Komedija grešaka

Proćelavi gospodin iz središnje Engleske prije nekoliko je stoljeća svojim perom utisnuo dubok, neizbrisiv trag u pergament europske kulture. Između njegovih djela, redom testamenata o veličini ljudskog duha i spisateljskom umijeću, skrila se mala, simpatična i često zaboravljena komedijica. William Shakespeare krstio ju je imenom „Comedy of Errors“. Pri tom nije imao pojma kako je usput dao ime World Seriesu koji se odigrao 417 godina nakon što je veliki bard ispisao The End  ispod svog minornog djela.

Završnica ovogodišnje baseball sezone bila je prava komedija grešaka, World Series u kojem su milijunaši griješili u svom poslu kao postavljači vodovoda u Vrbanima II nakon desete Žuje. U finalu se obično očekuje rapsodija, detaljan prikaz nesvakidašnjeg umijeća ili pak umiranje na terenu i bespoštedna borba. No takve smo stvari u World Seriesu dobili samo u tragovima. Umjesto toga dobili smo hrpu kadrova koji bi konkurirali za prvu nagradu u Šaljivom kućnom videu legendarnog Boba Sageta.

Takav rasplet je bio potpuno neočekivan. Baš kao u komediji starog Shakespeara u finalu su se našla dva identična brata blizanca. St Louis Cardinalsi i Texas Rangersi ušli su u World Series jašući na bojnim konjima sastavljenim od iznadprosječnih partija bullpena, ponajboljeg udaranja u ligi i razočaravajućih predstava inače više nego solidnih rotacija. Jedino što ih je razlikovalo, kao kakav madež kojeg bi jedino majka mogla raspoznati, bili su treneri. Tony La Russa, ozbiljan, suzdržan, taktički genijalac koji u dugoutu ostavlja dojam hladnog očuha i Ron Washington, napaljen, uživljen, sjajan motivator koji u dugoutu ostavlja dojam nabrijanog tate koji je prije utakmice popio dvije ljute za stadionskim šankom sukobili su se po prvi put u svojim trenerskim karijerama. Baš kao i njihovi igrači La Russa i Washington nizali su grešku za greškom.

 1. STL – TEX 3:2 (video)

 

Sve je počelo na otvaranju serije. Zapravo, počelo je i prije nego je prva utakmica počela. Počelo je u glavi Rona Washingtona.

Čovjek bi pomislio da bi tip koji je eksperimentirao s teškim drogama bio otvoren za nove ideje, ali bi se pri tom prevario. Washington je tvrdoglav čovjek, nesavitljiv čovjek i zbog toga je platio skupu cijenu. „Igrali smo na ovaj način do sad, igrat ćemo i dalje“, grmio je Ron prije početka serije dok je pučanstvu objašnjavao kako će na pozicijama 2, 3 i 4 udarati Elvis Andrus, Josh Hamilton i Michael Young. Pri tom nije bilo važno što je Andrus zadnji put podigao loptu preko glava infield igrača dok su dinosauri hodali zemljom. Nije bilo važno što je Michael Young prije serije na Busch Stadiumu odigrao svega tri utakmice u životu na prvoj bazi* i što ionako nije briljirao na udaranju. Nije bilo važno što su Joshu Hamiltonu prepone bile istegnutije nego Jenni Jameson i što mu se na licu prilikom svakog zamaha palicom pojavljivala grimasa koju je posljednji put radio kada se odvikavao od heroina.

*Nevjerojatno da je ovakav potez povukao lik koji u Moneyballu, sjajnoj knjizi Michaela Lewisa koja je pretvorena u film, objašnjava bivšem catcheru Scottu Hattebergu kako je užasno teško svladati sve nijanse igranja na prvoj bazi.

Andrus, Hamilton i Young su redom jako dobri do sjajni igrači, no trojac koji je udarao iza njih bio je bolji. Nelson Cruz je upravo odradio najbolju playoff seriju u povijesti baseballa, a njegovih 6 homera i 13 RBI-jeva nagrađeno je šestim mjestom u lineupu. Mike Napoli, najbolji udarač Texasa u regularnoj sezoni i daleko najbolji udarač Texasa u World Seriesu izmjenjivao se na sedmoj i osmoj poziciju u lineupu. Da, osmoj. Adrian Beltre, drugi najbolji udarač sezone, nagrađen je udaranjem iza Michaela Younga zato jer Young „igra baseball na pravi način“, što god to značilo.

Andrus je na kraju udarao .276/.300/.310, Hamilton .241/.276/.519, a Young .259/.276/.519. S druge strane Beltre je udarao .300/.323/.567, Cruz .200/.333/.440 dok je Napoli udarao .350/.464/.700. Zbunjeni ste ovim brojkama? Pa, recimo ovako – da se Washington prilikom slaganja lineupa služio znanstvenom analizom a ne svojim instinktima pitanje je da li bi bilo utakmice broj sedam. Pitanje je da li bi bilo utakmice broj šest. Da se Washington služio znanstvenom analizom možda bi Texas danas slavio svoj prvi naslov u 50 godina postojanja. Možda bi svi oni Teksašani koji su zaluđeni pro footballom, college footballom, high school footballom i pee wee footballom konačno svrnuli pogled na sjajnu baseball ekipu koja im igra u komšiluku baš kao što su svrnuli pogled na sjajnu košarkašku ekipu koja je prošlog ljeta osvojila naslov prvaka. Texas će zadržati dobar dio svojih igrača kada dobiju lovu od 1,5 milijarde teškog TV ugovora, no s novcem od prodanih karata stali bi uz bok Yanksima, Philli i Red Soxima. Osvojeni naslovi stavljaju guzice na sjedala, porazi ih iz njih izbacuju. Naročito u regijama u kojima baseball ništa ne znači.

Unatoč greškama Rona Washingtona Texas je u prvoj utakmici bio u igri sve do samog kraja. Upravo je Mike Napoli potegnuo krasan homer u desno polje kako bi izjednačio utakmicu na 2 – 2 u petom inningu nakon što je Lance Berkman doveo Cardse u vodstvo 2 – RBI singlom u četvrtom.

Nizale su se greške za greškom. Ian Kinsler je izgledao užasno kada bi došao na bazu a taj se trend nastavio tijekom čitavog World Seriesa; Yadier Molina ga je svojom čarobnom rukom pretvorio u malog majmuna. Washington je uz strateške radio i taktičke greške – u sedmom je inningu s dva igrača na bazama i jednim vani uveo Gentrya kao pinch hittera da bi čovjek ispao putem strikeouta. Taj potez je bio koliko – toliko logičan, no slijedeći nije. Uvođenje Estebana Germana pokraj zdravog Torrealbe na klupi bilo je ravno metku u glavu. Čovjek s teutonskim prezimenom je skupio 70 at batova. U posljednje tri sezone. Tri! Ne treba ni reći kako je ispao putem strikeouta. Sreća pa su griješili i udarači Cardsa koji su u 8 inninga svega 4 puta podigli lopticu izvan infielda.

Na kraju je jedna od tih loptica bila presudna. Allan Craig je ušao kao pinch hitter protiv Alexija Oganda, dobio fastball na vanjsku stranu zone, pravilno zamahnuo u suprotno polje, plasirao lopticu niz liniju prve baze, gledao kako Nelson Cruz trči, kako uklizava i kako promašuje. Loptica je odskakutala pokraj njegove ispružene rukavice. Craigov RBI single na kraju je bio dovoljan za pobjedu u utakmici u kojoj je Tony La Russa toliko briljirao da su se igrači topili na spomen njegova imena dok su ga novinari nazivali Garyem Kasparovim baseballa. Razlika između dva trenera bila je očita.

 

2. STL – TEX 1:2 (video)

 

Čak ni briljantni potezi Tonya La Russe nisu spasili Cardse u utakmici broj 2. Bila je to još jedna napeta utakmica u kojoj se pobjednik odlučio u posljednjem inningu. Kako i dolikuje drami World Seriesa.

Dva inninga ranije gledali smo reprizu iz sedmog inninga prve utakmice. Dva igrača su bila na bazi, dva vani, Allan Craig na udaranju kao pinch hitter. Ron Washington je opet uveo Alexija Oganda.

Ogando je povjerenje zaslužio sjajnim predstavama protiv Detroita kojeg je uništio svojim bacanjem iz bullpena, no već na kraju te serije bilo je jasno da je crknut i da mu loptice nemaju ono nešto, brzinu, rotaciju, zip, zang, štoveć. Ogando je ove sezone odbacao 169 inninga u regularnoj sezoni. Tome je dodao još 13,1 inning u doigravanju. Prije toga nikad nije odbacao više od 60 inninga kroz godinu dana. U svojoj prvoj MLB sezoni odbacao je 41,2. Bilo je jasno da je krepan, da mu se ruka vuče poput raskuhanog špageta, da ne može više. No Washington je bio fasicniran svojim hrabrim, mladim bacačem. Stavio ga je na mound u istoj situaciji kao i u prvoj utakmici. Ogando je škljocnuo onim svojim kuglicama koje mu krase rub čeljusti, zafitiljio lopticu na isto mjesto kao i dan ranije, na vanjsku stranu platea. Craig je zamahnuo. Rezultat je bio isti. RBI single koji je prekinuo pat poziciju.

Potrajala je do devetog inninga. Tada je Ian Kinsler došao na bazu preko singlea i odmah se sjurio prema drugoj. Molina je bacio loptu laserskom preciznošću, no Kinsler je bio brži. Njegov jedini dobar baserunning potez bio je nagrađen ukradenom bazom. Elvis Andrus, čovjek kojeg je Washington neshvatljivo žrtvovao tijekom čitave serije prisiljavajući ga da bunta, opalio je singl koji je Kinslera odbacio do treće. Ian je genijalnim potezom napravio fintu da ide doma, Jon Jay je bacio ishitrenu lopticu na cutoff čovjeka, najbolji igrač u zadnjih 10 godina Albert Pujols ju je došao presjeći… Pogriješio je. Loptica ga je prošla, Kinsler se sigurno vratio na treću, Andrus je otrčao na drugu. Bolni, umorni Hamilton sljedeću je loptu zgnječio, lansirao je u outfield i omogućio Kinsleru da izjednači utakmicu. Andrus, jedan od najboljih baserunnera u ligi, agresivno je krenuo na treću i sigurno uklizao na bazu. Young je u slijedećem at batu pogodio novu lopticu u outfield. Dva sacrifice flya, dvije žrtve Texasa i Rangersi su okrenuli utakmicu. Pujolsova greška bila je ključna. Odbio se suočiti s novinarima koji su ga razapeli u svojim tekstovima. Nisu imali pojma da će im se princ Albert osvetiti već u slijedećoj utakmici.

3. TEX – STL 7 – 16 (video)

 

Nakon hladnih noći provedenih u kišom zastrtom St Louisu igrači su se ugnijezdili među toplim tribinama stadiona u Arlingtonu. Vjetar je nosio loptice prema van, nije bilo vlage u zraku, a udarači su konačno pokazali što mogu. No St Louis je svoje umlaćivanje Texasa započeo iskorištavanjem grešaka.

Bilo je 1 – 0 za Cardse na otvaranju četvrtog inninga. Matt Holliday je udario grounder za duplo izbacivanje, no umjesto da Texas dobije dvojicu vani i prazne baze dobili su ćorak. Sudac na prvoj bazi Ron Kulpa nije primjetio da je Holliday izbačen za dobrih 75 centimetara. Cardsi su grešku iskoristili.

U istom inningu Mike Napoli je napravio još veću grešku. Bilo je 2 – 0 za goste kada je Napoli dobio grounder na prvoj s dovoljno vremena da ga baci na kućnu i zatvori inning. Zafitiljio je panično lopticu prema Torrealbi, potpuno promašio metu i doveo Cardinalse do 4 – 0. Sustav Texasa, ukoliko ga je uopće bilo, potpuno se raspao.

U kaosu grešaka jedan čovjek je isplivao na površinu. Albert Pujols si je oblizao usne poput lava koji je upravo spazio iznurenu gazelu, namjestio je palicu na rame i počeo klati. 5 hitova, 3 home runa, 6 RBI-jeva bilo je dovoljno za najbolju pojedinačnu partiju u povijesti World Seriesa. Pujols, koji je na kraju odradio razočaravajuću seriju u kovitlacu namjernih šetnji i sjajne statistike, svojom je partijom svinuo ruku GM-u Cardsa Johnu Mozeliaku koji će mu u postsezoni ponuditi ugovor na 10 godina ili riskirati vješanje sa Gateway Archa.

4. TEX – STL 4:0 (video)

 

Greške naizgled nisu presudile četvrtu utakmicu u kojoj je jedna individualna predstava zasjenila kaos koji je vladao tijekom čitavog susreta.

Prekrasna partija Dereka Hollanda, mladića koji izgleda kao da je upravo završio bečku realku za vrijeme prosvjetiteljstva, bacila je navijače Texasa u trans. Momak je odbacao 8.1 inning bez dopuštenog boda, ušutkavši palice Cardinalsa koje su dan ranije najavljivale pad Texasa glasno poput Jerihonskih trublji. Washington je ovaj put savršeno kontrolirao utakmicu zato jer nije morao donositi odluke – sa designated hitterom nije morao razmišljati o pintchanju bilo koga, sa prekrasnom bacačkom partijom nije morao razmišljati o zamjenama, sve se odvijalo prema njegovom planu. Kada je došao trenutak da povuče potez, povukao je pravi. Iako ga je Holland molio i kumio da nastavi bacati u devetom, iako ga je preklinjao na moundu da mu dopusti da odbaca shutout, iako mu je sasuo milijardu različitih psovki u lice, Washington mu nije popustio. Škartao je Hollanda i u igru ubacio Feliza da zatvori utakmicu.

Texas je odigrao partiju gotovo bez greške. Za razliku od Cardinalsa. Holland je pažnju svijeta svrnuo na sebe pa smo brzo zaboravili kako je Edwin Jackson do šestog inninga dopustio svega jedan bod. Zaboravili smo kako je imao čak sedam šetnji u šest inninga. Zaboravili smo da je Tony La Russa pri rezultatu 1 – 0 i s Napolijem na udaranju uveo Mitchella Boggsa u igru, svog petog najboljeg relivera. Zaboravili smo kako je Napoli udario prvi Boggsov pitch za home run, pretvorivši dvije Jacksonove šetnje u dva boda. Naizgled djevičansku utakmicu World Seriesa ipak su uprljale pogreške.

 5. TEX – STL 4 – 2 (video)

 

Prve četiri utakmice poslužile su baseball bogovima samo kao uvod. Kao postavljanje radnje, uvođenje likova i izgradnju situacije. Prava komedija tek je počela u petom susretu.

Tvrdoglavo Washingtonovo držanje krivog lineupa, errori Carpentera, Wilsona, Murphya i Morelanda (kojeg je statističar neshvatljivo odbio upisati iako je doveo Cardse do runa) i kilavo udaranje i jedne i druge ekipe palo je u zaborav zbog cirkusa kojeg su uzrokovali Alexander Graham Bell i Gary Kasparov baseballa.

Ušli smo u donji dio osmog inninga poravnati, kao i većinu vremena u ovom World Seriesu, kvragu, kao i većinu vremena u playoffu*. Pouzdani Octavio Dotel zamijenio je jako dobrog Chrisa Carpentera (7IP, 2 ER, 4 K, 2 BB, 6H) na moundu. Sve je krenulo po zlu. Young je doublao, Beltre ispao strikeoutom, a Nelson Cruz, najslabiji od ove trojice u World Seriesu, je neshvatljivo namjerno prošetan najčudnijom namjernom šetnjom u povijesti baseballa, šetnjom koja je gotovo završila divljim bacanjem i napredovanjem Younga. Gary Kasparov baseballa kao da je upravo izgubio svoju kraljicu.

*U čak 86 inninga tijekom doigravanja rezultat je ili bio poravnat ili iznosio jedan razlike. Rekord. Što znači kako smo gledali najnapetiji playoff u povijesti. Smatrajte se sretnicima.

U igru je ušao Mark Rzepczynski. Jasno, Murphy koji je dolazio na udaranje je muku mučio s lijevacima čitave sezone no uspio je udariti lopticu ravno prema Žepćinskom koji se spetljao, posegnuo za njom, odbio je u krivom smjeru od Nicka Punta koji je utrčavao da pokupi lopticu na drugoj bazi i tako omogućio Murphyu da napuni baze. Pozornica je bila postavljena.

Očekivali smo zamjenu. Nismo je dobili. Ljevak je ostao bacati protiv Mikea Napolija s dva vani i dva na bazi. Ljevaci su kao napolitanke za Napolija, jednostavno ih ždere. Čekao je, dobio svoj pitch, raspalio ga u rupu između desnog i centralnog polja i doveo svoju momčad u vodstvo 4 – 2. Dvije minute kasnije Lance Lynn je ušao u igru samo kako bi namjerno prošetao Iana Kinslera. Kao da je kužan Lynn je odmah zamijenjen, Motte je doklipsao do mounda, riješio stvar i ostavio igrače, stadion i svijet u čudu. Čak se i La Russa začudio.

Nakon što je utakmica završena trener Cardinalsa se oprao od novog niza pogreški. Svalio je krivnju na operatera. Telefon između dugouta i bullpena nije dobro radio. Ili ga trener bullpena Liliquist nije dobro čuo od silne buke. Ili je poklopio slušalicu. Previše ili. Prema La Russinim tvrdnjama Motte je trebao biti zagrijan u trenutku kada je Napoli došao na udaranje. No nije ga bilo. Opet je nazvao Liliquista i vjerojatno mu rekao da zagrije „onoga s bradom“. Umjesto sjajnog closera ovaj je zagrijao čovjeka koji je nekoliko dana ranije bacio gotovo 50 pitcheva. U svijetu SMS-ova, Skypeova i raznih čudesa zakazala je naprava koja je krenula u proizvodnju iste godine kada je odigran prvi World Series. Komedija grešaka nas je bacila na trbuhe od smijeha. Slijedeći čin nam je razjapio čeljusti.

 6. STL – TEX 11 – 10 (video)

 

Šesta utakmica World Seriesa između dvije bespomoćne, razbijene, greškama sklone ekipe odgođena je za jedan dan. Sjedeći u hotelima i domovima igrači su imali dovoljno vremena da se smire, da se odmore, da sagledaju sve ono što ih je tijekom utakmica mučilo, da isprave počinjene krivde. Umjesto toga nastavili su u istom smjeru. Snažnije nego ikad prije.

Prvih sedam inninga šeste utakmice u našoj su komediji grešaka predstavljale kulminaciju. Texas je poveo jean nula, Cardsi okrenuli na dva jean, Rejnđersi brzinski okrenuli na tri dva, Kardinali izjednačili na tri tri, Teksašani opet poveli četri tri, Cardsi izjednačili na četri oba. Rezultat je skakao s jedne na drugu stranu poput kockice u Pongu, a igrači su griješili i griješili i griješili. Pet su errora napravili, brljavili su pri izbacivanju igrača, fulavali su pitcheve po sredini zone, ostavljali su pitcheve po sredini zone, a David Freese je na trećoj bazi propustio uhvatiti lopticu koju bi čak i ja, sa svojih 115 kila žive vage i gadnom dioptrijom bez problema uhvatio. Bila je to nevjerojatna utakmica, utakmica kakvu ne možete vidjeti ni u regularnoj sezoni a kamoli u World Seriesu. Bila je to utakmica za umiranje od smijeha, za ruganje, za neopisivo uživanje. U trenutku su sve okrenilo.

Texas je poveo 7 – 4 nakon back to back home runova Beltrea i Cruza te singla Iana Kinslera. Činilo se da je gotovo. Cardsi su smanjili na 7 – 5 u osmom preko home runa Allana Craiga, no činilo se da je sve gotovo. Teksašani su jedva čekali da krenu slaviti svoj prvi naslov u povijesti kluba. Feliz je trebao zatvoriti utakmicu.

No onda se dogodila magija. Dogodio se obrat. Dogodio se kaos. Cardinalsi su odlučili igrati baseball.

Svi već znate priču. Pujols i Berkman su došli na prvu i drugu s dva igrača vani. David Freese, isti onaj čovjek koji je nasmijao svijet svojom obranom, isti onaj čovjek koji je proglašen najboljim igračem NLCS-a, isti onaj čovjek kojeg je La Russa redovito vadio iz postave u kasnim inninzima, došao je na udaranje. Dva boda zaostatka, dva vani, dva strikea za Freesea. Povukao je palicu na rame, zamahnuo, raspalio. Loptica je letjela, Cruz je trčao za njom, činilo se da će je uhvatiti. Pogledao je zid i ispustio lopticu iz očiju. Kada je posegnuo za njom nije je više bilo. Odbila se od zida natrag u polje kao da je napravljena od gume, a Freese je trčao prema trećoj bazi. Izjednačio je utakmicu. Navijači Cardsa, najbolji u baseballu, su poludjeli.

Njihova radost bila je kratkog vijeka. Josh Hamilton je na kratko zaboravio da je ozlijeđen. Udario je visoki, duboki, veličanstveni home run u središnje polje i odveo Rangerse na dva boda razlike. „Bog mi je rekao da ću udariti home run. Nije mi rekao hoćemo li pobijediti“, izjavio je tužni Hamilton nakon utakmice. Sva sranja koja su mu se događala u životu – teška prometna nesreća, ovisnost o teškim drogama koja ga je izbacila iz baseballa, niz ozljeda ove i prošle godine, izgubljeni World Series i smrt navijača za koju se sam krivio mogla su biti oprana ovim udarcem, ovim veličanstvenim home runom. No nisu. Hamiltonov udarac bit će zaboravljen, kao i brojni drugi pothvati junaka poraženih strana.

Cardinalsi se nisu predali. Ron Washington je u igru ubacio Darena Olivera, čovjeka koji je počeo igrati dok se na telki još prikazivao Kafić Uzdravlje i koji je nekoć davno igrao s predsjednikom Rangersa Nolanom Ryanom. Oliver je dopustio Cardsima da smanje na 9 – 8. Washington ga je smijenio. Bilo je kasno. Lance Berkman je došao udarati s dva na bazi, dva vani i dva strikea. Triple ovaj put nije bio potreban. Gigantski Berkman, zastrašujuć sa svojim sjedinama u bradi i svojim .959 OPS-om, udario je slabašan single preko glave Iana Kinslera. Loptica je lijeno letila zrakom i završila u mirisnoj, kišom natopljenoj travi. Cardinalsi, ta ekipa koja je jednostavno odbijala umrijeti, ta vampirska ekipa kojoj ste trebali sjuriti kolac kroz srce da biste je ubili, ta ekipa koja se vratila sa 10 i pol utakmica zaostatka, ta ekipa koja je izbacila moćne Philliese i ubitačne Brewerse tek je u World Seriesu pokazala svoju pravu snagu. Svoj najveći trik, svoju najveću čaroliju ostavili su za kraj. Vratili su se dvaput sa dva boda zaostatka u devetom i u desetom inningu. Kada je David Freese udario walk off home run u jedanaestom više se nisam čudio. Sve mi je bilo jasno.

7. STL – TEX 6:2 (video)

 

Nakon poetske šeste utakmice bilo je teško da će odlučujuća sedma donijeti velika uzbuđenja. Grešaka je bilo. Rangersi su uspjeli prošetati 41. čovjeka u seriji, Andrus je buntao kad nije trebao, reliveri su ulazili u krivim trenucima, no sve to nije bilo bitno. Pred sami kraj napetosti nije bilo. Rangersi su se predali. Bilo ih je teško kriviti. Spletom nevjerojatnih okolnosti, u neviđenoj komediji grešaka, Cardinalsi su postali prvaci svijeta.

 ***

Može li nešto što je sastavljeno od neskladnih komadića, od pokvarenih sastojaka, od neispravnih dijelova biti odlično? Što „odlično“ zapravo predstavlja?

World Series 2011 je, vjerujem, dao odgovor na oba pitanja. Unatoč greškama, unatoč propuštenim prilikama, krivo uvedenim reliverima, pokvarenim telefonima i ispuštenim lopticama ovo je bio najbolji World Series kojeg sam gledao. Kvragu, pustite mene, ovo je bio najbolji World Series kojeg su gledali ljudi koji već 30 godina prate ovaj sport.

Dobili smo četiri napete utakmice pune preokreta. Dobili smo gigantsku predstavu Alberta Pujolsa. Dobili smo šestu utakmicu koja slobodno može stati rame uz rame sa Manchesterovim preokretom protiv Bayerna, petom utakmicom NBA finala 1976. godine u kojoj su Havlicekovi Celticsi i Westphalovi Sunsi igrali tri produžetka ili nevjerojatnim Liverpoolovim povratkom iz mrtvih u finalu Lige prvaka 2005. godine. Dobili smo dvoboj ekipa u kojoj niti jednu ne mogu promatrati kao gubitnika, niti jednog igrača kao gubitnika, niti jednog trenera kao gubitnika, ma čak ni Rona Washingtona kojeg volim samo zato jer toliko voli ovaj sport i svoju ekipu. Dobili smo seriju koja savršeno uokviruje život između foul linija, seriju sa pogreškama i trenucima briljantnosti, sa komedijom i sa tragedijom, sa konačnim trijumfom ekipe koja je redefinirala vjeru. Dobili smo ono što smo tražili. Dobili smo uspomene.

Uspomene nažalost blijede pred neprekidnim terorom linearnog vremena. Možda se čini glupim što sam potrošio gotovo 4 tisuće riječi kako bi sažeo sve ono što ste vidjeli i što se već dogodilo, no držim kako uspomene tu i tamo treba nahraniti. Bilo bi žalosno kad bi ovakva serija bila zaboravljena. Na žalost, veliki engleski bard više nije s nama da napiše novu Komediju pogrešaka. Šteta. Njegovo pero bi dostojno ulilo sve ono što smo vidjeli u skučene okvire slova. Vjerujem kako bi se nova Komedija grešaka prestala skrivati stiješnjena između raznih Hamleta i Snova ivanjske noći. Ona bi postala krunski dragulj u tijari proslavljenog pisca. Jer takvu smo seriju gledali.

 

 
Ljudi, javite se na fejs ako vas volja. Ja se još oporavljam. Ovo je bilo nečuveno.

Označeno , ,

One thought on “Komedija grešaka

  1. […] je bio najbolji World Series kojeg sam ikad gledao”, tvrdi naš Hrvoje Frančeski te dodaje kako je ovogodišnje finale baseball sezone bilo uzbudljivo poput Ivaniševićevog […]

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: