NBA doigravanje 2012: Prva runda

Drama je dobra zamjena za supstancu. U romantičnim vezama prazninu između sebe i partnera uvijek možete ispuniti dramatičnim sranjima i učiniti je zanimljivom. U politici uvijek možete stvoriti niz skandala i odvratiti oči javnosti od nemoći i nesposobnosti koja se proteže kroz administraciju koja polako odvlači živote građana u pakao. Kada pišete možete se oslanjati na vulgarizme i kontroverznost kako bi od čitatelja skrili da nemate što za reći. NBA je ove sezone stvarala dramu na svakom koraku.

Linomanija, utrka za playoff mjesta na Zapadu, Artestov lakat, Ricky Rubio, katastrofa Jordanovih Bobcatsa, LBJ u završnicama, Dwight Howard, ozljede Derricka Rosea, Loveove gaženje Scole, Lamarov cirkus u Dallasu, izbor je veći nego na splitskom Pazaru. Drame je bilo na pretek. Poslužila je. Zamazala nam je oči. Ove sezone smo gledali lošiju košarku nego lani*. Ništa zato. Kreće doigravanje.

* Ne kažem da nije bilo sjajnih utakmica – dapače. No ako ste pogledali više od 150 utakmica sigurno ste primjetili da je kvaliteta igre bila znatno slabija nego lani, posebno na početku sezone. Ekipe nisu bile uigrane, postotak šuta je pao za više od 1,5 posto, dosta igrača se mučilo s kondicijom, i tako dalje, i tako dalje. Probleme ćemo pripisati lockoutu. Talent je očit, ogroman je, i vjerujem da ćemo sljedeće godine gledati fantastičnu sezonu.

NBA košarka i NBA playoff košarka dva su različita sporta. U doigravanju nema praznog hoda, rotacije su uže, igra se artestijanski, laktovi se zabijaju u rebra poput bajoneta, a po parketu ima toliko znoja da svakog trenutka očekujete da će se neki Čeh u plastičnim šlapama prošetati uz aut liniju, pažljivo gledajući ima li ježinaca u moru igračkih izlučevina. NBA playoff ove sezone garantira dramu jer nema momčadi bez velike mane koju protivnici mogu iskoristiti, a drama bi ovaj put trebala izroditi i kvalitetu. Čega, naravno, neće biti u nastavku teksta. Dame i gospodo, vrijeme je za veliko i potpuno pogrešno, gotovo pa nebulozno, predviđanje prve runde doigravanja. Kao i svake godine neće biti točno*, ali će barem biti zabavno.

* Predviđanja s početka sezone (Istok, Zapad) su se pokazala više nego solidnim. Jedine tri ekipe koje sam potpuno promašio su Bobcatsi, Sunsi i Jazz. Od 16 sudionika playoffa pogodio sam 15 komada (Portland je raspustio momčad), a posebno sam ponosan na to što sam pogodio da će San Antonio biti odličan, a 76ersi prosječni, čisto zbog toga što mi je desetak ljudi zbog tih prognoza reklo da sam kreten i da se ne kužim u košarku. Koji sam ja jadnik kad me takve stvari vesele… Ajmo dalje.

ISTOK

Kao i na početku sezone Istok nudi dva jasna favorita. Miami i Chicago moraju samo odraditi posao do konferencijskog finala. Zabogamiloga, Bullsi su imali osam, a Miami četiri utakmice prednosti od trećerangiranih Pacersa. Razlika u kvaliteti je očigledna. Playoff doduše ne mari previše za zbivanja u regularnoj sezoni. Prvorangirane ekipe mogu ispasti od momčadi koje su se jedva uvukle u doigravanje, kao što smo vidjeli lani. Iznenađenja su toliko česta da ih je glupo zvati iznenađenjima. Miami i Chicago su favoriti, o tom nema spora, ali njihov put do finala bit će krvaviji od filmova Herschella Gordona Lewisa.

Chicago Bulls – Philadelphia 76ers

Seventisiksersi su europska momčad. Odlična europska momčad. Momčad koja bi osvojila šest naslova Eurolige za redom. Njihova rotacija sastoji se od devet podjednako kvalitetnih igrača, gotovo svi visoki mogu zabiti s poludistance, igraju timsku, nesebičnu košarku s puno dodavanja, obrana je čvrsta poput Zida iz Martinovih romana, a taktički se najviše oslanjaju na pick ‘n’ roll. Pardon, pick ‘n’ roll je praktički jedino što igraju. Lupaju ga do besvjesti. Sixersi su ove sezone na mahove izgledali kao odlična momčad baš zbog toga što su prešli sa read optiona na pick ‘n’ roll u predsezoni, a pomogao im je lagani raspored. Njihove manjkavosti i njihova osrednjost izašle su na vidjelo kada su im na tapet stigle ozbiljnije ekipe. Postalo je jasno koliko su mladi, koliko su neiskusni, koliko su skloni pogreškama, koliko im nedostaje prava zvijezda koja može odigrati izolaciju nakon što se svi prilazi obruču zaštopaju. Postalo je jasno koliko je njihova dubina zapravo tanka jer u niti jednom trenutku ne mogu ubiti protivnike izmjenom visokih i niskih rotacija. Centimetri su zajebana stvar. Uvijek ih je premalo, i u životu i u košarci.

76ersi su se na kraju zadovoljili izbjegavanjem Miamija u prvoj rundi doigravanja, no nekako vjerujem da bi protiv Heata imali veće šanse nego kontra Chicaga. Brand-Hawes-Vučević-Young bi ubili u pojam rotaciju Bosh-Anthony-Turiaf-Haslem, a Iggy bi pošteno namučio LeBrona i uopće me ne bi začudilo kada bi Sixersi u tom dvoboju izvukli dvije pobjede. Protiv Chicaga će im biti puno teže. Bullsi su momčad koja direktno negira dvije najveće prednosti Sixersa. Njihova klupa jednako je dobra ako ne i bolja od klupe Phile, a Noah i Taj Gibson brane pick ‘n’ roll jednako kvalitetno kao Dwight Howard i Tyson Chandler. Bullsi osim toga imaju ogromnu prednost u visini naročito kada igraju sa svojom Asik – Gibson kombinacijom i mogu zabiti na pregršt načina – penetracijom u reket, pick ‘n’ rollom, postavljanjem blokova za Ripa i Korvera, high post igrom Noaha i Boozera… Bullsi su kompletnija, iskusnija, raznovrsnija, viša i snažnija preslika Sixersa. Sa boljim trenerom i kvalitetnijim pojedincima. Phila će vjerojatno oteti jednu utakmicu na račun borbenosti i lošeg dana Bullsa, ali sve drugo bi me šokiralo.

Prognoza: Bullsi iz pet

Miami Heat – New York Knicks

Škampi na gradelama, prstaci na buzaru, pržena patka s palačinkama i kineskim umakom, pašticada, planine sladoleda, Heat – Knicks. Skužili ste. Radi se o stvarima od kojih mi idu sline. Ne mogu opisati koliko se veselim ovoj seriji.

Miami je, unatoč kratkoj klupi, unatoč problemima na centarskoj poziciji, unatoč nerazriješenoj Wade – Lebron dinamici, unatoč nepostojanju izrađenih akcija u završnicama utakmica, unatoč svim problemima koji su ih morili i lani i dalje prvi favorit za osvajanje titule. Zvjezdana moć tri amigosa je toliko jaka da ih ljudi stavljaju na tron unatoč pomalo razočaravajućoj sezoni u kojoj su ih Bullsi ostavili na 4 utakmice zaostatka. New York Knicksi bi nam trebali pokazati je li Miami uistinu tako jak.

Carmelo Anthony je prvu polovicu sezone proveo sapunajući dasku Mikeu D’Antoniju, a kad se ovaj okliznuo i upao u bazen s morskim psima Melo je počeo igrati ozbiljnu košarku. Carmelo bi trebao dodatno podići razinu svoje igre u obračunu s Miamijem zato jer će igrati mano-a-mano s Lebronom Jamesom. Prije početka NBA drafta 2003. godine bjesnili su internet ratovi navijača o tome tko će biti bolji igrač – srednjoškolska senzacija iz Akrona ili čovjek koji je odveo Syracuse do naslova državnog prvaka. Melo i LBJ trebali su biti direktni rivali jedan drugome, no to se rivalstvo nikada nije rasplamsalo do kraja. Nisu nikada igrali u doigravanju, nikada nisu otišli do kraja, a ni jedan ni drugi nisu izgledali kao da ih to zanima. Lebrona je oduvijek više zanimalo kako ostvariti što bolji odnos sa suigračima i protivnicima nego stvaranje ostavštine kroz konfrontaciju s drugima. Mela kao da ništa nije zanimalo. Njihovo rivalstvo je ubrzo abortirano, no u ovom doigravanju bi trebalo uskrsnuti. Zadnji puta kada su dvije zvjezde ovakvog profila igrale direktno u playoff seriji Bill Clinton je vladao Amerikom, u Hrvatskoj je bjesnio rat, a Michael Jordan je u NBA finalu pokazao Clydeu Drexleru tko je gazda. Serija je bila poravnata 2:2, samo da bi Jordan u posljednje dvije utakmice zabio 79 poena naspram Drexlerova 54. Sličan šou nas očekuje u ovoj seriji.

Ukoliko Melo svojom igrom anulira napadački učinak Lebrona, a Iman Shumpert odradi kvalitetan posao na Wadeu, ukoliko Knicksi ulete u jednu ili dvije kvalitetne šuterske utakmice u kojima će Novaku, J.R.-u i Baronu ulaziti sve što šutnu pa igrači s klupe iščupaju pobjedu poput legendarne Nate-Big Baby kombinacije u finalu prije dvije godine, ukoliko Tyson Chandler zatvori reket kao što ga je zatvorio u lanjskom finalu Knicksi imaju šanse ne samo zapapriti Miamiju nego i…

ne usudim se reći…

al moram…

nego i izbaciti Heat iz doigravanja.

Ako, a to je stvarno velik ako, ogroman ako, ako reda veličine nosa Adriena Brodya, se sve razvije prema gore zacrtanom planu Knicksi će morati izvući nekoliko genijalnih partija iz čovjeka koji je prestao pružati genijalne partije otkako je Melo došao u grad. Amare će morati stisnuti papučicu gasa poput Ayrtona Senne i natjerati Chrisa Bosha da radi kao konj u obrani. Nisam siguran da je to realno očekivati. Nisam siguran da je realno očekivati da će se Knicksima apsolutno sve poklopiti. Ali nije nemoguće. Nisu bez šanse. U najgorem slučaju napravit će ogrebotinu u blještavom oklopu Miami Heata.

Prognoza: Heat u sedam, uz LeBronovu reprizu odlučujuće kontra Detroita u zadnjoj

Indiana Pacers – Orlando Magic

Za desetak godina mogli bi promatrati Dwighta Howarda na isti način na koji ja danas promatram Vincea Cartera. Kao užasno talentiranog igrača koji nikada nije shvaćao košarku kao ozbiljan posao, koji nikada nije razvio svoj talent do kraja i koji je u procesu zabio nož od 30 cenata ravno u leđa navijačima svog kluba. Howardov najavljeni odlazak iz Orlanda u mojim je očima još gori nego Vinceov odlazak iz Toronta – Carter je sisao i sisao dok ga nisu pustili, Howard se nećkao, smješkao, lagao, sapunao treneru dasku, okolnim putem govorio suigračima da nisu dovoljno dobri za njega, ostao u klubu u trenutku kada je mogao riješiti dramu jednom za svagda i na kraju odlučio da odlazi*.

*Ili možda ne. Tip češće mijenja mišljenje nego Dinamo i Hajduk trenere.

Pitanje je kako bi Howard igrao u playoffu i da nije morao prekinuti sezonu zbog ozljede leđa. S takvim Howardom Orlando bi bio klimava momčad, bez njega je daleko najslabija ekipa u doigravanju. Stvarno. Magic bez Howarda je momčad na razini Wizardsa, ako ne i gore. Oni su jednodimenzionalna šuterska momčad koja igra ispodprosječnu obranu. Pacersi će ih pojesti za doručak.

Indiana ima svojih problema, o tome nema nikakvog spora. Njihov najbolji igrač je Danny Granger kojeg ni u ludilu ne možete nazvati superzvijezdom. Njihova rotacija je nepouzdana i preširoka i mahom ovisi o trenutnoj formi igrača, a ne o ustaljenom poretku koji u NBA košarci garantira stabilnost a samim time i pobjede. Nemaju igrača koji može zabiti iz izolacije, niti su dobri u dribble drive napadima. Njihova mladost i neiskustvo će ih koštati prolaza u finale konferencije.

Sve ostalo je tu. Pacersi igraju momčadsku košarku, naročito u obrani. Imaju široku klupu ispunjenu različitim profilom igrača. Mogu zabiti iz posta i sa trice, pod obručom se mogu gurati kao na koncertu Dead Kennedysa, mogu mijenjati ritam izmjenama visokih i niskih rotacija. Problemi na bekovskim pozicijama su nestali otkako je Barbosa došao iz Toronta a Hill pokazao da puno bolje igra kao plej nego bek šuter i Pacersi su pred playoff ušli u jako dobru formu. Magic možda iščupa jednu pobjedu u utakmici u kojoj roknu 33 trice i pogode 17 komada, ali ekipa koja se oslanja na vanjski šut nema nikakve šanse u doigravanju, naročito kontra Pacersa, naročito bez Howarda. Neka. Indianu je baš lijepo gledati.

Prognoza: Pacersi u pet

Boston Celtics – Atlanta Hawks

Celticsi i Atlanta su u zadnje dvije godine međusobno igrali devet puta. Atlanta je pobijedila u pet susreta, a samo su dvije utakmice odlučene dvoznamenkastom razlikom. U tih devet utakmica Boston je zabio 815, Atlanta 808 poena. Statistički gledano Atlanta i Boston su poravnate ekipe. Izjednačene. Iste. Zašto onda očekujem da će Boston lakoćom uzeti ovu seriju?

Jednostavno je. Celticsima vjerujem. Hawksima ne vjerujem ni malo.

Atlanta je i dalje momčad bez identiteta, ekipa koja ne smrdi ni miriše, momčad građena da uzme 48 utakmica u regularnoj sezoni i ispadne u prvoj ili drugoj rundi playoffa. Atlanta je momčad krcata isluženim veteranima, nezgrapnim bijelcima, borbenim late bloomerima sa dijamantnim zubima i neostvarenim talentima, ali to šarenilo koje se presijava na papiru na terenu izgleda blijedo i homogeno, poput hranjive no neukusne kaše.

Njihov najbolje plaćeni igrač je čovjek koji većinu svojih poena zabija nakon dugih dvojki iz driblinga. Njihov najbolji igrač je čovjek koji obožava uzimati duge dvojke kada mu se zatvore prilazi košu. Njihov treći igrač je play s mekanom rukom koji obožava ući na vrh reketa i roknuti loptu. Šutevi s poludsitance su najgori šutevi koje možete uzeti u košarci. U regularnoj sezoni oni prolaze. U doigravanju staju. Johnson – Smith – Teague nije tercet za playoff košarku.

Hawksima sigurno neće pomoći odsustvo Ala Horforda koji je nakon dugog nećkanja definitivno isključio povratak na teren prije drugog kruga doigravanja. Talentirani centar u tijelu četvorke Hawksima bi dao nadu, dao bi im šansu, omogućio bi im puno širi dijapazon napadačkih akcija. Bez njega morat će stisnuti zube, pomoliti se i nadati se da će šutevi ulaziti i da će obrana izdržati.

Nisam baš siguran da će im plan proći kontra Bostona. Celticsi su premazani svim mastima, i dalje su bolesno talentirani, imaju igrače svih profila i znaju kako pobjeđivati u playoffu. Rondo i KG igraju bolje nego ikad prošle sezone; Rajon je u drugom dijelu sezone konačno dokazao da je najbolji igrač svoje ekipe a Garnett se preporodio otkako je premješten na centra, Pierce i dalje igra svoju igru i zabija na najrazličitije načine, a Jesusov nišan se nije pomjerio otkako je ušao u ligu. Snaga Celticsa je rasla kako je sezona odmicala, Avery Bradley je konačno pokazao zašto sam ga prozvao najboljim perimeter defenderom svoje draft generacije, a Brandon Bass i Greg Stiessma su pokazali da se mogu jako lijepo nadopunjavati.

Boston je momčad koja ima ogromnu manu na visokim pozicijama, koja jako teško brani ofenzivni skok i koja ne generira puno poena u tranziciji, ali svi ti nedostatci neće doći do izražaja kontra Hawksa koji nemaju osoblje spremno da iskoristi te mane. Znam da su poravnati, znam da su izjednačeni, znam da su njihove međusobne utakmice guste, a opet mi sve govori da je Boston debeli favorit. Zabluda ili realnost, vrag će ga znati.

Prognoza: Bostonjani u šest

ZAPAD

Zapad je tijekom sezone stvorio dvije momčadi koje su igrale na višoj razini od ostatka konkurencije tijekom čitave sezone. Unatoč tome ne možemo reći kako su Spursi i Thunder na Zapadu favoriti kao što su to Bullsi i Heat na Istoku. Momčadi su kvalitetnije, konkurencija je jača, razlike su manje. Puno manje. Na Zapadu svatko svakoga može dobiti. Sve ovisi o tome da li vrline jedne ekipe idu direktno u kost protivničkim manama.

San Antonio Spurs – Utah Jazz

Ne mogu opisati koliko me veseli povratak Jazza u doigravanje. Istina, pokazali su da nemam blage o ničemu budući da sam predvidio da će ove sezone pobijediti u samo 16 utakmica, ali tko mari za to? Jazz mi se tijekom sezone uvukao u srce. Big Al je konačno zaigrao odličnu košarku, po prvi put nakon one teške operacije koljena, te je pokazao da spada među elitne low post strijelce lige, rame uz rame sa Scolom, Pauom, Bynumom i Randolphom. Paul Millsap je konačno odradio jednu konzistentnu sezonu te se pretvorio u motor koji može vući momčad, a Kanter i Favors su odradili svoj posao s klupe na najbolji mogući način. Utah je pokazala da ima drugu najbolju rotaciju visokih u ligi, i upravo ta visina im je donijela prijeko potrebne pobjede rano u sezoni, anulirajući ogromne probleme na bekovskim pozicijama. Tri tjedna prije kraja regularne sezone činilo se da to ipak neće biti dovoljno, a onda se dogodio preokret. Houston Rocketsi su se neobjašnjivo raspali, završili sezonu nizom 3 – 7 te upisali niz od šest uzastopnih poraza koji je počeo 103 – 91 porazom kontra Jazza. Bekovi Utaha su, s druge strane, popizdili. Hulk popizdili. Pretvorili se u superheroje. Mali Gordon Hayward, kojeg sam zavoljeo za vrijeme hrabrog Butlerovog pohoda na March Madness finale, ubacio je u višu brzinu, a ruku su mu dali i Devin Harris i C.J. Miles. Nakon odlaska Jerrya Sloana, nakon odlaska Derona Williamsa, nakon raspada momčadi koju smo gledali kroz posljednjih pet godina nultih, Utah je uskrsnula. Njihova mladost i talent garancija su blistave budućnosti.

Blistava budućnost ipak neće stići ove godine. Spursi su predobri, preiskusni i pretalentirani. Samo su rijetki očekivali da će biti ovako dobri, bazirajući svoje prognoze na predrasudama od prije nekoliko godina. Spursi nisu ekipa od prije nekoliko godina. Gregg Popovich se prilagodio okolnostima i stvorio momčad koja igra brzo, koja nameće oštar tempo, koja može zabiti na sve moguće načine i koja se na momente čini iracionalnijom od neispavane studentice koju je uhvatio PMS dan prije najvažnijeg ispita na faksu. Napad se više ne kreće kroz Timmya, najracionalnijeg i najpredvidljivijeg i najboljeg igrača prošlog desetljeća. Napad se kreće kroz Manua, kroz Parkera i kroz Kapetana Jacka, a njihovi nepredvidivi, iracionalni potezi ove su sezone zbunjivali protivnike iz utakmice u utakmicu. Spursi su ove sezone imali drugi najbolji napad i tek šesnajstu najbolju obranu lige, što vam jasno pokazuje koliko su se stvari u Texasu promijenile.

Spursi su nešto slično igrali i lani, pa su ih na kraju Medonje ispurlile u prvoj rundi, očitavši im košarkašku lekciju. Grizzliesi su imali očitu matchup prednost u tom dvoboju na gotovo svim pozicijama i ne mogu reći da me taj ishod iznenadio. Ove sezone bi me šokiralo da Utah ponovi lanjski uspjeh Grizzliesa. Istina, Jazz ima očitu prednost pod košem i ove je sezone ubijala ekipe koje su igrale na finesu, ekipe poput Spursa, ali šanse da Popovich dvije godine za redom izgubi od osmog nositelja? Sada kada u rotaciji ima beštije poput Kawhija Leonarda i luđake poput Stephena Jacksona? Molim vas. Alo. Nema jebene šanse. Spursi su na ratničkom pohodu i ne uzimaju zarobljenike.

Prognoza: Spursi iz pet

Oklahoma City Thunder – Dallas Mavericks

Mark Cuban voli riskirati. On živi izvan ustaljenih normi. On nije kao drugi. Zbog takve filozofije se obogatio. Takva filozofija je njegovim Mavericksima donijela uspjeh na košarkaškom terenu. Cuban je toliko van struje da mu je to ujedno i najveća prednost i najveća mana.

Mark Cuban je vjerojatno jedini vlasnik u NBA-u koji je namjerno odbio braniti titulu. Tijekom predsezone Mavsi su odbili produžiti ugovore s DeShawnom Stevensonom i Tysonom Chandlerom, dvojcem koji je lani obranom na Wadeu i zatvaranjem reketa bio jedan od najvažnijih faktora u osvajanju titule. Stevenson je otišao u New Jersey i uklopio se u sivilo Netsa dok je Chandler završio u New Yorku u kojem je napravio nemoguće – začepio je ogromne defanzivne rupe Knicksa zbog čega će se okititi titulom defanzivnog igrača godine. Zašto ga se Cuban odrekao? Zašto mu je rekao baj baj? Zašto se pozdravio s obranom titule? Zašto je spičkao još jednu godinu Dirka Nowitzkog? Dva su razloga.

1. Dallas se nadao da će i Deron Williams i Dwight Howard izaći iz svojih ugovora i da će potpisati jednog, ako ne i obojicu tijekom sljedećeg ljeta.

2. Cubanu je bilo jasno da su Mavsi lani došli do titule zbog spleta sretnih okolnosti i zbog matchup prednosti, a ne zbog toga što je njegova ekipa bila izraziti favorit. Držati momčad na okupu ima smisla samo u slučaju ako ste favorit, u svim drugim slučajevima pametnije je tražiti opcije koje će vas za godinu, dvije ili tri gurnuti u tu ulogu. Cubanu je to jasno, većini NBA vlasnika i GM-ova nije.

Dallas se tako odrekao trofeja kojeg brani. Njihova momčad je ove sezone bila prosječna, izjedala ju je drama s Lamarom Odomom, uništavale su je ozljede i slabe igre ostarjelog Kidda i iznerviranog Dirka te odsustvo centarske linije koja bi prikrila obrambene nedostatke ostatka momčadi. Mavericksi su ove sezone odigrali više utakmica u kojima su se oslanjali na punašnog Vincea Cartera i nepouzdanog Delontea Westa nego bi to njihovi navijači željeli priznati.

Unatoč svemu Oklahoma će imati problema s Mavsima u prvoj rundi doigravanja. Nowitzki je lani pokazao da može igrati kontra Ibake i Perkinsa, a Shawn Marion je još uvijek dovoljno dobar da prikoči Duranta, ako ga je već nemoguće u potpunosti zaustaviti. Problem je što Mavericksi više nemaju igrače koji mogu zaustaviti Westbrookove prodore prema košu* i Hardenovu metodičnu, all – around briljantnost. Oklahoma je pretalentirana i predobra da bi potonula u prvom krugu. Dallas bi ih trebao namučiti, ali neće ih nokautirati kao lani.

*Što je lani prelomilo tekmu. Wes je sebičnjačio, carinio, povlačio, gledao, i na kraju rokao duge dvojke preko ruke. Praktički je sam izgubio zadnju utakmicu iako je zabio 31 poen. Ne vjerujem da će se ponoviti takva kolosalna glupost, baš zbog toga što nema Stevensona i Tysona.

Prognoza: Sonicsi iz šest

Los Angeles Lakers – Denver Nuggets

Denver Nuggetsi i LA Lakersi su razlikuju jedni od drugih poput Martina Riggsa i Rogera Murtaugha, klingonaca i vulkanaca, Supermana i Batmana. Policajci, istorodni vanzemaljci, superheroji, košarkaške ekipe. Vrste su iste, pojedinačni slučajevi ne mogu biti različitiji. Lakersi su spora half – court ekipa, Nuggetsi igraju najbolje kada su u tranziciji. Denver ima rotaciju od deset igrača, Los Angeles ima samo tri iznadprosječna pojedinca na rosteru. Lakersi su momčad sa strogom hijerarhijom kojoj je na čelu najveći košarkaški alfa mužjak lige, Nuggetsi su momčad u kojoj je kolektiv zaključio da mu ne treba vođa. Čak su i dvorane u kojima igraju različite – Staples je mračan poput kazališta i energiju crpi iz bogate povijesti, Pepsi Center je najsvjetlija dvorana lige u kojoj protivnici rikavaju od umora zbog rijetkog zraka Colorada.

Lakersi su izraziti favoriti, no to ne znači da su Nuggetsi bez šanse. Arron Afflalo spada među pet najboljih obrambenih igrača lige i natjerat će Kobeja da se trga i muči i radi kao konj. Ty Lawson je najbrži igrač lige a njegovo jurcanje po terenu trebalo bi izbezumiti Sessionsa i Blakea, a možda čak i Bynuma, baš kao što ih je JJ Barrea izbezumio lani. Gallo je ove sezone pao pod teretom ozljeda, ali u dugačkoj seriji realno je očekivati bljesak ili dva od talentiranog Talijana. Kenneth Faried će se poklati pod koševima, blesavi Javale će lupiti par spektakularnih blokada, a Harrington, Miller i ostatak ekipe predstavljat će takozvani X faktor koji može slomiti svaku utakmicu. Nuggetsi su puno opasnija ekipa nego većina ljudi misli.

Unatoč tome Lakersi će ih soriti ukoliko njihov pristup bude ispravan. Prednost pod koševima je ogromna. Pau i Bynum bi im trebali trpati 50 poena po utakmici bez prolivene kapi znoja. Sve što Lakersi moraju napraviti je osigurati dovoljno kvalitetnih low post lopti za ovaj dvojac i ne dopustiti indisponiranom Artestu, koji bi se mogao vratiti na parket ako se serija oduži, da štrca letargiju po ekipi kao što Nacho Vidal štrca sjeme po droljama na internetu, nešto čemu je Ron Ron izrazito sklon nakon suspenzija. Kobe Bryant će morati odraditi oba zadatka. Nakon druge polovice sezone više ne sumnjam u njega. Prestao se junačiti, zaigrao je timski, a kada je morao prosjediti par tekmi zbog ozljede ponašao se poput pravog trenera. Vidjet ćemo hoće li se to nastaviti u doigravanju.

Prognoza: Lakersi iz šest

Memphis Grizzlies – Los Angeles Clippers

Sočne lazanje, teletina na žaru, enchilade od piletine, zubatac na gradelama, domaća baklava, Clippers – Grizzlies. Skužili ste. Radi se o stvarima od kojih mi idu sline. Ne mogu opisati koliko se veselim ovoj seriji.

Za razliku od Heat – Knicks serije u kojoj me veseli direktan dvoboj dvaju supertalentiranih pojedinaca i mogućnost iznenađenja, u ovoj me seriji veseli to što ćemo gledati bitku dvaju podjednako kvalitetnih, dobro posloženih, timski orijentiranih ekipa koja su tijekom regularne sezone ipak igrale nešto lošije nego sam očekivao.

Obećanje Lob Citya u Clipperlandu se nije ostvarilo, bar ne do kraja. Griffin nije pokazao napredak u odnosu na lanjsku sezonu, a navijači su ga, potpuno neopravdano, počeli otpisivati zbog neprestanog flopanja, straha od pucanja slobodnjaka i mrkih pogleda prema sucima i prema protivničkim igračima nakon brutalnih zakucavanja. Griffinov šut i dalje izgleda iritantno i neprirodno, njegova igra u obrani je klimava, a hype koji se stvorio oko njega toliko iritira protivničke navijače da čovjek danas spada među tri najomraženija igrača lige. Unatoč svemu tome Griffin je ove sezone upisao prosjeke od 20 poena i 10 skokova uz 55 posto ubačaja iz igre te je totalno nabrijan pred doigravanje. Baš kao i Chris Paul koji je vodio LA tijekom regularne sezone poput generala koji je jako dobro znao kada treba krenuti u ofenzivu, a kada je vrijeme za strateško povlačenje, nešto što nominalni general Vinny Del Negro nikako ne može skužiti. Paul je tijekom karijere pokazao da najbolje partije čuva za doigravanje, a Clippersi su ekipa stvorena po njegovom guštu – hrpetina šutera, solidan pick ‘n’ roll igrač, centar koji može pokriti rupe u reketu, svi spremni za trku.

Unatoč tome Memphis je bolja ekipa. Medonje imaju hrpu talenta i tijekom sezone su znali izgledati kao najbolja momčad lige. Problem je što su znali izgledati i kao totalna koma od ekipe. Grizlliesi su me izluđivali nekonzistentnim partijama. Očekujem kako će taj problem nestati u playoffu u kojem nema prostora za opuštanje, opuštanje koje je bilo glavni uzrok nekonzistentnosti. No to nije glavni razlog zašto im dajem prednost u ovoj seriji.

Memphis će odnijeti pobjedu zato jer je Tony Allen najbolji perimeter defender lige i bilo bi logično očekivati da će igrati flastera na Paulu u odlučujućim trenucima, a sezona nam je pokazala da Clippersi staju kada CP3 stane. Memphis će također odnijeti pobjedu jer ima superiornije izmjene visokih i niskih postava, ima veću fleksibilnost i može parirati svim taktičkim potezima ekipe iz Los Angelesa. Memphis će na kraju pobijediti zato jer je Vinny Del Negro gori u vođenju NBA ekipe nego Rebecca Black u pjevanju te bi na kraju sezone trebao dobiti otkaz i doživotnu sudsku zabranu pristupa trenerskoj stolici bilo koje NBA momčadi. Suma svih ovih faktora omogućit će osovini Gay – Gasol – Randolph da pobijedi u četiri utakmice i uđe u drugi krug doigravanja.

Prognoza: Memphis u sedam

Mislite da sam debil. Da nemam pojma. Da sam hejter, kreten, idiot, neznalica, nesposobnjaković, papak, zaslijepljeni luđak? Imate nešto lijepo za reći? U oba slučaja javite se na fejs. Volim vas sve i hvala vam na čitanju. Uživajte u doigravanju!

Označeno , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

7 thoughts on “NBA doigravanje 2012: Prva runda

  1. manje prepisivat s espn-a…

  2. cute2701 kaže:

    u životu sam prepisivao jedino matematiku. namjerno ne čitam ništa dok ne napišem svoju kolumnu. ukoliko se nečija mišljenja preklapaju ne znači da je prepisano. to su jako ružne optužbe, naročito za nekog tko je završio novinarstvo i čvrsto se drži etičkih zasada svoje profesije.

  3. king1991nba kaže:

    najbolji kolumnist sta se tice NBA lige na ovim prostorima, daleko najbolji!!! svaka ti cast!

  4. tyler durden kaže:

    puste hejtere frančeski, samo ti nastavi po svom..odlično kao i uvijek..

  5. kobebryant24 kaže:

    jucer se iznervirao gledajuci knickse… mislim da nista od onog upseta nazalost :-)

  6. petar6 kaže:

    sve je odlično napisano,ali heat u 5 najviše…

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: