Odavanje počasti

Riječi bole. Ne smijete drugima pokazati da vas bole, inače nikada neće stati. Osim ako im sami ne začepite brbljava, slinava, pogana usta. Šakama, držanjem, riječima, djelima.

Miami Heat su prije dva dana osvojili NBA titulu. Trofej Larrya O’Briena pokazao se dovoljno velik, dovoljno širok i dovoljno kurcolik da pljuvačima začepi usta. Osvojili su STFU titulu. Usta su odjednom umukla. Na sekundu. Onda su krenuli hvalospjevi.

Prije 365 dana, dan više ili manje, usta su radila punom parom. Omiljeni zlikovci NBA lige su posrnuli na korak od vrha, a njihov pad pokrenuo je verbalnu lavinu. Najeksponiranija momčad u povijesti lige, momčad sastavljena od najvećih košarkaških zvijezda u njihovom zenitu, momčad koja je bahato najavila dominaciju kroz sljedećih 7 godina, momčad koja je odlučila zaobići uobičajen proces gradnje je pala u finalu, na radost većine. Razapinjanje je nastavljeno kroz sljedeću sezonu, otrovne strelice su letjele iz svih smjerova, svaki poraz je preuveličavan, svaki kolaps u zadnjoj četvrtini uzimao se kao dokaz da prvi čovjek Miami Heata nema muda potrebna za osvajanje naslova.

Što više govori o medijskom, virtualiziranom svijetu u kojem živimo nego o momčadi Miami Heata. Miami je bio odlična momčad i lani. U finale NBA lige ne ulazi se lako. Da, imali su mana, velikih mana, ali mana koje nisu bile neizbrisive. Nakon lanjskog poraza napisao sam kako imaju previše talenta da ne bi osvojili naslov kroz godinu, dvije ili tri. Napisao sam kako je teško osvojiti naslov u prvoj sezoni, naročito kada sastavite momčad na njihov način. Napisao sam kako LeBron mora prestati doživljavati utakmice kao hollywoodski spektakl i početi gledati na njih kao utakmice, napisao sam da mora naučiti igrati leđima, napisao sam kako on i Wade moraju razriješiti pitanje vođe momčadi, napisao sam kako klupa mora dati svoje, kako role playeri moraju odraditi svoje uloge. Napisao sam kako moraju početi igrati kao momčad. Nisu to bogznakako pametne stvari jerbo ja nisam bogznakako pametan momak. To su stvari koje su se vidjele iz aviona. Jednu po jednu igrači Miami Heata su ih eliminirali.

Posljednja stvar je bila prva stvar koju su izbrisali sa dnevnog reda. Najveća snaga Miamija je kvaliteta trojice izvanrednih individualaca, no njihove kvalitete dodatno su zasjale nakon što su se uklopile u stroj. Miami je finale odigrao bez stajanja, bez čekanja, bez bjesomučnog driblanja koje smo gledali i lani i ove sezone. Oklahoma im je olakšala time što nije igrala zonu i nije miksala obrane i nije uspijevala udvojiti LeBrona onako kako su ga Mavsi lani udvajali, no sumnjam da bi i puno bolja obrana uspijela u potpunosti zaštopati protok lopte. Heatovci su uspijevali rano inicirati napad, bilo iz tranzicije, bilo s vrha trice, bilo s low posta, bilo kroz double pick Chrisa Bosha kojeg su često koristili kao sredstvo diverzije. Miller, Battier i Chalmers prestali su egzistirati kao obični spot-up šuteri koji čekaju loptu u kutu te su počeli raditi hrpetinu V-cutova i cross cutova i banana screenova uz osnovnu liniju čime su tjerali igrače Oklahome da se konstantno kreću i umaraju i da se gube u defanzivnim preuzimanjima. Miami je odjednom imao puno više od drive and kick igre koja je lani predstavljala jedino smisleno oružje u punim napadima. Momčad se uigrala. Usta su se začepila.

Uigravanje momčadi omogućilo je role playerima da zasjaju. Jedan od razloga zašto su mnogi analitičari prije početka finala isticali Oklahomu kao blage favorite bila je nešto šira klupa. Problem je što na vagi učinka ne preteže težina imena nego posao kojeg ste odradili, a klupa Miamija i role playeri poput Maria Chalmersa odradili su vraški posao u finalu. Shane je zablistao – čvrsti, super – inteligentni veteran čija se bolesno dobra obrana malkice ukiselila u zadnje dvije godine redefinirao je svoju igru i pretvorio se u dalekometnog snajperista koji je u finalu pogodio 15 od 22 lansirane trice, odnosno 68 posto (čovjek je imao true shooting od 85 mamojebenih posto) i u prosjeku igrao 40 minuta po susretu (osim u zadnjoj utakmici u kojoj je Miami izvadio startere). Chalmers je prelomio četvrtu utakmicu serije kada je iz guzice izvukao predstavu od 25 poena i natjerao Dwyanea Wadea da urlikne Mario mother fucking Chalmers nakon utakmice. Norris Cole se iskupio za svoju „muha bez glave“ igru prekrasnom frizurom i parom mudaški pogođenih trica u četvrtoj, a Mike Miller je konačno pokazao kako je španer i pol koji je nekoć davno zabijao 18 poena po utakmici i slovio za jednog od najopasnijih tricaša lige* sve dok mu leđa i koljena nisu otišla kvragu. Bol kao da nije postojala u posljednjoj utakmici serije. To se događa kada stavite role playere u situaciju u kojoj mogu pokazati svoje kvalitete. Klupa je proigrala. Usta su se začepila.

*Uvijek kada igram basketarske video igre odradim jedan ili dva fantasy drafta. Fantasy draft NBA Livea 07 mi je donio Wadea u prvoj, Minga u drugoj, mladog Dwighta Howarda u trećoj,   Princea u četvrtoj i Mikea Millera u petoj. Miller je bio najbolji strijelac. Potpuno nebitno za priču, al svejedno fora. Jelda? Moj život je jadan.

Unutar takvog sistema odnos Wadea i LeBrona se razriješio sam od sebe. Kako bi skladno funkcionirao napad se morao vrtjeti kroz Jamesa. Naposlijetku, on je jedini čovjek u momčadi koji je mogao razigravati ekipu i iz low posta i primajući loptu na high postu i čitajući cutove suigrača i sa klasične plejmejkerske pozicije. Wade je sjeo u suvozačevo sjedalo prihvaćajući LeBronovu superiornost i nova ograničenja koje mu je donijela ozljeda koljena. Miami je postao Jamesova momčad prirodno i organski. Razriješenje te situacije omogućilo je i Chrisu Boshu da komotno zaigra svoju ulogu u momčadi. Usporen friškom ozljedom trbušnog zida bivši Raptor nije briljirao u napadačkom dijelu osim kao diverzant koji je samim svojim prisustvom širio obranu Oklahome, ali u obrani je bio sjajan. Komunicirao je čitavo vrijeme sa svojim bekovima, sjajno je odradio ono malo preuzimanja, tijelom je konstantno udarao Wetbrooka i Hardena pri ulazima, zalijepio je par finih banana te se nije dao nasanjkati pri Ibakinim izlascima van reketa. Wade je smanjio doživljaj, Bosh ga je pojačao. Ispalo je da je Heatovcima upravo taj balans bio potreban. Usta su se začepila.

Naravno, ništa se od toga ne bi dogodilo da nema čovjeka koji je konačno došao do svog prvog NBA prstena. LeBron James je najbolji igrač lige, daleko najbolji igrač lige, i to je pokazao u ovogodišnjem playoffu, najbolje odigranom playoffu jednog pojedinca od 2003. godine*. Čovjek je uistinu jedinstven, sposoban je organizirati napad, stvarati višak driblingom, drastično je popravio igru leđima zbog čega je igrao jako dobro i u low i u high postu, u obrani je branio čas Perkinsa, čas Duranta, čas Hardena, čas Westbrooka, zakucavao je, polagao je, izvlačio je +1 faulove, pogađao je trice, istrčavao kontre, bacao i završavao alley oopove. Igrao je sjajno kada su se utakmice lomile. Igrao je kao čudni bastard Nowitzkog, Dominiquea i Birda, neponovljiv i sjajan i ozbiljan. Fokusiran. Isključen.

*Timothy Duncan je tada imao 24 poena, 17 skokova, 5 asista i 5 blokada po susretu u NBA finalu uz standardno kvalitetno odigran crunch time, uz pokretanje čitavog napada i uz neprelaznu obranu reketa. LeBron mu je došao jako, jako blizu.

LeBron James je odrastao. Prošlogodišnje iskustvo ga je opralo. Ubilo. Medijska baraža koja ga je pogodila nakon Decisiona i retardirane, bahate i bezobrazne ceremonije predstavljanja u Miamiju ga je potresla, no od nje ništa nije naučio. Čovjek opsjednut svojim brandom nizao je PR sranja i katastrofe brže od hrvatskih vlada, a sve je kulminiralo kada je nakon lanjskog poraza rekao ljudima da ga sada mogu pustiti na miru i vratiti se svojim jadnim životima. Nakon svih izjava u kojima je NBA utakmice uspoređivao s ratom, nakon bacanja krede, nakon svih snimljenih reklama i intervjua čovjek koji je tražio kamere odjednom ih je mrzio. Ove se godine sve promijenilo. LeBron James je odrastao. Medijsku je karijeru stavio u drugi plan. Priznao je svoje pogreške, odrekao se Decisiona, ponizio se u očima javnosti koliko se osoba veća od života uopće može i smije poniziti bez da napravi kriminalno djelo, ali oprost nije dobio. Usta su i dalje pričala. On ih nije slušao. Ove smo godine gledali LeBrona Jamesa kojeg je bolio kurac za svoju medijsku sliku, kojeg je bolio kurac za novinske natpise, kojeg je bolio kurac za sve što ljudi koji nisu članovi momčadi imaju za reći. Vidjeli smo LeBrona koji je uživao igrati košarku. Vidjeli smo velikog igrača na djelu koji se na kraju konačno uzdigao na prijestolje koje mu glancamo već pet godina; koje smo mu izradili nakon što je sam ubio Detroit Pistonse. Zasjeo je u njega kao kralj. Usta su se začepila.

Jer ovo je Miamijeva shut the fuck up titula. Titula koja je začepila brbljava, slinava i pogana usta svih kritičara i mrzitelja. Titula koja je rekla „E pa može“ svim ljudima koji su govorili „ma ne može“. Titula rođena iz prkosa i ponosa. Takvom je bar velik dio javnosti percipira.

No na kraju, za deset ili dvadeset ili trideset godina percepcija će se promijeniti. I u očima javnosti i u očima igrača. Kao i svaka titula i ova će postati simbol zajedništva i sinergije i momčadskog duha. Kada gledate one patetične i drage i lijepe dokumentarce o davno prošlim vremenima u kojima je skupina znojnih muškaraca podigla komad metala iznad glave uz skakanje i pjevanje i štrcanje šampanjca svi se akteri slažu – ono što se pamti je drugarstvo. Male priče iz svlačionice. Trenuci u kojima je taj i taj napravio to i to i zauvijek zadivio toga i toga. Miami Heat su osvojili titulu jer su postali momčad. Vrijeme je da otvorimo svoja začepljena usta i da im odamo počast.

Ajme, ko će sad dočekat novu sezonu? Ništa, morat ću se zadovoljit Eurom i Olimpijadom i baseballom i draftom i NFL-om i… Ma dobro, preživjet ću. Javite se na fejs ako vam bude dosadno preko ljeta.

Označeno , , , , , , , , , , ,

One thought on “Odavanje počasti

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: