Kraj i početak

Zimski vjetrovi u Zagrebu me obično ne tjeraju na razmišljanje. Naviknut na žestoke udare bure, koja juri niz klanac Cetine, kupi vodu i sol prelazeći preko Bračkog kanala, odlučna da svojim poput britve oštrim udarcima odere kožu sa zabundanih tijela otočana, zimske vjetrove u Zagrebu najčešće doživljavam kao proljetni lahor koji mazi i umiva kožu nježnim rukama. No, sat vremena prije Super Bowla zagrebački zimski vjetar je skinuo masku nježnosti i napao grad surovim sabljama hladnoće. Zabundan poput polarnog medvjeda krenuo sam prema autobusnoj na kojoj me moj prijatelj Bulić trebao pokupiti kako bi zajedno otišli na Arenu odraditi završni prijenos NFL sezone. Hladni vjetar i zrak koji miriše na snijeg nekako uvijek okrene misli prema footballu, iako ove sezone na žalost nismo imali ni jednu važnu snježnu utakmicu.

Kada je to jedina mana sezone onda znate da ste kroz 5 mjeseci gledali prokleto dobar football. Ludilo oko Tima Tebowa, obrambena genijalnost 49ersa, rukovanje u Detroitu, drama u oba tabora Njujorčana, Gronk, Graham i uzlet novih tight endova, ozljede Fortea i Cutlera, potpuni krah Coltsa, smrt Ala Davisa, salto Jeromea Simpsona, worst day ever Philipa Riversa, Megatronova hvatanja, Red Rifle za Greena u Cinciju, propast Dream Teama u Phili, CAAAAAAM,  Breesovo rušenje Marinovog rekorda… National Football League i ove je sezone pretvoren u pozornicu na kojoj su odigrane drame dostojne najvećih majstora teatra. Čekajući Bulića na autobusnoj stanici pomalo sam žalio što se sezona približila svome kraju. Čak ni obećanje super-uzbudljivog, izjednačenog, napetog Super Bowla me nije moglo razveseliti. No kad su me obasjali farovi Bulićevog Opela naglo sam promijenio mišljenje.

– Imam dvije dobre vijesti za tebe – rekao sam mu sjedajući u auto. Bulić je nervozno držao volan, kao i uvijek prije utakmica Giantsa. Čovjek je football počeo pratiti kao klinac sredinom osamdesetih, a Giantsi su mu se od samog početka uvukli u srce. “Bili su mi super njihovi plavi dresovi i zvučalo mi je impozantno to ime, New York Football Giants”, rekao mi je jednom prilikom, podsjećajući me kako se lako zaljubiti u stvari kada si dijete.

-Reci, reci, koje vijesti? – upitao me.

– Prva je da je Herm Edwards odabrao Patriotse za pobjednike – rekao sam i Bulić se počeo smijati. Herm Edwards i dalje slovi za najgoreg trenera kojeg sam imao prilike pratiti u NFL-u, a možemo slobodno reći kako su mu analize otrpilike na istoj razini – Druga je da sam na putu prošao kraj kamiona na kojem piše Bulić gradnja. To je znak!

– Ajde kvragu, mislio sam da stvarno imaš dvije dobre vijesti – nasmijao se Bulić te smo se brzinski upustili u razgovor o praznovjerjima, Myri Kraft koja upravlja promašenim field goalovima i ostalim čudesima. Naravno, naše malo praznovjerje ostalo je prešućeno – Giantsi ove godine nisu izgubili utakmicu kada smo je Bulić i ja zajedno radili*.

* To uključuje i obje utakmice kontra Cowboysa i sve utakmice doigravanja.

Bez obzira na naš prezir prema praznovjerju bilo je jasno kako nas čeka susret u kojem bi jedan suludi događaj mogao presuditi. Patriotsi su se naposlijetku provukli u Super Bowl zahvaljujući promašaju Billya Cundiffa, dok su Giantsi ušli u najveću tekmu sezone nakon grešaka Kylea Williamsa. I jedna i druga ekipa imale su duboko usađene mane – Patsi užasan pass rush, nepostojanje duboke opcije među hvatačima i grozan secondary, Giantsi linebackere otpadnike i probijače koji su ove sezone podbacili – isto kao što su imali i nevjerojatne vrline – Giantsi pass rush iz snova, najbolju reciversku jedinicu lige i vrhunskog QB-a, Patsi odlični napad preko sredine terena, najboljeg trenera lige i vrhunskog QB-a. Na papiru su bili izjednačeni da nisu mogli biti izjednačeniji, što se kasnije dokazalo i na terenu. Pobjednika smo saznali tek u posljednjoj sekundi.

Na Areni nas je dočekao Toni Kajinić, naoko skuliran a zapravo jako nervozan. Njegov NFL staž ne može se mjeriti s Bulićevim no ljubav prema svom timu definitivno može, što je dokazao i dres Jerroda Mayoa u kojem nas je dočekao. Kada smo sjeli u komentatorsku kabinu njih su se dvojica krenula jadati jedan drugome zbog očitih mana i propusta svojih ekipa, začinjavajući svaku rečenicu debelim prstohvatima nervoze, zbog čeka sam odmah usmjerio dva srednja prsta u njihovom smjeru.

– Šta ti je, šta je sad? – upitao je Kajinić, a ja sam ljutito odmahnuo glavom.- Kako vas nije sram – rekao sam – vi se tu žalite jer su vam ekipe u Super Bowlu, ma odite kvragu! – sterao sam ih, upirući prstom u dres Devina Hestera u kojeg sam umotao moje korpulentno tijelo.  Bearsi su posljednji put digli Lombardijev trofej iznad svojih modrih kaciga godinu dana nakon mog rođenja, a ozljede najboljih igrača i ove su ih godine izbacile iz doigravanja.

Nastavili smo se zajebavati i pričati o footballu, rekapitulirajući sezonu i prognozirajući ishod utakmice. Svakim trenutkom postajao sam sve nervozniji, a leptirići u trbuhu odavno su počeli klepetati svojim ogromnim krilima, baš kao i prije svake važne utakmice. Iako je emocionalni ulog za mene u ovoj utakmici bio ništavan jer nisam navijač ni Giantsa ni Patriotsa, nisam si mogao pomoći a da ne razmišljam o tome što Super Bowl zapravo znači. Ne samo da je ova utakmica kulminacija izrazito naporne godine u kojoj su igrači naporno radili, lomili se, igrali usprkos ozljedama, trpili uvrede i poniženja od potpunih stranaca i živjeli pod mikroskom javnosti, ona ujedno predstavlja i emocionalnu kulminaciju za milijune ljudi koji su na početku sezone odlučili uložiti svoje osjećaje u proces koji je izvan njihove kontrole i na taj se način otvorili za neslućenu radost u slučaju pobjede kao i za bolni, bolni krah u slučaju poraza. Ukoliko ne pratite sport izgledat će vam čudno da 53 neznanca u kacigama mogu donijeti toliku sreću ili tugu milijunima ljudi, no ista stvar je i s filmovima i knjigama koji će vas rasplakati ili razveseliti ukoliko se emocionalno povežete s likovima ili pronađete poveznice s vlastitim životom. Sport je, naposlijetku, umjetnost.

Kada su umjetnici izašli na teren nervoza je naglo prestala, kao što uvijek prestane kada krene akcija. Lopta je završila u zraku, Giantsi su je uhvatili i juriš na Lombardijev pokal je krenuo. Pred našim se očima rasplelo čudno i jako zanimljivo poluvrijeme.  New York je bio uvjerljivija ekipa, dok su Patriotsi izgledali smušeno, zbunjeno i prestrašeno.

Zastrašujući pass rush Giantsa uvukao se u glavu Toma Bradya prije početka utakmice, a unatoč tome što Umenyiora, Tuck i Pierre – Paul nisu radili bogznakakav pritisak, uobičajeno hladni Brady je paničario. Rješavao se lopte prije nego je trebao, promašivao je potpuno otvorene suigrače te je skrivio safety iako je imao potpuno otvorenog Welkera uz sideline i Brancha koji je trčao preko sredine terena. Nakon nekoliko playeva u drugom driveu Patsa bilo je jasno da je Gronkowski ispao iz utakmice čime su Patriotsi ostali bez glavnog oružja u napadu – ubrzanja i sposobnosti da se odlijepi od LOS-a i od svojih čuvara nije bilo, što je sjajni koordinator Perry Fewell odmah shvatio i na Gronka zalijepio svog najslabijeg cover linebackera. Giantsi su pak fantastično izgledali u napadu – ubijali su Patriotse probijanjima oko tackleova mudro izbjegavajući gromadu Vincea Wilforka u sredini terena, Ilija je gađao kratke i srednje rute ignorirajući dva safetya koja je Bill Bellichick postavio duboko kako bi oduzeo dugačka dodavanja na Nicksa i Cruza, veliku ulogu odradio je fullback Hynoski koji je imao dva važna hvatanja i nekoliko fantastičnih blokova u igri probijanjem, a Ahmad Bradshaw je izgledao odlično. Unatoč puno bolje odigranom poluvremenu Giantsi su gubili 9  -10.

Kako? Zašto? Ista su pitanja postavljali protivnici Patriotsa čitave sezone. Njihova klimava obrana dopuštala je protivnicima da je seciraju kao truplo na medicinskom fakultetu sve dok ih protivnici ne bi stjerali pred zid vlastite endzone. Skraćeni prostor maskirao je ogromne rupe u secondaryu Patriotsa pa je New England ove sezone zapravo dopuštao jako malo poena, što je Eli Manning osjetio i u ovoj utakmici. Dugački napadi, dobijena field position bitka, odlična preciznost i izbjegavanje grešaka – Giantsi su pobjeđivali u svim kategorijama no na kraju je njihov napad u prvih pola sata igre zabio svega 7 poena zahvaljujući prekrasnom dodavanju na Victora Cruza kroz šumu ruku. Patriotsi su šutjeli tijekom čitavog poluvremena sve dok Brady nije dobio loptu na svoje četiri jarde, izgubio dvije jarde zahvaljujući glupom prekršaju i onda odmarširao 98 jardi niz teren i zabio touchdown ravno u facu navijačima Giantsa koji su nadglasali simpatizere Patsa u PeytonDomeu. Unatoč tome što su izgubili i igračku i taktičku bitku u prvom Patriotsi su vodili.

– Ukoliko netko od vas dvojice spomene Myru Kraft baciću laptop na pod – prijetio je Bulić nakon što smo izašli na poluvremenu. Ni on ni Kajinić nisu bili zadovoljni igrom svoje ekipe, no nisu dopustili da se to čuje u eteru. Nisam baš siguran da bi se mogao suzdržati da sam bio na njihovom mjestu. Nervoza kod njih dvojice ipak nije isparila.

Dok smo mi baljezgali o utakmici Madonna je umarširala na stadion praćena falangom Rimljana i LED lampama čiji je broj bio dovoljan da se osvjetle najdublje dubine Marijanske brazde. Dok sam ja pričao o odlična dva prva albuma M.I.A., o zvuku koji je bio inspiriran slušanjem Public Enemya kroz zidove stana u siromašnoj londonskoj četvrti i o ocu koji se borio u Tamilskim tigrovima, gospodična Mathangi Arulpragasam koja je na posljednjoj ploči napustila sirovost Arulara i Kale pokazala je dobrodušnoj američkoj javnosti srednji prst što je sutradan postala jednako važna vijest kao i drugo poluvrijeme Super Bowla.

Poluvrijeme koje je dramom, pametnim trenerskim potezima i kvalitetom nadmašilo prvo. Patriotsi su krenuli furiozno u nastavak, cijepajući obranu Giantsa kao da je od papira. Njihovi 2TE setovi bez problema su pokrivali pass rusheve New Yorka, Brady je odmah na otvaranju pronašao Chada Johnsona za 21 jard, Law Firm i Woodson su odradili nekoliko dobrih akcija, a Brady, koji je spojio 16 uzastopnih dodavanja i srušio rekord Super Bowla, je okončao napad laganim bacanjem na Hernandeza. Činilo se kako su Patriotsi odlučili pregaziti New York, no izgled je još jednom varao. Bio je to posljednji drive na kojem je Brady izgledao impresivno, bio je to jedini drive na kojem su Patsi imali dodavanje dulje od 20 jardi, posljednji drive na kojem su linebackeri i safetyi Giantsa odigrali ispod razine. Bili su to posljednji poeni za Patriotse u Super Bowlu.

Dan nakon utakmice se najviše pričalo o Welkerovom ispuštenom hvatanju i Bradyevoj loše bačenoj lopti*, o Branchovom ispuštenom dodavanju akciju kasnije, pričalo se o puštanju pobjedničkog touchdowna**,  o neuspješnom Hail Maryu kojeg bi Gronk „sigurno“ uhvatio od odbijanca da mu je noga bila zdrava, pričalo se o nevjerojatnom hvatanju Maria Manninghama koje će u mitologiji Giantsa imati jednako važno mjesto kao i Helmet Catch i o challengu koji je uslijedio. Pričalo se o fumbleovima koji su završili u rukama igrača New Yorka, o Bradyevom interceptionu kojeg je pohlepno bacio prema ozlijeđenom Gronkowskom i o još jednom pobjedničkom napadu svetog Ilije Manninga koji je potvrdio titulu najboljeg clutch quarterbacka godine.

* Puno se pisalo o tome na kojem igraču točno leži krivnja zbog ovog propusta. Evo mog mišljenja: Brady i Wes su uhvatili Giantse u promjeni između zone i man to man obrane te su otrčali rutu koju su ove godine odigrali bar 35 puta. U tim situacijama Welker se obično sjuri niz „seam“ i onda lagano skrene prema rubu igrališta kako bi izbjegao safetya. Brady je bacio loptu tamo gdje je Wes trebao biti, no Welker nije napravio svoje skretanje zato što je bio otvoren. Zbog toga mu je lopta stigla na suprotno rame, zbog toga je Wes morao skočiti, zbog toga se morao nezgodno okrenuti u zraku. No lopta mu je na kraju završila u rukama i on ju je ispustio. Kraj priče. NFL hvatač takve lopte mora uhvatiti, a Welker ih je uhvatio masu puta u karijeri. Naravno, nije njegova greška donijela poraz Patsima, a bilo bi fino kad bi Tom to objasnio Žizeli.

** Dok smo prenosili utakmicu rekao sam kako bi Belichick trebao pustiti TD Giantsima u trenutku kada je lopta bila na 20-ak jardi, kada su imali dva tajmauta i kada su ostale dvije minute do kraja. Izjava je izazvala konsternaciju i u kabini i kod nekih mojih prijatelja, no i dalje stojim kraj nje. Želite li da vam o ishodu Super Bowla odlučuje obrana koja je provela 40 minuta na terenu, koja čitave sezone ne igra bajno i koja je trebala blokirati FG kako bi vam osigurala pobjedu ili pak želite da vam o ishodu Super Bowla odlučuje najbolji igrač ekipe s dva timeouta i minutu i pedeset prije kraja, igrač koji je žarko želio uzvratiti Giantsima za poraz iz 2008. godine jednakom mjerom? Za mene uopće nema dvojbe. Belichick je na kraju pustio TD jer je vidio da nema izbora, no trebao ga je pustiti minutu ranije.

Giantsi nis odnijeli pobjedu zbog svih nabrojenih situacija. Odnijeli su je zbog tvrdoglavosti Toma Coughlina koji nije odustao od zacrtanog plana akcije. Kratka dodavanja i brzinska probijanja donijela su 6 bodova Giantsima u trećoj četvrtini i toliko iscrpila obranu Patriotsa da su momci u modrom jedva stajali na nogama kada je Eli krenuo u pobjednički napad. Većina nabrojanih stvari proizašle su iz gameplana trenera koji je dao zeleno svjetlo za dugačke akcije tek kada je bio uvjeren da su protivnici na konopcima. Ovogodišnji Super Bowl je tako nalikovao slavnom obračunu Alija i Foremana u Zairu, susretu dvaju teškaša u kojem je pobjedu odnio Ali koji je svojom Rope – A – Dope taktikom izmorio protivnika i na kraju ga nokautirao. Coughlin, taj isti čovjek čiju su smjenu mediji zahtjevali sredinom sezone, nadmudrio je nekadašnjeg suborca i taktičkog genijalca Billa Belichicka i sa dva Super Bowl prstena praktički si osigurao mjesto u Hall Of Fameu.

Giantsi su pak još jednom nabili Patsima nogu u jaja, udarili ih šakom u trbuh i provukli kroz blato središnje ulice u selu. Porazi u Super Bowlu su uvijek bolni, ali nema gorega nego kada izgubite od starih rivala u utakmici u kojoj nada tinja sve do posljednje sekunde. U trenutku kada se lopta zakotrljala po end zoni New Yorka Bulićev glas je poskočio dok je Kajinić nastavio buljiti u ekran s kiselim smješkom na licu. Tuga i radost bili su sa mnom u kabini, jasno mi dajući do znanja zbog čega volim ovaj sport, i sport uopće.

 Nakon što smo odradili dodjelu trofeja, čuli sve davno izrečene riječi i odjavili utakmicu, ostali smo stajati u hodniku ispred komentatorske kabine. Sezona je završila, stavili smo točku na i još jedne godine, a tijela su već tražila krevet, iscrpljena od uzbudljive utakmice. Tješio sam Kajinića, radovao se zbog Bulića, bio sam sretan jer sam gledao uzbudljiv Super Bowl, veselio sam se jer je bolja ekipa na kraju pobijedila. Hodajući prema doma opet sam osjetio hladne ubode vjetra odlučnog da na svijet donese bijele pahulje snijega. Kada sam stigao u stan nalaktio sam se na prozor i zagledao se prema osvijetljenoj ulici. Sniježilo je. Bijeli je pokrivač uskoro prekrio asfalt i prljave tragove guma, baš kao što će vrijeme prekriti tragove uzbudljive sezone koju smo ostavili u retrovizoru. Super Bowl je kraj koji je ujedno početak. Što nam donosi sljedeća sezona; koja će momčad ostaviti tragove u snijegu kao što su to ove godine napravili Giantsi? Nemam pojma. Ali veseli me što ću saznati.

Još jednom čestitam svim navijačima Giantsa, nadam ste da ste lijepo proslavili pobjedu svoje ekipe. Zahvalio bi se i Toniju Kajiniću, Hrvoju Buliću, Mariju Glavanu i Marku Šapitu koji su sve prijenose koje sam radio na Arena Sport televiziji učinili uzbudljivijim, zabavnijim i ugodnijim. Hvala i vama na čitanju, a ako želite o bilo čemu popričati javite se na fejs.

Označeno , , , , , ,

9 thoughts on “Kraj i početak

  1. goran st kaže:

    bravo

  2. Heraklije kaže:

    Koji proser.
    Nitko ziv to ne gleda niti ikoga zanima taj glupi sport.

    • johannbgood kaže:

      Znaci ti si taj Nitko kog stalno spominju? Bas super sto si se javio.
      Sto godina se pitam ko je taj frustrirani underachiever koji govori u trecem licu i propagira hejt. Mislio sam da si urbana legenda, ali ti si zapravo stvaran karakter.

  3. Miljenko kaže:

    Odličan tekst … čestitke komentatorima Arene Sport … uh, nije da mi se spavalo, ali onaj komentar za TD u zadnje dvije minute me potpuno razdrmao …. i bio si 100% u pravu !!!

    Inače navijam za NE u AFC-u, a u NFC-u za NYG … tako da je za mene ova utakmica bila prava poslastica ….

  4. G-Major kaže:

    Još tamo negdje pred kraj regularnog dijela sezone počelo je mirisati na 2008., a kada su ponovno prošli kroz Wisconsin, znao sam da će to biti to, do kraja.
    Hrvoje, tvoje znanje je fascinantno, samo tako nastavi…

  5. frančeski kaže:

    hvala svima na čitanju i na pohvalama!

  6. tomisalv86 kaže:

    svaka cast ljudi svaka cast na svemu sto radite za ovaj jako slabo popraden sport u rvatskoj…jos da sam mogao slusat vas a ne one dosane amerikance za vrijeme prijenos di bi mi bia kraj…..jel moguce ikako doci do snimke sa vasim komentarima?

  7. cute2701 kaže:

    tenks. ne znam za snimku, ni ja nemam niti jednu tako da – sumnjam.

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: