Playoff se nastavlja

Nisam obećao, ali sam rekao kako ću za sljedeći krug doigravanja napisati pravu, mušku, dugačku kolumnu. Moj bed. Niš od toga. Napisao sam 20 stranica uvoda u NBA u dva tjedna* što me totalno iscrpilo i više mi se uopće ne piše. Umoran sam, star sam, ručni zglobovi su mi potrgani k’o u Kobea i puna mi je kapa tipkovnice. Pa ćemo opet kao prošli put, mimo narodnih običaja, ukratko. Može? Ne? E pa ko vas šljivi. Ajmo.

* Za usporedbu, diplomski od 23 stranice sam napisao za 4 mjeseca. Toliko o tome.

01. San Francisco 49ers – New Orleans Saints

Visoka trava, blato, magla, vjetar na Candlesticku i najbolja obrana lige trebale bi zaustaviti New Orleans Saintse. Drew Brees je nevjerojatan quarterback, ali na strani i na travnatim podlogama igra puno lošije nego u odvratnom, tapeciranom Superdomeu. Hvatači Saintsa su redom sjajni likovi ali još nisu igrali protiv ovako jakog secondarya. Probijači New Orleansa se savršeno nadopunjuju, ali čak ni njihovo troglavo čudovište ne može poraziti brutalnu liniju 49ersa. Sean Peyton je sjajan trener, ali Jim Harbaugh nije ništa lošiji. Saintsi su sjajna momčad, ali igraju playoff utakmicu u gostima protiv visoke trave, blata, magle, vjetra i najbolje obrane lige. 49ersi će ih zaustaviti, zar ne?

Ne. Ovaj susret me neobično podsjeća na Superbowl XLI u kojem se susrela zastrašujuća obrana Chicago Bearsa i topnički napad Indianapolis Coltsa na vlažnom, kišovitom i blatnjavom Dolphins stadionu. Dvoranska momčad koja je te godine igrala znatno lošije na strani porazila je moćnu obranu koja igra na otvorenom u teškom monsunu unatoč nevjerojatnoj partiji čikaških spešl timova (još jedan faktor koji ide debelo na ruku 49ersima). Očekujem kako će Alex Smith u ovom susretu savršeno odglumiti Sexy Rexija, kako će Drew Brees savršeno odglumiti Peytona Manninga i očekujem da će Saintsi na kraju slaviti u gustoj utakmici, iako ih ni stručnjaci ni generalna publika trenutno ne smatraju totalnim favoritima.

02. New England Patriots – Denver Tebows

Sveti Tim Tebow. Kakav čovjek. Kakva igračina. Kakav quarterback. Polubog sa Filipina golim je rukama rasčerečio zlotvora Golijata, Bradatog Zlostavljača iz Pittsburgha i njegovu zločinačku mašineriju koja već godinama tlači nevine futbal momčadi. Sveti Tim Tebow je sašao nad pakao NFL-a i isprao sve grijehe. 316 jardi dodavanja, 50 jardi probijanja, ukupno 3 touchdowna uključujući i pobjednički u produžetku. Kakav čovjek, kakva igračina, kakav quarterback.

Nema veze što se defanzivna linija Steelersa raspala zbog ozljeda, što je Ike Taylor odigrao najgoru utakmicu života, što je Pitt igrao bez prvog running backa, što je Mike Tomlin imao suludu defanzivnu shemu, što je Roethlisberger šepao po terenu i ubijao sve šanse Steelersa da pobjede i što je Tebow bacio sve skupa 2 bacanja (jedno po sredini u jako tijesan coverage, jedno na vanjsko rame uz sideline) koja bi mogli okarakterizirati kao odlična (ostala su upućena širom otvorenim reciverima na dubokim ili na slant rutama). Nema veze. Tebow je čovjek koji je donio pobjedu Broncosima.

Tako je to kada živite u doba infotainmenta, doba u kojem je stvaranje hypea puno važnije od analize i nepristranog sagledavanja stvari. Kada nepristrano sagledate stvari primjetit ćete da su Broncosi dva puta ove sezone igrali protiv big play momčadi* i da su oba puta primili više od 40 poena. Primjetit ćete da special teamovi Broncosa u gostima nemaju prednost kakvu imaju na Mile Highu, primjetit ćete da se protivnici ne umaraju tako brzo jer se ne moraju boriti sa razrijeđenim zrakom, primjetit ćete da su Broncosi jednako izubijani kao Patsi koji su bar imali dva tjedna odmora, primjetit ćete da je Bill Belichick još uvijek jedan od top 3 trenera lige, primjetit ćete da secondary Patsa, koliko god loš bio, može oduzeti duboke rute reciverima Broncosa čisto zato jer su ih oduzeli u drugom poluvremenu prve utakmice koja je završila 41 – 23 za Patriotse. Očekujem nešto slično. Broncose može spasiti samo božanstvena intervencija.

*Lions, Pats. Steelerse ne računam zbog ozljede Roethlisbergera koja mu je onemogućila kupovanje vremena u pocketu potrebnog za realizaciju big playeva.

03. Baltimore Ravens – Houston Texans

Ima li na svijetu ičeg ljepšeg od defanzivnog futbala uparenog s run – first napadom? Dugački drajvovi od 8 minuta, kršenje budaletina koje su usuđuju hvatati lopte preko sredine, mljevenje napadačkih linija, lateralna brzina linebackera koji gnječe probijače kao muhe… Uzmite si svoje dugačke plejeve, akrobatska hvatanja, salta preko obrambenih igrača i ostale stvari, a meni dajte run – first futbal i defanzivu. Može? Hvala. Hvala vam na ovom susretu.

Houston i Baltimor bi trebala biti prava old skool kršiona s masu udaraca, ispravno odrađenih tackleova, sackova i presječenih lopti. Obračun dva ponajbolja running backa lige*, dvije masivne ofenzivne linije i dvaju sjajnih obrana trebao bi nam ponuditi napet susret s malo poena. U takvim slučajevima uvijek je pametno izabrati domaćine.

*LeSean, Peterson i Pocket Hercules zaokružuju početnu petorku.

Okej, Ravensi nisu baš ekipa po mom guštu. Joe Flacco je nazadovao u svakoj NFL sezoni i trenutno spada među ispodprosječne quarterbackove lige, pače, na momente izgleda kao čovjek koji može izgubiti dobijenu utakmicu. Ray Lewis je star i više ne može igrati u pass protectionu i pokrivati sweep akcije što dokazuje iz utakmice u utakmicu, a hvatačka jedinica ne posjeduje sposobnost odvajanja od bekova potrebnu za hvatanje ogromne prednosti. Srećom pa Texansi imaju gotovo pa istu ekipu, samo što su njihovi pojedinci, kad se sve zbroji, ipak mrvicu slabiji, naročito s ozljeđenim Andreom Johnsonom.

Texansi su imali masu sreće u tekmi s Bengalsima, uspjeli su iščupati nekoliko izgubljenih lopti koje su promijenile tijek utakmice i svladati neiskusnu ekipu iz Cincinattija. U ovoj utakmici igraju protiv starih iskusnjara koje ne rade pogreške (osim ako se ne zovu Joe Flacco). Ravensi bi trebali glatko pobijediti, s više poena nego očekujete. Tako je uostalom bilo kada su se prvi put sastali ove sezone i kada su Ravensi slavili 29 – 14.

04. Green Bay Packers – New York Giants

Neke stvari nikako ne mogu skužiti. Na primjer, ne mogu skužiti kako su Giantsi u očima mnogih, i novinara na netu i navijača po forumima, postali favoriti za pobjedu u ovoj utakmici. Nakon konfuzne pobjede protiv Dallasa u kojoj je Tony Romo promašio potpuno otvorenog Milesa Austina pri kraju utakmice i propustio zakomplicirati stvari i uvjerljive playoff pobjede protiv Atlante koju sam krstio najvećom prevarom ovogodišnje sezone, Giantsi su odjednom promovirani u supersilu od ekipe. Naravno, tu je i tijesan poraz u regularnoj sezoni u kojom su Packersi navodno imali veliku pomoć sudaca. Sve vuče, tvrde novinari i navijači, na 2007. godinu kada su Giantsi osvojili Super Bowl kontra neporaženih Patriotsa.

Pih, kažem ja. Giantsi mogu dobiti Packerse – imaju bolesno jak pass rush koji može neutralizirati svaki pass napad, imaju reciverski trio koji može samliti problematični secondary Green Baya, imaju quarterbacka koji nije konstantan, ali koji zna odigrati vanserijske utakmice. Unatoč svemu, trebalo bi se puno toga poklopiti da Packersi izgube ovu tekmu.

Mislim, igraju doma. Imaju najboljeg QB-a u ligi. Imaju vrhunsku reciversku jedinicu. Imaju secondary koji dopušta puno jardi ali i presijeca užasno puno lopti jer se voli kockati. Imaju trenere koji su pokazali da uvijek skrivaju pokojeg asa u rukavu za doigravanje. Na kraju krajeva, oni su momčad koja je ove sezone izgubila jednu jedinu utakmicu. Packersi su favoriti, i to debeli. Mogu izgubiti. Mislim da neće.

Označeno , , , , , , ,

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: