Na lomači

Nije neobično da sportaši podižu glavu prema nebu i zazivaju Boga, no u trenutku u kojem je Terell Suggs prozborio „Oh my God“ gledajući u tamna nebesa Nove Engleske ni on im više nije mogao pomoći. Spasitelj, ukoliko uopće postoji, do sada nije pokazao tendenciju vraćanja vremena unatrag.

Nekoliko trenutaka ranije Billy Cundiff je istrčao na teren Foxborougha u velikoj žurbi. Zbog greške na semaforu nije bio spreman za ključnu akciju utakmice, no kickeri u NFL-u ionako pogađaju udarce s 32 jarda kao što Hrvati piju rakiju za vrijeme kolinja –  na eks. Priprema mu nije ni trebala. Tako je bar mislio njegov trener John Harbaugh koji nije pozvao tajmaut i dao vremena svom igraču da se smiri pred najvažniji trenutak čitave sezone. Cundiff je užurbano odmjerio tri koraka unatrag, zaletio se prema holderu, noga je poletjela prema naprijed kao da je na opruzi a lopta se vinula u zrak. Suggs je viknuo „Oh my God“, navijači su skočili u zrak kao jedan, a zaobljeni komad praseće kože vrtio se poput svemriske stanice u „2001: Odiseji u svemiru“, svakom rotacijom odmičući sve više u lijevo. Vince Wilfork je podigao svoje debele, snažne ručerde u zrak, a New England Patriotsi počeli su slaviti ulazak u svoj peti Super Bowl u posljednjih 12 godina. Billy Cundiff je pognuo glavu, zapiljio se u zemlju i poželio da u nju propadne.

Nešto kasnije, na Candlesticku izgubljenom u oblaku vode, dobio je drugara u nevolji. San Francisco 49ersi, momčad koja je izgradila identitet na čvrstoj obrani i čuvanju lopte, izgubila je posjed dva puta tijekom mučnog susreta s čvrstim Giantsima. Loptu je oba puta izgubio Kyle Williams, neiskusni krilni hvatač koji se našao u poziciji da vraća ispucavanja samo zato što je hombre numero uno, Tedd Ginn Jr. bio ozlijeđen. Williamsovu prvu izgubljenu loptu Giantsi su naplatili sa sedam poena, no druga je imala još višu cijenu. Donijela je pobjedu ekipi iz New Yorka u produžetku koji je, kada uzmemo u obzir kako su obrane igrale, mogao trajati dovijeka. Nekoliko sati nakon poraza Williams je primio prve prijetnje smrću.

Ljudski je običaj pojednostavljivati složene događaje. Ukoliko se potrudite u nekoliko ćete rečenica objasniti zašto je nebo plavo, sve užase Drugog svjetskog sabit ćete u tekst kraći od ove kolumne, a nečiji život iznijeti u svega desetak otisnutih riječi. Ljudi su majstori uprošćavanja. Naši umovi, oko čijeg je veličanja izgrađena suvremena civilizacija, toliko su primitivni da je pojednostavljivanje odvajkada osnovno oruđe kojim se služe u svakodnevnom funkcioniranju.

Utakmice footbala su pak užasno složene. Na svakoj akciji ima tisuću varijabli koje se neprestano mijenjaju, od onih koje se vide u statistici poput odluke da se ide na bacanje ili probijanje do gotovo pa nevidljivih varijabli poput tehnike koju je koristio desni DE, smjera u kojem se QB izvukao iz pocketa ili pak rute koju je otrčao lijevi slot reciver. Rijetki su umovi koji mogu upamtiti sve varijable utakmice u kojoj vidimo više od 120 akcija, a ukoliko se takvi umovi trenutno nalaze među nama iskreno se nadam da se bave važnijim stvarima od proučavanja football okršaja. Pošto umovi običnih ljudi nisu takvi ne preostaje nam ništa drugo nego da utakmice pojednostavljujemo. Kako vrijeme odmiče pojednostavljivanje ide sve dalje i dalje dok ne naučimo utakmicu svoditi na svega nekoliko riječi. Tuck rule Game. The flu game. Fisher game. Buckner game. Tih nekoliko slova, izabranih po imenima pamtljivih događaja, junaka i tragičara, kriju milijune varijabli koje smo prebrisali kao krpom za prašinu. Zaključili smo da nam nisu bitne. Zaključili smo da je jedan jedini detalj presudio. Pojednostavljivanje sa sobom uvijek nosi laž.

Konferencijske utakmice NFL doigravanja kroz nekoliko ćemo mjeseci pamtiti po svega nekoliko riječi. Zvat ćemo ih Cundiff game i Kyle Williams game. Njihove pogreške bile su ključne, šapuće nam naš um koji, usput budi rečeno, uživa kada je pojednostavljivanje isprepleteno s okrivljavanjem. Traženje žrtvenog jarca, osobe koja je kriva za sva zla koja su nas snašla, također je vrst pojednostavljivanja koje osim biološke ima i socijalnu komponentu. Naročito u sportu, najkompleksnijoj i najdruštvenijoj od svih grana umjetnosti.

Billy Cundiff i Kyle Williams nisu postali žrtveni jarci zato što su baš oni krivi za mučne poraze koji su izbacili Ravense i 49erse iz Super Bowla. Baltimore je mogao pobijediti nekoliko akcija ranije kada je Lee Evans primio loptu u end zoni kao što bi primio bačenu ručnu granatu čime je dopustio Sterlingu Mooreu da mu je izbije iz ruke. Nisu iskoristili groznu bacačku predstavu Toma Bradya, zabili su svega 20 poena očajnoj obrani Patsa, gubili su loptu u krivim trenucima. 49ersi su pak pretvorili sve skupa jedan jedini treći down iz 13 pokušaja, njihovi reciveri su uhvatili jednu jedinu loptu, a Vernon Davis je napravio retardirani prekršaj prilikom slavlja kod prvog TD-a koji je donio Giantsima bodove. Billy Cundiff i Kyle Williams nisu postali žrtveni jarci zato što su baš oni jedini krivi za mučne poraze. Postali su žrtveni jarci zato jer nam trebaju. I to ne samo zbog pojednostavljivanja.

Svake veljače u mom se rodnom mjestu spaljuje Krnjo. Prije spaljivaja čita mu se testament, svojevrsna optužnica u kojoj se pretresaju sva zla koja su se kroz godinu dana dogodila u mjestu. Krnjo sjedi na magarcu i sluša bez riječi. Na kraju čitanja odluka je jednoglasna – Krnjo je kriv za sve. Nema veze što čovjek od slame nije ni postojao dan ranije, on je kriv i za svoje će grijehe goriti. Pogani običaj koji se u Dalmaciji upražnjava za vrijeme maškara star je tisućama godina. On omogućuje zajednici da pogleda problemima u oči, nasmije im se i brzo ih zaboravi. On omogućuje zajednici da pronađe jednog jedinog krivca i njegovim spaljivanjem doživi katarzu. Upravo stoga navijačima 49ersa trebaju Kyle Williams i Billy Cundiff, trebaju im pojedinci u koje će uprti prstom i spaliti ih na javnoj lomači. Trebaju im jer se tako lakše nositi s boli koju donosi poraz, boli koja je neizbježna jednom kada uložite emocije u nešto što u načelu ne možete kontrolirati.

Williams i Cundiff su tako postali karike u beskrajnom nizu sportskih Krnja, Pedra, žrtvenih jaraca, ljudi po kojima su navijači, novinari i povjesničari bacali drvlje i kamenje. Spomenuo sam već Billya Bucknera koji je navodno Red Soxe koštao prvenstva 1986. godine. Ne treba zaboraviti ni Stevea Bartmana, navijača koji je navodno izbacio Cubse iz utrke za World Series prije 10 godina. Kickera koji su gubili važne utakmice ima na tone, a najpoznatiji je Scott Norwood koji je promašio FG za pobjedu Buffala u Super Bowlu 1991. godine. Kad smo kod kickera valja spomenuti i Kylea Brotzmana koji je promašio dva field goala za Boise State protiv Nevade prije nešto više od godinu dana i tako stajao Broncose neporažene sezone i vjerojatnog igranja u BCS Championship gameu što mu je na kućnu adresu donijelo pregršt prijetnji smrću. Čak su i velikani znali biti spaljivani kao žrtveni jarci, pa dobar dio navijača hrvatske repke još uvijek ne može oprostiti Zvonimiru Bobanu njegov kiks protiv Francuske koji je omogućio Thuramu da zabije tek minutu nakon što smo poveli golom Davora Šukera. Williams i Cundiff prošle su se nedjelje priključili slavnom nizu i njihova će imena među navijačima Baltimorea i San Francisca navijeke biti izgovarana s gađenjem.

Dopustite onda da ih ja izgovaram s ljubavlju. Ne zato što oduvijek volim luzere, ne zato što mi ih je žao, već zato što je potrebna velika doza hrabrosti da bi postali žrtveni jarac, a takvu hrabrost neobično cijenim. Prijetnje smrću, pogrde navijača, ružne riječi i geste, sve to može slomiti čovjeka, no i Williams i Cundiff su najavili kako neće biti slomljeni. Uostalom, njihove greške na terenu nisu bile plod kukavičluka već plod želje da se pomogne ekipi u kritičnim trenucima. Williams i Cundiff su pokazali da su fajteri. Ne sumnjam da će preživjeti spaljivanje koje traje i traje i nikako da prestane. Kao žrtveni jarci na sebe su primili grijehe svojih suigrača i svojim su ih greškama iskupili. Nadam se da će jednog dana iskupiti i sebe i da će spaljivanje prestati. No do tog trenutka ćemo ionako stvoriti novo stado žrtvenih jaraca u svojoj vječnoj potrazi za krivcima, katarzom i pojednostavljivanjem.

Kao i obično, javiti se možete na mejl i na fejs. Doduše, ne možete me spaliti. In jor fejs!

Označeno , , , ,

One thought on “Na lomači

  1. Nikola Jovanovic kaže:

    Verovatno si video vec: http://youtu.be/G7nrpqC0MF4

    Ovo treba emitovati sportskim sekcijama svih uzrasta po mom misljenju. Respect…

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: