Bespotrebna draft analiza 2012, dio drugi

Nakon NBA drafta počelo je i ludilo free agencya koje nam je sinoć donilo nekoliko WTF vijesti. Omer Asik će tako zaraditi 25 milijuna dolara kroz 3 godine u Rocketsima, Netsi su otpisali Howarda iz nekog razloga i planiraju dovući Joea Johnsona, Goran Dragić traži 10 milja po sezoni… Kao da lockouta bilo nije. Ali pustimo sad to i krenimo u završavanje ove iscrpljujuće draft analize koja nema apsolutno nikakvog smisla.

Denver Nuggets

Izabranici: Evan Fournier 1(20), Quincy Miller 2(8), Izzet Turkyilmaz 2(20)

Jesu li vas Nuggetsi šarmirali kao što su šarmirali mene? Njihova brza, tranzicijska, nesebična igra donijela je dašak osvježenja u zagušljivu NBA sezonu pa su Nuggetsi postali jedna od najzanimljivijih ekipa za praćenje. Lakersi su ih na kraju ubili post up igrom u playoffu pa smo mogli očekivati da će Nuggetsi baciti kocku i uzeti jednog od talentiranih visokih igrača (čitaj Jared Sullinger), no oni su se umjesto toga odlučili potrošiti pick na beka iz Francuske.

Evana Fourniera nisam gleda ni jednom pa vam ne mogu apsolutno ništa reći o njegovoj igri osim onoga što sam pročitao – 14 poena po utakmici za klub koji je imao svega 8 pobjeda u francuskoj ligi. Tko zna, možda Fournier iznenadi kao i mnogi potcijenjeni euro igrači prije njega, možda su Nuggetsi vidjeli nešto što drugi skauti nisu, ali čovjek je prije početka drafta bio guran na rub prve runde, što baš i ne ulijeva sigurnost oko ovog picka.

Za razliku od Fourniera Quincya Millera sam se nagledao u ružnom dresu Baylora. Jedini razlog zašto je pao do 38. picka na draftu je ozljeda prednjih križnih ligamenata u koljenu koja je drastično usporila njegov razvoj. Miller još uvijek nije vratio eksplozivnost koju je imao u srednjoj i bio je brutalno nekonzistentan prošle sezone, no igra mu je čista i tečna i trebala bi se lijepo preslikati na profi razinu na kojoj viđamo sve više i više 208 cenata visokih krila koji mogu pogoditi šut s trice. Miller bi se lako mogao pretvoriti u siromašnu verziju Duranta ili u igrača nalik Gallinariju, a kada tipa s takvim potencijalom nađete u drugoj rundi morate ga zgrabiti. Baš kao što morate zgrabiti jednog euro igrača ako imate više od 2 picka kako bi ga ostavili u Europi na par godina. Ili zauvijek. Takvo je pravilo. Izzet Turkyilmaz je njegova žrtva.

Boston Celtics

Izabranici: Jared Sullinger 1(21), Fab Melo 1(22), Kris Joseph 2(21)

Fascinantno je kako se raspliće situacija u Bostonu. Danny Ainge već tri godine živi u strahu od starenja, boji se da će mu se ekipa raspasti pod teretom godina baš kao što se raspala i šampionska ekipa Celticsa iz osamdesetih u kojoj je Ainge igrao važnu ulogu. Unatoč tom strahu Ainge je odlučio odjahati na starom kljusetu u sumrak. Garnett se vraća, Pierce je još uvijek tu, ponudio je veliku lovu Allenu… Celticsi neće tako skoro u rebuilding, uostalom zašto i bi? Samo ih je jedna pobjeda dijelila od igranja u NBA finalu.

Stoga je logično zašto su izabrali Jareda Sullingera i Fab Mela. I jedan i drugi mogu odmah pomoći Celticsima u iscrpljujućim playoff bitkama. Sullinger je top 5 talent koji je potonuo u draftu zbog nabreklih pimpeka u njegovim leđima*. Ukoliko ostane zdrav, što je jedno veliko ukoliko, ukoliko reda veličine Slađinih dojki, Sullinger bi trebao igrati na all star razini. Čovjek ima daleko najbolju leđnu tehniku na draftu od svih igrača, kreativan je u napadu, može poentirati sa svih pozicija oko reketa, a mekane ruke omogućuju mu da finišira i preko cutova i putem pick ‘n’ rolla, a ne treba zaboraviti ni da je šutirao 40 posto sa trice, da je krao lopte i blokirao, da je kupio 9 skokova po utakmici, da se obožava gužvati u reketu, da gotovo nikad ne gubi lopte i da je pravi vođa kojem je stalo što dokazuje i odluka da se vrati na koledž i pokuša ubosti titulu unatoč tome što bi lani sasvim sigurno bio izabran u prvih pet na draftu. Sullinger je igrač koji se jednog dana može razviti u motiviranijeg Carlosa Boozera ili stabilnijeg Zacha Randolpha pa mi uistinu nije jasno kako je mogao potonuti tako nisko na draftu. Jednom kada ste izvan lotterya uvijek se isplati kockati.

*Zapravo se radi o problemima s diskom koji su poprilično zajebani i uistinu mogu uništiti karijeru svakog igrača.

Celticsi su se definitivno kockali i sa svojim drugim pickom kojim su izabrali visokog Brazilca. Melo je defanzivni centar koji je pokazao velik napredak u svojoj drugoj godini u dresu Orangea, a Kelti se, po mom mišljenju naivno, nadaju da će se taj napredak nastaviti. Melo je bio ključni čovjek Syracusea zato jer je držao njihovu patentiranu zonu na okupu, no teško da će igrati u takvim defanzivnim setovima jednom kada dođe u NBA.  Popravio je svoju obranu jedan na jedan što nije čudno budući da je postao pokretljiviji nakon što je izgubio brat bratu 15 kila, a konačno je počeo završavati akcije oko obruča. Njegova najveća prednost je što može igrati već sad na NBA razini i trebao bi biti bolji od likova kao što su Sean Williams i Ryan Hollins, ali šanse da će se razviti u nešto više od onoga što smo gledali u dresu Orangea su jako niske.

Nešto slično vrijedi i za njegovog suigrača Krisa Josepha koji bi trebao postati još jedan u nizu igrača koji su se proslavili na koledžu da bi na kraju propali u NBA-u. Joseph nikad nije bio dobar finišer oko obruča i previše se oslanja na igru s perimetra za čovjeka koji bi trebao igrati obje krilne pozicije. Jedini način na koji bi se mogao provući u rotaciju i izbjeći igranje u D-League je spot up trica koju je jako dobro gađao za vrijeme svoje koledž karijere, no nekako sumnjam da će mu to previše pomoći. Što je prava šteta budući da mi Joseph lani bio najsimpatičniji igrač u dresu Syracusea.

Atlanta Hawks

Izabranici: John Jenkins 1(23), Mike Scott 2(13)

Atlanta Hawksi su kroz posljednje četiri godine postali simbol najgoreg mogućeg mediokritetstva u košarci, isto kao što je Gibonni, barem u mojim očima, simbol mediokritetstva u muzici. Nakon godina ispadanja u prvom i drugom krugu čini se da je momčad pred raspadom – Netsi su navodno zagrizli za bolesno visoki ugovor Joea Johnsona, nekoliko ekipa pokušava dovući Josha Smitha, a veteranima kojima je istekao ugovor omilio se free agency. Vidjet ćemo hoće li se raspad uistinu dogoditi, ili će Hawksi nastaviti sa same old same old pristupom koji će im donijeti pet do deset playoff nastupa godišnje i ništa više od toga.

John Jenkins bi se trebao dobro uklopiti i u jednu i u drugu verziju ekipe. Čovjek ima jednu jedinu dimenziju u svojoj igri, no ta dimenzija je ono što vam je neophodno u današnjoj igri. John Jenkins je tricaš. Zaboravite na skokove, na obranu, na asistencije, na pick ‘n’ roll, na ulaze, na sve ostale aspekte košarkaške igre jer ih od Jenkinsa nećete dobiti. Ali ako vam treba igrač koji može roknuti tricu, bilo da dolazi kroz blokove, bilo da stoji i čeka u kutu, bilo da je šutira iz driblinga on je vaš čovjek. John Jenkins je jednodimenzionalan poput točke, ali baš poput točke on može završiti rečenicu.

Nešto što nikada nećemo moći reći za Mikea Scotta koji je imao sjajnu seniorsku godinu na Virginiji. Scott će Hawksima pomoći skokovima i poentiranjem leđima, no čovjek je prenizak i prespor da bi postao stalni član NBA rotacije, a sigurno mu neće pomoći ni ozljeda gležnja koja ga progoni već dvije godine.

Dallas Mavericks

Izabranici: Jared Cunningham 1(24), Bernard James 2(3), Jae Crowder 2(4)

Mavericksi bi mogli ostati bez hrpetine igrača tijekom prijelaznog roka i to znaju i tome se nadaju. Bio je to dio plana Marka Cubana kojim je želio srezati plaće u klubu i otvoriti prostor za potpisivanje Dwighta Howarda i Derona Williamsa. Glasine pak kažu da od toga neće biti ništa. Glasinama se, naravno, ne može vjerovati, ali ako Dallasu i propadne taj prvi plan neće biti u banani. Momčad se polako dovodi u idealnu situaciju za rebuilding.

Šteta što nisu bolje birali u prvoj rundi drafta. Jared Cunningham je zanimljiv igrač, brz i prodoran, no svaki put kada od igrača očekujete da napravi promjenu pozicije na NBA nivou znate da se upuštate u ogroman rizik. Mavsima će usfaliti bekova nakon što Kidd i Terry odlepršaju iz Texasa pa je bilo logično da biraju igrača koji bi u budućnosti mogao igrati bilo kao startni bilo kao rezervni plej. Umjesto da biraju Cunninghama mogli su ubosti Tonya Wrottena ili Marquisa Teaguea koji znaju igrati na toj poziciji, no Mavericksi su se oprijedjelili za čisti talent, a ne za naučene vještine. Jared bi se stoga mogao mučiti na početku svoje NBA karijere, ali ukoliko pokaže malo volje za učenjem mogao bi se prometnuti u važan dio rotacije Mavericksa.

Bernard James bi također trebao dobiti minute sljedeće godine. Čovjek je najiskusniji igrač na draftu sa 27 godina u guzici i nekoliko tura u Iraku. Bivši narednik američkog zrakoplovsta spada u grupu borbenih igrača koji nikad ne staju i koji se ubijaju za takvu loptu, a od svih pickova druge runde takvi najčešće uspiju zadržati posao u NBA-u. Mavsi će osim toga dobiti dodatne bodove od zadrte teksaške publike izborom ratnog veterana.

Nešto slično vrijedi i za Jaea Crowdera, najvećeg fajtera na draftu koji je lani bio srce i duša tvrde ekipe Marquettea. Crowder igra poput bagera koji krči sve pred sobom, naročito u tranziciji iz koje je zabijao najveći dio svojih poena. Širok i jak, Crowder koristi prije svega svoju snagu i urođenu košarkašku inteligenciju za postizanje poena u punim napadima u kojima se vidi određena nezgrapnost u njegovoj igri. Najveća snaga dredovima ukrašenog igrača je nepopustljiva obrana koja bi mu trebala donijeti minutažu već u prvoj NBA sezoni. Ovogodišnja druga runda drafta je neviđeno jaka i ne bi me nimalo čudilo kada bi petnaestak igrača iz druge uspjelo izgraditi petogodišnju – šestogodišnju NBA karijeru. Jae Crowder definitivno spada u tu skupinu. Ne bi me čudilo kada bi se razvio u igrača nalik Kennethu Fariedu ili Ronu Artestu.

Memphis Grizzlies 

Izabranik: Tony Wroten Jr. 1(25)

Memphis se odlučio riješiti OJ Mayoa nakon niza razočaravajućih sezona u srcu Tennesseeja. Ništa čudno, Majoneza je želio biti plej, želio je igrati kao plej, želio je loptu konstantno u svojim rukama, ali Grizzliesi mu nisu vjerovali. Kada se sudare nepovjerenje i sebičnost logično je da se suradnja prekine.

Memphis je stoga morao draftati backup pleja i napravili su solidan izbor s Tonyem Wrotenom Junijorom kojeg čak i babe sa trešnjevačkog placa i šverceri cigareta sa splitskog Pazara uspoređuju s Rajonom Rondom. No jedine prave paralele s magičnim razigravačem Celticsa leže u Wrotenovoj brzin u tranziciji i u očajnom vanjskom šutu i šutu sa linije slobodnih bacanja. Istini za volju Wroten najviše podjseća na Tyrekea Evansa – spušta rame nisko pri ulazima, ne može se odličiti je li jedinica ili dvojka, previše dribla i prečesto gubi lopte, statistika mu često maskira prosječnu igru na terenu, a snaga, brzina i skočnost ostaju neiskorištene u istrzanoj igri u kojoj prečesto donosi blesave odluke i odlučuje se za atraktivne ali bespotrebne poteze. S obzirom na njegovu sklonost carinjenju lopte lako je moguće da se između Wrotena i Grizzliesa stvore potpuno iste trzavice kakve su vladale na relazciji Mayo – Memphis, ali ovaj puta navijači Medonja neće previše žaliti. Dvadeset i petim pickom na draftu teško da su mogli izabrati igrača s većim potencijalom.

Indiana Pacers

Izabranici: Miles Plumlee 1(26), Orlando Johnson 2(6)

Pacersima se treba priznati jedna stvar – imaju smisla za humor. U godini u kojoj je Larry Bird dao ostavku na mjesto direktora košarkaških operacija Pacersi su napravili tipičan Birdovski pick, i to u apsolutnom kaosu koji je nastao u front officeu u kojem vladaju tri ratne fronte na kojima prednjače egoistični GM Kevin Pritchard i još egoističniji direktor Donnie Walsh koji je dobio košaricu u Knicksima. Nije stoga čudno što su se Pacersi odlučili držati prokušane tradicije te su izabrali visokog bijelog igrača s mizernim potencijalom. Čak bi se usudio reći da je Miles Plumlee za koplje slabiji igrač od SajkoTija i Josha McRobertsa.

Centar Plavih Vragova je sirov igrač koji ima očajan rad nogu i leđnu tehniku limitiranu na dva poteza. Posjeduje visinu i težinu tipičnog NBA centra i iznadprosječnu brzinu za svoju poziciju, ali što mu to vrijedi kada je drveniji od hrvatskih glumaca kada stanu pred kameru. Plumlee je u četiri godine na koledžu pokazao minimalan napredak i bio je jedan od glavnih krivaca za loše predstave Dukea ove sezone, ali srećom da je visok i bijel i kao takav stvoren za igranje u postojbini Ku Klux Klana.

Ne bi me začudilo kada bi Orlando Johnson ostvario bolju košarkašku karijeru od Plumleeja. Iako je igrao protiv slabašne konkurencije njegovih 43 posto šuta za tri trebalo bi se preslikati u NBA. Pacersi su ga dobili u zamjenu za čistu lovušinu što znači da ih taj pick sistemski ništa nije koštao.

Oklahoma City Thunder

Izabranik: Perry Jones 1(28)

Sam Presti je opak igrač. Sa 28. pickom na draftu izabrao je čovjeka koji bi bio izabran u prvih 15 da se na dan drafta nisu pojavile glasine o rasklimanim koljenima koja su ga zbacila na sam kraj prve runde.

Perry Jones je talent kakvog se rijetko viđa. Čovjek koji igra kao spoj Tracya McGradya i Josha Smitha ostvario je razočaravajuću koledž karijeru u Bayloru čiji mu stil igre nikako nije odgovarao. Jones je često izgledao nezainteresirano na terenu, nestajao je iz igre kroz dugačka vremenska razdoblja, a i sam je priznao da bi najviše trebao popraviti svoje zalaganje. Westbrook i Durant, koji će imati hrpu motivacije nakon poraza u finalu, bi mogli zapaliti vatri pod Jonesovim petama i natjerati ga da transformira svoju igru, a u tom slučaju liga bi se imala čega bojati. Jer Perry je zvijer i to se vidi nakon pet minuta.

Od vrha tjemena do đona patika Jones mjeri dvjestodevet cenata unutar kojih se naguralo stošes kila usklađenih mišića. Prvo što ćete zamijetiti na Jonesu je lakoća kojom upravlja loptom zbog koje podsjeća na igrače poput McGradya ili Kukoča. Druga stvar koju ćete primjetiti je brzina i eksplozivnost kojom završava akcije oko obruča. Treća stvar koju ćete primjetiti je mekani skok – šut koji iz nekog razloga ne funkcionira uvijek onako kako bi trebao.

Jones će morati krvavo raditi ukoliko želi svaki gram svog obimnog potencijala pretvoriti u zlato i zato mi je neobično drago što je upao u ekipu koja će ga svakog dana tjerati da igra što bolje. Ostanu li njegova koljena čitava Jones bi za dvije ili tri godine mogao postati igrač koji će raditi razliku između poraza u finalu i osvajanja naslova.

Chicago Bulls

Izabranik: Marquis Teague 1(29)

O je, o je, o je, o da, o da, o da, trala la la la, jako sretan sam ja. Malo me razljutilo što nam je Presti maznuo Jonesa pred nosom, ali smo zauzvrat dobili Marquisa Teaguea. Što znači samo jedno: Baj baj CJ Watson, arivederči John Lucas! O kako sam sretan što vas možda već iduće sezone neću morati gledati u dresu Bullsa, vas i vaše retardirane trice preko četiri ruke 15 sekundi prije isteka napada, vas i vaše bjesomučno driblanje na trici, vas i vaše iniciranje napada kada je sat skoro došao do nule, vas i vaše odluke da u trenutku kada protivnik treba napraviti namjerni faul u eliminacijskoj plejof utakmici loptu proslijedite do tipa koji gađa ispod 50 posto sa linije. Bilo mi je drago, doviđenja.

Zamijenit će vas bivši plej nacionalnih prvaka koji je bio jedan od ključnih ljudi u pohodu Kentuckya na titulu. Teague ima problema koji su plod njegove mladosti i želje da se nametne – gubi lopte, nesmotreno se zabija u reket, a skok šut mu je poprilično klimav. No za razliku od Lucasa i Watsona Teague posjeduje elitnu brzinu, brutalan prvi korak i dribling koji izbacuje iz ravnoteže brže od domaće rakije. Teague bi u budućnosti mogao biti više nego solidan backup Derricku „Samo ozdravi mi ti“ Roseu čijim ulaskom igra Bullsa neće gubiti na ritmu, ali bi isto tako mogao igrati i pleja u startnoj postavi čime bi Rosea gurnuo na mjesto drugog beka i time Bullse pretvoriti u brutalno brzu tranzicijsku momčad. Chicago bi time dobio pleja koji može odlično odigrati pick ‘n’ roll s kojim se Rose još uvijek muči, a kojeg je Teague rješavao bolje od bilo kojeg koledž pleja koji se ne zove Damian Lillard.

Što da vam kažem – uzbuđen sam i sretan zbog ovog picka. Bullsi će vjerojatno potražiti startnog pleja u free agencyu kako bi popunili rupu u momčadi do povrata lanjskog MVP-a, ali me ne bi čudilo kada bi Teague dobio petnaestak minuta već na otvaranju svoje NBA karijere. Uostalom sve je bolje od gledanja Lucasa kako dribla 20 sekundi, baca loptu prema obruču, pada na koljena i moli zdravomariju u nadi da će balun proći kroz obruč.

Ostatak

 Ostale momčadi nisu imale izbor u prvoj rundi drafta pa je pomalo deplasirano analizirati njihov izbor, naročito kad uzmemo u obzir da su te momčadi birale igrače koji će karijeru vjerojatno nastaviti ili u D-Leagueu ili u Europi. Svejedno treba spomenuti Kevina Murphya (Utah) koji bi se mogao razviti u igrača sličnom Kevinu Martinu, Tyshawna Taylora (Brooklyn) koji bi mogao postati solidan all around bek, Robbieja Hummela (Minny) koji izgleda kao solidna lažna četvorka koja je uz to nepopustljiva u obrani te Dariusa Johnsona – Odoma (Lakers) koji će vam dati krvi ispod vrata ukoliko misli da će to pomoći ekipi. Od nedraftiranog šljama lako je moguće da centar Henry Sims napravi karijeru bilo u NBA-u bilo u Europi. Ipak je igrao za Georgetown, a svi znamo koliko su vješti i izučeni njihovi visoki igrači.

NBA momčadi ove su sezone, kao i svake, izabrali 60 mladića a sljedećih će nekoliko godina pokazati tko će se od njih razviti u zvijezde, u startere, u igrače rotacije i grijače klupe, koje ćemo od njih slaviti kao krađe drafta, a kojima ćemo se smijati kao bustovima. Bez obzira na to kako njihove karijere završe treba im skinuti kapu – nije mala stvar biti izabran u najbolju košarkašku ligu svijeta.

Javite se na fejs, čitajte blog, sklonite se sa sunca, pijte puno tekućine. U mom potkrovlju je +40, a skoro je devet navečer. Stoga nemojte zamjeriti ako sam u tekst ubacio nebulozu ili dvije. Pravo je čudo što sam uopće živ.

Označeno

3 thoughts on “Bespotrebna draft analiza 2012, dio drugi

  1. Bistrica kaže:

    Odlična analiza drafta sa primjesom humora koji je izazvan očtiom vručinom u stanu,hehe…
    Ja se samo nadam da Gar Forman neće sići s pameti pa mečirati ponudu za Asika jer će to dotući moje voljene Bullse…Daj kao veliki navijač Bullsa napravi jedan članak samo posvećen njima

  2. Bistrica kaže:

    Eh,kada bi Forman bio kalibar Danny Ferrya tada bi se riješio balasta po imenu Boozer koji ubija sa ogromnim ugovorom,a vidimo da se može utrapiti kapitalac poput Johnsona samo treba biti kreativan…Možda da poklone Boozera Orlandu pa uzmu neke njihove levate ili nađu nekoga tko je spreman apsorbirati Boozov ugovor…što misliš o tome?

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: