U Zoni

U našem čudnom svijetu postoji prostor, potpuno izmišljen, neomeđen širinom, visinom i duljinom. Krstili smo ga imenom Zona. Ukoliko imate sreće posjetit ćete ga nekoliko puta u životu, makar na pet minuta. Zona je prostor izvrsnosti i toliko je intenzivan da se u njemu jako teško zadržati kroz duže vremensko razdoblje.

Ona ždere, iscrpljuje, uništava i prije svega iskrivljuje ego. John, Paul i George izišli su iz nje potpuno promijenjeni, jadni Brian Wilson je doživio živčani slom, Armando Diego Maradona se okrenuo drogama u nastojanju da iziđe iz njenog labirinta a Hemingwaya je toliko očarala da si je prosvirao glavu kada više nije mogao pronaći put nazad. Zona je opasna, ona svija ljude kao tanku bakrenu žicu, no kada se nađete u njoj slobodno možete reći da se nalazite na vrhu svijeta.

Michael Jordan je u njoj proveo pregršt godina, pri čemu je ostavio trag u sportu, pop kulturi i biznisu. Radioheadovci su u njoj proveli 120 nevjerojatnih mjeseci – prvo su zakopali ratnu sjekiru u tjeme diskografskoj industriji OK Computerom, zatim su naopačke okrenuli brod kojim su plovili njihovi fanovi Kid A-om, da bi na kraju trijumvirali nad zlom izdavanjem In Rainbowsa*. Prošle je godine Michael Vick po prvi puta zagazio unutar njenih granica, a u zoni se zadržao jedva 2 mjeseca. Bilo je to dovoljno da ga posjednem na tron rezerviran za  najboljeg quarterbacka na svijetu.

*Unatoč produljenom boravku u Zoni članovi Radioheada još uvijek djeluju relativno normalno. Možda zato jer su svjesni u kakvoj se opasnosti nalaze, što su jasno pokazali na snimanju dokumentarca Meeting People is Easy te kasnijim intervjuima.

No kraljevstvo quarterbackova stabilno je poput Charlieja Sheena pa je Vick brzinski svrgnut s trona. Na njega je zasjeo Aaron Rodgers koji je ove godine ne samo ušao u Zonu nego je postao i njen ultimativni gospodar. Od prvog siječnja do danas Rodgers nije izgubio utakmicu. Sve je počelo ubijanjem najvećih rivala Bearsa u ledom okovanom Green Bayu dva dana poslije Nove godine u utakmici koja je Packersima trebala da se uvuku u playoff, nastavilo se kroz siječanj u kojem je Rodgers u direktnom srazu preoteo krunu Michaelu Vicku u prvom okršaju doigravanja, produljilo se pobjedama nad Falconsima i Bearsima te osvajanjem Super Bowla protiv moćnih Steelersa. Rodgers je ostao u Zoni i u novoj sezoni. Nakon 11 odigranih utakmica Packersi su još uvijek neporaženi.

Prvo što upada u oči kada govorite o Aaronu Rodgersu je njegova statistika. Kroz 17 utakmica (4 u playoffu) u 2011. godini Rodgers je osvojio 4798 jardi kroz zrak i 229 jardi po zemlji, bacio je loptu 522 puta uspješno je dodavši 369 puta (71 posto) te je zabio 43 touchdowna kroz zrak uz 7 presječenih lopti, a na sve to je dodao još 4 rushing TD-a. Najbolje sezone Dana Marina i Joea Montane izgledaju kao statistički patuljci naspram sezoni koju Rodgers još uvijek upisuje u statističke knjige.

No Rodgersa ne smijete gledati kroz prizmu statističke izvrsnosti jer ona iskrivljuje činjenice. Za razliku od Marina, Montane, Younga i Elwaya naš Aaron baca u epohi u kojoj su se pravila debelo iskrivila u korist bacača. Rodgers je majstor u seciranju sredine obrane, u pronalaženju rupa u zoni i nije ga strah bacati loptu kroz srce defanzivne jedinice, nešto što si Montana i Marino nisu mogli dozvoliti jer bi njihovi hvatači ostali bez glave budući da se safetyima i linebackerima toleriralo udaranje nezaštićenih hvatača i ulaženje u tijelo kacigom. Rodgers može dulje ostajati miran u pocketu jer ne mora strahovati da će ga neka mrga od 150 kila zabiti u tlo kao krpenu lutku ili da će ga udariti ispod koljena ili u glavu. Pravila su toliko iskrivila NFL statistiku da je ona prestala biti oruđe kojim možete uspoređivati igrače iz različitih epoha, baš kao što u baseballu ne možete uspoređivati igrače iz deadball ere i modernog doba ili igrače iz modernog doba i ere steroida, ili kao što u košarci ne možete uspoređivati igrače iz 60-ih i 70-ih sa igračima iz 80-ih naovamo zbog drastično bržeg tempa igre ranijih godina* te zbog izuma trice u 80-ima. Statistika je prljava kurvetina koja će vas uvijek zajebati ukoliko ne pazite.

*Nešto što ljudi često zaboravljaju kada pokušavaju smjestiti Wilta Chamberlaina na NBA tron zahvaljujući isključivo njegovim statističkim dostignućima.

No čak i kad je maknemo, kad je potpuno izbrišemo iz Rodgersovog dosjea ostaje jasno kako se radi o vrhunskom quarterbacku. Rodgersova izvrsnost ne očituje se samo u svijetu brojki, ona je vidljiva golim okom. Ono što ga stavlja u istu rečenicu sa velikanima je peytonovsko čitanje obrane, elwayevski drajvovi u četvrtoj četvrtini, marinovske bombe niz teren, bradyevska kulerština u pocketu, montanovska gotovo pa telepatska veza sa reciverima, youngovska sposobnost da od govnarske situacije napravi nešto dobro, unitasovska sposobnost vođenja momčadi i favreovska hrabrost/ludost koja se vidi u smještanju lopte u užasno tijesne rupice u obrani. Rodgers je premlad i prezelen i nepošteno ga je smještati u istu kategoriju s ljudima koji su ili završili svoje karijere ili se bliže njihovom kraju i koji su dugo godina bili odlični; no po talentu i vještini, po potencijalu koji se ove godine ostvaruje, po gospodarenju Zonom jasno je da bi se Rodgers jednog dana morao naći u njihovom društvu ukoliko nešto ne ode kvragu. Čovjek ima 27 godina, budućnost ga čeka raširenih ruku.

Mogao bi je zagrliti već ove sezone. Packersi su na putu da postanu prva neporažena ekipa u povijesti NFL-a od generacije Miami Dolphinsa iz sedamsdruge čija je regularna sezona sezona trajala tri tjedna kraće. Puno je ostalo do kraja, pet utakmica regularne sezone i čitav playoff, no Packersi su dovoljno dobri s obje strane lopte da uspiju napraviti ono što su Tom Brady i Patriotsi propustili napraviti 2007. godine.

Kao navijač Bearsa mrzim Packerse iz dubine duše, no unatoč toj sportskoj mržnji moje srce navija da se to dogodi, da Packersi prođu neporaženi kroz ovu godinu. Koliko god se trudio ne mogu navijati protiv izvrsnosti, naročito u vremenu u kojem je izvrsnost izašla iz mode. Patološka potreba javnosti da uništava heroje i svodi ih na pravu mjeru dovela nas je do situacije u kojoj puno realističnije, bez velikog idealiziranja i mitologiziranja, sagledavamo stvari. No ona je istovremeno dovela do velike pobjede mediokritetstva u svim granama umjetnosti uključujući i sport, pokopala je gotovo dječačku potrebu da se divimo nekome i time je natjerala velik dio populacije Zapadnog svijeta da se prestane truditi i prestane tražiti izvrsnost u svojim granama djelatnosti. Navijam za Rodgersa i omražene mi Packerse ne zato jer bih osjećao onu neobičnu sportsku sreću i euforiju nakon njihove pobjede koju osjećam nakon pobjeda svojih ekipa nego zato jer smatram da bi nam u ovom trenutku dobro došao heroj bez mrlje na kruni svog trijumfa. Ukoliko Rodgers ostane u Zoni i ukoliko ga ona ne proždre lako je moguće da će mi se želja ostvariti.

Unatoč zločestim glasnima na internetu nemam erekciju kad gledam Rodgersa kako baca. To su laži i objede. Ukoliko mi ne vjerujete provjerite na fejsu.

Označeno ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: