

Ukoliko Moreno i McGahee žele doći do dobrih brojki ofenzivna linija mora odrasti i to brzo. Lijevi tackle Ryan Clady spada među pet najboljih na svojoj poziciji u čitavom NFL-u, no ostatak linije je blago rečeno neiskusan. Čak trojica linijaša ulaze tek u svoju drugu godinu dok je desni tackle Orlando Franklin ove sezone biran u drugoj rundi drafta.

Ekipa će morati poraditi i na zaštiti QB-a budući da Orton nije baš dobar jednom kad mu se pocket raspadne. Srećom pa će imati nekoliko solidnih hvatača na rosteru. Brandon Lloyd treba pokazati kako lanjska sezona u kojoj je skoro došao do 1500 jardi nije bila slučajnost, a ruku bi mu trebali dati lanjski izbor prve runde drafta Demayrius Thomas te Eddie Royal koji je bio odličan hvatač dok ga ozljede nisu požderale.

Koliko god napad Broncosa izgledao anemično pravi problemi za Denver lani su se pojavili s druge strane lopte. Obrana je bila očajna iako su na nju spičkali većinu pickova u zadnjih pet godina. Kad se Elvis Dumervil prošle sezone ozlijedio za vrijeme kampa bilo je jasno da je sezona izgubljena. No Dumervil se ove sezone vraća, izgleda bolje nego ikad i svojim će pass rushom predstavljati problem za sve ofenzivne linije NFL-a. Kada bi dobio bar nekakvu podršku od Roberta Ayersa koji je prije 2 godine izabran prvom rundom drafta Denver bi mogao imati opak pass rush.

Pardon, što ja to pričam, Denver će imati opak pass rush. Ove su godine potršili drugi pick drafta na Vona Millera koji će igrati vanjskog linebackera u 4-3 sistemu, ali kojeg će Broncosi koristiti kao enda u očitim pass situacijama. Miller je bolesno snažan i bolesno brz te na momente izgleda kao napredna verzija Claya Matthewsa. Čovjek je toliko dobar da je ekipa u prvoj epizodi ovogodišnje emisije Inside the NFL doživljavala orgazme na spomen njegovog imena. Otišli su toliko daleko da su ga smjestili u Hall of Fame prije nego je odigrao jedan jedini snap u NFL-u.

Njegove dobre igre tebale bi olakšati posao ostarjelom secondaryu. Da je ovo 2007. godina Broncosi bi se mogli pohvaliti najboljim corner – safety tandemom, no danas su Champ Bailey i Brian Dawkins ipak samo sjene Hall of Fame igrača koji su nekoć ubijali protivnike. To ne znači da su loši, dapače, obojica igraju iznadprosječan football, ali QB-evi se više ne boje baciti loptu na njihovu stranu kao nekoć.

Ostatak obrane sastoji se redom od neiskusnih mladića i veterana koji nisu opravdali očekivanja, no ostanu li zdravi Broncosi bi trebali biti puno bolji nego lani. Ukoliko Elway ne popusti navijačima i izda naređenje da se Ortona smakne i na poziciju bacača instalira Tebowa. Onda je sve moguće.

Prognoza: 7 – 9

San Diego Chargers

Činjenica: San Diego je lani imao statistički najbolji napad i statistički najbolju obranu po broju dopuštenih jardi. Pokopala ih je neobična sezona njihovih specijalnih timova, po nekim pokazateljima najgora sezone specijalnih timova u povijesti NFL-a. Iako su skoro izgubili prvu tekmu sezone zbog specijalnih timova, odnosno zbog ozljede jedinog kickera na rosteru, Chargersi će se ove godine drastično okoristiti novim kickoff pravilom koje automatski znači više touchbacka što automatski znači manje prilika za Chargerse da useru situaciju.

Najveća prepreka Chargersima na putu do osvajanja divizije time ostaje samo Norv Turner, njihov trener koji se u završnicama utakmica toliko spetlja da u karijeri ima 36 – 49 u utakmicama koje su odlučene sa 7 poena i manje, iako se kod većine trenera taj omjer gotovo uvijek kreće oko 50 posto.

Srećom pa Phillip Rivers može sam nositi ovu ekipu na leđima. Čovjek bi lani bio u razgovoru za MVP nagradu da Tom Brady nije zaklao sve oko sebe i da su Chargersi ušli u doigravanje. Rivers je lani upisao monstruozne brojke koje postaju još impresivnije kad uzmemo u obzir da je bacao Antoniu Gatesu i skupini prolaznika.

Najbolji tight end lige i ove bi sezone trebao biti omiljena Riversova meta ukoliko uspije ostati na terenu. Gates je postao izuzetni sklon ozljedama iako ga sve do lani nisu uspijevale izbaciti iz stroja. Hvatačka jedinica Chargersa ostala je bez Darrena Sprolesa koji je sjajno hvatao lopte sa pozicije running backa, ali njegov se odlazak neće osjetiti ukoliko Vincent Jackson opet bude onaj pravi. To bi gurnulo Malcolma Floyda na poziciju drugog hvatača momčadi gdje i pripada te omogućilo Patricku Craytonu da hvata lopte iz slot pozicije.

Opasni zračni napad trebao bi pomoći igri probijanjem koja je lani dosta štekala, unatoč solidnoj ofenzivnoj liniji koja će biti još bolja s oporavljenim tackleom Marcusom McNeillom na lijevoj strani. Ryan Matthews je klimavo ušao u prvu NFL sezonu, ozlijedio se, gubio je lopte i izgledao nesigurno. Matthewsova prva sezona dosta podsjeća na prvu sezonu Darrena McFaddena, samo što McFaddenu leđa nije čuvao (i lagano im prijetio) odlični Mike Tolbert. Čovjek koji je građen poput topovske kugle ionako igra kao da je ispaljen iz topa te bi ove sezone po mojim procjenama trebao biti bolji od Matthewsa. Izgledao je sjajno u prvoj utakmici sezone, a ako uspije riješiti problem s fumbleovima Tolbert bi lagano mogao i preko tisuću jardi.

Obrana Chargersa lani je bila gotovo jednako dobra kao i njihov napad. Iako su dopustili najmanje jardi prošle sezone bili su tek deseti po broju dopuštenih poena, no rekli smo da su za to većinom krivi njihovi specijalci. Obrana je ostala bez cijenjenog koordinatora ROna Rivere, no trebala bi i dalje funkcionirati na sličan način pod Gregom Manuskym.

Chargersi su potrošili masu pickova upravo na obrambene igrače, a u prvoj su rundi uzeli Coreya Liugeta koji će snagom i masom često zahtjevati udvajanja i oslobađati vanjske linebackere da napadaju QB-a. Shaun Phillips je i bez njega lani upisao 11 sackova, a Boltsi se nadaju da će mu se konačno pridružiti i Larry English koji do sada nije opravdao status prvog picka. Dobar pass rush omogućit će više nego solidnom secondaryu da igra agresivno na loptu.

Dovođenje kvalitetnog no često ozlijeđenog safety veterana Boba Sandersa trebalo bi pomoći Chargersima da zatvore pukotine u run obrani, a nadaju se da će nekog vraga dobiti i od Takea Spikesa koji i dalje skuplja više od 100 tackleova godišnje iako je napunio 34 godine.

Chargersi bi trebali konačno predstavljati NFL elitu, pomesti sve protiv sebe i lakoćom se plasirati u doigravanje, naročito kad u računicu uvedemo slabašnu konkurenciju. Kad bi još netko oteo Norva Turnera i kao u crtiću ga poslao na Sjeverni pol Chargersi bi mogli računati i na playoff uspijeh.

Prognoza: 13 – 3

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: