Bespotrebna draft analiza 2012, dio prvi

Pepeljasta glava Davida Sterna zadovoljno se nacerila koračajući prema mikrofonu usađenom u pozornicu Prudential Centra u Newarku. Scena je postala sastavni dio NBA drafta – David Stern, njegov nezgrapni korak, široki osmijeh i zvižduci kakve ne bi dobili Radimir Čačić i Tomo Horvatinčić na godišnjem kongresu o sigurnosti u prometu. Posljednje dvije godine slušali smo priče kako su igrači Miami Heata preuzeli uloge zlikovaca u NBA-u, no nakon drafta postalo je kristalno jasno da Komesar niti u jednom trenutku tu ulogu nije prepustio drugima. Ćulio je uši na zvižduke, smijao se, očevidno je uživao u trenutku kada je Heat predstavio kao nove NBA prvake, a jedino što je nedostajalo je da si turi srednji prst u usta i onda ga, slinavog i uspravnog, pokaže čitavoj dvorani, polako, s desna na lijevo, u gesti koja ne označava ljutnju nego superiornost.

Sternova mala predstava bila je ujedno i jedini dio drafta koji se ponavlja iz godine u godinu. Ove sezone nismo imali prilike uživati u nezgrapnim zagrljajima komesara i igrača, odjela su bila manje – više neupadljiva, nije bilo žvaljenja sa djevojkama ni majki koje su porstale u suzama, a ono što posebno frapira je što nije bilo retardiranih trejdova i neshvatljivih pickova.

Prerano je reći da su se GM-ovi iznenada opametili, razlog će prije biti nova, restriktivna pravila vezana uz salary cap po kojima potencijalno kvalitetni rookieji s niskim plaćama imaju veću vrijednost od etabliranih veterana. Drugi razlog je sama dubina talenta u ovogodišnjem draftu koji bi s vremenom trebao postati jedan od tri najbolja drafta u zadnjih 10 godina. On nije debeo pri vrhu i mršav pri dnu kao legendarni draft 2003. godine koji nam je podario LeBrona, Wadea, Bosha i Mela. Prije nalikuje na draft 2008. godine koji nam je donio nekoliko vrhunskih igrača i pregršt startera i role playera koji su podigli kvalitetu na jedan viši nivo*. Što ne znači da neke ekipe nisu draftale bolje od drugih.

*Rose, Westbrook i Love su se dokazali kao zvijezde u samo 4 godine, no prava  vrijednost tog drafta leži u igračima poput Hibberta, Mayoa, Gallinarija, Erica Gordona, Augustina, JaValaea, Andersona, Leeja, Batuma, Ibake, Hilla, Arthura, Pekovića, DeAndrea, Chalmersa, Jordana, Aiska, Mbah A Moutea, Dragića, Thompsona i Randolpha, igrača koji su solidan starterski materijal i koji ligi čija se kvaliteta najčešće procjenjuje po blistavom sjaju zvijezda daju dubinu koja joj je potrebna ukoliko gledate utakmice iz dana u dan.

New Orleans Hornets

Izabranici: Anthony Davis 1(1), Austin Rivers 1(10), Darius Miller 2(16)

Nakon plesa kuglica automat je odlučio kako će prvi izbor drafta pripasti ekipi koju je liga upravo uspjela prodati. Hm. Hmmmmmm. HMMMMMMMMMMMMMMMMM.

Odgurnemo li teoretičare zavjera na stranu zaključit ćemo kako su Hornetsi bili prokleto sretni. Anthony Davis je jedini igrač na draftu za kojeg bi se zakleo da će postati zvijezda. Bolesno dugačke ruke, nenadmašna pokretljivost, savršen osjećaj za igru u obrani, razumijevanje defanzivnih shema, precizno preuzimanje igrača kod pick ‘n’ rolla, obrana i u low postu i na trici, mekane ruke, završavanje oko obruča, istrčavanje tranzicije su samo neki od izraza koji se vežu uz njegovo ime. Unibrow je defanzivno ispoliran igrač koji bi trebao imati problema isključivo s težim centrima poput Howarda i Bynuma koji ga mogu izgurati iz pozicije, dok bi ostalu ekipu trebao proždirati kao što Eddie Curry proždire Big Macove. Davis je poprilično sirov igrač u napadu, kao i većina one and done visokih igrača koji su u srednjoj dominirali na račun svoje visine zbog čega nisu radili na low post pokretima. Davisu ipak treba odati priznanje jer je napravio određen napredak tijekom sveučilišnog školovanja – razvio je pristojan horok na kojem treba nastaviti raditi, dodao je u arsenal i solidan skok šut s vrha reketa, a njegove meke ruke mogle bi ga učiniti ubojitim pick ‘n’ roll igračem. No njegova najveća prednost ne leži u pukom fizičkom talentu nego u mentalnoj snazi. Davis je ozbiljan i fokusiran momak koji se ubija na treninzima i koji je svjestan uzročno – posljedične veze između napornog rada i uspjeha koju njegovi vršnjaci tako često ne uspijevaju shvatiti. Kada spojite talent i uživanje u napornom radu imate temelje za stvaranje košarkaškog superstara.

Austin Rivers je naslijedio talent i uživanje u napornom radu od starog, no za razliku od Doca koji je uvijek znao gdje mu je mjesto Austin je malo zabrijao. Rivers je tijekom koledž karijere znao povlačiti totalno retardirane poteze koji uključuju pokušaje poentiranja skok šutom u situacijama u kojima je udvojen, napadanje obruča protiv zone, šutiranje runnera protiv centra s krive noge dok otvoreni čovjek čeka sam na trici, bjesomučno driblanje bez penetracije koje rezultira izgubljenim loptama… Rivers je tijekom svoje kratke Duke karijere često izgledao kao jedan od onih igrača koji su si umislili da su Kobe Bryant, iako posjeduju polovinu njegovog talenta*. Hornetsi će pokušati preusmjeriti njegovo samopouzdanje i iskoristiti Riversov solidni crossover, ubojit prvi korak i gotovo pa Wadeovsku sposobnost razdvajanja obrane no nekako sumnjam da će u tome uspjeti. Hornetsima je potreban plej. Rivers nije plej. Rivers je bek koji carini loptu, nešto što Hornetsi već imaju u kvalitetnijem i talentiranijem Ericu Gordonu. Bit će zanimljivo gledati Hornetse sljedeće sezone, baš zato što se Rivers nikako ne uklapa u njihovu ekipu.

*Vidi Young, Nick i Smith, J.R.

 Za razliku od Dariusa Millera koji bi i za 5 godina mogao i morao biti dio neke NBA rotacije, što se baš ne može reći za svaki izbor druge runde. Miller je građen kao NBA krilo, igra kao NBA krilo, neće mu biti problem ulaziti s klupe, momčadski je igrač koji se specijalizirao za igranje obrane i pogađanje spot up trica. Ukoliko je prošlo finale ikakav pokazatelj razvoja lige takvim će se igračima cijena iz godine u godinu povećavati.

Charlotte Bobcats

Izabranici: Michael Kidd-Gilchrist 1(2), Jeff Taylor 2(1)

Do the right thing. Michael Jordan je tijekom svoje igračke karijere često gledao pomahnitalog Spikea Leeja na tribinama MSG-a, no čini se da nikada nije pogledao njegov najpoznatiji film. U karijeri GM-a/NBA vlasnika Jordan nije radio prave stvari. Svi su očekivali da će nastaviti s tradicijom i u 2012. godini. Bam! Jordan nam je zakucao na glavu, isplazio jezik i slegnuo ramenima. Izabrao je Michael Kidd – Gilchrista. Još uvijek sam šokiran.

MKG je igrač koji podsjeća na Iggya, Denga, Artesta, Pippena, na sve one vrhunske defanzivce kojima je trebalo nekoliko sezona da pronađu napadačku igru. Gilchristu će trebati nekoliko sezona da zaigra u punom sjaju i preporodi Bobcatse iz teških luzera u silu na Istoku, no to je upravo ono što Charlotti treba – nekoliko sezona cuclanja kite koje će im donijeti pregršt visokih pickova na draftu. MKG i Bismack Biyombo su čvrsti temelji za izgradnju defanzivnog bedema, a ukoliko samo jedan od njih nauči igrati u napadu Bobcatsi bi trebali dobiti superstara koji im konstantno izmiče. Moja lova je na MKG-u koji je visok i čvrst i već sad zna poentirati u tranziciji (što je izuzetno korisna vještina u defanzivnoj ekipi) te me ne bi čudilo da kroz tri godine razvije i skok šut i ulaz*, naročito ako vjerujete u priče da lik živi u dvorani i razmišlja o basketu dok jede, sluša muziku, kenja, uči, čisti sobu, kiseli zelje, cuga u parkiću, jebe i radi sve što mladi ljudi inače rade, dakle svake jebene sekunde svakog jebenog dana. Uostalom, ne morate vjerovati u priče – njegov intenzitet, njegova volja, njegova želja da bude što bolji i da svoje suigrače učini boljim jasno se vidjela na terenu na kojem je MKG bio gazda, šef, car i sultan koji je svojom igrom davao primjer drugima. MKG je upravo ono što je Bobcatsima trebalo.

*Koji ne mora biti tehnički savršen. MKG je građen kao tenk i nema baš puno igrača u ligi koji ga mogu napasti tijelom u tijelo.

Nešto što se ne bi moglo reći za Jeffa Taylora koji je za dva koplja lošija verzija Michalea Kidda – Gilchrista, dakle obrambeno krilo koje im ne može pretjerano pomoći u napadu. Bobcatsi su mogli izabrati Draymonda Greena, Quincya Millera, Dorona Lamba i Willa Bartona, ali nisu. Ah. Do the right thing filozofija ipak nije do kraja usvojena u Šarloti, ali nema veze, počela se učiti. I to je nešto.

Washington Wizards

Izabranici: Bradley Beal 1(3), Tomaš Satoransky 2(2)

Može li mi netko objasniti kako ista osoba u istom poslu s vremenskim razmakom od samo dvije godine može potpuno promijeniti filozofiju rada? I to filozofiju koja mu je donijela uspjeh? Washington Capitalsi su postali NHL sila nakon što ih je kupio internet mogul Ted Leonsis. Washington Wizardsi su se pretvorili u krpu u koju su ostale NBA momčadi brisali svoje ejakulatom uprljane glaviće penisa. Capitalsi su polako gradili momčad, Wizardsi su željeli sve odmah. Capitalsi su pažljivo trošili novce, Wizardsi su ih koristili za paljenje kubanskih cigara.

Spičkali su lovu na usijane glave i egoistične revolveraše, na pohlepne ljenčine i netalentirana trupla, razbacujući se lovom kao da su je ukrali iz općinske blagajne. Na trenutak mi se učinilo da se situacija smirila i da su Wizardsi odlučili skresati plaće i posvetiti se dugoročnoj izgradnji ekipe i onda bam! Prvo Nene, pa Ariza i Okafor i evo ih sad tu gdje jesu – postali su ekipa koja se možda može provući u playoff na Istoku i ispasti u prvom krugu. Umjesto da sisaju tri godine i pretvore se u punokrvnog contendera, odlučili su se za petogodišnje mediokritetstvo nakon kojeg će opet trebati u rebuilding. Mediokritetstvo kojem se mogu nadati samo ako se Bradley Beal razvije u kvalitetnog igrača.

Bek Florida Gatorsa često je uspoređivan s Rayom Allenom iako nema ni trunku Jesusove dalekometne ubojitosti. Bealov šut izgleda krasno i podsjeća na Ray Raya ili Mikea Millera iz Timberwolves dana, ali je neučinkovit i neprezican. Beal bi na papiru trebao pomoći ekipi Wizardsa širenjem parketa, no na koledžu je šutirao samo 34 posto sa trice. Koledž trice. Koja je metar kraća nego u NBA-u.

Okej, dio njegovih šuterskih problema plod je katatoničnog napada Gatorsa koji ga je prisiljavao da dobar dio šuteva uzme iz driblinga, ali opet ne vjerujem da Beal može odmah pomoći Wizardsima. Momak ima štofa od kojeg se može napraviti dobra roba, ima taj krasan izbačaj, ima solidan ulaz, brz je i jak i vidno je napredovao u odnosu na početak koledž sezone, ali nisam siguran da će postati vrijedan trećeg picka na draftu za manje od tri – četiri godine. Do tada Wizardsi bi mogli ostati bez Walla, Nenea i ostale ekipe. Možda im se tada priključi i Tomaš Satoransky koji će vjerojatno ostati u Španjolskoj sve dok ABA liga ne propadne zbog recesije.

Cleveland Cavaliers

Izabranici: Dion Waiters 1(4), Tyler Zeller 1(17)

Koliko kvalitetnih dvojki trenutno igra u ligi? Bryant je još uvijek tu, Wade također, Manua ne smijemo zaboraviti. Gordon je stalno ozlijeđen pa ćemo ga preskočiti iako je zadnja Clippers sezona bila odlična, James Harden se ugurao u izbor. Ray Allen? Možda. Monta Ellis? Da, ali 80 posto ljudi se neće složiti sa mnom. I to je to, zar ne? SG je najtanja pozicija u NBA-u, pozicija koja se napunila combo bekovima i defanzivnim specijalcima u nedostatku velikih zvijezda. Ovogodišnji draft trebao bi obnoviti tu poziciju baš kao što su tri prethodna drafta obnovila pozicije četvorki i plejeva. Beal, Rivers, Lamb, Ross, Waiters birani su u top 15. Skeptičan sam prema svakom od njih. Prema Waitersu najviše.

NBA 2k12 riječnikom Dion Waiters može postati igrač čija će overall ocjena na zenitu karijere iznositi 89 (niz all star nastupa i izbora u drugu i treću petorku lige), ali isto tako može postati igrač čija ocjena iznosi 68 (desetak minuta po utakmici s klupe). Waiters je usijana glava s usijanom igrom, čovjek brzog prvog koraka i sjajnog ulaza, čovjek koji odlično završava oko obruča i koji odlično pogađa šuteve kakve će morati uzimati u NBA ligi. Waiters je ujedno igrač koji je čitavu sezonu ulazio s klupe unatoč tome što je bio najtalentiraniji igrač svoje ekipe. Waiters je ujedno igrač koji je skoro napustio Syracuse zbog stalnih svađa s trenerom Jimom Boeheimeom. Waiters je ujedno igrač čija se igra pogoršavala u važnim utakmicama protiv jake konkurencije. Waiters je ujedno igrač koji je prestao putovati po SAD-u i raditi vježbe za NBA ekipe nakon što je dobio obećanje od Phoenix Sunsa da će ga izabrati 13. pickom drafta. Waiters je ujedno igrač koji je zabijao samo 13 poena po susretu u svojoj drugoj NCAA sezoni. Neproduktivan, svadljiv, egocentričan, nemotiviran. Previše uskličnika za moj gušt. Previše problema. Kada uza sve to uzmete u obzir da Waiters igra sličan basket kao i Kyrie Irving jasno je zašto mislim da će Dion biti najveći bust ovogodišnjeg drafta. Volio bih da su Cavsi, meni jako simpatična ekipa, uzeli Thomasa Robinsona ili Harrisona Barnesa, ali nisu. Za njihovo dobro nadam se da sam u krivu.

Njihov drugi pick bio je nešto logičniji i bolji. Sa 17. pickom trebali su se kockati i uzeti Jareda Sullingera, no i Tyler Zeller je solidan izbor. Visoki bijelac je španer i pol, ne boji se velikih trenutaka, igra s intenzitetom, ima par low post pokreta i užasno je brz u tranziciji. Nije vrijedan tri picka koja su Cavsi dali za njega, ali čovjek bi trebao ostati u ligi bar deset godina ukoliko ga ne pokose ozljede.

Sacramento Kings

Izabranik:  Thomas Robinson 1(5)

Većina mladića igra košarku zato što može. Thomas Robinson je igra zato jer mora. Momak je ostao bez djeda, bake i majke u samo tri tjedna. Njegova devetogodišnja sestra Jayla tugovala je na drugom kraju zemlje, u kući njenog (ali ne i Thomasovog) oca koji je upravo izašao iz zatvora. Odlučan da osigura budućnost za sebe i za svoju malu sestru Thomas Robinson je igrao poput očajnika.

Zona ispunjava samo želje očajnika, tvrdi Andrei Tarkovsky u Stalkeru, pa nije čudno što je Robinson ušao u zonu i što su mu se želje ispunile. Intenzitet i snaga koje je pokazao u Kansasu trebale bi se preslikati i na igru Kingsa koji su imali preče potrebe od klasične četvorke (nisko krilo, bek šuter koji može igrati bez lopte) ali nisu pali u klopku draftanja prema potrebi nego su uzeli najtalentiranijeg igrača koji im je ostao na raspolaganju.

Robinson ima puno kvaliteta -. igra kao navijen, može pogoditi šut s poludistance, izvrstan je u zaštiti skoka, dominira protiv slabijih, igra odlično protiv jačih protivnika, ne boji se velikih trenutaka, želi i može nositi momčad, solidno završava oko obruča, no njegov najveći kvalitet se često gura u stranu. Robinson je odličan dribler. Odličan. Za svoju visinu, naravno. Poradi li još mrvicu na vanjskom šutu pretvorit će se u ubojitu napadačku mašinu, a dvojac Cousins – Robinson mogao bi postati najubojitiji high – low tandem lige. Agresivan, nabrijan, jak kao bik, Robinson je već sada spreman za NBA ligu. Kingsi nisu mogli bolje proći.

Portland Trailblazers

Izabranici: Damian Lillard 1(6), Meyers Leonard 1(11), Will Barton 2(10)

Jep, jep, jep, lako je otpisivati igrače koji dolaze sa slabih sveučilišta i koji igraju protiv slabe konkurencije. Prije početka drafta čuli smo pregršt ne pretjerano smiješnih šala vezanih uz Damiana Lillarda i njegovog jadnog Weber Statea i jadničke Big Sky konferencije u kojoj je novopečeni plej Blazersa dominirao protiv metar sedemdaset visokih bijelaca. Prije dvije godine iste su se šale zbijale na račun Paula Georgea koji je ove sezone pokazao da se na njega itekako može računati u budućnosti. Lillard se nikada neće pretvoriti u dominantnog igrača zato jer ne posjeduje brzinu, snagu, visinu, pregled igre i završavanje oko obruča kakvo krasi dominantne igrače te se može reći kako su Blazersi olako potrošili šesti pick na njega, ali postoji jedna velika, svjetla točka u njegovoj igri – Lillard je bio daleko najbolji pick ‘n’ roll bek na draftu. S obzirom da se 80 posto ekipa pretvorilo u pick ‘n’ roll momčadi takva vještina bi mu trebala pomoći u ligi.

Možda čak nauči i Meyersa Leonarda kako igrati pick ‘n’ roll. Leonard je igrač koji bi se mogao pretvoriti u solidnog startera u maniri pokretljivijeg i slabijeg Roya Hibberta, ali bi isto tako mogao postati grijač klupe poput Aarona Graya i Colea Aldricha. Leonard je pravi centar koji ima nekoliko lijepih post up pokreta, krasno se kreće na terenu i može pogoditi šut s vrha reketa, ali morat će krvavo raditi ukoliko želi biti faktor u budućnosti. Isto vrijedi i za Willa Bartona koji se proslavio u Memphisu kao strijelac koji zabija i s poludistance i oko obruča i koji bi jednog dana mogao popuniti cipele Wesa Matthewsa, ali koji bi isto tako mogao izletjeti iz lige nakon dvije ili tri sezone. Volio bih da su se Blazersi više kockali i birali igrače poput Drummonda, Sullingera, Hensona, Jonesa i Whitea, a ne popunjavali roster prema potrebama, no što je tu je. Lillard i Leonard imaju potencijala, ali njihov plafon ne može se mjeriti s plafonom spomenutig igrača, a isto tako ne može se sa stopostotnom sigurnošću reći da će i Lillard i Leonard biti kvalitetni NBA igrači.

 

Golden State Warriors

Izabranici: Harrison Barnes 1(7), Festus Ezeli 1(30), Draymond Green 2(5), Ognjen Kuzmić 2(22)

Golden State Warriorsi su prije početka drafta gradu i svijetu objavili kako žele defanzivno krilo. Iguodala ili Deng ili Granger. Odredili su kalup. Dobili su igrača koji bi ga mogao prepuniti.

Američki mediji i skauti osuli su paljbu po Harrisonu Barnesu zato jer na sveučilištu nije pokazao da može preuzeti utakmice. Srušili su ga sa prve pozicije na draftu zato jer nije killer. Nije ubojica. Nije terijer koji će vas sam uništiti. Pet poena tu, pet poena tamo, Barnes je takav tip igrača.

No to ne znači ništa. Harrison bi trebao zasjati tek za par godina. Njegove fizičke predispozicije, njegov talent, njegovo razumijevanje košarke kao timskog sporta i sve one proklete osnove koje igrači često zaboravljaju su tu. Treba ih samo posložiti, a nekim igračima za to treba više od dvije koledž godine. Barnes još uvijek može postati igrač poput Carmela Anthonya (ne-clutch, ali s daleko boljom obranom) ili Glena Ricea ili Alexa Englisha. Njegov mekani šut kojeg bez problema pogađa iz driblinga bit će mu glavno oružje u NBA-u, iznimno ubojito kada je upareno sa vrhunskom sposobnošću odvajanja od svog čuvara. Barnes nema sjajan ulaz i ne završava akcije oko obruča onako kako bi željeli od top igrača, ali te nedostatke nadoknađuje pristojnom post up igrom. Barnes je i izvrstan skakač za svoju poziciju, igra jako dobru obranu, ima dugačke i brze ruke kojima krade jako puno lopti, brz je i skočan, konstantno izvlači faulove te igra promišljeno i ne gubi lopte. Moja ljubav prema ovom igraču oscilira iz utakmice u utakmicu baš kao i Barnesova igra, pa trenutno naginjem nepopularnom mišljenju da bi se Harrison na kraju mogao uvući među tri najbolja igrača koja će izići iz ovog drafta. Warriorsi bi za dvije godine s njim, Klayom, Curryem, Andrijom i preskupim Leejem trebali imati playoff ekipu.

Koliko će im tu pomoći Festus Ezeli tek treba vidjeti. Kao i mnogi visoki igrači iz Afrike Ezeli je defanzivni specijalac koji će biti zadužen za hvatanje skokova, protekciju reketa i mijenjanje staklenog Boguta. Nisam siguran da će Warriorsi dobiti sve što žele od kršnog Nigerijca koji još uvijek nije naučio kako pravilno zagraditi igrača u skok igri niti baš ima volje juriti za 50/50 loptama, ali ne može biti gori od propalog Andrisa Biedrinsa, zar ne?

Warriorsi su svoj treći pick potrošili na all around majstora i vođu Spartansa Draymonda Greena, jednog od onih igrača stvorenih za koledž igru. Green sigurno neće biti car u Oaklandu kao što je bio u East Lansingu, ali bi trebao biti siguran pick koliko to jedan igrač druge runde može biti. Green je polivalentan, sposoban i vatren igrač kakav dobro dođe svakoj ekipi. Ognjen Kuzmić će još neko vrijeme ostati u drugoj španjolskoj ligi, kako sada stvari stoje. Što je uostalom i normalno. Nikada ne želite imati više od tri rookieja u svojoj ekipi.

Toronto Raptors 

Izabranici: Terrence Ross 1(8), Quincy Acy 2(7), Tomislav Zubčić 2(26)

Kada bi postojao nekakav bizarni izbor za Miss najgoreg NBA GM-a Bryan Colangelo bi gotovo svake godine odnio lentu. 17 godina u ligi, 6 godina u Raptorsima, rezultati koji su se kretali između mediokritetstva i katastrofe. Grozni ugovori, još gori trejdovi, postavljanje nesigurnih nesposobnjakovića na mjesto trenera – sve su to odlike Colangelove vladavine u Raptorsima. Jedino što mu se mora priznati je da čovjek zna prepoznati talent.

Na početku svoje kanadske priče dobio je prvi pick jako tankog drafta kojim je izabrao Andreu Bargnanija*. Mogao je birati Aldridgea, Roya ili Gaya, no nakon te trojice draft se jako brzo razvodnio. Ne mogu mu to uzeti za veliko zlo. Na sljedeći pick trebao je čekati dvije godine – izabrao je Roya Hibberta izvan lotterya i zatim napravio klasičnu glupost kada ga se otarasio u zamjeni u kojoj je dobio Jermaina O’Neala i Jermainova škripava koljena. Sljedeće godine izabrao je sve boljeg i boljeg DeMara Derozeana, da bi 2010. izabrao Eda Davisa u tankom draftu. Lani je izabrao Jonasa Valančiunasa čija je igra stvorena za NBA. Solidno, zar ne?

Zato mi nije jasno kako su Raptorsi mogli izabrati Terrencea Rossa. I to znate zašto? Jel znate? Zato što je frajer bio jedini igrač s ovogodišnjeg drafta koji je pobijedio Austina Riversa u igri jedan na jedan. WTF?! Ross je snažan i visok igrač koji može igrati na tri pozicije, no njegov plafon je poprilično nizak, ili se bar takvim čini po onome što smo vidjeli u dresu Washingtona. Šut mu je glavno i gotovo pa jedino oružje, a koristi ga iz spot up i iz off screen situacija. Njegov… Ma ne mogu više. Ross je dobar koledž igrač, malo nekonzistentan ali u načelu produktivan, samo mi nije jasno zašto su ga Raptorsi birali na osmom mjestu kada su ga mogli birati na 18. Zar zaista nisu mogli napraviti tradeback sa recimo Rocketsima i ubosti još jedan dodatan pick? Zar nisu mogli trejdati Bargnanija* i uvući se u top 7 i izabrati Barnesa koji nije sigurna stvar kao Ross, ali koji ima potencijal da nosi franšizu na leđima? Respektiram Colangelovo procjenjivanje igrača zbog čega ću pričekati sa ocjenom ovogodišnjeg drafta Raptorsa, ali trenutno mi se čini da su se gadno zajebali.

*Andrea me izluđuje. Njezina meka igra, njezino konstantno obećavanje da će napraviti iskorak koji nikako da dođe, njezino izbjegavanje guranja u reketu, njena katastrofalna skok igra, njezini retardirani šutevi s krila koji bi se trebali pretvoriti u ulaze jer ima jako dobar dribling. Andrea je igračica koja bi mogla postati novi Dirk Nowitzki, ali joj se to očito ne da.

Ne samo u prvoj, nego i u drugoj rundi. Obožavam Quincya Acya i njegova suluda zakucavanja kojima nas je častio u Bayloru, brada mu se može mjeriti s Hardenovom i Davisovom, ali birati ga ispred kolege Quincya Millera ili Tyshawna Taylora ili Dorona Lamba ili Willa Bartona ili Khrisa Middletona je suludo, naročito za ekipu kojoj više treba nisko krilo ili combo bek nego četvorka. Što da vam kažem? Raptorsi. Eh.

(Tomislav Zubčić, kao što i sami znate, neće skoro u NBA. I to je dobro za njega. Raptorsi neće tako skoro u playoff.)

Detroit Pistons 

Izabranici: Andre Drummond 1(9), Khris Middleton 2(9), Kim English 2(14)

Andre Drummond je dijete. Dvjestotrinajst cenata visoko, stodvajsean kila teško dijete. Andre Drummond je neozbiljan, neiživljen, nesiguran i ne pretjerano dobar košarkaš. Ništa čudno. Momak ima 18 godina.

Prije početka drafta većina ljudi se pitala je li Drummondu uopće stalo. Suze koje su mu zablistale u očima nakon što je izabran pokazale su da mu je itekako stalo. Ukoliko taj osjećaj prenese na teren, u dvoranu i u teretanu, Andre Drummond bi mogao postati nova verzija Amarea Stoudemira. Verzija koja zna igrati obranu, ali ne može pogoditi slobodnjak. Njegov plafon je visok kao u kraljevskoj palači, samo je pitanje hoće li ga doseći. NBA-u trebaju centri koji znaju igrati, pa se nadam da će momak zapeti i svima pokazati koliko su  u krivu.

Drummond je gibak, brz, okretan i snalažljiv igrač koji bi već u svojoj prvoj godini trebao ostaviti traga u NBA-u na defanzivnoj strani terena. On i Greg Monroe predstavljaju temelj kvalitetne ekipe Pistonsa koja bi za pet godina, ukoliko ostane na okupu, mogla jurišati na vrh Istoka, čak i ako klinjo nikada ne postane ofenzivna zvijer koja bi mogao postati.

Khris Middleton bi im mogao pomoći u tom jurišu. Podcijenjeni strijelac sa Texas A&M-a ima visinu i težinu i eksplozivnost potrebnu da se nosi sa NBA krilima, naročito na defanzivnoj strani terena. Middleton je imao pomalo razočaravajuću treću godinu na koledžu, efikasnost mu je potonula brže od cijene dionica Facebooka, ali to samo znači da su Pistonsi ugrabili kvalitetnog all – around igrača za bagatelu. Ako bi Drummond mogao postati nova verzija Amarea, Khris bi mogao postati nova verzija Tyshauna Princea.

Pistonsi su uistinu sjajan draft zaokružili izborom mekanorukog Kima Englisha koji posjeduje jedan od najbržih izbačaja na draftu. English je jednodimenzionalan igrač, ali kada vam je ta dimenzija šutiranje trica (46 posto), a ne, štajaznam, kopanje nosa na klupi i mahanje ručnikom, onda imate šanse preživjeti u NBA-u.

Houston Rockets

Izabranici: Jeremy Lamb 1(12), Royce White 1(16), Terrence Jones 1(18)

Daryl Morey je zujao po NBA livadi poput marljive pčelice, skupljajući kuglice peludi u nadi da će ih pretvoriti u med*. Hopsao je sa cvijeta na cvijet, tražeći najblještavije i najsočnije prašnike, izbjegavajući zamke koje vrebaju na GM pčeli… Okej, metafora je otišla malkice predaleko i vrijeme je da stanem.

*Sve što znam o pčelarstvu naučio sam od Pčelice Maje. Nisam siguran da su kuglice peludi znanstveno provjeren izraz.

Morey se naradio prije početka drafta, otkrio je karte odmah u startu te je najavio kako sprema paket za Dwighta Howarda. Nadao se da će svoja tri picka iz sredine pretvoriti u jedan visoki pick i na taj način zamastiti udicu koju je bacio prema čelnicima Orlanda, ali to mu nije pošlo za rukom. Na kraju je ostao s tri izbora na draftu na kojem je, kao i obično, obavio solidan posao.

Najzanimljiviji Moreyev izbor je Royce White, gorostas sa Iowa Statea čija bi se atipična igra mogla lijepo preslikati na NBA. White je jedan od onih igrača koji mogu utjecati na ishod utakmice bez da zabiju jedan jedini poen, nešto poput Lamara Odoma ili Borisa Diawa, igrač kroz kojeg možete vrtjeti više od polovice napadačkih setova i igrač koji će kolegama iz druge jedinice drastično olakšavati posao. White ima potencijal da postane i vrstan strijelac, naročito pri ulazima koji su nezgrapni i snažni, poput Hardenovih ili Pierceovih ulaza, ili Barkleyevih ulaza nakon što je nakupio malo kila. Njegov najveći problem je mentalni – iako u igri nikada ne posustaje, van terena ga ne bi mogli ubrojati u skupinu marljivih radnika, što dokazuje i škembica s kojom igra. White se osim toga boji aviona i letenja iako je nedavno ustvrdio da je prevazišao taj strah, a najveći problem je što pati od anksioznosti zbog koje su ga mnoge momčadi otpisale. S tom bolešću se ipak može igrati profesionalni sport na visokom nivou što nam je dokazao Zack Greinke koji je osvojio Cy Young nagradu u dresu Royalsa i zbario bivšu misicu Emily Kuchar. White bi mogao donijeti dašak nepredvidljivosti i originalnosti u napad Rocketsa, a s  takvim se igračima nikad ne zna.

Baš kao što se ne zna ni s Terrenceom Jonesom koji se proslavio kao tipično all around krilo kojima liga trenutno vrvi. Problem je što većinu tih krila karakterizira to što imaju brodsku pentu zabijenu u guzicu te jurcaju s jedne na drugu stranu bez stajanja, pijući krv svom matchupu na obe strane terena. Jones nije takav igrač. Jonesu se često ne da. Tlaka mu je. Isključeniji je od vibratora u samostanu. Kevin McHale nije trener beskrajnog strpljenja (iako se i sam kao igrač znao prepustiti dokonim užicima zbog čeka ga je Larry Bird želio ubiti) i pitanje je koliko će ga trpjeti. Ako uspije zapaliti vatru pod Jonesom čovjek bi se mogao razviti u NBA startera, ali sve mi se čini da od toga neće biti ništa i da će Terrence postati jedan od onih igrača koji imaju sav jebeni talent na svijetu, a unatoč tome igraju tek desetak minuta po utakmici.

Slična bi sudbina mogla zadesiti i Jeremya Lamba koji je ove sezone bio glavna zvijezda razočaravajuće ekipe Uconna. Lamb se mogao ugurati u top osam da nije odigrao lijenu, nediscipliniranu i glupavu sezonu u kojoj je sebično držao loptu, zaboravljao koje akcije treba izvesti, šutirao iz trka preko tri protivnika i svađao se sa suigračima u svlačionici. Osim toga izgleda kao da je treći put za redom pogledao Don’t Be a Menace to South Central While Drinking Your Juice in the Hood družeći se s ekipom iz Cypress Hilla na Sunsplash festivalu. Jasno je zašto je izabran lottery pickom – krasan šut s poludistance, sposobnost mijenjanja brzina, igranje pick ‘n’ rolla, riješavanje izolacijskih akcija, poentiranje iz driblinga i iz reketa – sve su to odlike njegove igre. No baš kao i White i Jones, Lamb Rocketsima postavlja velika pitanja. Ne o talentu, ne o fizikalijama, nego o mentalnoj spremi. Valjda će se jedan od ove trojice pretvoriti u med koji pčelici Moreyu konstantno izmiče.

Phoenix Suns

Izabranik: Kendall Marshall 1(13)

Okej mi je taj Kendall Marshall. Dobar mi je taj Kendall Marshall. Ma super mi je taj Kendall Marshall! OBOŽAVAM KENDALLA MARSHALLA!!! Tip je čisti plej stvoren za razigravanje ekipa, na faksu je imao prosjek od 10 asistencija po susretu, brz je i visok i jak, ne radi glupe greške, igra kao navijen, razumije da je momčad puno više od pojedinaca i da joj treba ljepilo koje će povezati djelove u cjelinu, ne gubi lopte, ide mu bolje u punim napadima nego u tranziciji, zna riješavati pick ‘n’ roll situacije i zaboli ga đon za statistiku. Kendall Marshall je car.

Kendall Marshall je također rupetina u obrani. Kendall Marshall je nikakav strijelac. Kendall Marshall nije, ni u najluđim snovima, trebao biti biran 13. izborom drafta. Vjerojatnost da će napredovati u igri je niska. Obožavam lika, jako mi je drag, dirigirao je napadom Tar Heelsa bolje nego je Jean Luc Picard dirigirao posadom Enterprisea, ali Sunsi su se malkice prenaglili kada su spičkali trinaesti pick na igrača koji je trebao biti biran pet – šest pickova kasnije. No što očekivati od franšize koja je efektivno mijenjala Amarea za Childressa, Fryea i Warricka? Nadam se da će se njihov plan u kojem Marshall postaje novi Steve Nash ostvariti, ali nekako sumnjam da će Kendall ikada biti sposoban igrati 7 seconds or less koliko god dobar razigravač bio, ili da će gađati 50 – 40 – 90 u sezoni. Koliko god ja to želio.

Milwaukee Bucks

Izabranici: John Henson 1(14), Doron Lamb 2(12)

Dno Istoka je puno ekipa kojima nedostaje igrač da ih lansira u doigravanje. Milwaukee Bucksi su momčad najbliža pragu, ali ne bih se usudio reći da će ga tako brzo prekoračiti. Niti bi to trebali. Polagana izgradnja momčadi i grcanje u kaljuži pokazale su se boljim receptom za dugoročni uspjeh od bjesomučnog jurcanja za doigravanjem koje u konačnici rađa mediokritetstvo. Bucksi su se riješili Boguta, ne bi me čudilo da se kroz sezonu ili dvije riješe Monte, da skupe tri visoka picka i konačno se vinu u visine.

Ukoliko će pratiti takav razvoj (u što baš i nisam siguran) John Henson će se pokazati sjajnim izborom. Momak je prelagan za poziciju četvorke, izgleda kao da je utekao sa UNESCO-ve razglednice, ali ima konstituciju koja se može popuniti, a nedostatak mase nadoknađuje zalaganjem i bjesomučnim kretanjem. Henson je maestro blokada koji polako bilda svoj napadački arsenal pa očekujem da će se kroz dvije ili tri godine pretvoriti u igrača nalik Sergeu Ibaki, s dodanom vrijednosti u tranziciji koju Henson obožava. Liga je spustila kočnicu i krenula u smjeru koji debelo favorizira atlete u odnosu na klasične, low post igrače na visokim pozicijama, a bivšoj četvorci UNC-a to savršeno paše.

Bit će zanimljivo promatrati kako će se razvijati igra Dorona Lamba koji bi na prošlom draftu sasvim sigurno bio biran u prvih 30. Bucksi su prije devet godina 43. pickom izabrali snajperista Michala Redda, prije dva dana su 42. pickom izabrali sličnog igrača. Lamb je specijalist zadužen za bombardiranje obruča s velike udaljenosti, šutirao je 46 posto s trice i pravo je čudo da je pao ovako nisko, pogotovo za igrača koji nema problema s ozljedama i kojem glava nije samo ukras na ramenima. Čovjek se nametnuo u brutalnoj konkurenciji u Kentuckyu i svejedno je pao debelo u drugu rundu drafta. Bucksi su odlično birali. Samo da sve ne sjebu jurišajući prema doigravanju.

Philadelphia 76ers

Izabranici: Maurice Harkless 1(15), Arnett Moultrie 1(27)

Telefoni u uredima Philadelphie neprestano zvone već dvije godine, i već dvije godine zaposlenici daju isti ugovor – ne damo Iguodalu, pustite nas na miru. Čovjek je bio upleten u više lažnih trejdova od Gasola i Howarda zajedno, uvijek je bio u izlogu, ali 76ersi nikada nisu dobili ponudu koja bi ih oborila s nogu.

Maurice Harkless je legitimni nasljednik Andrea Iguodale. Barem ga tako percipira GM Rod Thorne i njegova svita. Ostatak NBA skauta opisat će Harklessa kao novo ukazanje Trevora Arize što nikako ne može biti dobro. Mauriceova vrijednost je naglo uzletjela par mjeseci prije početka drafta što uvijek otvara brojna pitanja i što obično znači da se igrača procjenjuje na račun forme i kroz mali uzorak utakmica. Ono što je vidljivo golim okom je brzina i eksplozivnost kojom završava akcije i po kojoj najviše podsjeća na Iggya. Vidljivo je i da se trudi, naročito u obrani, da ima brze ruke i da su mu kretnje skladne i efektne što znači da ima pristojan rad stopala. No Harkless se unatoč tome muči u pokušajima da si kreira šut, i zbog toga me ne impresionira*. Možda se razvije u solidnog igrača, ali u vrlo dobrog? Sumnjam. Ne vjerujem da će ikada doseći Iggyevu razinu. I baš zbog toga će biti zanimljivo gledati kako će Phila ukorporirati oba igrača u svoju igru.

*Minus mu je i što je odjednom odlučio da se ne želi zvat Moe, nego Maurice. Moe je baš pravo muško ime, k’o drvosječa iz British Columbije, Maurice mi je ime za frizera. Ne znam, ja bi se uvijek rađe zvao po krčmaru iz Simpsona nego po zadrtom ex-astronautu iz Života na sjeveru. Papak.

Nešto što će također biti problem s Arnettom Moultriejem, snažnim visokim igračem koji sve radi solidno, ali ništa posebno dobro. 76ersi sada na visokim pozicijama imaju Branda, Vučevića, Hawesa, Younga, Allena i Moultrieja i bilo bi logično da jedan ili čak dvojica izlete van. Kažem vam, sprema se trejd, ili sada, ili na zimu. Jedva čekam vidjeti hoće li pokušati dovući nositelja franšize ili će po dobrom starom običaju pokrpati rupe i ostati tu gdje jesu.

Orlando Magic

Izabranici: Andrew Nicholson 1(19), Kyle O’Quinn 2(19)

Srušilo se sve. Pored mene nema te. Kao da je bij… Ups, malo sam se zanio. Čovjek poludi kad napiše 11 stranica besmislene analize NBA drafta i skuži da još nije došao ni do pola. Pogledajte Shining. All work and no play i slične stvari. Enivej, u Orlandu se stvarno sve srušilo. Jameer Nelson je digao sidro*, a Mrcina je jasno i glasno rekla da želi u Brooklyn.** Momčad koja je ne tako davno igrala u finalu se raspala.

*Falabogu više, reći će svaki pravi navijač Magica jer zna da Đamirko nije napravio ništa u zadnje tri godine.

 **Izgubili su MCA, al će dobit Dwighta. Po mojoj računici još uvijek su u minusu.

U trenutku kada je svima jasno da kreću u rebuilding Orlando Magic su odabrali igrača kakvog već imaju na rosteru. Andrew Nicholson je isti igrač kao Ryan Anderson, samo mrvicu niži, mrvicu tamnoputiji, i mrvicu obrijaniji. Njegova igra u low postu će se teško preslikati na NBA razinu zbog čega će moći igrati isključivo ulogu lažne četvorke koja postaje sve popularnija i popularnija. Nicholson je fin igrač, ali igrač koji Orlandu ne treba (osim ako ne misle trejdati Andersona) i kojeg nisu smjeli birati prije ozlijeđenih no tri put talentiranijih Sullingera i Jonesa. Devetnaesti pick je pick s kojim se imate pravo kockati, no Rob Hennigan nije bio raspoložen za klađenje u svom prvom draftu.

Zato mi nije jasno kako je čovjek koji je igrao na sigurno uspio ujebati svoj pick druge runde. Kyle O’Quinn je igrač koji je glavninu svojih poena na koledžu zabijao na račun visine i težine, a njegov nezgrapni rad nogu teško da će proći u NBA-u. Osim te skromne igre leđima čovjek gotovo da nema kvaliteta i nije mi jasno zašto je biran ispred pit – bull igrača poput Robbieja Hummela, Dariusa Johnson – Odoma i Krisa Josepha. Uostalom nema veze. Na ovom kraju Floride sve je otišlo kvragu,

Drugi dio stiže u noći s ponedjeljka na utorak. Bar se nadam. Lajkajte fejs stranicu, tako vam svega!

Označeno

One thought on “Bespotrebna draft analiza 2012, dio prvi

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: