Uvod u NFL 2012: NFC West

Evo nas, na kraju balade, u zahodu NFL-a. Uljepšanom, očišćenom dezinficiranom zahodu sa čistim ručnicima i kromiranom ručicom na vodokotliću, ali zahodom nevrdles. NFC West je već nekoliko godina najgora divizija lige, a to se neće promijeniti ni ove sezone. Seattle je napravio određene korake prema vrhu ali su još uvijek premlitavi za ozbiljan posao, Ramsi i Cardinalsi su u kurcu, a 49ersi ostaju kao jedina pravo dobra momčad divizije, ali momčad koja će ove sezone teško dogurati do 13 – 3 s obzirom da bi trebali doživjeti regres zahvaljujući drastično težem rasporedu u odnosu na lanjsku sezonu. Ne znam šta da vam više kažem, pogledao sam tri utakmice Ramsa kao pripremu za ovu kolumnu i sad sam u depri, bez teksta i svega ostalog. Amo za poslom.

Arizona Cardinals

 

Zamišljam Larrya Fitzgeralda, najboljeg hvatača NFL-a, kako trči punim šprintom prema svojoj kući u Phoenixu sa suzama u očima i dredovima koji lepršaju na vjetru. Mama ga čeka sa kuhačom u ruci, moli ga i kumi da joj kaže šta ga muči, nudi mu šnicele i pire i preklinje da pojede nešto jer je postao kost i koža, a uplakani Larry šuti i penje se prema svojoj sobi, lupa vratima, baca se na svoj visoki, američki krevet i rida u jastuk. Zamišljam ga kako se okreće prema ogledalu na kojem je nalijepljena fotografija Kurta Warnera okružena desecima bijelih svijeća. Zamišljam ga kako ih pali, kako kleći i kako se moli i preklinje, tražeći od svetaca i bogova da mu vrate njegovog Kurta, a Kolba i Skeltona odvedu u pakao.

Arizona Cardinalsi su prosječna ekipa koja bi postala jako dobra da imaju kvalitetnog bacača. Kevin Kolb, za kojeg su Cardsi dali jako dobrog beka Antonia Rogersa – Cromartieja i pick treće runde, to nije. Kolb je bio toliko loš da je izgubio startno mjesto od Johna Skeltona koji definitivno nije dobar NFL bacač. Skelton je za razliku od Kolba puno mirniji i pribraniji u pocketu, ali nema ni jaku ni preciznu ruku. Kolb dobro čita obrane, precizniji je od Skeltona, ali ga je trta. Njih dvojica zajedno ne bi dala solidnog QB-a. Mladi su i mogu se razvijati, samo mi se više ne čini da bi na vrhuncu razvoja ovaj dvojac mogao dati rješenje za probleme Arizone.

Prava je šteta što zbog toga pati klasni igrač u zenitu svoje karijere. Fitzgerald je bolji igrač i od Megatrona i od Andrea Johnsona* i od svih drugih pretendenata za prijestolje najboljeg hvatača lige. Fitz besprijekorno trči rute, brzinom, skočnošću i mekim rukama pobjeđuje u udvajanjima, njegovo blokiranje je iznadprosječno, a postao je fenomenalan u trčanju nakon uhvaćene lopte te se puno bolje snalazi na brisanom prostoru nego u začetku svoje karijere. Sva ta nadmoć, sav taj talent proćerdan je u Arizoni u kojoj mu nema tko baciti loptu.

*Za mikrometar, ali je svejedno bolji.

Fitzu ne pomaže ni to što nema kvalitetnog drugog hvatača na suprotnoj strani. Anquan Boldin je odavno otišao, Steve Breaston nikada to nije ni bio, a ionako ga više nema. Early Doucett je solidan igrač koji će pomoći u slotu nakon što je lani dokazao da ne može pobjeđivati jedan na jedan uz aut liniju. Njegovu će ulogu preuzeti Andre Roberts koji ulazi u svoju treću godinu u ligi te se od njega očekuje da prestane ponavljati grešku za greškom i iskoristi krasan osjećaj za prostor koji mu omogućuje da pronađe rupe u protivničkoj zoni. Cardsi su potrošili pick prve runde na ogromnog Michaela Floyda koji bi jednog dana mogao postati Boldin 2.0 ali trebat će mu dvije – tri godine dok nauči trčati rute zbog čega je trenutno tek četvrti hvatač na depth chartu. Skeolb će ove sezone ipak najčešće gađati iskusne, prokušane i kvalitetne tight endove Jeffa Kinga i Todda Heapa koji nisu više na vrhuncu karijere ali koji predstavljaju sigurne, velike mete za dva neprecizna bacača.

Stavljanje Kinga i Heapa na pozicije hvatača znači eliminaciju ekstra blokera u ofenzivnoj liniji, a ofenzivnoj liniji Arizone trebaju blokeri više nego dijabetičarima treba inzulin. Ofenzivna linija Arizone lani je bila među najgorima u čitavoj ligi (samo je ona Chicaga bila i još uvijek je blizu), a stvari bi mogle biti još gore ove sezone pošto su se dva lanjska startera ozlijedila i propustit će veći dio sezone. Problemi u zaštiti bacača, problemi s kvalitetom bacača i problemi s tankom hvatačkom jedinicom trebali bi prisiliti Arizonu da se fokusira na igru probijanjem što bi značilo potpunu promjenu playbooka i ofenzivne filozofije u odnosu na lani. Ryan Williams i Beanie Wells su svakako dobri igrači koji se kvalitetno nadopunjuju da bi na njima gradili igru svoju ekipe, ali probijačke momčadi u modernom NFL-u baš i ne uspijevaju, naročito ako nemaju super kvalitetnu obranu.

Što je slučaj s Cardinalsima. Njihova obrana nije super-kvalitetna, ali ima određenu kvalitetu. Igrači su lani muku mučili sa učenjem užasno komplicirane 3-4 obrane koordinatora Raya Hortona, no kada su sredinom sezone naučili sve šeme i blitzeve stvari su se počele kretati kao po loju na komadu leda na pokretnoj traci u liftu na nosaču brodova. Kretale su se skroz.

Jedan od glavnih pokretača kretanja bio je mladi gospodin Patrick Patterson koji bi kroz par sezona trebao postati jedan od pet najboljih defanzivnih igrača lige. Patterson je u drugom dijelu rookie sezone pokrivao protivničke najbolje hvatače bez pomoći safetya što je nečuveno u modernom NFL-u, pri čemu je radio sjajan posao. Kada uzmemo u obzir njegove fizičke predispozicije, igračku inteligenciju i snalaženje u prostoru zbog kojeg je tako dobar u vraćanju puntova jasno je zašto i analitičari i navijači sline za Pattersonom. Vrsna igra mladog beka omogućila je Hortonu da koristi safetya Adriana Wilsona kako mu srce poželi, spuštajući ga čas na poziciju linebackera, podižući ga visoko da igra u sredini polja, puštajući ga da napada QB-a u dodavačkim situacijama. Wilson i njegov kompanjon Kerry Rhodes nisu baš najbrži igrači, naročito u smiraju karijere, ali solidno odrađuju svoj posao. Secondary će zaokružiti William Gay kojeg još uvijek bije loš glas zbog slabe partije u Super Bowlu XLIV kada su ga navijači Steelersa željeli objesiti zbog grešaka koje je napravio, ali Gaya to nije puno pogodilo – lani je igrao jako dobro i nema razloga da se ta kvaliteta igre ne prenese i u ovu sezonu.

Kvalitetna igra secondarya bit će ključna za obranu Arizone ove sezone. Što duže budu igrači pokrivali hvatače to će više vremena solidna, ali ne i spektakularna pass rush jedinica imati da stigne do QB-a. Dva primarna pass rushera su vanjski linebackeri Sam Acho i O’Brien Schofield, mladi igrači koji se još uvijek oslanjaju na brzinu a ne na tehniku zbog čega imaju ogromne oscilacije u svojoj igri. Njihova nekonzistentnost prisilila je Hortona da koristi liniju za pass rush zadatke što baš i ne želite raditi u 3-4 šemi, iako baš i nemate puno prostora za manevar kada na endovima imate Darnella Docketta i Calaisa Campbella. Dockett je brutalno brz za 140-kilaša, ima izvrsnu tehniku rukama i praktički ga je nemoguće pomaknuti u probijanjima. Campbell se više oslanja na svoju snagu i direktno napadanje linijaša u prsa čime je lani dogurao do osam sackova, najviše u čitavoj ekipi. Između ove dvojice majstora uglavit će se mladi Dan Williams koji je prije dvije sezone izabran u prvoj rundi drafta i koji je imao puno problema sa ozljedama na početku karijere. Nerealno je očekivati od Williamsa da se nakon tih problema nastavi razvijati normalnim ritmom pa će Cardsi od njega očekivati goli minimum ove sezone. Inteligentni Paris Lenon i brzi i žestoki Daryl Washington pokrivat će sredinu linebackerske jedinice te će biti zaduženi za zaustavljanje probijanja. Lani su imali pune ruke posla, ove sezone bi im ipak trebalo biti malo lakše s obzirom na solidne zamjene kojima su Cardsi napunili ekipu.

Bit će u svakom slučaju zanimljivo u kojem će se smjeru razvijati ova ekipa. Trenutno im nedostaje jedan kvalitetan hvatač i dva dobra ofenzivna linijaša da budu kandidati za Super Bowl. I jedan klasni quarterback. Na žalost ovo posljednje čini razliku između ekipa koje imaju 12 – 4 i 4 – 12 omjer. Više sreće dogodine. Ili kadgod.

 St. Louis Rams

Football je uzbudljiv i nepredvidiv sport u kojem malo toga ovisi o nadahnutosti i improvizacijskim vještinama igrača. Košarkaška ekipa je slobodna i tečna kao jazz, nogometna momčad je slabašno uokvirena podjelom zadataka koji nestaju pred trenutnim naletima inspiracije kao u kakvom prog jam bendu iz 70-ih dok je football punokrvni simfonijski orkestar sa strogom podjelom uloga i čovjekom koji dirigira čitavim strojem poput diktatora. Football je strog i zacrtan i njegova uzbudljivost plod je genijalnosti zacrtanih planova i loše ili sjajne interpretacije virtuoza koji planove provode u djelo.

Stabilnost je stoga izuzetno važna stavka u stvaranju šampionske ekipe. Ramsi nisu bili stabilna momčad u posljednjih sedam godina. Nisu baš mijenjali trenere kao hrvatski prvoligaši, ali nisu bili ni daleko. Jeff Fisher je peti trener kojeg su zaposlili u tom vremenskom razdoblju. Slavni brko trebao bi unijeti mir i stabilnost u organizaciju – čovjek je proveo 17 sezona na čelu Titansa te je postao paragon stabilnosti u NFL-u. S obzirom na konstantne promjene u momčadi, na promjene koordinatora i sistema unutar kojih igrači igraju, na šuškanja o promjeni grada u kojem će Ramsi u budućnosti igrati i na promjenu vlasnika kluba Ramsima će dobro doći malo stabilnosti. Možda se pod Fisherom kroz par sezona razviju u respektabilnu momčad. Možda prestanu biti kanta za napucavanje. U budućnosti. Ne tako brzo.

Stabilnost je krasna, ali čak i ona ne može zamaskirati sve mane užasne momčadi što Ramsi još uvijek jesu. Ove su sezone imali pick prve runde kojeg su trejdali u Washington za hrpetinu pickova. Nisu željeli izabrati Roberta Griffina III. Sam Bradford im je dovoljan. Bacač Ramsa ja u nekoliko navrata pokazao zašto je franšiza uvjerena da će momak jednog dana voditi klub do naslova prvaka. Preciznost, suludo brz izbačaj, sjajno kretanje i mirnoća u pocketu, sve su to bile odlike Bradfordove igre na koledžu i u prvoj NFL sezoni. Lani je doživio velik regres kojeg ćemo pripisati brojnim ozljedama koje su ga morile tijekom sezone. Bradford je talentiran, ali njegovo vrijeme još nije došlo. Treba mu dati vremena da se razvija.

Ne bi bilo loše da mu Ramsi daju i pokojeg hvatača vrijednog spomena. Danny Amendola je praktički jedino hvatačko ime u ekipi, čovjek koji bi u većini drugih ekipa bio treći ili četvrti hvatač. Amendola je solidan u trčanju ruta, ali nema brzinu potrebnu da se konstantno odvaja od braniča. S njegove druge strane stajat će Brandon Gibson koji nema brzinu da vertikalno rastegne polje igre, koji ne trči rute kako treba, koji nikad nije završio sezonu do kraja i čija najveća kvaliteta je blokiranje u probijačkim akcijama. Ostatak jedinice sastoji se od isluženog veterana Onog Drugog Stevea Smitha i nedokazanih mulaca Austina Pettisa i Briana Quicka. Novi koordinator Brian Schottenheimer nije baš složio ofenzivnu zvijer sa Jetsima, a razina talenta u Ramsima je drastično niža od one u Njujorku. Šorti bi trebao u napadačku šemu ugratiti niz tight end akcija kako bi olakšao Bradfordov posao i osigurao mogućnost dump off dodavanja na mekorukog ali neprokušanog Lancea Kendricksa ili na Matthewa Mulligana koji će ove sezone obavljati zadatke blokera.

Jadan čovjek, morat će se pošteno namučiti. Ofenzivna linija Ramsa lani je bila užasna te je direktno kriva za Bradfordove ozljede. Stvari bi se trebale popraviti kako lijevi tackle  Roger Saffold bude stasao, ali nikad se neće do kraja korigirati dok Ramsi ne pronađu stabilna rješenja na desnom tackleu i na obe guard pozicije. Najgore od svega je što su rezerve dvije razine lošije od ionako loših startera.

Slabašna linija ne bi trebala zasmetati Stephenu Jacksonu koji će i sa 29 godina i par tisuća pretrpljenih udaraca i dalje biti jedan od najboljih probijača lige. Jackson je svih ovih godina bio epitom profesionalizma, čovjek spreman uzeti loptu u ruke i tristo puta po sezoni, proći između tackleova, primiti dva udarca kacigama u rebra i bedra i nastaviti juriti naprijed. Njegov pregled igre, snaga i strpljivost pretvorili su ga u učinkovitu mašinu koju mogu usporiti samo ozljede. Robusni probijač ove će sezone imati podršku u rookieju Isaiahu Peadu kojeg su Ramsi izabrali u drugoj rundi i koji bi mogao postati zvijezda ukoliko nauči kontrolirati svoju brzinu. Problem je što Pead i Jackson ne mogu sami nositi napad Ramsa koji bi opet trebao biti jedan od najgorih u ligi.

Slično bi se moglo dogoditi i obrani koja se popravila tijekom prijašnjih godina, ali koja će ove sezone igrati bez defanzivnog koordinatora. Krvožedni Gregg Williams, trenersko smeće koje, nadam se, više nikada neće trenirati u NFL-u dobio je suspenziju nakon čitavog skandala u New Orleansu s namjernim ozlijeđivanjem igrača, pa će dužnosti koordinatora ove sezone obnašati tri trenera među kojima se nalazi Williamsov 27-godišnji sin Blake. Ramsi bi trebali instalirati Williamsovu agresivnu blitz šemu u kojoj je upravo on bio najvažniji kotačić budući da je (uglavnom ispravno) odlučivao kada će napasti QB-a a kada će vratiti sedmoricu u pokrivanje. Pričali smo o stabilnosti, ovakva situacija joj sigurno ne doprinosi.

Pitanje je koliko bi uopće Williamsov agresivni sustav išao na ruku igračima Ramsa. Linija je daleko najbolji dio čitave obrane koji može generirati pristojan pass rush samo sa četvoricom, naročito ako izbor prve runde Michael Brockers pokaže da može napadati QB-a s unutarnje pozicije kao na koledžu. Brockers je ogroman i brrrrrrrrrrz i lupa sve pred sobom, pitanje je samo koliko će se brzo razvijati. Isto pitanje valja postaviti i za lanjski izbor prve runde, talentiranog Roberta Quinna koji baš i nije bio produktivan u svojoj rookie godini. Njegova lateralna brzina trebala bi ga učiniti iznimno korisnim u zatvaranju probijanja, a ne bi me začudilo kada bi upisao godinu sa pe-šes sackova. Što će biti najmanje upola manje od supercalifragilisticexpialidociousnog Chrisa Longa koji je lani rasturao ofenzivne linijaše, skupljao sackove kao što Super Mario skuplja zlatne dukate i svojim udarcima budio pospane navijače Ramsa koji su dolazili na stadion uhvatiti poslijeručkovni spavanac. Jedina slaba točka ofenzivne linije je veteran Kendall Langford koji će igrati defanzivnog tacklea ukoliko pokaže da može biti konzistentniji nego je bio u Miamiju.

Prenese li Langford boljke s Floride na Midwest, a Brockers zapne u privikavanju na NFL igru linebackeri će morati puno bolje odigrati nego lani. James Laurinaitis je jedini pravi igrač jedinice, čovjek koji se drastično razvio od svog ulaska u NFL i koji danas spada među one rijetke MLB-ove koji mogu igrati ako zatreba u Tampa 2 obrani što bi otprilike značilo da može pokrivati par hektara terena. Šteta što su Rocky McIntosh i Jo-lon Dunbarr sporaći koji mogu odraditi dio posla, ali koji ne bi mogli startati za 67 posto momčadi u ligi.

Ramsi nisu popravljali linebackersku jedincu jer su love i pickove morali usuti u OČAJAN secondary. Tvrdoglavi i nadrkani Cortland Finnegan stigao je zajedno sa Fisherom iz Titansa te bi trebao igrati prvog beka ekipe, čovjeka koji će se zalijepiti za najboljeg hvatača opozicije i držati ga pod kontrolom. Finnegan nije shutdown corner, ali je poprilično dobar, a bonus je što spada među najbolje udarače među bekovima i što uvijek zalijepi udarac ili dva za dobru mjeru kako bi protivnicima dao do znanja da će naplatiti svaku uhvaćenu loptu. Prgavi Finnegan trebao bi se dobro slagati sa opuštenim rookiejem Janorisom Jenkinsom koji je opušten, naravno, zato što troši goleme količine ogromnog bilja. Zbog čega je izbačen sa sveučilišta Florida. Zbog čega je uhićen par dana prije drafta. Zbog čega je svog sina nazvao Kanabis. Dobro, ovo zadnje nije istina. Jenkins je talentiran mladić koji će pomoći St Louisu svojom brzinom i okretnošću, ali nije čovjek na kojeg se možete osloniti. Na žalost, Ramsi nemaju boljega, iako bi se izbor treće runde Trumaine Johnson mogao razviti u solidnog igrača kroz par sezona. Bekovi će se morati pošteno namučiti pošto safetyiji Darian Stewart i Quintin Mikel prečesto dopuštaju hvatačima da dodirnu loptu i onda se nadaju da će im je izbiti iz ruku snažnim udarcima. Stewart i Mikel su korisni u zaustavljanju probijanja, a Greg Williams bi ih sigurno znao uposliti u svom blitz sistemu, no ovako će se vjerojatno često povlačiti duboko i dopuštati velike akcije, baš kao lani. Šta se može.

Ramsi su napravili određene korake prema oporavku, ali još su daleko od uzleta sa samog dna najlošije divizije u footballu. Još sezonu ili dvije, uz dobro biranje i pametno trošenje novca, momci iz St Loisa bi mogli postati novi Lionsi. Ove godine će još uvijek igrati kao stari Lionsi. Bezubi i promukli.

Seattle Seahawks

Svake godine jedna loša momčad povuče nekoliko dobrih poteza prije početka sezone, njeni mladi igrači pokažu znakove napretka, odrade dobar posao dovođenja igrača i novinari se napale, a zajedno s novinarima napali se i publika. Lani je to bio slučaj s Lionsima. Ove godine sa Seahawksima.

Napaljenost je opravdana. Obrana Seattlea je lani bila među deset najboljih te bi se trebala poboljšati ove sezone budući da je uglavnom sačinjena od mladih igrača koji se još nisu razvili do kraja. Napad probijanjem je bio fenomenalan u drugom dijelu sezone i glavni razlog zašto su Seahawksi okončali godinu serijom 5 – 3. Jedini problem bio je dodavački dio ekipe. Navijači, novinari i Seahawksi se nadaju kako su začepili tu rupu biranjem Russella Wilsona u trećoj rundi drafta.

Wilson je dominirao tijekom predsezone. Snažna i precizna ruka i kvalitetno kretanje u pocketu osigurat će vam startno mjesto u većini NFL momčadi, no Wilson nije postao starter samo zbog svojih igračkih kvaliteta. Momak je, tvrde apsolutno svi koji su ga upoznali, ljudina. Obožavan u svlačionici, karizmatičan, iznadprosječno inteligentan, obrazovan, dobrodušan i ponizan, spreman pomoći i spreman slušati i unatoč svemu spreman voditi. Tijekom predsezone toliko je krasnih poruka izišlo iz svlačionice Seahawksa da su ljudi (to jest ja) pomislili kako je pet – šest momaka zaljubljeno do ušiju u Wilsona. Wilson nije izabran u prvoj rundi drafta zato jer je visok samo 177 cenata i ne može najbolje vidjeti preko ofenzivnih linija u NFL-u, ali živimo u vremenima u kojima je 180 centimetara visoki Drew Brees srušio rekord Dana Marina i time srušio mit o neuspješnosti prosječno visokih ljudi na poziciji quarterbacka. Seattle obožava Wilsona pa nije čudno što navijači vjeruju da će ih mladić već u rookie sezoni voditi do NFL doigravanja. Vjerovanje koje dijele mnogi analitičari. Nisam među njima.

Seahawksi su još uvijek mladi, još uvijek imaju puno rupa u momčadi, planiraju vrtjeti napad kroz igrača koji baš i nije bio paragon stabilnosti kroz karijeru i imaju mladog vođu koji još uvijek nije osjetio pravu brzinu NFL obrana. Ne bi me začudilo da završe sezonu  rezultatom 8 – 8 ili 10 – 6 i ostvare znatan napredak u odnosu na lani, ali još uvijek mi se čini da su godinu udaljeni od doigravanja.

Ofenzivni koordinator Darrell Bevell instalirao je hrpetinu roll-otova, mobilnih pocketa i shotgun formacija u svoju veziju West Coast napada kako bi pomogao Wilsonu u privikavanju na NFL napad, no jasno je kako će igra probijanjem biti primarno oružje njegove jedinice. Dijelom zbog Wilsonovog neiskustva, dijelom zbog ofenzivne linije koja je bolja u run igri, dijelom zbog fenomenalnog finiša lanjske sezone za Marshawna Lyncha, a dijelom zbog neefikasnih hvatača na rosteru Seattlea.

Tight end Zach Miller je najbolji hvatač ekipe koji je lani kriminalno loše korišten. Seattle je planirao forsirati 2TE formacije ove sezone u kojima bi Miller došao do izražaja, no nakon što su otpustili Kellena Winslowa i ostali sa lošim Anthonyem McCoyem na drugom tight endu odustali su od te taktike. Drugi najbolji hvatač je mladi Doug Baldwin koji je lani pokazao da može briljirati u slotu ali koji ulazi u sezonu sa teškom povredom zadnje lože koja će usporiti njegov napredak i izbaciti ga iz momčadi na neko vrijeme. Što nam ostavlja često ozlijeđenog i precijenjenog Sidneya Ricea, brzonogog i sirovog Bena Tatea koji nije napredovao u dvije godine u ligi, visokog i sporog Bena Obomanua i Braylona Edwardsa koji bi mogao biti jedan od deset najboljih hvatača lige da mu ruke nisu načinjene od blokova leda premazanih kolomazom kroz koje godišnje prođe više lopti nego kroz prosječni koš u NBA ligi.

Neiskusni bacač i ne pretjerano kvalitetna hvatačka jedinica mogu učiniti superstara od bilo kojeg probijača lige. Marshawn Lynch nije najbolji running back lige, ali mogao bi imati brutalno dobru sezonu samo zato što će dobiti između 250 i 300 lopti ove sezone. Njegove zamjene Leon Washington i Robert Turbin nisu dovoljno dobri da mu otmu više od par lopti po utakmici što opet ide na ruku Lynchu. Marshawnove najvažnije odlike su njegova neustrašivost i sposobnost da izdrži udarce i solidna brzina na otvorenom terenu. Njegove najveće mane bile su okršaji sa zakonom (i ovog ljeta je uhićen zbog vožnje u pijanom stanju) i nediscipliniranost u trčanju. Lynch je postao puno strpljiviji iza kvalitetne ofenzivne linije koja je pretrpjela puno ozljeda (dva najbolja igrača Russell Okung i Max Unger propustili su velik broj utakmica), ali koja zonskim blokiranjem otvara ogromne rupe na liniji. Iskreno, nisam uvjeren da Lynch može zadržati visoku razinu igre kroz čitavu sezonu zbog čega će napad Seahawksa biti lošiji nego što većina misli. Dajte im još godinu ili dvije, par pickova na draftu i jednog kvalitetnog hvatača u free agencyu i Seahawksi će postati opasna momčad spremna za playoff.

Možda i za Super Bowl. Njihova obrana ih već sada može kvalitetno predstavljati u najvećoj utakmici sezone. Seahawksi su mladi, ali nisu zeleni i lani su dominirali u zaustavljanju probijanja dok su u u spriječavanju dodavanja bili goli prosjek. To bi se trebalo promijeniti ove sezone u kojoj konačno imaju defanzivnu liniju kojom mogu stvoriti pritisak na bacaču. Red Bryant je lani bio jedan od najboljih run stopping endova, ali je u spriječavanju dodavanja bio neiskorišten. Njegovo lateralno kretanje i zatvaranje rupa Seahawksima nije puno toga značilo na trećem downu zbog čega su potrošili pick prve runde na najboljeg pass rushera drafta Brucea Irvina koji će se mijenjati s Bryantom u očitim dodavačkim situacijama. Irvin je možda izabran rundu prerano jer je nikakav u probijačkim akcijama ali on je ujedno čovjek koji može kvalitetnu 4-3 obranu pretvoriti u vrhunsku 4-3 obranu. Irvin-Bryant varijanti na drugoj će se strani pridružiti fenomenalni i podcijenjeni Chris Clemons koji spada među deset najboljih all-around endova lige i koji je već dvije sezone za redom skupio 11 sackova na kontu. Unutarnja strana linije nije toliko kvalitetna, ali bogme nije ni puno slabija – Alex Branch je lani konačno proigrao i pretvorio svoje 150 kila teško tijelo u stroj za mljevenje guardova dok je Brandon Mebane nastavio sa divljačkim napadima na A i B-gapove čime je konstantno stvarao pritisak na QB-a i prisiljavao RB-ove da sreću potraže sa strane linije.

Tamo ih je čekala slabašna linebackerska jedinica, jedini razlog za zabrinutost navijača Seattlea. Aaron Curry se nije razvio u zvijer koju smo najavljivali pa su ga Seahawksi trejdali za siću. Pitanje je koliko im se to isplatilo budući da ni LeRoy Hill ni K.J. Wright nemaju njegove fizičke predispozicije na poziciji vanjskih linebackera. Hill je iskusni veteran koji je solidan protiv probijača ali koji često unosi nemir u svlačionicu svojim izvannastavnim aktivnostima. Wright je rookie koji je briljirao na koledžu kombinacijom eksplozivnosti i agresivnosti no jako je loš u zaštiti dodavanja te bi bilo bolje kada bi ga Seattle gurnuo na MLB poziciju koju iz nekog razloga okupira Bobby Wagner koji je na koledžu igrao i vanjskog i unutarnjeg linebackera i koji bi se tijekom sezone mogao zamijeniti s Wrightom.

Linebackeri će se više fokusirati na zaustavljanje probijanja budući da secondary Seahawksa igra jako dobru kombinaciju man to man i zonske obrane koja ovisi o pass rushu a ne o ispomoći srednje razine. Odlični safetyi Kam Chancellor i Earl Thomas briljiraju kao igrači koji se pomiču svuda po terenu, udaraju i presijecaju lopte. Chancellor je snažniji igrač koji bi mogao igrati i linebackera ako zatreba dok je Thomas brži, fluidniji i opasniji igrač koji udara jednako jako i otima lopte jednako dobro. Chancellor i Thomas imaju dozvolu da lunjaju po secondaryu zato jer znaju da će mladi i ogromni bekovi Brandon Browner i Richard Sherman zadržati protivničke hvatače na liniji razdvajanja. Browner i Sherman su građeni na isti kalup, obojica imaju preko metar devedeset i lupaju žestoko zbog čega Seahawksi često igraju bump ‘n’ run akcije. Istina, i jedan i drugi su malkice ukočeni i ne mogu ispratiti najbrže igrače lige, ali daju Seahawksima taktičku prednost koju koordinator Gus Bradley voli koristiti.

No to neće biti dovoljno, ne ove sezone. Sklonost ozljedama, neiskustvo, loš trener Pete Carroll koji je zapravo najslabiji dio ekipe i problemi u bacačkom dijelu ekipe trebali bi spriječiti Seahawkse da osjete čari playoffa. No doći će mu blizu. Prokleto blizu. Toliko blizu da se možda ipak provuku.

San Francisco 49ers

 

Nakon što su lani pokorili NFC, nakon što su upisali 13 pobjeda u sezoni, nakon što su došli na korak do Super Bowl nastupa, nakon što su čitavu sezonu bili blago precijenjeni početkom nove su postali drastično podcijenjeni. Nitko ne vjeruje da San Francisco može ponoviti lanjski uspjeh, bar među analitičarskom bratijom. Previše tijesnih pobjeda, previše sreće, previše laganih protivnika. Okej, slažem se, šanse da opet otmu 14 pobjeda nisu baš velike, ali da neće ući u playoff? U ovoj diviziji? Kamon!

San Francisco je svoje uspijehe ostvario jednom odl skool ekipom predvođenom old skool trenerom koji je u nedostatku vremena za pripremu zbog lockouta u ekipu instalirao old skool sistem baziran na kvalitetnoj obrani i probijanjima kroz sredinu. Jim Harbaugh je izvukao maksimum iz svoje ekipe ne samo zato što se povezao sa igračima nakon Singletaryeva terora, ne samo zato jer je svojom karizmom i fanatičnošću očarao ekipu, nego zato što ih je natjerao da igraju u sistemu koji najviše odgovara snagama momčadi. Harbaugh se sjajno pripremao za svakog protivnika, inteligentno je gospodario resursima u ekipi, donosio je ispravne odluke tijekom utakmice i još jednom pokazao kako trener utječe na kvalitetu momčadi u footballu više nego u bilo kojem drugom sportu.

Harbaugh je bio prisiljen igrati starinski football zato što je pod centrom imao Alexa Smitha. Klimavi Alex je lani odradio solidnu sezonu u kojoj nije trebao spašavati ekipu velikim bacanjima kao prije, sezonu u kojoj je samo odrađivao posao pojednostavljen do krajnjih granica. Harbaugh ga je želio zamijeniti tijekom predsezone, 49ersi su pokušali dovući Peytona Manninga u Kaliforniju i promijeniti čitav sustav, a kada je Peyton otišao u Denver 49ersi su odlučili zadržati stare navike još godinu dana. Smith je loš igrač koji će se morati dobro potruditi da bude prosječan kao lani.

San Francisco je potrošio love i pickova na osvježenje svoje hvatačke jedinice u nadi da će dovući Peytona. U prvoj su rundi izabrali AJ Jenkinsa, ispoliranog finog hvatača koji nema visinu ni brzinu da igra uz aut liniju ali koji bi se mogao razviti u slot zvijer jednom kada dobije priliku igrati u startnoj jedinici. To se neće tako skoro dogoditi. 49ersi su potpisali osvježenog Randya Mossa i ogromnog Marija Manninghama koji bi trebao postati omiljena Smithova meta na srednjim rutama. Michael Crabtree će pokušati rastezati teren zajedno s Mossom iako njemu više leže srednje rute kakve trči Manningham. Ted Ginn će im prije svega pomoći u vraćanju ispucavanja, ali bivši brzanac Miamija može pomoći ekipi svojim sprintevima niz teren ukoliko Crabtree ne uspije odraditi tu ulogu. Nesretni Kyle Williams, Pedro prošlogodišnjeg playoffa, će također tražiti prostor na slotu na kojem je lani igrao jako dobro. Prva Smithova meta, naročito u sistemu koji forsira kratka i brza dodavanja, bit će, baš kao i lani, famozni tight end Vernon Davis, jedan od najzaokruženijih igrača lige. Davis je lani dokazao koliko mu je stalo nakon što je počeo plakati kad je zabio pobjednički TD protiv Saintsa. Veliko, brzo i okretno dijete se preporodilo odlaskom Singletarya i lani je igrao odlično tijekom sezone, ne samo kao hvatač nego kao i vrhunski run bloker.

Ofenzivna linija 49ersa je solidna jedinica koja jako dobro zna kako otvarati rupe za probijače. Pass protection im nije jača snaga, no dio odgovornosti za 44 prošlogodišnja sacka snosi Alex Smith koji je prečesto carinio loptu nakon što bi pogrešno pročitao obranu. Momci su talentirani, gotovo svi imaju jako dobar rad nogu i brzo dolaze do druge razine u probijačkim akcijama. To možda neće pomoći Alexu Smithu, ali će svakako osigurati Franku Goreu da dođe do šeste sezone sa preko tisuću osvojenih jadri. Gore više nije brz kao prije nekoliko godina i ne može trčati oko tackleova, ali njegova preciznost, smirenost i pregled terena mu omogućavaju da i dalje trči kroz sredinu dok mu mekane ruke omogućavaju da ostaje na terenu i u očitim dodavačkim situacijama. Gore bi ove sezone trebao dobiti manje lopti nego lani budući da se 49ersi ne žele kockati – Frank je tijekom karijere bio izuzetno sklon ozljedama i samo je dvaput odigrao svih 16 utakmica u sezoni. Iskusni Brandon Jacobs trebao bi dobiti priliku u trenutcima kada treba osvojiti dva – tri jarda, Kendall Hunter bi na kraju mogao oteti 30 do 40 posto Goreovih lopti ukoliko se nastavi razvijati kao lani, dok će rookie LaMichael James unijeti malo egzotike u napad SanFrana koji bi ga mogao koristiti na sličan način na koji Saintsi koriste Darrena Sprolesa.

Drugi razlog za koji se Harbaugh odlučio na old skool šemu, osim nesposobnog Alexa Smitha, je veličanstvena obrana Ninersa. Njihov 3-4 sustav nije efikasan jer se maskira, jer vara protivnika, jer koristi egzotične blitzeve i prljave trikove, njihov 3-4 sustav je efikasan jer su igrači jebeno dobri. Toliko dobri da Ninersi rijetko koriste blitzeve unatoč tome što igraju 3-4 obranu.

Glavni igrač koji omogućuje ovakvu taktiku zove se Justin Smith. Iako je Smith nominalno end on se premješta po čitavoj defanzivnoj liniji zbog čega je lani izglasan u Pro Bowl i kao tackle i kao end. Njegova specijalnost je otvaranje prostora za pass rushere 49ersa. Smith je toliko snažan, brz i tehnički potkovan da konstantno pritišće i tacklea i guarda u pojedinačnim akcijama čime drastično olakšava posao ostalim igračima. Čovjek je i sam kvalitetan pass rusher koji je skupio 17 sackova u zadnje dvije sezone, ali će uvijek žrtvovati svoje brojke kako bi pomogao ostatku momčadi. Ray McDonald, koji igra na suprotnoj strani, nije puno lošiji. McDonald je egzekutor čija je specijalnost penetriranje kroz blokove. Njegova inicijalna brzina i snažne ruke mu omogućuju da zaobiđe tackleove ili prođe kroz guarda i natjera QB-a da se pomakne u pocketu. McDonald nije briljantan u zaustavljanju probijanja ali ne mora ni biti kada pokraj sebe ima mobilnog Isaaca Sopoagu kojem treba manje od 5 sekundi da pretrči 40 jardi unatoč tome što ima 150 kila (od čega samo šest otpada na prekrasnu flizuru).

Sopoaga nije jedini razlog zašto McDonald i Smith mogu igrati agresivno (možda čak i preagresivno za 3-4 endove). Zapravo, on uopće nije razlog za takvo ponašanje fenomenalnog dvojca. Glavni razlog su Patrick Willis i NaVorro Bowman. Patrick je najbolji unutarnji linebacker lige. Fenomenalno kretanje kroz gužvu, pokrivanje ogromne količine terena, inteligencija, brzina, snaga, Willis ima sve. Osjećaj za igru i fizičke predispozicije i želju da bude najbolji. Willis je maestro svoje pozicije. Bowman mu je šegrt samo zato jer želi. NaVorro možda nije najbolji ali je sigurno među pet najboljih unutarnjih linebackera lige. Bowman igra na strong sideu, ima više posla i više tackleova od Willisa što vam dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. Ovaj dvojac je glavni razlog zašto je obrana Ninersa lani bila tako dobra. Kada sa samo tri igrača možete zatvoriti probijanja vaša jedinica može igrati puno slobodnije i fluidnije i, što je za Ninerse jako bitno pošto su lani imali najviše osvojenih lopti u ligi, agresivnije.

Najagresivniji član obrane, bar što se jurišanja na QB-a tiče je Aldon Smith. Momak je u prvoj NFL sezoni skupio 13 sackova unatoč tome što je utakmice započinjao kao rezerva. Aldonova eksplozivnost i fleksibilnost učinili su ga sedmim izborom drafta, a taj je izbor u potpunosti opravdao. Koordinatori će ga pokušati udvajati u drugoj sezoni no to će teško moći raditi pokraj Jasona Smitha i McDonalda. Ahmad Brooks je vjerojatno najslabiji dio prednje sedmorke, ali čak je i on lani došao do sedam sackova koristeći kaos kojeg su ostali igrači stvarali u protivničkim redovima.

Kada imate takvu prednju liniju i linebackere onda je secondaryu puno lakše igrati. Ninersi nisu i neće koristiti puno zonskih sistema nego će u pozadini igrati sa dva duboka safetya (koje nema smisla spuštati u box pokraj Willisa i Bowmana) i bekovima koji će igrati jedan na jedan, imajući u vidu da safetyi nisu tu da dupliraju nego da napadaju loptu. Carlos Rogers može odraditi taj zadatak bez pol muke što je dokazao lani kada je ušao u svoj prvi Pro Bowl. Rogers lijepo koristi aut liniju, ne dopušta da ga hvatač porazi u prvih pet jardi i uspijeva zadržati balans u punom šprintu. Njegov partner Tarell Brown nije toliko dobar, ali odrađuje svoje zadatke na zadovoljavajući način. Nekonzistentni Dashon Goldson je lani procvjetao na safety poziciji te je i on zaslužio Pro Bowl nastup, no pitanje je hoće li biti onako brz i agresivan kao lani. Donte Whitner sigurno hoće. Bivši igrač Billsa ne pokriva toliki komad terena kao Goldson ali zato lupa sve na što naiđe i poprilično je siguran u napadanju lopte.

Sviđalo se to vama ili ne, ali Ninersi su još jednom na putu prema doigravanju. Hoće li imati više sreće nego lani? Nemam pojma. Bilo bi poprilično smiješno kada bi na kraju sezone Alex Smith podigao Lombardijev trofej. Bio bi to još jedan dokaz da je u ovoj blesavoj, izjednačenoj ligi sve moguće.

Dragi moji, hvala vam puno na čitanju, svaka čast što ste izdržali do kraja. Čujemo se na fejsu, a ja idem gurnuti prste u led da se malo rekuperaju, zglavci su mi natečeni kao koljena isluženih tackleova. 

Označeno , , ,

One thought on “Uvod u NFL 2012: NFC West

Čujte i počujte

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: