Reži me (dio prvi)

Oči svjetske sportske javnosti poprilično su razroke. Ovog će vikenda buljiti u španjolske pašnjake na kojima će Messi i Ronaldo pokušati ponoviti čarolije iz Lige Prvaka. Buljit će u engleske travnjake tražeći cirkus kakav su nam u prošlom kolu priredili Chelsea i Arsenal, istodobno se čudeći kako se Mario Balotelli nije spontano zapalio čućeći na klupi kod QPR-a. Fanovi NFL-a napeto će iščekivati „večiti derbi“ između Pittsburgha i Baltimorea koji može komotno završiti 6  – 3 i svejedno biti odličan i zabavan. NCAA football nudi nevjerojatan okršaj između Alabame i LSU-a koji neće samo odrediti tko će se boriti za titulu SEC-a, daleko najbolje konferencije u college footballu nego će vjerojatno lansirati jednu od ekipa u utakmicu za naslov*.

* Daleko zanimljivije stvari u NCAA-u događaju se ispod površine, iza kaosa kojeg donosi okršaj ove dvije sjajne momčadi. Sve je glasniji lobi koji traži da se igračima krenu isplaćivati plaće, makar u vidu džeparca koji iznosi 2 tisuće dolara godišnje. Time bi se ukinula stoljetna tradicija amaterstva na koledžu, ali bi se istovremeno ispravila nepravda prema klincima koji se trgaju poput profesionalaca u Europi, zarađuju više od milijarde dolara godišnje za NCAA i kojima oduzimaju trofeje i pretvaraju ih u državne neprijatelje ukoliko ispod stola dobiju rabljeni auto.

Luzeri poput mene vikedn provode buljeći u Twitter stranicu Adriana Wojnarowskog nadajući se informaciji o prekidu NBA lockouta. Prije par dana trebali smo gledati Rosea kako zakucava pokraj mumija iz Dallasa i Nowitzkog kako ulijeva koševe dok ga bucmasti Boozer indiferentno gleda, trebali smo gledati Westbrooka kako jurca kao muha bez glave i Kobeja kako ponosno pokazuje svoja nova koljena koja je morao liječiti u Europi jer su procedure s matičnim stanicama zabranjene u Americi. Umjesto toga dobili smo 20 tekstova na ESPN-u od komentatora koji čas skaču na stranu vlasnika, čas na stranu igrača i redom kukaju kako žele gledati košarku. Vikend donosi i optimizam i depresiju. Optimizam jer su se predstavnici sindikata i predstavnici vlasnika opet našli za pregovaračkim stolom, depresiju zato jer su igrači najavili raspuštanje sindikata i pojedinačne tužbe protiv lige. Bez obzira na čijoj se strani nalazili, ukoliko uopće ima smisla birati stranu u ratu u kojem su i jedni i drugi krivi, sigurno ste ljuti što NBA košarke još uvijek nema. Ja jesam. Nemam u što buljiti u besanim noćima, osim u strop.

Dobra je vijest što su neke stvari dogovorene. Bird years, mid level exception, luxury tax i slične stvari su riješene. Među njima se nalazi i tzv. amnesty clause koji vlasnicima, odnosno GM-ovima omogućuje da se riješe jednog igrača i na taj način oslobode salary cap. Naravo, vlasnici će igraču morati isplatiti lovu koju mu duguju, no time će barem kupiti slobodu za nove pogreške i novo preplaćivanje netalentiranih igrača. Pošto je velik dio GM-ova potpuno nesposoban, ne razumije pregovore, ne razumije salary cap sistem i sve ostalo tu smo da im pomognemo. Vrijeme je da prođemo kroz rostere svih timova i skalpelom odstranimo masna tkiva.

ISTOK

Boston Celtics

Danny Ainge je prije četiri godine stavio sva jaja u jednu košaru nadajući se kako će nekim čudom dobiti omlet. Agresivnim napadom na tržište slobodnih igrača i na svog ne pretjerano sposobnog prijatelja Kevina McHalea dovukao je Raya Allena i Kevina Garnetta u svoje jato. Nešto ranije oteo je Rajona Ronda Sunsima ispod nosa, otkrio je Kendricka Perkinsa i Big Baby Davisa, za siću je potpisao korisne veterane poput Jamesa Poseya i onda stao mirno gledati kako se njegova jaja krčkaju u NBA tavi.

Danny Ainge je dobio omlet, ali ne onaj koji je želio. Nije ga zasitio. Celticsi su trebali osvojiti dva ili tri naslova, no spletom okolnosti* ostali su na jednom jedinom.

* Prije tri godine pokopala ih je ozljeda Kevina Garnetta koji je potpuno izgubio lateralnu mobilnost, prije dvije ih je uništila ozljeda Kendricka Perkinsa prije sedme utakmice finala koja je Lakersima omogućila da kontroliraju skok igru što ih je spasilo budući da su očajno šutirali.

Ainge se lani našao pred neuobičajenom situacijom. Na rukama je imao naglo ostarjelu momčad za koju je bilo očito da više nema sape da prođe neokrznuta kroz regularnu sezonu. Ainge je morao nešto napraviti. Povukao je pogrešan potez. Trejdao je Perkinsa, jedinog igrača koji mu je mogao držati reket.

Prestrašio se. Ainge je već svjedočio brzom starenju svojih Celticsa u osamdesetima, svjedočio je ostanku u pat poziciji i na kraju je svjedočio raspadu sistema kada su McHaleova stopala i Birdova leđa otišla kvragu. Bio je odlučan da mu se to ne dogodi, počeo je previše petljati po momčadi i time je pokopao svaku šansu Bostona za osvajanje prstena.

Ainge se preračunao. Ostajanje u pat poziciji bio je jedini smisleni potez kojeg je mogao povući, jedini potez koji mu je garantirao borbu za naslov barem još dvije godine. Ovako se našao u situaciji koju je žarko želio izbjeći. U rukama ima ostarjelu momčad čiji mladi dijelovi nisu dovoljno dobri da nose ekipu*.

 * Rondo je sjajan play, ali je svejedno play koji mora imati suigrače koji mogu poentirati, Green može biti četvrti najbolji igrač šampionske momčadi, ako i toliko, Avery Bradley još nije dobio pravu priliku. Meh.

Celticsi su probili salary cap kao da je Dinamova obrana i tu ništa ne mogu mijenjati. No ukoliko Ainge shvaća kako je rebuilding bolji od mediokritetstva, ukoliko shvaća kako GM u NBA ligi ne smije imati osjećaje, ukoliko ga nije briga što navijači misle o njemu, onda Ainge ima jasan izlazak iz situacije u kojoj se nalazi. Mora amnestirati Paula Piercea ili Kevina Garnetta.

Pierce je trenutno bolji igrač, barem u mjerljivim i očitim kategorijama. No Pierce ima ugovor koji je ove sezone težak 15,3, slijedeće  16,8 i sezone nakon te 15,3 milijuna dolara. Pierce će u završnoj sezoni imati 36 godina, a već sada je jasno kako je izgubio korak. Navijači zelenih bi teško pretrpjeli takav odnos prema čovjeku koji je dugo godina trpio poraze u dresu Celticsa i kojeg se uostalom može ubrojiti među osam najboljih Celtica svih vremena, no rješavanje Piercea je jedini logičan potez kojeg Ainge može povući. Garnettov ugovor je težak 21,2 milijuna dolara, no on ističe ove sezone.

Naravno, u ligi koja obiluje pretendentima za naslov uvijek je moguće utopiti veterane za pickove na draftu, a ukoliko se iz Garnetta i Piercea mogu izvući pickovi na draftu Ainge to treba bez ikakve milosti napraviti i iskoristiti amnestiju na Jermainu O’Nealu, njegovim koljenima koja su čvrsta poput čokolina i njegovom 6,2 milijuna teškom ugovoru. To nije ono što navijači žele čuti, no to je realnost.

New York Knicks

Moj prijatelj Zvonko mogao bi vas bez problema izluditi. Kad god ide nekamo bez prestanka izgovara jednu rečenicu. „Ovo je skupo“, ne silazi s njegovih usana. No Zvonko nije škrt, nije čak ni štedljiv, Zvonka samo zanima da li cijena određene stvari odgovara njenoj vrijednosti.

Kada GM-ovi potpisuju slobodne igrače trebali bi postavljati isto pitanje. Koliko vrijedi rezervni bek šuter koji ne igra obranu? Koliko vrijedi krilo koje ima problema s konstantnim zabijanjem poena? Što trebam dati za nevjerojatno talentiranu četvorku koja se u igri i dalje oslanja na fizikalije unatoč problematičnim koljenima?

Amar’e Stoudemire je nevjerojatan igrač. Odlaskom iz Phoenixa se preporodio, odigrao prvu polovicu sezone na MVP razini i nosio ekipu New York Knicksa do playoffa. Amar’e danas možda i vrijedi 18,2 milijuna dolara po sezoni, ali za dvije godine kada pređe tridesetu neće vrijediti 21,6 milijuna, a za četiri sigurno neće vrijediti 23,4 milijuna dolara.

U ligi trenutno postoje samo dva igrača koja zaslužuju da vlasnici spičkaju polovicu salary capa na njihove usluge – LeBron James i Dwight Howard. Nitko drugi ne zaslužuje plaću od 20 milijuna dolara. Čak ni odlični igrači poput Amar’ea. Glen Grunwald, novi GM Knicksa, trebao bi pričekati godinu dana i potrošiti amnesty na Stoudemirea ukoliko ga već ne bude mogao trejdati. No Knicksi su izgleda odlučili izvarati ligu, iskemijati nekakav trejd i Amare’u i Melu pridodati Chrisa Paula, a roster popuniti s devetoricom no – name igrača i isluženih veterana. Kao da ništa nisu naučili od lanjske sezone Miami Heata.

Šteta. Zvonko bi svaki put odustao kada bi shvatio da vrijednost koju dobija ne odgovara cijeni koju mora platiti. Čitav salary cap za dvojicu igrača od kojih jedan ima povijest bolesti koja zauzima više papira od sabranih djela Agathe Christie je previsoka cijena. Melo ili Amar’e, jedan mora otići ili će Knicksi opet provesti 10 godina čekajući novu priliku da se uistinu bore za naslov. Ovako do njega mogu doći samo spletom neočekivanih okolnosti.

New Jersey Nets

Netsi su vjerojatno jedna od rijetkih franšiza koja se ne mora previše brinuti oko lockouta. Mikhail Prokhorov kupio je klub zato jer je želio posjedovati NBA franšizu, a ne zato da bi na košarci zarađivao novac. Glavna preokupacija Netsa je skora selidba u Brooklyn koja bi trebala oživjeti zamrlu navijačku bazu te osvježavanje rostera.

Iako Netsi ne razbijaju glavu oko profita upravo su oni momčad koja na rosteru ima igrače sa skupim i debilnim ugovorima. Grijači klupe i slabašni role playari poput Johana Petra, Jordana Farmara i Anthonya Morrowa primaju između 3 i 4 milijuna dolara godišnje iako njihova prava vrijednost leži u polovici te sume. No najveća pogreška Netsa je bila potpisivanje Travisa Outlawa za sedam milijuna godišnje kroz pet godina. Sedam milijuna za lijenčinu koja ne radi u obrani, čiji je najbolji potez u napadu zavlačenje u kut i čekanje trice i koja je lani šutirala svega 37 posto iz polja. Billy King neće imati težak posao kada bude birao u čije će dupe zabiti svoju netom ulaštenu cipelu. Zna i sam da će, ako krivo odabere, završiti u gepeku nečijeg auta vozeći se po pustom Jersey Turnpikeu u tri ujutro.

Philadelphia 76ers

Pred Philadelphiom se nalaze brojne stranputice i jedan jedini put kojim bi trebali kročiti. Taj put ne uključuje korištenje amnesty clausa, iako na rosteru imaju dva igrača koji će ove godine zaraditi 30 milijuna dolara unatoč tome što ni jedan ni drugi nisu sposobni konstantno voditi ovu momčad do playoffa.

76ersi bi ih trebali iskoristiti da se i ove sezone uguze među playoff ekipe, izvuku par miliona dolara za svoju franšizu i onda sljedeće godine raspuste momčad. Elton Brand će dogodine imati vrijednost kapajućeg ugovora teškog 18 milijuna dolara, Iggy će imati vrijednost jer je još uvijek među 5 najboljih izvanreketnih obrambenih igrača lige i postojat će momčadi koji će moći trejdati nešto za njega. Sixersima takav rasplet situacije omogućuje dvije godine playoff košarke, odlazak u rebuilding s makar jednim potencijalno dobrim igračem* i tempiranjem optimalne forme za trenutak u kojem će snaga LeBrona, Wadea, Mela, Bosha, Amarea, Paula pa čak i Howarda polako kopniti. Jest da nas od tog trenutka dijeli šest godina, no svi ostali putevi za Sixerse predstavljaju propast ili mediokritetstvo u kojem su uživali zadnjih pet sezona.

* Turner možda nije blistao u svojoj rookie godini, no još uvijek ga ne želim otpisati. I slabiji su igrači cvjetali u kasnijim godinama.

U tom svjetlu jedini igrač kojeg bi se mogli riješiti je Andres Nocioni. Iako i on ima svoju vrijednost sa 6 milijuna koji se brišu iz knjiga nakon ove sezone.

Toronto Raptors

Ameri Kanađane često percipiraju kao hladne bezveznjake, a ako taj sud donose gledajući košarku Toronto Raptorsa mogao bih se čak i složiti s njima. Toronto je ekipa građena za Euroligu i to ne kažem samo zbog ogromnog broja stranaca.

Čudno je što na rosteru punom bezveznih igrača ne moraju previše birati koga škartati. Amir Johnson je lani, kada smo svi znali da dolazi lockout, dobio novi ugovor težak 34 milijuna na pet godina. Amir Johsnon! Čovjek koji je startao svega 29 utakmica prije lanjske sezone, koji je u karijeri u prosjeku provodio 18 minuta po utakmici na parketu i koji nema niti jednu jedinu elitnu vještinu?! Nije ni čudo što imamo lockout. Nekim vlasnicima i GM-ovima treba zabraniti pristup NBA dvoranama.

Chicago Bulls

Od 11 igrača na rosteru Bullsa petorica su preplaćena. Luol Deng je krasan igrač, ali ne zaslužuje ni 12,3 milijuna dolara, a još manje 14,3 koliko će dobiti za dvije godine. Carlos Boozer je previše sklon ozljedama da bi zarađivao 13,5 milijuna dolara. Kyle Korver vrijedi polovicu manje od 5 milja koliko dobija, baš kao i Ronnie Brewer koji će ove sezone zaraditi 4,7 milijuna zelembaća. John Lucas se ne bi trebao upće nalaziti na rosteru, a kamoli zarađivati 947 tisuća dolara za dvije minute koliko će u prosjeku igrati.

Koga bi Bullsi trebali odrezati? Nikoga.

Chicago je konkurent za naslov kojem treba bek šuter i bolja Boozerova sezona. Amnestiju bi trebali sačuvati za dvije godine kada se Boozeova plaća popenje na 15,3 milijuna, a njegov medicinski račun na 200 milijuna godišnje.* Ili…

* Jedini način da se Boozera zadrži na terenu su kosti od adamantija kao u Wolverinea. Čini mi se da bi takva operacija poprilično koštala. A i adamantij ne postoji. Fak.

Ili bi mogli trejdati Boozera i Noaha u Orlando za nesretnog Dwighta Howarda i bar 2 loša ugovora od kojih jednog mogu odmah amnestirati. Nitko Orlandu ne može ponuditi više. Nitko.

Cleveland Cavaliers

 Jasno kao pekm… Uh, skoro sam rekao pekmez dok pišem o Baronu Davisu. Cavsi se moraju riješiti bucmastog pleja prije nego zamijeni glavu Andersona Varejaa za nekakvu vrstu lignje i pojede ga sirovog. Njegovih 14 milijuna dolara bacit će Cavse debelo ispod salary cap granice i omogućiti im da krenu u ozbiljan rebuilding, dok će Baronu omogućiti da za siću ode u Miami i oživi karijeru bacajući alley oopove LeBronu i Wadeu nestrpljivo čekajući kraj utakmica i odlazak na plažu, u klubove i slastičarnice.

Milwaukee Bucks

Nevjerojatno kako toliko jadan tim poput Milwaukeeja ima toliko preplaćenih igrača. Ekipa koja je lani zabijala poput Zagreba u Euroligi može birati između Stephena Jacksona i njegovih 10 milja na dvije sezone, Bene Udriha i njegovih 7,5 milja na dvije sezone i Drewa Goodena i njegovih 6,5 milja na 4 sezone. Izbor je velik, naizgled je težak, no glavni kandidat za škartavanje je jasan – Drew Gooden nema što tražiti u ovoj ekipi. Ili bilo kojoj drugoj ekipi za 6,5 milja.

Beno je bez ikakve sumnje preskup, ali to je njegova jedina mana. U Kingsima je soldino odradio posao backup playa, od njega možete dobiti 20 solidnih minuta, a najveći njegov problem, uz nevjerojatnu cijenu, je što mu trebaju dobri suigrači da bi njegove plejmejkerske sposobnosti došle do izražaja. U Bucksima ih nema.

Jackson je lud kao struja, no cifra od 10 milja za čovjeka koji može zabijati 20 poena po utakmici i nije previsoka. Kapetan Jack ima problema kada mora igrati u rigidnim, čvrstim i preciznim napadima kakav se uostalom igra pod palicom Scotta Skilesa, ali vjerujem da će se Stevan i pajdaš mu Brandon Jennings izboriti za više slobode, naročito nakon očajne prošle sezone.

Drew Gooden pak ne zaslužuje biti u NBA ligi. Gooden je čovjek nevjerojatnog talenta, ali je istovremeno i tip o kojem suigrači najčešće ne žele govoriti, tip kojeg nije briga ni za pobjeđivanje ni za košarku i tip koji je igrao za 9 klubova u 10 sezona. Raskidom s Goodenom Bucksi bi ionako oslobodili minute za podcijenjene Ilyasovu i Mbah a Moutea, a omogućili bi i mišićavom Larryu Sandersu da pokaže ima li što tražiti u NBA ligi.

Ne znam što je bilo Johnu Hammondu da se u godini kada zna da stiže lockout i smanjeni salary cap obveže da će za 4 godine 34-godišnjem Drewu Goodenu isplaćivati 6,7 milijuna dolara godišnje. Normalan čovjek bi trebao popiti svo pivo u Miller pivovarni da potpiše takav ugovor. I onda su igrači krivi što se nalazimo u ovom paklu. Eh.

Indiana Pacers

Indiana je provela čitavu lanjsku sezonu čisteći se od loših ugovora. Sada su bijeli poput trajne koju je Larry Bird nosio u osamdesetima.Ukoliko baš žele inzistirati na korištenju amnestije mogu je potrošiti na Jamesa Poseya koji neobjašnjivo prima gotovo 7 milja ove sezone, ali čiji ugovor ionako ističe.

Bolje da je sačuvaju za buduće pogreške koje će Najbolji bijeli košarkaš svih vremena sigurno povući. Šteta bi bila da upropaste rebuilding u koji konačno moraju krenuti.

Detroit Pistons

Šampionske momčadi često vam u naslijeđe ostave debele, masne ugovore bivših zvijezda koje jednostavno ne igraju onako kako su nekoć igrale. Pistonsi su se konačno riješili većine ugovora koji su ih morili, a jedini koji ih i dalje grize za guzicu je ugovor Ripa Hamiltona.

No šteta bi bilo potrošiti amnestiju na čovjeka čiji se ugovor može otkupiti i koji još uvijek ima vrijednost na košarkaškom tržištu. Pistonsima bi bilo pametnije kada bi ugasili ugovor Charlieja Villanueve koji nije samo očajan košarkaš nego je i loš suigrač koji piše Tweetove za vrijeme utakmica i generalno se ponaša kao papak na terenu. Na taj će se način bar djelomice ispraviti greška Joea Dumarsa koji je potpisivanjem Bena Gordona i Villanueve za pare masnije od netom pečenog odojka gotovo nadmašio samog sebe. Čovjek je ipak izabrao Darka Miličića ispred Mela, Bosha i Wadea, to nije lako nadmašiti.

Atlanta Hawks

 Šećem se između sobe i kuhinje kao što se profesor Baltazar šeće između svojih baroknih zastora i razmišljam kako je moguće da Joe Johnson, jebeni Joe Johnson, potpiše najveći ugovor u NBA-u kao slobodan igrač iste sezone kada su Wade, LeBron i Bosh na tržištu. Razmišljam i ne razumijem. Čovjek koji je stvoren da bude Robin nekom od Batmana plaćen je kao Bruce Wayne. Kroz pet godina Hawksi će ostarjelom Johnsonu plaćati gotovo 25 milijuna dolara godišnje. Je li to cijena koju želite platiti za tri godine ispadanja u drugoj rundi playoffa?

Znam da sam radikalan kada kažem da bi se Celticsi trebali riješiti Garnetta i Piercea i da bi se Hawksi trebali riješiti Johnsona, ali meni je prihvatljivije gledati ekipu kako 4 godine grca na dnu da bi 4 godine imala realnu šansu za naslov, nego gledati 4 godine mediokritetstva i borbe za playoff i 4 godine sigurnog doigravanja u kojima nemate realne šanse da osvojite prsten. NBA franšize su nažalost i poslovni, a ne samo sportski entiteti i ne dijele moje mišljenje.

Nema nikakve šanse da odrežu Johnsona. Amnestiju će potrošiti na Marvina Williamsa kojem su dužni 23,3 milje kroz sljedeće tri godine. Williams ima užasan ugovor koji pritišće franšizu poput kamena, ugovor kojeg se moraju riješiti, no njegovo brisanje iz NBA registra Hawksima u konačnici neće donijeti olakšanje. Brisanje ugovora Joea Johnsona hoće.

 

Charlotte Bobcats

Nakon lanjskog playoffa Bobcatsi su brzinski prešli u još jedan rebuilding. Riješili su se trojice najboljih igrača*, za dvije će godine imati samo dvojicu igrača pod ugovorom + rookieje i praktički imaju čist put prema NBA vrhuncima.

* Felton je buco, Jackson je lud, a Wallace izgleda poput admirala Ackbara iz Star Warsa, no sva trojica su bolja od bilo kojeg igrača na rosteru Bobcatsa.

Postoje samo dva problema. Prvi se zove Tyrus Thomas, atletski najnadareniji čovjek lige koji jednostavno ne zna igrati košarku. Mislim zna, ali njegova igra ne vrijedi 8 milijuna godišnje koliko će Bobcatsi plaćati Thomasove usluge do 2015. godine. Bilo bi sjajno kada bi Jordan spičkao amnestiju na Borisa Diawa koji je dobio 20 kila otkako je potpisao svoj zadnji ugovor, ali Diaw prestaje biti igrač Šarlote nakon ove sezone. Thomas je jedini pravi izbor.

Drugi problem Bobcatsa je što nemaju publiku, što je ekipa u Virđiniji Sjevernoj Kerolajni zaluđena college košarkom i NBA ih ne zanima i što Jordan ne izgleda kao da ima plan kako to promijeniti te je bio jedan od glavnih među vlasnicima koji je tražio od Sterna da oplete po plaćama igrača. Što je poprilično jadno budući da je Jordan u igračkim danima radio svakave pizdarije buneći se zbog malog ugovora.

Bilo bi krasno kada bi liga iskoristila svoje pravo amnestije i ugasila Bobcatse zauvijek. Hornetsi su morali napustiti grad unatoč playoff utakmicama i igračima kao što su Muggsy Bouges, Larry Johnson, Kendall Gill, Kenny Anderson i Glen Rice*. Ne znam zašto bi ovakvi Bobcatsi uspjeli u gradu koji jednostavno nije dobar za profi košarku.

* Kobe Bryant je mogao promijeniti izgled ove franšize da je nakon drafta devesšeste pristao igrati za Hornetse. Propustili smo gledati Kobeove partije u Jordanovom dvorištu, nešto što bi sa sobom donijelo pregršt novih konotacija u usporedbama ova dva igrača.

Miami Heat

Hejteri bi s guštom dočekali razrješenje ugovora Chrisa Bosha koji se unatoč solidnoj sezoni našao na meti stručnjaka i navijača, no ja nisam hejter, unatoč svemu što sam do sad napisao o Miami Heatu.

Jasno je da ova ekipa može i mora do naslova, a taj će zadatak biti stoput lakši sada kada je ekipa provela jednu punu sezonu na okupu. Briljantan juriš Nowitzkog i društva srušio je Miami, no jedan neuspjeh ne bi treba previše boljeti. Wade, Lebron i Bosh su mladi, ulaze u najbolje godine i imat će jako puno prilika da dođu do trofeja.

Amnestija im ne treba. Mogli bi škartati jadnog Mikea Millera, no time bi se odrekli relativno jeftinog swingmana koji će puno bolje igrati sada kada mu je rame potpuno zdravo. Miller nije samo dobar šuter, on je i sjajan igrač u skoku, a to je ono što Heatu treba. Pat Riley bi trebao sačuvati svoju „get out of jail“ karticu za buduće pogreške. Znamo da ih je u NBA-u lako napraviti.

Orlando Magic

 Posao GM-a u NBA ligi nije najsigurniji posao na svijetu. Možda neće brzinski završiti na cesti poput hrvatskih trenera, ali ukoliko zapnete s rezultatima brzo ćete dobiti otkaz. Sport ne trpi gubitnike. GM-ovi su svjesni kako moraju biti agresivni da bi zadržali svoj posao, kako imaju jako mali period da napadnu vrh lige, kako slavina iz koje lova kapa na račun sutra može presušiti. U takvim situacijama često vuku panične poteze. Otis Smith nije iznimka.

Čovjek koji je naslijedio Dwighta Howarda u ekipi polako je gledao kako se mišićavi mladić razvija u najboljeg centra lige. Znajući kako će dobiti svega par prilika da napravi juriš na titulu Smith je postao agresivan. Potpisao je Rasharda Lewisa za draft pick unatoč ogromnom ugovoru. Riješio se mladog Trevora Arize. Doveo je Stana Van Gundya na klupu. Skrpao je lovu za Brandona Bassa. Riješio se Lewisa u korist Arenasa, poslao Marcina Gortata u Sunse, trejdao pa vratio Hidayeta Turkoglua u godinu dana… Smith je imao sreće. Njegov rad rezultirao je sretno izborenim finalom u kojem je njegov tim isprašen od Lakersa. To je više nego većina GM-ova ostvari u karijeri.

No taj junački juriš na NBA titulu ugrozio je budućnost Orlanda. Golemi ugovori i prijetnja odlaska Dwighta Howarda nadvili su se kao golemi crni oblak nad Orlando, grad u kojem su golemi crni oblaci prava rijetkost. Ukoliko Dwight ne pristane produžiti ugovor jasno je da Magic mora krenuti u ponovnu izgradnju momčadi.

Njihova najbolja opcija, jedina normalna opcija je trejdanje Howarda i bilo Arenasa bilo Turkoglua za ističuće ugovore, draft pickove ili solidne mlade igrače te otpisivanje jednog od ove dvojice uz pomoć amnesty odredbe. Arenas je težak  21 milju dolara godišnje kroz tri sezone, a takve novce nije zaslužio primati ni u sezonama kada je nosio Wizardse do playoffa. Turski Jordan je u potpunosti opravdao svoj nadimak, na isti način na koji ga turski Batman opravdava, te nitko za njim neće puno žaliti. Navijači Orlanda pripremite se na tri godine mediokritetstva i rebuilding koji bi mogao izroditi puno bolju ekipu od ove.

Washington Wizards

Novopečeni vlasnik Wizardsa Ted Leonsis potpuno je promijenio način rada u Washingtonu. Bivši direktor zloglasnog AOL-a usuo je gomilu novca u dvoranu, naredio čistku u rosteru, promijenio boje i dresove kluba i svojem GM-u dao jasne upute kako djelovati na NBA tržištu.

Jedini uteg oko vrata Wizardsa i Teda Leonsisa je 22 milijuna dolara težak ugovor Rasharda Lewisa, ugovor koji jasno pokazuje sve falinge dosadašnjeg sustava. Suludo je da su franšize trošile takve gomile novca na jedva solidne igrače*, no to vam je tako kad ste NBA GM. Rashard će sigurno dobiti svoj novac i ispisnicu iz kluba jednom kad krene nova sezona, a sigurno je i da će odmah dobiti novi ugovor jer se ipak radi o iznadprosječnom i korisnom košarkašu. Koji vrijedi 6, a ne 16 milijuna dolara više.

Bilo je to sve za danas. Sutra slijedi novi dio sa ekipama Zapada. Do tada se javite na fejs ako vas je volja, ako patite od depresije i ako vas treba tješiti.

One thought on “Reži me (dio prvi)

  1. Just came over to let you know you have a brand new
    fan! Reading one post on your website got me enamored
    without delay. Really, you are great!

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: