Vjerujete li?

Planinski lanci Colorada odjekuju hvalospjevima. Sve se ori od hvale kakva se u Denveru i okolici nije čula još otkako je John Elway bacao loptu na Mile High stadionu. Junačke se pjesme podižu u čast čovjeka koji nije pretjerano dobar u svom poslu, ali za kojeg dio populacije vjeruje da posjeduje mistične moći u koje samo pogani sumnjaju. Ime tog poluboga je Tim Tebow i on je upravo odveo Denver Broncose do niza od pet pobjeda u najizjednačenijoj ligi svijeta.

Ništa čudno. Nije mu prvi put. Tim Tebow je, kažu vjernici, Pobjednik.

Postao je Pobjednik, kažu, na sveučilištu Florida. Kao vođa njihovog spread option napada odveo je Gatorse do dvije titule SEC-a, najbolje, najnemilosrdnije i najkrvožednije konferencije sveučilišnog footballa. No to mu nije bilo dosta. Tebow je nosio svoju momčad i do dvije državne titule* osvojivši usput i Heisman trofej koji se dodjeljuje najboljem NCAA igraču. Njegova slava pronijela se diljem zemlje, podijelivši ljude na dva tabora koji u posljednjih 10 godina niču oko svih sportskih superzvijezda. U našem limitiranom, ubrzanom, suludom društvu koje pretpostavlja proždiranje degustiranju i nekritičko konzumiranje kritičkoj analizi izgleda da možete biti isključivo ili fanboy ili hejter u očima ljudi koje strastveno i snažno zanima jedna određena tema. No Tebow nije podijelio ljude na dva tabora zahvaljujući samo svojim atletskim sposobnostima. On nije LeBron ili Kobe ili Favre ili A-Rod. Tebow je podijelio već podijeljenu naciju i svojim jasnim i višeput naglašenim stavovima o Bogu, vjeri i religiji. Stavljanje ratničkog crnila ispod očiju donijet će vam i obožavatelje i mrzitelje, no kada na crnilo upišete oznake stihova iz Biblije njihov će se broj udeseterostručiti.

*Oke, prva titula SEC-a i prva BCS titula osvojene su dok je Tebow ulazio s klupe, ali čak i kao zamjena je odigrao ključnu ulogu u velikom broju pobjeda Gatorsa.

Ljudi koji obožavaju Tebowa zbog slavljenja Boga i ljudi koji ga iz istog razloga ne podnose najdosadniji su dio čitave priče jer u konačnici njihovo mišljenje o Tebowu je formirano mimo footballa. Ono što mene puno više zanima je vjera footballskih vjernika da je Tim Tebow Pobjednik.

Nema sumnje, sport je tijekom povijesti proizveo tek šačicu Pobjednika, a čak i ukoliko vam taj koncept smeta morate priznati kako za njega postoji, koliko god klimavo bilo, uporište u stvarnosti. Michael Jordan je nakon 1990. godine postao Pobjednik. Niti jednom nakon osvajanja prve titule nije bilo sumnje kako će MJ otići do kraja dokle god ga tijelo sluša – bio je nemilosrdan, krvoločan, nezaustavljiv, sposoban pobijediti bilo elegancijom bilo snagom i, što je najvažnije, želio je protivnicima iščupati srce iz grudi kao u nekom kung fu filmu. Bill Russell je došao u NBA ligu kao Pobjednik i tijekom osvajanja 11 NBA naslova pokazao da živi isključivo za pobjeđivanje, žrtvujući statistiku u korist momčadi, povraćajući prije svake važne utakmice, pokazujući da ne postoji stvar koju želi više od pobjeda. Tom Brady, čovjek koji je gotovo čitavu karijeru igrao s očajnim hvatačima i probijačima, postao je vođa jednog od najuspješnijih napada u povijesti NFL-a kojeg je samo čudesan drajv New York Giantsa i nekoliko užasnih poteza obrane spriječilo da osvoji četiri NFL prstena u manje od 10 godina. Muhammad Ali, Kareem Abdul Jabbar, Vince Lombardi, Pete Sampras, Alex Ferguson – ljudi koji su podizali razinu svog umijeća u najvažnijim utakmicama i kroz dugi niz godina bili sinonim za izvrsnost –  imaju se pravo zvati Pobjednicima. Spada li Tebow već sada u tu skupinu?

 Kad bacite oko na njegove rezultate činjenica je da Tebow pobjeđuje. Njegov skor u utakmicama koje je započeo u karijeri? 43 pobjede naspram 9 poraza. Na koledžu je imao omjer 36 – 6 uz nevjerojatne predstave kao zamjena u freshman godini, dok je u NFL-u upisao skor 7 – 3 kao starter. Zvuči gotovo pa nestvarno. Tebow je izgleda pobjednik. Tome svjedoči 6 – 1 skor Broncosa otkako je Tebow postao startni quarterback. Prije njega imali su jednu pobjedu i četiri poraza i navijači drugih timova su im se smijali.

No možemo li taj fantastičan niz Denvera pripisati isključivo Tebowu iako je upravo on naizgled jedina varijabla koja se promijenila u toj momčadi? Kada bacite oštar, pronicljiv i nemilosrdan pogled odgovor je jasan.

Ne.

Gledajte, Tim Tebow je, kada izuzmemo njegovu iritantnu potrebu da zahvaljuje Isusu nakon svake pobjede*, simpatičan momak. Pomalo bezličan izvan terena, pretvoren u klasičnu sportsku papigu tako dobro izdrilanu od strane PR timova da joj se ne može dogoditi da grakne kakvu glupost, ali joj se isto tako ne može dogoditi da kaže nešto uistinu zanimljivo i intrigantno. Koliko god bio mlak van terena, na njemu je beskrajno uzbudljiv. Izbačaj mu je očajan, pregled igre još gori, poznavanje obrane ravno nuli, snalaženje u pocketu briljantno, a želja i htijenje nenadmašni. Tebowa je gotovo nemoguće srušiti, jako je brz za čovjeka njegove građe, ne boji se spustiti rame i izbrisati protivnika sa lica zemlje i nije mu problem igrati okrvavljen, uprljan, zgažen i povrijeđen**. Čak i kad se nalazi na klupi zanimljivo ga je gledati – način na koji uvijek baca loptu kad uhvati vremena, izbačaj koji se popravlja iz utakmice u utakmicu, način na koji prilazi suigračima, način na koji ga svi slušaju kao da će riječi koje govori promijeniti tijek njihovog života.

*Po religijskom opredjeljenju sam agnostik i stvarno mi je svejedno kako se netko opredjeljuje. Ono što me smeta je ponavljanje. Tebow je kao prijatelj koji triput ponovi isti vic dok se smijeh svakim ponavljanjem smanjuje dok konačno ne nestane. Iritantno je, jebemu.

 ** Čovjek je završio utakmicu u srednjoj školi sa slomljenom nogom. Meni je dan uništen kada opečem palac vadeći tepsiju s kolačima iz pećnice. Baš sam mimoza.

Tebow je zanimljiv sportaš čak i kada iz jednadžbe maknete hype i pop kulturalnu važnost. No njegov udjel u pobjedničkom nizu Broncosa je prenapuhan. Koliko god bio uzbudljiv Tebow nije kvalitetan quarterback.

Napad Denvera s njim osvaja tek 19 jardi više po utakmici nego s Kyleom Ortonom na čelu, unatoč tome što u prosjeku odigrava 6 akcija više. Broj dodavačkih jardi se pri tom srozao za čak 69 po susretu. Većina osvojenih jardi došla je kao plod play action dodavanja a ne Tebowljeve sposobnosti da ostane u pocketu i pronađe otvorenog igrača. Broj postignutih poena Denvera popeo se za svega 0,6 po utakmici. Tebow je sa sobom donio spread option napad nakon poraza od Lionsa, ali drugačija filozofija igre gotovo da nije imala učinka na produkciju napada Broncosa. Spread je na papiru trebao smanjiti broj akcija protivnika, ali nakon užasavajuće utakmice protiv očajnih Vikingsa činjenica je da su protivnici odigrali 71 akciju po susretu otkako je uveden spread offense, odnosno 5 akcija VIŠE nego prije. Dakle Tebow nije ta presudna varijabla koja je preokrenula sezonu Denver Broncosa.

Ove tri jesu:

1. IZGUBLJENE LOPTE

S Ortonom su u pet utakmica izgubili 12 lopti (2,4 po utakmici). Tebow je u prve dvije izgubio 4 lopte (2 po utakmici), no otkako je uveden spread napad izgubio je svega 3 (0,6 po utakmici). U Ortonovoj eri omjer osvojenih i izgubljenih lopti Broncosa iznosio je -5, u  eri Tima Tebowa iznosio je +2, a otkako je uveden spread option on iznosi +5. Sistem je očito ključan. Što nas dovodi do druge točke.

2. OBRANA

Obrana Broncosa izgleda fantastično. Bili su jako dobri na početku sezone, no posljednjih nekoliko utakmica briljiraju*. Ne samo da su zabili 3 touchdowna otkako je Tebow postao starter nego su imali i nekoliko pravovremenih akcija koje su izravno donijele pobjedu Broncosima. Tu prije svega mislim na prošlu utakmicu u kojoj su presjekli loptu Christiana Pondera na 30 jardi i omogućili svom kickeru da postigne pobjednički field goal protiv očajnih Vikingsa. Što nas dovodi do treće točke.

*Možda je za to zaslužan upravo Tim Tebow koji je, kažu momci, donio nadu u ekipu. No takve je stvari teško izmjeriti ili uočiti.

 3. KONKURENCIJA

Za vrijeme očajnog ulaska u sezonu Broncosi su igrali protiv niza dobrih timova. Od pet njihovih protivnika samo jedna momčad trenutno ima negativan skor, a ukupan omjer njihovih pobjeda i poraza iznosi 38 – 22 (+16). Otkako je Tebow preuzeo stvar igrali su sa četiri ekipe koje imaju negativan skor, a omjer pobjeda i poraza svih sedam protivnika iznosi 37 – 47 (-10). Činjenica je da je raspored Broncosima debelo išao na ruku otkako je Tebow preuzeo kormilo.

Ono što bi trebalo zabrinuti navijače Broncosa je to što su njihovi ljubimci skloni tijesnim pobjedama. Omjer postignutih poena Broncosa i protivnika otkako je Tebow postao starter iznosi 0,1. U korist protivnika. Teško je nastaviti s pobjedničkim nizom kada su pobjede tako tijesne da jedna pogreška ili nesretna okolnost mijenjaju ishod susreta. Pitajte samo New York Jetse koji su lani odradili veličanstven niz od 9 pobjeda i jednog poraza u kojem su četiri utakmice dobili s manje od touchdowna razlike i za vrijeme kojeg su dvaput pobjeđivali u produžetku. Naoružani lošim QB-em Jetsi su naivno mislili da mogu pobjeđivati na sličan način i ove sezone. Prevarili su se. Samo je jedna momčad u posljednjih 15 godina imala omjer drastično veći od 50 posto kroz dvije sezone kada su susreti odlučivani s manje od 7 razlike. No Indianapolis Coltsi su, za razliku od Broncosa, imali sjajnog QB-a na svom čelu. Denveru se stoga loše piše.

Ono što bi također trebalo zabrinuti njihove fanove je što trenutno igraju u sustavu koji nema povijest uspjeha u NFL-u. Napadi koji se oslanjaju na probijanje postali su prošlost budući da su nova pravila drastično olakšala posao bacačima. Najgore prolaze probijački napadi koji u sebi imaju usađenu foru kako bi zamaskirali nedostatak superstar probijača ili sjajne ofenzivne linije. Sjetite se samo Miamija od prije nekoliko sezona i njihovog wildcat napada. Konkurenciji je trebalo pet utakmica da ih prokuže, a jednom kad su zaustavljeni wildcat je postao povijest. Što bi se lako moglo dogoditi i sa spread napadom u NFL-u. Naravno, ukoliko Tim Tebow uistinu nije Pobjednik.

Za sada bi tu riječ u njegovom slučaju i dalje pisao malim slovom. Tebow me zapravo najviše podsjeća na Roberta Horrya. Big Shot Rob je bio prosječan igrač većinu vrremena, znao je svoju ulogu u sistemu, odrađivao je prljav posao, obožavao je kontakt, bio je čvrst i pouzdan, nije ga bilo briga za statistiku i bio je toliko pun samopouzdanja da je preuzimao najvažnije utakmice u najvažnijim momentima i pobjeđivao. Na kraju je osvojio jedan prsten više od Jordana, ali će u povijesti ostati upamćen kao pobjednik, a ne kao Pobjednik. Zato jer nije mogao nositi ekipu.

Bojim se da se to isto može reći i za Tima Tebowa, bar za sad. Čovjek voli raditi, popravlja se, ima talenta i nije nemoguće da doživi transformaciju kakvu su doživjeli i drugi sportaši. U ovom ludom svijetu svašta je moguće. No siguran sam jednom kada Tebowu iscuri vrijeme i njegova karijera završi da ćemo dobiti odgovor možemo li ga zvati Pobjednikom. Tada nam vjera više neće biti potrebna. Znat ćemo.

 

Moje spisateljske sposobnosti su limitirane, ignoriranje pravopisa očito, a praktično poznavanje sporta ravno nuli. Unatoč tome borim se s ovom kolumnom iz tjedna u tjedan, dobio sam posao na račun nje, a ljudi je manje više vole čitati. Ček malo. Pa ja sam kao Tim Tebow. E pa onda zahtjevam da me slavite i pljujete baš kao što slave i pljuju njega. Može preko fejsa ili u komentarima, kako vam drago.

Označeno ,

2 thoughts on “Vjerujete li?

  1. bojan kaže:

    Dobra, EC, dobra

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: