Sjećanje: 1996 Bulls – Supersonics, utakmica broj 3

Konačno sam uhvatio vremena i pogledao utakmicu broj tri NBA finala 1996. godine. Bullsi su ušli u tekmu s 2 – 0, ali bolesni Jordan nije bio baš zadovoljan s prve dvije predstave svoje ekipe. Napižđen zbog stalnog koškanja s Garyem Paytonom, koji je bio očajan u prve 2 utakmice, odlučio je kako će staviti nogu na vrat Supersonicsima i u novinama je najavljivao kako će na ovu tekmu udarit svoj pečat. Što se i dogodilo. Evo nekoliko zapažanja s tekme:

– Sonicsi su te sezone imali omjer 44 – 5 kod kuće, uključujući i pobjedu nad Bullsima u studenom u kojoj su gubili 16 razlike da bi se neobjašnjivo vratili

– publika je došla podržati ekipu unatoč 2 poraza i čitavu su tekmu stvarali užasnu buku. Tribine u dvorani su skoro pa okomite i čini se kao da su ljudi bliže terenu nego u drugim NBA dvoranama što je super.

– Seattle nije LA, ali svejedno ima selebritija u publici. Cindy Crawford je u prvom redu, na glavi nosi klobuk s Rodmanovim likom, na očima pepeljarke, izgleda k’o tinejdžerice iz filmova prije nego naprave mejkover i postanu najjebozovnije koke u školi. Eddie Vedder je isto u publici, ali to je za očekivati. Ipak su se Pearl Jam na početku karijere zvali Mookie Blaylock što će reć kako su poprilično veliki basket fanovi.

– Bullsi su zgazili Seattle odmah u prvoj četvrtini, ušli su u tekmu sa 19 – 4, na kraju prve bilo je 32 – 12, jednostavno su ih ubili tempom, kretanjem bez lopte i brzim dodavanjima te odličnom obranom. George Karl je mijenjao kao da se zove Jasmin Repeša, ali nije pomoglo.

– Bill Wennington je definitivno jedan od 10 najsmješnijih košarkaša ikad, ima tanke, tanke nožice, ogromna prsa, kvazifudbalerku (a devesšesta je već) i kozju bradicu, sav je nezgrapan i nespretan, a opet je i više nego solidna zamjena. Wennington <3

– Jesam spomenuo da je Kuki krenuo kao starter jer je Harperu koljeno otišlo kvragu? Kukoč je na kraju odradio solidnu tekmu 14 – 7 uz očajnu obranu, ali i uz nekoliko ključnih poteza u četvrtoj u kojoj je čitavo vrijeme igrao playa, čak i kad je Kerr bio na terenu. Tad je pravo proigrao, uništio je Kempa driblingom i podijelio nekoliko krasnih baluna.

– Kad smo kod Kempa – sredinom druge četvrtine je imao više izgubljenih lopti nego poena, ali kroz čitavu je seriju bio daleko najbolji igrač Sonicsa budući da je Payton netragom nestao (40 poena u 3 tekme + slabašna obrana na Jordanu). Kad ga sad gledam užasno mi je žao što je lik otišao kvragu. Imao je sve, obranu pod košem, lateralnu brzinu, igru leđima, šut s poludistance, brutalan odraz, igru u gužvi, pa čak i solidan ulaz. Šteta, teško je ispunit potencijal kada u donjoj glavi konstantno ima više krvi nego u gornjoj.

– BTW Bullsi su ih zgazili. Na poluvremenu je 24 razlike, Jordan je zabio 27. Ubio je čovjek, a sve je bilo takvom lakoćom, bez ikakvog forsiranja da je skoro pa bio neprimjetan.

– Dennis Rodman je najveća faca koja je ikad igrala košarku. U prošloj utakmici je zgrabio 20 skokova i normalno da je ekipa s NBC-a izabrala njega za 5-minutni intervju na poluvremenu. Rodman se na razgovoru s Jimom Grayom pojavio s nekakvim šeširom od priklane plišane životinje na glavi (leopardov uzorak) i crnim naočalama u mračnom studiju (evo, uploadao sam sliku da svi vide). Objasnio je kako je sve ono što radi izraz njegove individualnosti, kako ne želi baciti ljagu na košarku jer jedan čovjek ne može srušiti sistem i kako njegova sranja nisu marketinški trik jer ljudi ne vole ono što radi. Objasnio je kako mu je drago kada ga klinci imitiraju i da bi roditelji trebali djeci objasniti kako je on samo jedan običan, dobar tip sa smiješnom frizurom i dodao kako bi mu novi nadimak trebao biti Kameleon. Jebemumater, nakon ovog intervjua sasvim je jasno da je Rodman umjetnik, tip koji živi za show, za zabavu, za basket i da su svi oni koji su se pitali da li ga je briga za košarku totalni kreteni. “Normalno da me briga, zašto bi inače bio ovako produktivan. Zašto bi se borio. Ja želim da oni koji me gledaju sve proživljavaju sa mnom, da osjete svaki udarac, svaku masnicu, svaku ogrebotinu. Ja sam tu da ih zabavim i da zabavim sebe. Sada znam cijeniti život i ljude i bitno mi je da budem dio ekipe, a ne najbolji čovjek na terenu, samo da odradim svoju ulogu”. Umjetnik, kažem vam.

– Na početku drugog poluvremena Ahmad Rashad je krenuo brbljati neke gluposti na sajdlajnu i onda mu je Dick Bavetta uletio u kadar. “‘Scuse me Dick, I’m trying to do some reporting”, veli Ahmad dok ja ne znam što mi je smješnije – to što Ahmad  svoj posao karakterizira kao reporting ili što je Bavetta upravo potvrdio glasine da bi prodao rođenu mater za pet sekundi na telki.

– Sonicsi su odlično krenuli u treću, njihov press je funkcionirao savršeno, udvajanja su požderala Bullse koji u prvih pet minuta nisu zabili poen. Zgazili su ih. Krenuli su Sonicsi sa 16 – 4 nizom, Bullsi su zabili 4 poena do 3 ipo minute prije kraja četvrtine koja je na kraju završila 26 – 13. U nastavku je lopta opet počela kružiti, Kuki je odlično odigrao playa, Jordan je zabio nekoliko šuteva, Longley je pogodio nekoliko lopti iz reketa i zaokružio svoju odličnu predstavu (19 poena) i sve je bilo gotovo. Rodman je opet preuzeo show, počeo se kačit s Brickowskim, ulazit u duele, grabit ga za ruku i fejkat da ga je Brickowski ćopio, pljeskat nakon svakog dobrog poteza Bullsa i generalno kenjat. Najbolji trenutak bio je nakon što je Brickowski napravio faul na Jordanu, a Rodman je stao na liniju reketa, okrenuo se prema Brickowskom u stavu mirno, sa širokim smješkom na faci, a kad je poletjelo drugo bacanje nije stao u stav za skok nego se samo nonšalantno odšetao prema svojoj polovici. Urnebes. Bill Laimbeer ga je dobro naučio. Na kraju je Brickowski toliko popizdio da mu je nabio lakat u jabučicu i zaradio isključenje, drugi put u seriji. Rodman je odmah prešao na Kempa, ušao dva puta u kontakt, a Kemp ga je odmah opandrčio laktom u glavu. Rodman je bio sjajan skakač, ali njegova sposobnost da se protivnicima zavuče pod kožu poput svraba i da ih jebe u mozak dok se ne raspadnu je drastično podcijenjena. Na kraju utakmice odradio je kratki intervju u kojem je priznao kako je namjerno provocirao igrače Seattlea koji su prije tekme srali po njemu i na kraju jasno i glasno rekao “You can’t mess with the master”. Kako ne volit takvog tipa?!

– Na kraju su Bullsi glatko dobili 108 – 86, Jordan je upisao 36 – 5- 3 uz dvije krađe i odličnu obranu na Paytonu, Longley je zabio 19 poena i uhvatio samo 3 skoka, a Kuki je odradio još jednu odličnu tekmu sa skorom 14 – 7 – 7. Payton je na kraju imao 19 – 7 – 9 ali nije ga bilo za vidit, a i Kemp je podbacio sa 14 – 4. Zapravo je Detlef bio najbolji sa 20 poena i solidnom obranom. Ali lako je igrat obranu kad gubiš sa 20 razlike.

Označeno , ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: