Uvod u NFL 2011 – NFC West

Najgora divizija u povijesti svemira TM ove bi sezone trebala popraviti svoj užasni imidž. Za početak bi bilo dovoljno da u playoff izbace nekoga tko je pobijedio makar 50 posto odigranih utakmica. Ne treba nam više. No kad uzmemo u obzir da su Seahawksi izgubili i ono malo talenta što su imali u obrani, da su Cardsi dobili novog QB-a koji tek treba naučiti playbook, da su 49ersi promijenili trenera i imaju provjerenog klipana na QB-u i nezadovoljnu ex – zvijezdu na RB-u te da ofenzivna linija Ramsa ne bi mogla čuvati ni Vickove cucke pitanje je hoće li se to dogoditi. Nacionalna futbal liga je nekad tako prokleto čudna.

Seattle Seahawks

Bijes zbog ulaska Seahawksa u doigravanje još me nije napustio. Momčad koja je upisala svega 7 pobjeda nagrađena je za svoju nesposobnost i za svoje greške, razotkrivajući glitch koji postoji u NFL sustavu. Hawksi su se iskupili prekrasnim probijanjem Marshawna Lyncha i pobjedom nad Saintsima, no gorak okus i dalje ostaje u ustima. Navikli smo u svakodnevnom životu da nesposobnjakovići dolaze do elitnih pozicija u pokvarenom sistemu pa je prava šteta da smo nešto slično morali vidjeti i u NFL-u.

Možda sam prestrog prema Seahawksima, ali držim da ih ove godine u playoffu nećemo vidjeti. Upravo suprotno, Hawksi bi lako mogli završiti kao posljednja momčad NFC Westa. Lani ih je do 7 pobjeda gurnuo lagan raspored, nesposobnost momčadi iz divizije, ogromne pretumbacije u ekipi koje su natjerale svakog igrača da se bori za svoje mjesto te entuzijazam Petea Carrolla koji je momčad iz kišnog grada vodio kao koledž ekipu. Može li njegov žar i njegova sposobnost motivacije i ove sezone nadoknaditi skromno poznavanje taktike?

Postavljanje Travarisa Jacksona na mjesto startnog QB-a svakako ne ulijeva sigurnost. Travaris je odigrao svega tri solidne utakmice za Vikingse koji su imali toliko vjere u njega da su ga dva puta zamijenili zombi truplima – Brettom Favreom i Donovanom McNabbom. Travaris ima loš izbačaj i lako se uspaničari tijekom pass rushu, no ne može se reći da nije doživio napredak, koliko god on skroman bio. Srećom pa će Jackson igrati u poznatom sistemu jer su Hawksi u svoje redove dovukli bivšeg vikinškog koordinatora Darrela Bevella.

Pruži li mu ofenzivna linija dovoljno vremena lako bi se moglo dogoditi da čovjek zadrži startnu poziciju do kraja godine. Što bi za njega bio neviđeni uspjeh. Seattle je reprogramirao OL na najbolji mogući način – preko drafta. James Carpenter je stigao izborom prve runde na poziciju desnog tacklea, no mnogi stručnjaci su odmah istaknuli kako teškaš iz Alabame nije dovoljno kvalitetan da ga se bira tako visoko. Već u trećoj rundi Hawksi su izabrali desnog guarda Johna Moffita, a kad uzmemo u obzir da je lijevi tackle Russell Okung startao u tek 10 NFL utakmica i da je u njima pokazao malo i ništa jasno je zašto mnogi crtaju upitnike po offensive lineu kao da su kocka u Super Mariu.

Čitava sezona Seahawksa završit će u smeću bez kvalitetne igre gromada iz linije. Marshawn Lynch, Justin Forrsett i Leon Washington su dovoljno dobri backovi da iskoriste rupe u obranama, no nemaju sposobnost da sami konstantno osvajaju jarde bez podrške suigrača. Srećom pa se radi o probijačima koji se fino nadopunjuju svojim vještinama što često zna stvarati problem obranama zbog stalnog mijenjanja tempa.

Šteta što Hawksi nemaju bolju opciju na quarterbacku od milog Travarisa jer ovo je prvi put u zadnjih pet godina da možemo reći kako Seattle ima više nego solidnu nakupinu hvatača. Sidney Rice bi trebao predvoditi ovu grupu zato jer je: a) najtalentiraniji hvatač, b) jer je igrao u Vikingsima zajedno s Travarisom. No Rice je lani doživio tešku ozljedu kuka i pitanje je hoće li se ikada oporaviti. To otvara put Mikeu Williamsu prema statističkom raju. Williams je limitiran reciver koji zna trčati tek nekoliko ruta, ali je bolesno brz i nema problema sa hvatanjem dugačkih lopti. No s obzirom na Travarisovo nepoznavanje sistema i sklonost panici nekako mislim da će mu veliki TE Zach Miller biti omiljena meta. Čovjek ima mekane ruke, lako ga je spaziti na terenu i navikao je igrati s lošim bacačima u očajnim Raidersima.

Očaj je nazivnik pod koji možemo svesti obranu Seattlea koja je lani primila 97 poena više nego je napad zabio. Promjene u offseasonu dodatno su smanjile ionako limitiran izbor igrača pa možemo očekivati da će Hawksi ove sezone biti još gori. U secondaryu su izgubili startera Kellya Jenningsa, jadnog Marcusa Trufanta su napizdili smanjivši mu plaću, a u slot poziciju su gurnuli Brandona Brownera koji je iskustvo do sad kupio isključivo u CFL-u.

Najveći potres u obrani prouzročio je odlazak Lofe Tatupua koji je godinama igrao defanzivnog koordinatora na terenu za ovu ekipu. Tatupu je možda izgubio dva i pol koraka i više ne može igrati svaki down, ali njegovo iskustvo u namještanju obrane bilo je ključno za funkcioniranje ove obrane. Bez Tatupua posao čovjeka u sredini trebao bi pripasti David Hawthorneu, dok će s vanjske sezone operirati Aaron Curry koji još uvijek nije pokazao zašto je izabran četvrtim pickom prve runde prije dvije sezone.

Prošle je godine Seattle ostajao u utakmica zbog solidnog pass rusha s linije koji bi ove sezone mogao potpuno nestati. Chris Clemons i Raheem Brock su u smiraju karijere odjedanput iskopali sezone s 11 odnosno 9 sackova i šokirali sve poznavatelje NFL-a, no bilo bi nerealno očekivati da će dvojac olinjalih linijaša i ove godine briljirati kao lani.

Bez pass rusha klimavi secondary Seahawksa se raspada, a neće ih spasiti niti prošlogodišnja rookie zvijezda Earl Thomas koji je briljirao na poziciji safetya. Uz ogromnu buku s tribina na domaćim utakmicama Thomas je bio najbolji defanzivni igrač kluba.

Hawksima će svakako trebati podrška navijača u predstojećoj sezoni. Ekipe u diviziji su se ojačale dok su oni napravili korak nazad, ove se sezone križaju sa užasno jakim NFC Eastom i AFC Northom, a igraju i dvije utakmice s Bearsima i Falconsima jer su lani osvojili diviziju. Suck for Luck? Sto posto.

Prognoza: 4 – 12

San Francisco 49ers

Zbogom Mike Singletary. Tvoj ratnički pristup i nepoznavanje strategije jednostavno nisu prošli na Zapadnoj obali. U hladnim srednjozapadnim ulicama Chicaga možda bi se izvukao zbog čvrstine kojom si vodio momčad, no na zaigranom i toplom zapadu takav pristup ne prolazi. Legendarni defanzivac Bearsa prepustio je svoje slušalice Jimu Harbaughu, čovjeku sa Stanforda koji za 49erse neće izmisliti novu napadačku filozofiju već će primjeniti svoju verziju filozofije koju je izmislio najveći stanfordijanac i fortinajner od svih – gospodin Bill Walsh.

Primjena West Coast napada u San Franciscu prve bi godine trebala potpuno propasti zbog nedostatka kvalitetnog osoblja na rosteru 49ersa. Svi smo vidjeli Alexa Smitha na treninzima. Svi smo ga vidjeli u utakmicama. Razlika je nebo i zemlja. Koliko god se Harbaugh kleo u svog bacača jasno je da jednom kad sezona krene od Smitha neće biti ništa.

Srećom pa novi trener zna napraviti solidnu igru po zemlji koja mu omogućava izvođenje velikog broja play action dodavanja. Ofenzivna linija puna je mladih igrača poput Mikea Iupatija i Anthonya Davisa koji više vole otvarati put za trkače nego braniti quarterbacka. Pitanje je hoće li i može li Frank Gore opet uprtiti ovu momčad na svoja leđa? Čitavu je predsezonu proveo njurgajući za novim ugovorom, zaboravljajući pri tom koliko je utakmica propustio zbog ozljeda. Kendall Hunter bi trebao biti druga opcija iza njega, no pitanje je što rookie izabran u četvrtoj rundi može pokazati.

Bill Walsh u svojoj ekipi nije imao samo Joea Montanu i Stevea Younga, imao je i Jerrya Ricea, najboljeg hvatača svih vremena. Braylon Edwards, najbolji hvatač na rosteru 49ersa mogao bi Jerryu eventualno ulaštiti kopačke, ali laštilo bi mu vjerojatno ispalo iz ruku. Braylon je snažan reciver koji dobro trči svoje rute, ali čovjek je dropao toliko lopti da je bravo čudo kako ga njegovi quarterbackovi do sada nisu ustrijelili. Ostatak hvatačke skupine zaokružuju Michael Crabtree koji još uvijek nije prenio svoj talent s koledža među profesionalce te Ted Ginn Jr koji bi se lako mogao boriti s Braylonom za titulu najskliskijeg prsta zapada. Najveća opasnost u hvatačkoj igri trebao bi biti sjajni TE Vernon Davis koji je u zadnje dvije godine zabio 20 TD-a i osvojio više od 1800 jardi, iako se mora priznati da je lani doživio blagi pad u svojoj igri.

Baš kao i obrana Ninersa koja je igrala očajno protiv dodavanja zahvaljujući prije svega nepostojećem pass rushu. Sedmi pick drafta Aldon Smith trebao bi to promijeniti – u dvije godine igranja za Missouri skupio je 17 sackova u samo 20 startova. Smith će u 3-4 shemi novog defanzivnog koordinatora Vica Fangija igrati linebackera, a ne enda, pa bi mu učenje nove tehnike moglo stvoriti probleme ove godine. Srećom pa je Fangio izučio zanat pod Domom Capersom koji je stvorio prekrasnu blitz obranu Green Baya, no tek ostaje da vidimo kako će je primjeniti na 49erse.

Prisustvo izvrsnog Patricka Willisa trebalo bi mu olakšati posao. Willis pokriva toliko prostora iz svoje inside linebacker pozicije da će Fangio laka srca slati cornerbackove na blitz, bez imalo straha da će to razotkriti rupe u njegovoj obrani. Willis je mašina za obaranje protivnika, zahvaljujući njemu i sjajnom endu Justinu Smithu Ninersi imaju jednu od najboljih run obrana lige, i bilo bi pravo čudo da se to promijeni ove sezone. Secondary je klimav i uopće nije čudo što su u Zalijevu potrošili čak tri picka da bi pokrpali pozicije cornera i safetya. Pitanje je da li im je to uspjelo. Stvore li Ninersi ove sezone pristojan pass rush posao bekova će svakako biti olakšan.

Čudna su momčad ovi Ninersi. Imaju težak raspored, nemaju QB-a, imaju novog trenera i puno prostora za učenje, no ne bi ih tako lako otpisao. u slabašnom NFC Westu moguće je da se provuku do doigravanja. No da mi stavite pištolj na glavu rekao bih da se to neće dogoditi.

Prognoza: 6 – 10

Arizona Cardinals

Postoji li bolje mjesto za bacanje lopte od Arizone? Zrak je vruć i suh, krov vas štiti od vremenskih neprilika a u vašoj ekipi igra najtalentiraniji hvatač u čitavoj ligi. Phoenix je idealno mjesto za svakog QB-a. Unatoč sjajnim predispozicijama skupina građana koju je predvodio Derek Anderson prošle je godine uspješno isporučila manje od 51 posto upućenih dodavanja. Najmanje u ligi. 15 posto manje nego za vrijeme Kurta Warnera koji se na terenu tu i tamo znao kretati pomoću staračkog štapa. U bilo kojoj drugoj konferenciji osim NFC Westa lanjski bi Cardinalsi izgubili 14 utakmica. U NFC Westu su izgubili 11.

Navijači Arizone se nadaju kako će se sve promijeniti dolaskom Kevina Kolba. Skupo su platili neiskusnog bacača Eaglesa, dali su 30 milijuna garantiranih dolara, više nego solidnog cornerbacka i visoki pick, a sve bi im se lako moglo obiti o glavu. Nema šanse da Kolb bude gori od Andersona, Bartela, Halla i Skeltona, no pitanje je može li napraviti razliku već u svojoj prvoj sezoni s novom ekipom. Ken Wisenhunt možda nije bajan trener, ali ima dosta uspjeha s mladim QB-evima, on je naposlijetku odgojio Bena Roethlisbergera.
Kolbu će u odrastanju svakako pomoći prisustvo Larrya Fitzgeralda čiju slabašnu lanjsku sezonu moramo prije svega pripisati nedostatku preciznosti Arizoninih QB-eva. Fitz je prošle godine gotovo triput po susretu kolutao očima zato jer bi se oslobodio igrača samo da bi ga lopta na kraju preletjela za tri metra. Njegov problem ove sezone ne bi trebao biti QB koliko nedostatak druge opcije na reciveru, što će omogućavati protivnicima da ga udvoje ili čak utroje. Early Doucet i Andre Roberts bi mogli izrasti u sjajne hvatače, ali znate i sami kako je s WR-ovima – često im trebaju godine da se priviknu na NFL uniformu. Chansi Stuckey, koji ulazi u svoju šestu NFL sezonu, bi se mogao izroditi u solidnu slot opciju s obzirom da je lani uhvatio 40 većinom kratkih lopti. Većina kratkih dodavanja, kojima je Kolb sklon jer se uspaniči čim ga pass rush krene pritiskati, ipak će završavati u rukama Todda Heapa, stare iskusnjare koja je čitavu karijeru provela u Baltimoreu.

Zaustavljanje protivničkog pass rusha je zapravo puno veći problem za Cardse od nedostatka provjerene opcije na drugom reciveru. Ofenzivna linija je klimava u najmanju ruku, posebno nakon što je Alan Faneca, najbolji guard kojeg su moje oči uživo gledale, otišao u zasluženu penziju. Arizona je na draftu imala 8 pickova, i ni jednog nije potrošila na unapređenje OL-a (iako su dovukli Daryna Colledgea iz Packersa).

Beanie Wells bi mogao odigrati ključnu ulogu u zaštiti Kolba, a s obzirom na užasnu lanjsku sezonu to mu je i jedini način da zadrži startno mjesto. Wisenhunt samo što nije doživljavao orgazme pred kamerama kad je drobio o Beanijevom blokiranju u pass situacijama, no pitanje je može li to nadoknaditi iznimno skroman učinak u probijačkoj igri. Cardinalsi, koji imaju ogromne rupe na brojnim pozicijama, su već pickom druge runde drafta izabrali Ryana Williamsa, čime su dovoljno jasno pokazali što misle o Wellsovoj budućnosti. Beanie će ipak biti glavni RB Arizone nakon što je Williamsu noga otišla kvragu (čitaj za čitavu sezonu), a glavnu ispomoć bi mu trebao pružati tek potpisani Chester Taylor kojeg su se Bearsi riješili kao stare krpe.

Obrana također ima svojih problema. Prije svega nedostatak konstantnog pass rusha koji je u ligi koju pokreće zračna igra neophodan za funkcioniranje obrane. Novi koordinator Ray Horton pekao je zanat u sjeni pitsburških čeličana među kojima genijalni Dick LeBeau drži svoju školu. Horton će među Cardse uvesti 3-4 shemu s puno blitzanja u kojoj bi Darnell Dockett opet mogao blistati. Calais Campbell i Dan Williams trebali bi činiti ostatak solidne linije čiji je jedini problem što se mora oslanjati na ispodprosječnu skupinu linebackera, uglavnom mladih momaka, prezelenih da bi blistali u profi igri.

Srećom pa će solidan secondary ublažiti velik dio boljki Cardsa. Patrick Peterson možda nije odigrao down u NFL-u, ali čovjek je zvijer i uskoro bi ga mogli spominjati u istom dahu s Revis Islandom i gospodinom Nnamdijem. Richard Marshall bi trebao ublažiti udarac nastao odlaskom Antonija Rodgers-Cromartija, a ni Greg Toler nije igrač kojeg se može odbaciti. Safety Adrian Wilson nije ni blizu razini na kojoj se nalazio prije tri godine, ali Hortonova defanzivna shema bi ga mogla preporoditi, a drugog safetya Kerrya Rhodesa pretvoriti u pravu zvijezdu, nešto što je trebao postati nakon one monstruozne 2006. godine kada je uništavao u Jetsima.

Od Cardinalsa ipak nemojte očekivati da će doseći zvjezdani status već ove godine. Ipak su NFC West momčad koja ima velikih rupa i koja je doživjela velike promjene. No stvari kreću na bolje.

Prognoza: 7 – 9

St Louis Rams

Ubitačan raspored. Meh. Nema pravog recivera na rosteru. Meh. Premlada obrana. Double meh. Ramsi će ove godine osvojiti NFC West.

Neće to napraviti na dominantan način. Ne mogu. Eaglesi, Giantsi, Ravensi, Redskinsi, Packersi, Cowboysi i Saintsi ih čekaju odmah na startu sezone. Nema veze. Dovoljno je da ubodu dvije pobjede (Skinsi i Baltimore im dolaze u Edward Jones Dome) i na konju su. Drugi dio sezone je lagan koliko je prvi dio težak, pa Ramsi samo trebaju preživjeti početno klanje bez puno ozljeda.

Sav optimizam navijača leži u nadi da će Sam Bradford napraviti korak unaprijed ove sezone. Njegov talent je nevjerojatan. Njegova sposobnost da pretvara razbijene akcije u pozitivne jarde se rijetko viđa. Radeći s izrazito limitiranom skupinom hvatača Bradford je ostvarivao nevjerojatne brojke za mladog quarterbacka. Kao nagradu za uloženi trud Ramsi su mu poklonili Josha McDanielsa. McDanielse je bio arhitekt septičke jame u koju se pretvorila lanjska sezona Denver Broncosa koji su ostali u sredini ljestvice, na najgorem mjestu za neku NFL ekipu. No McDaniels na Mississippiju neće odrađivati posao glavnog trenera nego će se vratiti dobro izučenom zanatu ofenzivnog koordinatora. McDaniels je za vrijeme svoje NFL karijere pokazao kako može pretvarati izrazito limitirane bacače poput Matta Cassela i Kylea Ortona u statističke zvijeri, a kad mu u ruke date supersjajnog QB-a Toma Bradya i izvrsno složenu grupu hvatača od njih će napraviti jedan od tri najbolja napada u povijesti lige. Bradford bi u njegovom sistemu trebao procvjetati.

Nema veze što mu je najbolji hvatač u ekipi najobičniji sloter Danny Amendola. Ramsi su se riješili limitiranog i previsoko draftanog brzanca Donnieja Averya koji je lani propatio čitavu sezonu na klupi zbog uništenog koljena. Zamijenili su ga limitiranim i previsoko draftanim brzancem Mike Sims-Walkerom te pickovima Austinom Pettisom i Gregom Salasom. Ne treba zaboraviti ni najveće pojačanje od svih, rookie tight enda Lancea Kendricksa.

Unatoč nedostatku talenta ova bi se hvatačka jedinica mogla prometnuti u jednu od boljih ukoliko ofenzivna linija omogući Bradfordu dovoljno vremena da provede McDanielsove ideje u djelo. Jason Smith se do sad nije pokazao kao tackle vrijedan drugog picka čitavog drafta, a ni njegov kolega Rodger Saffold ne briljira, iako je lani igrao iznad očekivanja. Liniji definitivno treba nadgradnja, no ove će sezone morati igrati s tackleovima čija tehnika nije bajna i guardovima koji nikoga ne mogu pogurati u running igri.

Nije da je Stevenu Jacksonu tako nešto potrebno. Njegova igra ne pokazuje znakove posustajanja iako je do sad pretrpio 1878 obaranja i istrčao gotovo 8 tisuća jardi. Okretnost, brzina, pregled igre, mekane ruke, Jackson ima sve. Na žalost to nije dovoljno da zabija TD-ove na goal lineu iza limitiranih guardova, ali i to bi se moglo promijeniti u McDanielsovu sistemu.

Obranu pak ne treba mijenjati. Ona je u dvije godine lijepo evoluirala iz jedne od najgorih u povijesti svemira u sasvim prosječnu NFL obranu koja je lani bila dvanaesta u broju dopuštenih poena. Ramsima je u tom skoku najviše pomogao iznimno lagan raspored zbog kojeg lanjski rezultat ne možemo uzimati zdravo za gotovo. Nakon rasporeda najveći su napredak ubilježili zbog sjajne igre Chrisa Longa koji bi trebao postati sljedeći veliki pass rusher s defensive end pozicije. Longu će svakako pomoći to što igra za Stevea Spagnoula, čovjeka koji je u Giantsima koristio pass rush s ruba bolje od ikog u ligi. Long možda neće postati novi Michael Strahan, ali lako bi mogao nadmašiti Tucka i Umenyioru. Spagnoulo će ove godine na raspolaganju imati i Roberta Quinna kojeg su Ramsi izabrali u prvoj rundi drafta te veterana Jamesa Halla koji je lani skupio 10,5 sackova.

Direktni pritisak s linije olakšat će razvoj talentiranih mladih linebackera predvođenih neumornim, agresivnim Jamesom Laurinaitisom, a ne treba zaboraviti ni talentiranog safetya Craiga Dahla čija se eksplozija u zaustavljanju run igre tek očekuje.

Secondary nije loš, mogao bi biti i bolji, ali hej, ne možete imati sve. Ramsi su u samo dvije godine pokrpali više rupa nego ih je John Holmes začepio tijekom svoje bogate karijere, a proces bi se trebao nastaviti i ove sezone. Ulazak u doigravanje bit će samo znak da su na dobrom putu.

Prognoza: 8 -8

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: