Sretan NBAžić

„NBA je jako važna za slavlje Božića zbog čega smatram kako bi broj utakmica koji se igraju na ovaj blagdan trebali povećati s pet na deset. Uz to bi utakmice trebale početi u ponoć na Badnjak i trajati sve do prve minute Štefanja kako niti jedna minuta Božića ne bi prošla bez NBA košarke na TV-u. NBA je Božić za mene, u njoj leži smisao Božića“, izjavio je prošle godine Stan Van Gundy. David Stern ga je nagradio novčanom kaznom žestokom poput mađarskog paprikaša zato što David Stern mrzi kada se njegove odluke dovode u pitanje. Šteta što se Stern rodio u Americi a ne u, recimo, Čehoslovačkoj u kojoj je mogao ostvariti krasnu karijeru sovjetskog diktatora, upravljati tajnom policijom, slati ljude u radne logore i podizati vlastite kipove po gradskim trgovima.

Unatoč sarkastičnim komentarima najpoznatijeg floridskog brka David Stern je odlučio i Božić 2011. pretvoriti u praznik posvećen NBA-u. Inače bi preskočio NBA Božić, pogledao možda jednu utakmicu, ali pošto se radilo o prvom danu sezone nije bilo šanse da propustim ovaj spektakl pogrešaka, neuigranosti i loše košarke. Oboružan mlincima, purećim batkom i kremšnitama sjeo sam na kauč i upustio se u 13-satnu NBA odiseju.

18:00 New York Knicks – Boston Celtics 104:102

NBA Božić započeo je odmatanjem poklona u kojem se skrilo jedno poveće govno. Dobri ljudi s NBA TV-a ove su sezone odlučili pokloniti 15 dana NBA passa ljudima diljem svijeta, a navala na HD paket je srušila servere ove usluge i onemogućila ljudima da u miru prate košarku. E sad, ne bi se bunio ni trenutka da sam uslugu preuzeo kao korisnik koji ništa ne plaća, ali ja sam ligi već poslao svojih 160 dolara jer sam NBA džanki i nisam imao strpljenja. Uvod u utakmicu je stoga bio prožet ljutnjom, frustracijom i prevođenjem najsočnijih hrvatskih psovki na engleski u svrhu pisanja protestnog mejla.

No čim je akcija krenula sve se zaboravilo. MSG se tresao, gledatelji su zvučali napaljeno nakon lockouta, a u goste je došla ekipa koja je lani 8 puta porazila njihove Knickse, uključujući metlu u playoffu.

U čudnoj,  izbrejkanoj utakmici mane i jedne i druge momčadi su postale očite. Celticsi su stara i plitka momčad koja će se srušiti poput hrvatskih MiG-ova ukoliko Rajon Rondo pretrpi neku ozbiljniju ozljedu ili odluči da mu se više ne da igrati za ekipu koja ga je pokušala trejdati dvije godine za redom. Rondo je limitiran igrač koji vam ne može pomoći u tijesnim završnicama zbog usađenog straha od pucanja slobodnjaka, ali je ujedno i motor ove jako stare momčadi kojoj je protiv Knicksa trebalo 20 minuta da se zagrije i 38 minuta da se pregrije, poput starog auta koji već dugo nije vožen. Knicksi su pak momčad puna crnih rupa koje usisaju loptu i onda je carine i carine i carine, u potpunosti ubijajući bilo kakvu tečnost na ofenzivnoj strani terena. Melo mora pothitno zaboraviti na borbu s Amareom oko statusa igrača broj jedan u ekipi i postati playmaker, odnosno čovjek koji će svojim nevjerojatnim sposobnostima otvarati izgledne prilike za druge suigrače, inače će Knicksi provesti doigravanje na sličan način na koji purice provode Božić.

New York trenutno ne nalikuje na momčad, no ukoliko Melo napravi korak naprijed sve se mijenja. Amare je toliko poboljšao svoj vanjski šut u protekle tri godine da može čekati loptu na bilo kojem dijelu terena, a njegovim postavljanjem na high post otvara se mogućnost Chandleru da vreba ofenzivni skok jedan na jedan umjesto u gužvi. Šutera u Knicksima ima k’o u priči, a ukoliko Iman Shumpert shvati da nije zvijezda i da ne smije biti chucker poput Georgea Costanze Knicksi bi mogli imati i polupristojnu drugu jedinicu. Svidjelo mi se kako su napadali reket u ovoj utakmici, a još više mi se svidjelo što se nisu raspali jednom kada su izgubili ogromnu prednost. Nisam baš sretan što na klupi imaju Mikea Woodsona i Mikea D’Antonija koji izgledaju kao da su upravo došli sa snimanja nove epizode A-Teama*, no što je tu je. Zahvaljujući solidno odigranoj četvrtoj četvrtini i sjajnoj predstavi Tysona Chandlera koji je možda zabio samo 7 poena i uhvatio 3 skoka ali je zato skinuo bar osam poena s konta Celticsa uključujući i blokadu 30 sekundi prije kraja koja je omogućila Melu da postigne pobjedničke koševe sa slobodnjaka Knicksi su stigli do pobjede. Problem je što se obrana reketa bez Chandlera svodi na žestoko kockanje visokih igrača Knicksa, no jednom kad je Tyson u igri sve izgleda puno, puno bolje.

*D’Antoni bi bez brka bio pljunuti John Hannibal Smith, a Woodson bi s irokezicom i hrpetinom zlata bio pljunuta slika B.A. Baracusa. Čak su im specijalnosti slične –  Woodson je, baš poput Mr. T-ja, stručnjak za izazivanje kaosa, dok D’Antoni s Hannibalom dijeli stručnost u maskiranju. Pogledajte samo kako je uvjerio upravu Knicksa da je sposoban trener.

Celticsi su pak ispušili nakon velikog povratka, ali mogu biti zadovoljni spoznajom da su odigrali tijesnu utakmicu protiv brže i mlađe ekipe koja ih je trebala razbiti. Zabrinjava što KG svake godine igra pola metra dalje od koša i što je u ovoj utakmici u potpunosti izbjegavao guranje u reketu i post up igru, zabrinjava i što je Marquis Daniels morao igrati 30 minuta zato jer im je klupa bolesno tanka, ali nije sve bilo grozno. Spoznaja da su oderali Magic u nebuloznom trejdu u kojem su dobili sinoć odličnog Brandona Bassa i da će biti biti puno jači jednom kad se Paul Pierce vrati u ekipu trebala bi im dati nadu za budućnost.

20:18 Dallas Mavericks – Miami Heat 94:105

Uletjeli smo u reprizu lanjskog finala sredinom prve četvrtine i time propustili dodjelu šampionskih prstenova i podizanja zastave, a propustili smo i veselje razdraganog Marka Cubana koji je još jednom imao priliku proslaviti osvajanje NBA naslova s Davidom Sternom u gledalištu. Ne znam je li komesionarovo lice tijekom prijenosa izgledalo kao komad bakalara zato što je svojim izgledom želio naznačiti važnost blagdanske sezone za NBA ili je lockout ostavio tako dubok trag na njemu da se sav osušio, ali znam da je Stern izgledao uvelo i sparušeno sjedeći u svojoj stolici na sredini tribina, izgledajući kao tvrdoglavi starac koji nikako da shvati da je došlo vrijeme za odlazak.

Miami je počeo klati Dallas sredinom prve četvrtine i posao je bio gotov prije kraja poluvremena. Mavsi su izgubili puno odlaskom Chandlera i Barree i to se osjetilo odmah u startu. Lamar Odom, njihovo najjače pojačanje, izgledao je loše u bijelom dresu Dallasa, a njegov patentirani dvokorak kroz reket i nezaustavljiv šut preko glave nije funkcionirao tijekom čitave utakmice. Zapravo, niti jedno riješenje Dallasa nije funkcionirao – Beaubois nije probijao reket protiv Chalmersa i Colea, Marion nije pogađao šuteve s osnovne linije kao u finalu, a Dirkov poznati fadeway iz high posta s visoko podignutim koljenom je bio začuđujuće neprecizan. Miami se nije pretjerano trudio zatvoriti reket budući da ga Dallas nije ni napadao, a njihova ubitačno brza vanjska linija radila je kaos u putanjama dodavanja. Presječenim loptama i izvrsnim dodavanjima nakon defanzivnog Heat je stvarao prilike u tranziciji kao na tekućoj vrpci. Miami je jednostavno pretrčao Dallas koji se predao prije poluvremena, svjestan da u dugačkoj sezoni ne smije podleći pritisku i upustiti se u utrku s bržim i mlađim ekipama. Jasno je da je plafon ove momčadi Dallasa snižen – em su ostali bez važnih igrača, em su tanji nego lani, em nisu napaljeni kao prošle godine, em na centru imaju Brendana Haywooda koji je sinoć igrao kriminalno, ali još uvijek mogu zapapriti halfcourt ekipama jednom kada uđu u doigravanje.

Miami je pak još jednom istaknuo kandidaturu za osvajanje naslova, još snažnije nego proščle godine. Navijače Miamija sigurno je oduševilo što je Norris Cole pokosio igrače Dallasa poput COLEre i napravio im košarkašku COLEnoskopiju što znači da bi trebao začepiti rupu koja je lani postojala na mjestu zamjenskog playa. No još više bi ih trebao razveseliti halfcourt napad Heata u kojem je LeBron konstantno primao loptu u low postu umjesto na krilu kao lani. Jest da je LeBron većinu poena iz posta zabio nakon okretanja licem prema košu, ali i to je napredak za čovjeka koji je izbjegavao low post igru kao što James Harden izbjegava britvicu. James je posebice briljirao kada bi na sebi osjetio nižeg igrača poput Delontea Westa protiv kojeg je igrao kao što tinejdžerski sinovi igraju poput očeva jednom kada osjete da ih mogu pobij… ups. Oprosti LeBron, zaboravio sam, moj bed.

Dallas je na kraju popravio rezultat protiv još uvijek tanke druge jedinice Heata, no činjenica je da su u jednom trenutku gubili 35 razlike dok je službeni navijač nakaradno vikao „Defense, defense“ (što je u njegovoj izvedbi zvučalo kao „Jesus, Jesus“) ravno u lice razočaranoj publici. Gledajući ove dvije momčadi došao sam do jednog jedinog stopostotnog zaključka – Dallas i Heat ove godine neće igrati u velikom finalu.

23:27 LA Lakers – Chicago Bulls 87 : 88

Lakersi i Bullsi priredili su nam pravu malu košarkašku poslasticu, ukoliko se sladite nepreciznim dodavanjima, promašenim otvorenim šutevima, užasnim rotacijama u obrani, posrtanjima, glupim prekršajima i nedostatkom energije i zalaganja. Lakersi i Bullsi većinu su utakmice odradili kao bezglave kokoške koje trče po terenu bez ikakvog plana i programa, a festival grešaka okrunjen je napetom završnicom u kojoj su Lakersi prosuli ogromnu prednost.

Istini za volju, začuđen sam što je ekipa iz Los Angelesa ostala ovako dugo u igri. Josh McRoberts, čovjek koji je lani odigrao odličnih 20-ak utakmica za Pacerse prije nego je netragom nestao i Devin Ebanks, čovjek koji je lani pokraj Odoma i Arenasa igrao šest minuta po susretu, započeli su ovaj susret za Lakerse koji će ove sezone biti sretni ukoliko uđu u playoff. Da, rekao sam to, bit će sretni. Zašto? Zato jer im je klupa užasno tanka, zato jer na poziciji startnog centra imaju čovjeka staklenih koljena, zato jer je Kobe napižđen, zato jer suigračima vjeruje manje nego ikad i zato jer ima više ozljeda od Jeremije, zato jer je McRoberts trenutno njihov četvti najbolji igrač, zato jer su njihova dva pleja starija od metuzalema i zato što su pokušali trejdati svog najboljeg igrača tijekom prijelaznog roka.

Možda zvuči poput blasfemije kada kažem da je Pau trenutno bolji, odnosno korisniji igrač od Bryanta, no ne znam kako to možete osporiti. Kobe je drastično regresirao prošle godine pretvorivši se još jednom u ćudljivog suigrača koji se odbija osloniti na kolege, koji previše razmišlja o svom mjestu u povijesti, koji toliko želi zadržati mjesto alfa mužjaka u čoporu, mjesto za kojeg se krvavo izborio u duelu s Shaqom, da će radije forsirati svoju igru nego pomoći momčadi. Vidjelo se to i sinoć kada je konstantno vodio loptu unatoč uništenom zapešću*, kada ju je izgubio osam puta i kada je na kraju prosuo ogromno vodstvo svojim silovanjem. Kobe je odigrao očajno prvo i odlično drugo poluvreme sve do zadnje dvije minute kada je prvo zabio koš za + 8 što je trebalo zatvoriti utakmicu, ali je onda stao nizati gluposti. Promašio je otvoren šut za +6, nakon toga se kockao pri ulasku Denga u reket što je Luolu omogućilo da zabije od table, napravio je prekršaj na Dengu kod + 2, izgubio je loptu nakon što su ga udvojili jer je nije proslijedio dalje i na kraju je promašio pobjednički šut okružen trojicom igrača Bullsa. Deng ga je blokirao i utakmica je bila izgubljena. No mit Kobea Bryanta nastavit će živjeti i dalje.

* Ligament koji drži dvije kosti je potpuno strgan. Ukoliko Kobe nezgodno padne na ruku kosti će se pomaknuti i više se neće moći vratiti na mjesto bez operacije. Mislim, svaka čast Bryantu što igra s takvom ozljedom, ali WTF?!?! Mene boli kad udarim prstom o rub kreveta, zamislite kako je igrati s takvom boli iz noći u noć.

Što je prava šteta jer bi Lakersi s nesebičnijom igrom ove sezone lako mogli do trećeg ili četvrtog mjesta na Zapadu. Gasol je sinoć nestao u završnici jer su Bullsi namjerno udvajali post prije ulaznog dodavanja i zato jer mu je Kobe odbijao dodati loptu kad je bio otvoren, ali Gasol može sam nositi ispodprosječnu ekipu do playoffa. Pau je sjajan u oba skoka, ukoliko ga ne udvojite nazabijat će se iz blizine, a njegov šut s poludistance postaje ubitačno oružje u rukama pravog trenera. Mike Brown se sinoć nije pokazao kao takav čovjek. Njegova obrana je izgledala odlično, ali napad je bio jednako bezidejan kao i u Cavsima pa je Brown prepustio svojoj najvećoj zvijezdi da ga kroji po vlastitom nahođenju što se nije pokazalo kao sjajna odluka. Ono što Lakerse može veseliti je vanjski šut Devina Ebanksa koji izgleda besprijekorno čisto, sposobnost Andrewa Goudlockea da stavlja trice iz velike udaljenosti i borbenost Josha McRobertsa, ali ova momčad unatoč njihovim sposobnostima bi trebala imati jako puno problema ove sezone.

Jedini razlog zašto su uopće ostali u ovom susretu je bezidejna, neenergetična, ispuhana predstava Bullsa koji su iskoristili Bryantove pogreške i zahvaljujući clutch pogotku Rosea, sveobuhvatnoj igri Luola Denga i defanzivnim potezima Joakima Noaha uspjeli iščeprkati pobjedu u Los Angelesu. Upravo je Noah bio najgori pojedinac u redovima Chicaga, čovjek koji je igrao drastično lošije nego lani kada se nametnuo kao drugi najbolji igrač Bullsa. Noah je očito previše partijao preko ljeta i to se osjetilo na njegovoj igri – one energije i zalaganja po kojoj je poznat nije bilo ni u tragovima. Kada svemu pribrojimo činjenicu da ga je Pau ubio u skoku i da je Noah sam skinuo 6 poena sa semafora upropastivši jednu kontru i promašivši dva lagana koša nakon ofenzivnog skoka prava je sreća što su Bullsi došli do pobjede.

No teško je iz sinoćnje utakmice iščitavati nešto više o Bullsima koji i dalje djeluju kao da igraju predsezonske utakmice. Ono što može veseliti je konstantno kretanje Ripa Hamiltona koje otvara užasno puno prostora za druge igrače, top forma Carlosa Boozera koji izgleda puno bolje nego lani te vanjski šut Derricka Rosea kojem obično treba 15 dana da uđe u formu što se sinoć itekako vidjelo – umjesto da ubija zombi-tijela Dereka Fishera i Stevea Blakea iz driblinga, prošlogodišnji MVP se zadovoljio rokanjem trica. No ne bojim se za Bullse – njihova dubina, sposobnost šutiranja s poludistance, izuzetna duljina i pokretljivost u reketu i vrhunska obrana garantiraju im polufinale Istoka. Nakon toga sve je lutrija.

02:04 Oklahoma City Thunder – Orlando Magic 97 – 89

 Oko dva sata ujutro purica, mlinci i kremšnite su napravili svoje. Počelo mi se spavati. Jedino što me trgnulo iz stanja blažene pospane prežderanosti bila je užasno ružna i bolesno efikasna igra Oklahoma City Thundera. Russell Westbrook i Kevin Durant nastavili su igrati kao i lani, oslanjajući se isključivo na vlastite individualne sposobnosti u napadu, a ne na bilo kakvu smislenu igru. KD je i dalje jedan od pet najboljih igrača lige, uvijek za korak ispred svog protivnika, neobično precizan sa svih udaljenosti dok je Wes bolesno brz i nezaustavljiv jednom kad se sruči prema otvorenom reketu, ali bože dragi kako je njihova igra ružna! U 80 posto napada kada su njih dvojica na terenu lopta ne promijeni ruke više od dvaput. Wes je poprilčno bizaran igrač koji bi mogao biti najbolji plej na planeti da ne voli forsirati i driblati bez ikakvog smisla, čime ne stvara višak, ne otvara šut za druge, ne krči put prema košu. I taman kada pomislite da je njegovo zujanje besmisleno čovjek se zaleti, iznudi glupi faul i zabije slobodna ili proslijedi loptu Durantu koji je primi, napravi fintu glavom i pospremi je kroz obruč. Unatoč pričama o konstantnoj svađi ove dvojice oko uloge alfa mužjaka u ekipi, pričama koje su i KD i Wes potvrdili, među njima nema netrpeljivosti. Bar se nešto slično ne da naslutiti na terenu. Nakon svakog koša slijedi hajfavanje, osmijesi, zagrljaji, busanje prsima i sve ostale forme muške ljubavi sem analne penetracije.

Naravno, OKC nije svladao nemušti Orlando samo zbog ove dvojice. Dapače. Zdravi i puno mršaviji Kendrick Perkins čuvao je Dwighta jedan na jedan te ga je pospremio u džep, još jednom dokazujući kako se samo masivni centri mogu nositi s Howardom koji je sinoć izgledao poprilično nezainteresirano za sudbinu svoje ekipe. Perkinsu se pridružio i James Harden, čovjek koji bi ove sezone lako mogao osvojiti titulu najboljeg šestog igrača lige. Harden je zaokružen igrač, čovjek koji jako rijetko radi pogreške i koji se u hipu može transformirati iz radnika koji obavlja prljav posao u profinjenog strijelca koji nosi drugu jedinicu Oklahome koja je sinoć donijela prevagu nad crnim Orlandom.

Stan Van Gundy se jučer pojavio na klupi sa zatamnjenim dioptrijskim naočalama zbog kojih je sličio Ronu Jeremyu više nego ikad, no čak i da je umjesto tamnih imao najšarenija stakla u povijesti svemira ne bi mogao biti zadovoljan igrom svoje ekipe. Činjenica je da Orlandu treba još jedan jednodimenzionalni vanjski šuter jer JJ Reddick, Hedo Turkoglu, Jameer Nelson, Ryan Anderson i Quentin Richardson očito nisu dovoljni. Problem jednodimenzionalnih šuterskih ekipa je što ih je poprilično lako zaustaviti, a čak i kada ih ne uspijevate zaustaviti postoji mogućnost da se zaustave same. Bez napaljenog Dwighta Howarda koji ih izvlači pospremanjem promašenih šuteva Magic nema nikakve šanse. Što su pokazali i sinoć. Kad ih je išlo izvana držali su se u utakmici, kada su prestali zabijati Oklahoma je preuzela utakmicu*. Slične bi se igre mogle nastaviti tijekom čitave sezone, odnosno dok se ne riješi budućnost Dwighta Howarda. Šteta, jer Orlando može nekome gadno zapapriti u playoffu.

* Koja je stvarno bila dosadnjikava. Najbolji momenti? rMtgT.jpg i dodavanje suca.

04:36 Golden State Warriors – LA Clippers 86:105

Ništa od Lob Citya, ništa od run ‘n’ guna, ništa od 124:125 rezultata kojeg smo priželjkivali. Mark Jackson, novi trener Warriorsa, odlučio je inzistirati na obrambenoj igri što se činilo suludim potezom s obzirom da u startnoj ekipi ima Biedrinsa, Leeja, Montu i Stepha, no obrana je jučer izgledala solidno kroz 40 minuta. Problem je što su zakazali u zadnjih osam. I što je trošenje u obrani uništilo njihov brzi, ubojit napad.

Monta je uz Wadea najbolji igrač u ligi što se tiče ulazaka u reket i trebao bi bez problema igrati u sporijem napadu, no korisnost Leeja i Stepha bi se u njemu trebala drastično izgubiti, što se sinoć itekako vidjelo. Clippersi su ih zaustavili bez većih problema i to 1 na 1. Lee je igrao jako dobro do trenutka kada se utakmica počela lomiti kada je netragom nestao, dok su Paul i Billups održali defanzivnu lekciju mladom Curryu. Warriorse može veseliti što je Andris Biedrins odigrao solidnu utakmicu – ukoliko se on vrati u formu iz sezone 08/09 kada je u prosjeku upisivao double-double Warriorsi će ući u playoff. Želite li ovisiti o stoput ozlijeđenom Latvijcu koji izgleda kao da ga mama svako jutro češlja? Ne. No Warriorsi nemaju izbora. Sinoć nisu izgubili zbog njega.

Izgubili su zato jer su Clippersi bolja momčad. Istina, Griffin je izgledao tvrdo, poput opruge koja još uvijek nije nauljena, ali je i dalje bolji od svih igrača na rosteru GSW-a. DeAndre Jordan je i dalje izuzetno nesiguran prilikom pucanja slobodnjaka*, ali je čovjek koji ubija penetracijske ekipe svojim blokadama. Mo Williams možda nije starter ali je zato odličan sedmi čovjek rotacije što je jučer zorno pokazao. Caron Butler nije mogao pronaći bolju ekipu za svoj stil igre, a što tek reći o Chrisu Paulu? Sinoć je očajno ušao u utakmicu, gađao 1 – 7 iz igre, ali čim je skužio da mu ne ide posvetio se razigravanju suigrača. U trenutku kada se utakmica lomila, dakle krajem treće i početkom četvrte četvrtine, uzeo je stvar u svoje ruke. Gađao je 6 od 6, ukjučujući četiri uzastopna pogođena šuta u četvrtoj koja je nadogradio asistencijom Griffinu. Možda nismo vidjeli vrhunsku Lob City predstavu, ali smo definitivno vidjeli pametno posloženu košarkašku ekipu, kompletnu ekipu kojoj je najveća rupa trener Vinny Del Negro kojeg je Paul hladno odjebao za vrijeme dogovora u posljednjim trenucima utakmice. Još kada bi nabavili pristojnog backup centra i objasnili Chaunceyu da prestane imitirati crnu rupu jer više ne igra više u Knicksima  mogli bi daleko.

* Ne mogu opisati koliko mi se gadi Hack-a-Jordan taktika. Nisam to očekivao od Jacksona. Stvarno nisam.

U svakom slučaju ubilježili su jako lijepu pobjedu u gostima na Božić, i nema apsolutno nikakve veze što nam nisu priredili predstavu sa milijun alley oopova i atraktivnih poteza. Važno je da su stavili mašnicu na NBA-ov božićni poklon koji nas možda nije oduševio na prvi pogled, ali sasvim je jasno da ćemo se s njim još jako, jako dugo igrati.

Dragi moji, sretan vam Božić! Nadam ste da ste našli mir ako ste ga tražili, nadam ste da ste našli zabavu ako ste je tražili, nadam se da ste pod borom dobili sve ono što vam je srce tražilo i nadam se da ćete zajedno sa mnom uživati u novoj NBA sezoni, čak i ako se ni u čemu ne slažemo. Javite se na fejs kako bi proslavili, počelo je! Konačno!

Označeno

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: