Historia est Magistra Vitae

Upravo sam se vratio iz Getroa gdje sam čekao pola sata u redu na brzoj blagajni da kupim banane. I Kraševe Dinosaure. Banane su odjednom postale nepohodan artikal za kućanstvo gospođe Frančeski. Dok sam čekao u redu slušao sam tri matora lika kako pričaju o Mamiću, Štimcu, Biliću, Grčkoj i ostalim čudesima. Išli su mi na jetra. Ne želim uopće ulazit u rasprave o igri Hrvatske u zadnje vrijeme, navodnom nezalaganju reprezentativaca i taktici pošto dijelim gotovo oprečno mišljenje o svemu tome od ostatka javnosti. Ono što želim je baciti pogled unazad na ciklus kvalifikacija 96/97. Želim podsjetiti kako je Dražen Ladić primio pacerski gol po crti od Grka u Maksimiru, kako je primio gol od Danaca blagoslovljen poljudskom burom, kako su stadioni odjekivali krikovima Ćiro, pederu!, kako smo u zadnje kolo ušli moleći se za nerješeno Danaca i Grka jer smo se borili za zadnje mjesto i kako smo nakon njega pjevali hvalospjeve Peteru Schmeichelu jer je obranio 10 čistih šansi. Želim vas podsjetiti kako smo izborili dodatne kvale kontra Ukrajine na jedvite jade i kako je nakon 2:0 u Zagrebu trebali biti i 0:2 u Kijevu da suci nisu poništili čisti gol Ševčenka zbog ofsajda. Hrvatska reprezentacija je takva. Gotovo sve su takve. Samo čekaju da te opizde šakom u glavu. Ali nakon preporoda na Svjetskom devesosme ja im ne mogu i neću okrenut leđa. Makar igrali loše.

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: