Stanje nacije

„Who are you and what have you done to…“ je rečenica koja je izazivala gromoglasan lažni smijeh nepostojeće publike u humorističnim serijama s kraja osamdesetih i početka 90-ih. Kafić Uzdravlje, Potpuni stranci, Puna kuća, Cosby Show, bastioni monokulture i monohumora danas se u mojoj glavi stapaju u neprekidnu seriju čija duhovitost počiva na klišejima. „Who are you and what have you done to…“ jedan je od osnovnih izraza takvog humora.

Nema ništa smiješno u ovogodišnjoj sezoni Boston Red Soxa*. Unatoč tome pitanje koje mi najčešće pada na pamet dok gledam svoj omiljeni klub je „tko ste vi i što ste učinili s Boston Red Soxima“. Momčad koja ovih dana trčkara Fenwayem više nimalo ne liči na ekipu u koju sam se zaljubio prije nekoliko godina.

*Osim ako niste navijač Yankeeja. A nadam se da niste. Ne bih želio da gorite u paklu.

Red Soxi su tijekom prošlog desetljeća nosili u sebi jednu određenu crtu čudnovatosti zbog koje su podsjećali na kakvu disfunkcionalnu familiju; samo što ta disfunkcija nije bila nakaradna i užasavajuća nego simpatična i zabavna, ne totalno u điru Royal Tennenbaumsa, ali blizu. Band of Idiots, duga kosa Johnnya Damona, Big Papijeva komplicirana rukovanja, Manny Being Manny, spaljeni Kevin Millar, trljanje ćelenke Adriana Beltrea, Youkilisovi pogledi prijezira prema pitcherima, Pedroina kreveljenja za vrijeme Titovih TV intervjua i ostale gluposti jasno su davale do znanja da Boston Red Soxi nisu ozbiljan i profesionalan baseball klub i to im je davalo određen šarm i, što je još važnije, identitet na kojem su izgradili dva naslova prvaka. Identitet koji se počeo mijenjati kroz zadnje tri godine, ne prirodno već nasilno, odstranjivanjem točno određenih tipova igrača i usađivanjem navika i odgovornosti koje su prije samo nekoliko godina s gađenjem odbacivane. Nakon što su se Soxi raspali u posljednjem mjesecu lanjske sezone procurili su izvještaji o tome kako su pitcheri za vrijeme utakmica žderali piletinu, lokali pivo i igrali Call of Duty u svlačionici. Isprva sam bio konsterniran, ali onda sam pomislio: Jebate, pa šta je tu novo?! Pa to su Red Soxi! Tako su osvojili dva naslova!

Novinari nisu dijelili moje mišljenje, a nije ga dijelila ni uprava kluba. Omiljeni menadžer Terry Francona je dobio kajlu i postao (po mom mišljenju najbolji) stručni komentator ESPN-a, GM Theo Epstein je završio na Wrigleyu, a novi trener Bobby Valentine je stigao u klub da zavede vojničku disciplinu. No dok je on izvikivao naredbe vojnici su mu se smijali iza leđa.

Nije pravedno optužiti Bobbya Valentinea za sve probleme Bostona. Ozljede su unakazile ovu sezonu baš kao što su unakazile i lanjsku – 20 različitih igrača završilo je na listi ozlijeđenih. Igrači poput Gonzaleza i Pedroie su podbacili, a Bobby V sigurno nije kriv što je naslijedio jednu od najgorih rotacija u ligi, dapače, svojim umiješnim dirigiranjem bullpenom uspio je djelomice zamaskirati bacačke nedostatke ekipe. Red Soxi su uostalom na 50 posto pobjeda, zaostaju samo dvije i pol utakmice u Wild Card utrci i ne bi me čudilo da na kraju izvuku čudo iz guzice i plasiraju se u playoff.

Samo što nekada rezultat ne može zamijeniti osjećaj ogorčenja koji vas grabi i proždire dok gledate utakmice i čitate izvještaje iz svlačionice. Red Soxi su počeli igrati profesionalni i dosadni baseball lišen šarma i osobnosti, baseball za računovođe, baseball kojeg je uzbudljivije pratiti preko statistike nego uživo. Najgore od svega je što je taj profesionalizam samo krinka, samo maska ispod koje se kriju debele naslage disfunkcije, ali ne one simpatične iz Royal Tennenbaumsa već one destruktivne i užasavajuće iz recimo Ordinary People u kojem su svađe, nabijanje krivnje, govorkanja i zabijanje bešteka u leđa svakodnevna pojava.Ove smo sezone tako čitali kako je Bobby V u konstantnom previranju sa GM-om Benom Cheringtonom koji je ostvario puno bolji odnos sa igračima od slavnog trenera. Bobby V također ne komunicira s trenerima Garyem Tuckom i Timom Bogarom*, a trener bacača Bob McClure ga toliko prezire da mu ne govori o čemu priča s pitcherima za vrijeme tajmauta. Igrači ga mrze još od slučaja Youkilis kada je preko medija optužio apsolutnu legendu kluba, igrača koji je napravio karijeru zbog toga što je davao sve od sebe u svakoj akciji, da se ne trudi dovoljno bez da je uopće popričao s Youkom. Dustin Pedoria ga namjerno ignorira, a igrači su preko medija poručili kako je David Ortiz otvoreno podržao trenera samo kako bi kupio malo mira u svlačionici te kako je ta podrška lažna. U klubu su posvađani apsolutno svi, od vlasnika i GM-a do liječnika i terapeuta koji su već dvije godine pod konstantnom paljbom zbog ogromnog broja ozljeda. Da stvar bude gora sve se to događa u trenutku u kojem glavni konkurenti za vrh divizije, prije svega Yanksi i Raysi, uživaju u super – simpatičnim, zabavnim, zajebantskim i uspješnim ekipama.

*Zašto je taj čovjek još uvijek zaposlen meni nije jasno. Srećom pa je sada na klupi a ne na trećoj bazi na kojoj je gotovo unakazio karijere petorice igrača svojim nepromišljenim odlukama da pošalje trkača na kućnu.

Baseball je momčadski sport u kojem kemija nije važna. Odnosi između igrača nisu važni. Nije to košarka u kojoj je za pick ‘n’ roll potrebno dvoje, niti je to nogomet u kojem se akcija gradi preko četiri igrača niti je to football u kojem se dio momčadi mora žrtvovati da bi drugi dio ekipe pobrao slavu. Na udaranju si sam, kad bacaš si sam, na bazi si sam, čak si u obrani većinom sam. Ukoliko si dovoljno jak da te trvenja u svlačionici ne pojedu prije same utakmice u igri nećeš imati problema. Lopticu ti ionako baca protivnik. Prema tome Boston čak i s ovakvom ekipom može doći do naslova prvaka. Kemiju nemaju, ali imaju talenta. Samo što to meni nije bitno. Ne želim ponavljati klišeje iz glupih američkih serija svaki put kada gledam Soxe kako igraju. Želim gledati klub u kojeg sam se zaljubio.

 

Konačno godišnji. KONAČNO! S obzirom na sve što se događa s Hajdukom, s obzirom na to da su Bullsi odlučili tankirati sljedeću sezonu, s obzirom da NFL još nije krenuo, s obzirom da je Steve Nash završio u Lakersima, s obzirom da su Soxi takvi kakvi jesu mogu vam reć da mi odmor itekako treba. Čujemo se za tri tjedna, a vi u međuvremenu svratite na fejs. Ne znam hoću li išta pisati za vrijeme odmora, ali po povratku vas očekuje iscrpan izvještaj s Terranea. Cheerio! 

Označeno

One thought on “Stanje nacije

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: